20.1.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 13/2

(1)

Direktivom Vijeća 2013/59/Euratom (3) utvrđeni su osnovni sigurnosni standardi za zaštitu od opasnosti koje potječu od izloženosti ionizirajućem zračenju.

(2)

Nakon nesreće u nuklearnoj elektrani u Černobilu 26. travnja 1986. u atmosferu su ispuštene značajne količine radioaktivnih materijala koji su onečistili hranu i hranu za životinje u nekoliko europskih zemalja do razina koje su bile značajne sa zdravstvenog stajališta. Donesene su mjere radi osiguravanja da se određeni poljoprivredni proizvodi unose u Uniju samo u skladu sa zajedničkim dogovorima kojima se štiti zdravlje stanovništva uz zadržavanje jedinstva tržišta i izbjegavanje preusmjeravanja trgovinskih tokova.

(3)

Uredbom Vijeća (Euratom) br. 3954/87 (4) utvrđene su najveće dopuštene razine radioaktivnog onečišćenja koje se trebaju primjenjivati nakon nuklearne nesreće ili bilo kojeg drugog slučaja radiološke opasnosti koji bi mogli dovesti ili su doveli do značajnog radioaktivnog onečišćenja hrane i hrane za životinje. Te su najveće dopuštene razine još uvijek u skladu s najnovijim znanstvenim mišljenjem trenutačno dostupnim na međunarodnoj razini. Temelj za određivanje najvećih dopuštenih razina navedenih u ovoj Uredbi preispitan je i opisan u publikaciji Komisije br. 105 o zaštiti od zračenja (Kriteriji EU-a za ograničenja povezana s hranom koji se primjenjuju nakon nesreće – EU Food Restriction Criteria for Application after an Accident). Te se razine posebice temelje na referentnoj razini od 1 mSv godišnje za povećanje efektivne doze koju pojedinac unese oralnim putem i pod pretpostavkom da je onečišćeno 10 % hrane koju se konzumira godišnje. Međutim, za dojenčad mlađu od godine dana primjenjuju se drukčije pretpostavke.

(4)

Nakon nesreće u nuklearnoj elektrani u Fukushimi 11. ožujka 2011., Komisija je obaviještena da razine radionuklida u određenim prehrambenim proizvodima podrijetlom iz Japana premašuju granične vrijednosti za djelovanja koje se u odnosu na hranu primjenjuju u Japanu. Takvo onečišćenje moglo bi predstavljati prijetnju javnom zdravlju i zdravlju životinja u Uniji pa su stoga donesene mjere kojima se propisuju posebni uvjeti kojima se uređuje uvoz hrane i hrane za životinje podrijetlom iz Japana ili poslane iz Japana, u skladu s mišljenjem Stalnog odbora za prehrambeni lanac i zdravlje životinja, osnovanog Uredbom (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (5).

(5)

Postoji potreba za uspostavljanjem sustava koji Zajednici omogućuje da, nakon nuklearne nesreće ili bilo kojeg drugog slučaja radiološke opasnosti koji bi mogli dovesti ili su doveli do značajnog radioaktivnog onečišćenja hrane i hrane za životinje, radi zaštite stanovništva utvrdi najveće dopuštene razine radioaktivnog onečišćenja za proizvode koji trebaju biti stavljeni na tržište.

(6)

Pitka voda se, kao i druga hrana, konzumira izravno ili neizravno i stoga igra ulogu u ukupnoj izloženosti potrošača radioaktivnim tvarima. Što se tiče radioaktivnih tvari, kontrola kvalitete vode namijenjene za ljudsku potrošnju već je predviđena u Direktivi Vijeća 2013/51/Euratom (6), uz iznimku mineralnih voda i voda koje su lijekovi. Ovu bi Uredbu trebalo primjenjivati na hranu, manje važnu hranu i hranu za životinje koje bi mogle biti stavljene na tržište nakon nuklearne nesreće ili bilo kojeg drugog slučaja radiološke opasnosti, a ne na vodu namijenjenu za ljudsku potrošnju na koju se primjenjuje Direktiva 2013/51/Euratom. Međutim, u slučaju radiološke opasnosti države članice mogu odabrati da se pozovu na najveće razine za tekuću hranu navedene u ovoj Uredbi kako bi upravljale upotrebom vode namijenjene za ljudsku potrošnju.

(7)

Najveće dopuštene razine radioaktivnog onečišćenja trebalo bi primjenjivati na hranu i hranu za životinje podrijetlom iz Unije ili uvezenu iz trećih zemalja na temelju mjesta i okolnosti nuklearne nesreće ili druge radiološke opasnosti.

(8)

Komisiju treba obavijestiti o nuklearnoj nesreći ili neuobičajeno visokim razinama radioaktivnosti u skladu s Odlukom Vijeća 87/600/Euratom (7) ili u skladu s Konvencijom o ranom izvješćivanju o nuklearnoj nesreći Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) od 26. rujna 1986.

(9)

Kako bi se uzelo u obzir da se načini prehrane dojenčadi tijekom njihovih prvih šest mjeseci mogu znatno razlikovati te da postoje nejasnoće u pogledu metabolizma dojenčadi tijekom drugog šestomjesečnog razdoblja, primjereno je produljiti primjenu nižih najvećih dopuštenih razina za hranu za dojenčad na prvih dvanaest mjeseci.

(10)

Kako bi se olakšala prilagodba primjenjivih najvećih dopuštenih razina, posebno s obzirom na okolnosti nuklearne nesreće ili druge radiološke opasnosti, postupci za preispitivanje provedbenih uredaba trebali bi uključivati savjetovanje Komisije sa skupinom stručnjaka iz članka 31. Ugovora.

(11)

Kako bi se osiguralo da hrana i hrana za životinje koje premašuju primjenjive najveće dopuštene razine ne budu stavljene na tržište Zajednice, sukladnost s tim razinama trebala bi podlijegati odgovarajućim provjerama.

(12)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe s obzirom na određivanje primjene najvećih dopuštenih razina, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog Parlamenta i Vijeća (8) koju treba primjenjivati za potrebe ove Uredbe, neovisno o činjenici da se u njoj ne upućuje izričito na članak 106.a Ugovora.

(13)

Komisiji bi trebao pomagati Stalni odbor za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje. Kada navedeni odbor raspravlja o nacrtima provedbenih akata koji se temelje na ovoj Uredbi, države članice trebale bi osigurati da njihovi predstavnici posjeduju odgovarajuće stručno znanje u području radiološke zaštite ili da se mogu osloniti na takvo stručno znanje.

(14)

Za donošenje akata kojima se određuje primjena najvećih dopuštenih razina radioaktivnog onečišćenja hrane i hrane za životinje trebalo bi se koristiti postupkom ispitivanja.

(15)

Komisija bi trebala donijeti odmah primjenjive provedbene akte kada, u valjano utemeljenim slučajevima povezanima s određenim radiološkim opasnostima koje bi mogle dovesti ili su dovele do značajnog radioaktivnog onečišćenja hrane i hrane za životinje, to zahtijevaju krajnje hitni razlozi.

(16)

Ova bi Uredba trebala biti lex specialis za postupak donošenja i kasnije izmjene provedbenih uredaba kojima se utvrđuju primjenjive najveće dopuštene razine radioaktivnog onečišćenja nakon slučaja radiološke opasnosti. Kada je očito da bi hrana ili hrana za životinje podrijetlom iz Unije, ili uvezena iz treće zemlje, mogla predstavljati ozbiljan rizik za zdravlje ljudi, zdravlje životinja ili okoliš i da se taj rizik ne može na zadovoljavajući način ograničiti mjerama koje je poduzela dotična država članica ili koje su poduzele dotične države članice, Komisiji je dopušteno da donese dodatne hitne mjere u skladu s Uredbom (EZ) br. 178/2002. Komisija bi trebala osigurati da se ova Uredba i Uredba (EZ) br. 178/2002 provode na usklađen način. Ako je to moguće, primjenjive najveće dopuštene razine i dodatne hitne mjere trebalo bi objediniti u jedinstvenu provedbenu uredbu koja se temelji na ovoj Uredbi i Uredbi (EZ) br. 178/2002.

(17)

Nadalje, opća pravila za provedbu službenih kontrola kojima se provjerava poštivanje propisa koji imaju za cilj, između ostalog, spriječiti, ukloniti ili smanjiti na prihvatljivu razinu rizike za ljude i životinje, utvrđena su u Uredbi (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (9).

(18)

Prilikom pripreme ili preispitivanja provedbenih uredaba Komisija bi između ostalog trebala uzeti u obzir sljedeće okolnosti: mjesto, prirodu i opseg nuklearne nesreće ili druge radiološke opasnosti unutar Zajednice ili izvan nje; prirodu, opseg i širenje utvrđenog ili predviđenog ispuštanja radioaktivnih tvari u zrak, vodu i tlo te u hranu i hranu za životinje unutar ili izvan Zajednice; radiološke rizike utvrđenog ili potencijalnog radioaktivnog onečišćenja hrane i hrane za životinje te iz toga proizašle doze zračenja; vrstu i količinu onečišćene hrane i hrane za životinje koje bi mogle biti unesene na tržište u Zajednici; najveće dopuštene razine za onečišćenu hranu i hranu za životinje utvrđene u trećim zemljama; važnost te hrane i hrane za životinje za osiguravanje odgovarajuće opskrbe stanovništva hranom; očekivanja potrošača u pogledu sigurnosti hrane i moguće promjene prehrambenih navika potrošača uslijed radiološke opasnosti.

(19)

U valjano utemeljenim slučajevima svaka država članica trebala bi imati mogućnost zatražiti da joj se dopusti da, u odnosu na određenu hranu ili hranu za životinje koju se konzumira na njezinom državnom području, privremeno odstupi od najvećih dopuštenih razina radioaktivnog onečišćenja. Provedbenim uredbama trebalo bi odrediti hranu i hranu za životinje na koje se primjenjuju odstupanja, vrste radionuklida o kojima je riječ, kao i zemljopisno područje primjene i trajanje odstupanjâ,

(a)

hrane kako su navedene u Prilogu I.;

(b)

manje važne hrane kako su navedene u Prilogu II.; i

(c)

hrane za životinje kako su navedene u Prilogu III,

1.

„hrana” znači svaka tvar ili proizvod, prerađen, djelomično prerađen ili neprerađen, a namijenjen je da ga konzumiraju ljudi ili se razumno može očekivati da će ga konzumirati ljudi.

„Hrana” uključuje piće, žvakaću gumu i svaku tvar koja se namjerno ugrađuje u hranu tijekom njezine proizvodnje, pripreme ili prerade.

„Hrana” ne uključuje:

2.

„manje važna hrana” znači hrana koja ima manju prehrambenu važnost i čiji je udio u potrošnji hrane stanovništva tek marginalan;

3.

„hrana za životinje” znači svaka tvar ili proizvod, uključujući dodatke hrani za životinje, prerađen, djelomično prerađen ili neprerađen, a namijenjen je hranjenju životinja oralnim putem;

4.

„stavljanje na tržište” znači držanje hrane ili hrane za životinje s ciljem prodaje, uključujući ponudu za prodaju ili svaki drugi oblik prijenosa, bez obzira na to je li besplatan ili nije, te prodaju, distribuciju i druge oblike prijenosa kao takve;

5.

„radiološka opasnost” znači nerutinsku situaciju ili nerutinski događaj koji uključuje izvor zračenja i koji iziskuje brzo djelovanje radi ublažavanja ozbiljnih štetnih posljedica za zdravlje i sigurnost ljudi, kvalitetu života, imovinu ili okoliš, ili opasnost koja bi mogla prouzročiti takve ozbiljne štetne posljedice.