(1)

Institucije pri primjeni kapitalnih zahtjeva trebaju primjereno obuhvatiti rizike koje preuzimaju, uključujući kreditni rizik, uzimajući u obzir različite geografske okolnosti u kojima posluju. Kreditni rizik koji nastaje za institucije povezan s izloženostima prema subjektima izvan Unije određuje se, uz sve druge jednake faktore, na temelju kvalitete relevantnog regulatornog okvira i nadzora koji se primjenjuju na te subjekte u relevantnoj trećoj zemlji.

(2)

Institucije trebaju i ograničiti svoje izloženosti prema pojedinačnim klijentima, kako bi izbjegle prekomjeran koncentracijski rizik. Institucijama se pri izračunu njihovih izloženosti prema pojedinačnim klijentima može dopustiti da iz tog izračuna isključe određene vrste izloženosti prema institucijama. Međutim, hoće li se klijenti koji se nalaze izvan Unije tretirati kao institucije ovisi i o kvaliteti relevantnog regulatornog okvira i nadzora koji se primjenjuju na te subjekte u relevantnoj trećoj zemlji.

(3)

Uredbom (EU) 2019/876 Europskog parlamenta i Vijeća (2) uvodi se, među ostalim, u članak 391. Uredbe (EU) br. 575/2013 odredba kojom je Komisija ovlaštena donijeti provedbene odluke o tome primjenjuje li treća zemlja zahtjeve bonitetnog nadzora i regulatorne zahtjeve barem istovjetne onima koji se primjenjuju u Uniji, u svrhu utvrđivanja tretmana izloženosti u skladu s dijelom četvrtim Uredbe (EU) br. 575/2013. Stoga bi trebalo utvrditi popis trećih zemalja i državnih područja čiji se zahtjevi bonitetnog nadzora i regulatorni zahtjevi smatraju istovjetnima onima koji se primjenjuju u Uniji za potrebe članka 391. te uredbe. Radi pravne sigurnosti i usklađenosti, sve odredbe o istovjetnosti nadzornih i regulatornih zahtjeva trećih zemalja i državnih područja za potrebe tretmana izloženosti u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 potrebno je uključiti u jednu odluku. Stoga je potrebno staviti izvan snage i zamijeniti Provedbenu odluku Komisije 2014/908/EU (3).

(4)

Člankom 107. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 institucijama se dopušta da izloženosti prema investicijskim društvima, kreditnim institucijama i burzama iz treće zemlje tretiraju kao izloženosti prema institucijama samo ako treća zemlja u vezi s dotičnim subjektom primjenjuje bonitetne i nadzorne zahtjeve koji su barem istovjetni onima koji se primjenjuju u Uniji.

(5)

U članku 114. stavku 7., članku 115. stavku 4. i članku 116. stavku 5. Uredbe (EU) br. 575/2013 utvrđuju se specifični ponderi rizika koji se primjenjuju na izloženosti prema središnjim državama, središnjim bankama, jedinicama područne (regionalne) ili lokalne samouprave i subjektima javnog sektora koji se nalaze u trećim zemljama koje primjenjuju nadzorni i pravni okvir koji je barem istovjetan onome koji se primjenjuje u Uniji.

(6)

U članku 153. Uredbe (EU) br. 575/2013 propisana je formula za izračun iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom za izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama te središnjim državama i središnjim bankama kada se primjenjuje pristup zasnovan na internim rejting-sustavima (IRB pristup) i utvrđeni su parametri koji se primjenjuju za taj izračun, uključujući koeficijent korelacije. U članku 153. stavku 2. Uredbe (EU) br. 575/2013 utvrđen je koeficijent korelacije koji se primjenjuje na velike subjekte financijskog sektora. U skladu s člankom 142. stavkom 1. točkom (4) podtočkom (b) te uredbe, subjekt financijskog sektora, odnosno jedno od njegovih društava kćeri, odgovara definiciji „velikog subjekta financijskog sektora” ako se na njega primjenjuju zakoni treće zemlje koja primjenjuje nadzorni i pravni okvir barem istovjetan onome koji se primjenjuje u Uniji.

(7)

Člankom 391. Uredbe (EU) br. 575/2013 institucijama s poslovnim nastanom u Uniji dopušta se da izloženost prema privatnim ili javnim društvima iz treće zemlje tretiraju kao izloženost prema instituciji za potrebe dijela četvrtog te uredbe ako bi se društvo, da ima poslovni nastan u Uniji, smatralo „institucijom” kako je definirana u članku 4. stavku 2. točki (3) te uredbe i ako je dobilo odobrenje za rad u trećoj zemlji koja primjenjuje bonitetne nadzorne i regulatorne zahtjeve koji su barem istovjetni onima koji se primjenjuju u Uniji.

(8)

Kako bi utvrdila odgovarajuće izloženosti ponderirane rizikom za izračun kapitalnih zahtjeva za kreditni rizik povezan s izloženostima prema određenim kategorijama subjekata koji se nalaze u trećim zemljama, kao i odgovarajući tretman drugih ugovornih strana za potrebe dijela četvrtog Uredbe (EU) br. 575/2013, Komisija je procijenila istovjetnost nadzornih i pravnih okvira trećih zemalja u odnosu na odgovarajuće nadzorne i pravne okvire u Uniji.

(9)

Istovjetnost je utvrđena analizom rezultata bonitetnih, pravnih i nadzornih okvira treće zemlje kojom se ispituje mogu li se tim okvirima ostvariti isti opći ciljevi kao bonitetnim, nadzornim i pravnim okvirima Unije. Ti se ciljevi osobito odnose na stabilnost i integritet domaćeg i globalnog financijskog sustava u cjelini, učinkovitost i primjerenost zaštite deponenata i drugih korisnika financijskih usluga, suradnju sudionika financijskog sustava, uključujući regulatorna i nadzorna tijela, neovisnost i učinkovitost nadzora te učinkovitu provedbu međunarodno dogovorenih standarda. Kako bi se ostvarili isti opći ciljevi kao bonitetnim, nadzornim i pravnim okvirima Unije, bonitetni, nadzorni i pravni okviri treće zemlje trebali bi biti usklađeni s nizom operativnih, organizacijskih i nadzornih standarda koji odražavaju glavne elemente Unijinih nadzornih i regulatornih zahtjeva koji se primjenjuju na relevantne kategorije financijskih institucija.

(10)

Za potrebe članaka 114., 115. i 116. Uredbe (EU) br. 575/2013, istovjetnost bi trebalo utvrditi u odnosu na nadzorne i pravne okvire koji se primjenjuju na kreditne institucije jer se tim okvirima obično utvrđuju ponderi rizika za izračun kapitalnih zahtjeva za kreditni rizik.

(11)

Za potrebe članka 142. Uredbe (EU) br. 575/2013, istovjetnost bi trebalo ograničiti na nadzorne i pravne okvire koji se primjenjuju na društva treće zemlje čija je osnovna djelatnost usporediva s djelatnošću kreditne institucije ili investicijskog društva, u skladu s definicijama iz članka 4. stavka 1. točke (27) te uredbe i uzimajući u obzir definiciju iz članka 4. stavka 1. točke (3) te uredbe.

(12)

Za potrebe članka 391. Uredbe (EU) br. 575/2013, istovjetnost bi trebalo ograničiti na nadzorne i pravne okvire koji se primjenjuju na društva treće zemlje čija je osnovna djelatnost usporediva s djelatnošću kreditne institucije ili investicijskog društva, u skladu s definicijom iz članka 4. stavka 1. točke (3) te uredbe.

(13)

Uzimajući u obzir neovisne procjene međunarodnih organizacija, kao što su procjene Bazelskog odbora za nadzor banaka, Međunarodnog monetarnog fonda i Međunarodne organizacije nadzornih tijela za vrijednosne papire, Komisija je procijenila nadzorne i pravne okvire određenih trećih zemalja koji se primjenjuju na kreditne institucije, investicijska društva i burze. Komisija je na temelju te analize donijela Provedbenu odluku 2014/908/EU koja sadržava inicijalni popis trećih zemalja i državnih područja koja se u smislu nadzornih i pravnih okvira smatraju istovjetnima, za potrebe utvrđivanja tretmana relevantnih kategorija izloženosti iz članaka 107., 114., 115., 116. i 142. Uredbe (EU) br. 575/2013.

(14)

Popis istovjetnih zemalja iz Provedbene odluke 2014/908/EU nije bio iscrpan ni konačan. Ta je provedbena odluka naknadno izmijenjena provedbenim odlukama Komisije (EU) 2016/230 (4), (EU) 2016/2358 (5), (EU) 2019/536 (6) i (EU) 2019/2166 (7) na temelju redovitog praćenja razvoja nadzornih i pravnih okvira trećih zemalja i državnih područja s ciljem procjene njihove istovjetnosti s okvirima Unije. Tim su odlukama prošireni popisi trećih zemalja i državnih područja koji su se smatrali istovjetnima, uzimajući u obzir dostupne izvore informacija, uključujući procjenu međunarodnih organizacija, a kasnije i procjenu Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (EBA).

(15)

Komisija je nakon donošenja Provedbene odluke (EU) 2019/2166 nastavila pratiti relevantne promjene bonitetnih, nadzornih i regulatornih okvira trećih zemalja, uzimajući u obzir dostupne izvore informacija, uključujući EBA-ine procjene. EBA je na temelju jedne takve procjene preporučila da bi bonitetne, nadzorne i regulatorne okvire koji se primjenjuju na kreditne institucije u Bosni i Hercegovini i Sjevernoj Makedoniji trebalo smatrati istovjetnima pravnom okviru Unije za potrebe članka 107. stavka 4., članka 114. stavka 7., članka 115. stavka 4., članka 116. stavka 5., članka 142. stavka 2. i članka 391. Uredbe (EU) br. 575/2013.

(16)

Komisija prima na znanje da su EBA-inom procjenom bonitetnog, nadzornog i regulatornog okvira koji se primjenjuje na institucije u Bosni i Hercegovini i Sjevernoj Makedoniji obuhvaćene samo kreditne institucije kojima je izdano odobrenje za rad u skladu s odnosnim nacionalnim propisom. Ova se Odluka stoga ne bi smjela primjenjivati na druge subjekte osnovane u Bosni i Hercegovini i Sjevernoj Makedoniji.

(17)

Uzimajući u obzir EBA-inu preporuku i na temelju vlastite procjene, Komisija je zaključila da u Bosni i Hercegovini i Sjevernoj Makedoniji postoje bonitetni, nadzorni i pravni okviri koji su u skladu s nizom operativnih, organizacijskih i nadzornih standarda koji odražavaju glavne elemente Unijinih bonitetnih, nadzornih i pravnih okvira koji se primjenjuju na kreditne institucije. Stoga je primjereno smatrati da su bonitetni, nadzorni i regulatorni zahtjevi koji se primjenjuju na kreditne institucije koje se nalaze u Bosni i Hercegovini i Sjevernoj Makedoniji barem istovjetni onima koji se primjenjuju u Uniji za potrebe članka 107. stavka 4., članka 114. stavka 7., članka 115. stavka 4., članka 116. stavka 5., članka 142. stavka 2. i članka 391. Uredbe (EU) br. 575/2013.

(18)

Bosnu i Hercegovinu i Sjevernu Makedoniju trebalo bi stoga uvrstiti u relevantne popise trećih zemalja i državnih područja čiji se bonitetni, nadzorni i regulatorni zahtjevi i okviri smatraju istovjetnima Unijinu sustavu za potrebe tretmana izloženosti u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013.

(19)

Komisija je na temelju dosadašnjih procjena zaključila da u Argentini, Australiji, Bosni i Hercegovini, Brazilu, Kanadi, Kini, Farskim Otocima, Grenlandu, Guernseyu, Hong Kongu, Indiji, Otoku Man, Japanu, Jerseyu, Meksiku, Monaku, Novom Zelandu, Sjevernoj Makedoniji, Saudijskoj Arabiji, Srbiji, Singapuru, Južnoj Africi, Južnoj Koreji, Švicarskoj, Turskoj i SAD-u postoje bonitetni, nadzorni i pravni okviri koji su u skladu s nizom operativnih, organizacijskih i nadzornih standarda koji odražavaju glavne elemente Unijinih bonitetnih, nadzornih i pravnih okvira koji se primjenjuju na kreditne institucije. Stoga je primjereno smatrati da su bonitetni, nadzorni i regulatorni zahtjevi koji se primjenjuju na kreditne institucije koje se nalaze u tim zemljama barem istovjetni onima koji se primjenjuju u Uniji za potrebe članka 107. stavka 4., članka 114. stavka 7., članka 115. stavka 4., članka 116. stavka 5., članka 142. stavka 2. i članka 391. Uredbe (EU) br. 575/2013.

(20)

Komisija je na temelju dosadašnjih procjena zaključila da u Australiji, Brazilu, Kanadi, Kini, Hong Kongu, Indoneziji, Japanu (ograničeno na subjekte u poslovanju s financijskim instrumentima vrste I.), Meksiku, Južnoj Koreji, Saudijskoj Arabiji, Singapuru, Južnoj Africi i SAD-u postoje nadzorni i pravni okviri koji su u skladu s nizom operativnih, organizacijskih i nadzornih standarda koji odražavaju glavne elemente Unijinih nadzornih i pravnih okvira koji se primjenjuju na investicijska društva. Stoga je primjereno smatrati da su nadzorni i regulatorni zahtjevi koji se primjenjuju na investicijska društva koja se nalaze u tim zemljama barem istovjetni onima koji se primjenjuju u Uniji za potrebe članka 107. stavka 4., članka 114. stavka 7., članka 115. stavka 4., članka 116. stavka 5., članka 142. stavka 2. i članka 391. Uredbe (EU) br. 575/2013.

(21)

Komisija je na temelju dosadašnjih procjena zaključila da u Australiji, Brazilu, Kanadi, Kini, Indiji, Indoneziji, Japanu, Meksiku, Južnoj Koreji, Saudijskoj Arabiji, Singapuru, Južnoj Africi i SAD-u postoje nadzorni i pravni okviri koji su u skladu s nizom operativnih standarda koji odražavaju glavne elemente Unijinih nadzornih i pravnih okvira koji se primjenjuju na burze. Stoga je primjereno smatrati da su nadzorni i regulatorni zahtjevi tih trećih zemalja koji se primjenjuju na burze barem istovjetni onima koji se primjenjuju u Uniji za potrebe članka 107. stavka 4. Uredbe (EU) br. 575/2013, ograničeno na izloženosti prema burzama koje se nalaze u tim trećim zemljama.

(22)

Popisi trećih zemalja i državnih područja koji se smatraju istovjetnima za potrebe relevantnih odredaba Uredbe (EU) br. 575/2013 nisu iscrpni. Komisija će uz EBA-inu pomoć nastaviti redovito pratiti razvoj nadzornih i pravnih okvira trećih zemalja i državnih područja kako bi prema potrebi i barem svakih pet godina ažurirala popise trećih zemalja i državnih područja iz ove Odluke, uzimajući u obzir osobito promjene nadzornih i pravnih okvira u Uniji i svijetu te nove dostupne izvore relevantnih informacija.

(23)

Redovito preispitivanje bonitetnih i nadzornih zahtjeva koji se primjenjuju u trećim zemljama i državnim područjima navedenima u prilozima od I. do VI. ovoj Odluci ne bi smjelo dovesti u pitanje mogućnost da Komisija bilo kada izvan razdoblja općeg preispitivanja provede posebno preispitivanje u odnosu na pojedinačnu treću zemlju ili državno područje ako bi se zbog relevantnih promjena pokazalo potrebnim da Komisija ponovno procijeni priznanje iz ove Odluke. Posljedica tog ponovnog preispitivanja može biti povlačenje priznanja istovjetnosti.

(24)

Mjere predviđene u ovoj Odluci u skladu su s mišljenjem Europskog odbora za bankarstvo,