1.   Agencije za plaćanja koje upravljaju izdatcima i kontroliraju ih kako je predviđeno u članku 7. stavku 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013 daju, u vezi s plaćanjima koja obavljaju te u pogledu priopćavanja i čuvanja podataka, dostatna jamstva da su:

2.   Države članice akreditiraju kao agencije za plaćanja odjele ili tijela koji ispunjavaju uvjete iz stavka 1. Nadalje, da bi bila akreditirana, agencija za plaćanja mora posjedovati administrativnu organizaciju i sustav unutarnje kontrole koji su usklađeni s kriterijima utvrđenima u Prilogu I. („akreditacijski kriteriji”) u pogledu:

Države članice mogu utvrditi dodatne akreditacijske kriterije kako bi uzele u obzir veličinu, odgovornosti i ostala specifična svojstva agencije za plaćanja.

1.   Ako je akreditirano više agencija za plaćanja, u skladu s člankom 7. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 1306/2013 predmetna država članica odlučuje o akreditaciji koordinacijskog tijela formalnim aktom na ministarskoj razini, nakon što se uvjeri da administrativno uređenje tog tijela daje dovoljna jamstva o njegovoj sposobnosti za izvršavanje zadaća iz tog članka.

2.   Da bi steklo akreditaciju, koordinacijsko tijelo mora imati utvrđene postupke koji osiguravaju da:

1.   Agencije za plaćanja iz članka 7. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013 upravljaju i osiguravaju kontrolu mjera koje su povezane s interventnim mjerama javnog skladištenja za koje su odgovorne u skladu s uvjetima utvrđenima u Prilogu II. ovoj Uredbi te po potrebi u sektorskom poljoprivrednom zakonodavstvu, osobito na temelju minimalne učestalosti provjera utvrđene tim Prilogom.

Agencije za plaćanja mogu delegirati svoje ovlasti s tim u vezi na interventne agencije koje ispunjuju uvjete odobrenja iz točke 1.C Priloga I. ovoj Uredbi ili djeluju putem drugih agencija za plaćanja.

2.   Agencije za plaćanja ili interventne agencije mogu, ne dovodeći u pitanje svoju sveukupnu odgovornost povezanu s javnim skladištenjem:

Ako agencije za plaćanja povjere provođenje skladištarima iz prvog podstavka točke (a), takvo se provođenje vrši u skladu s ugovorima o skladištenju na temelju obveza i općih načela iz Priloga III.

3.   Obveze agencija za plaćanja u vezi s javnim skladištenjem su sljedeće:

Ako u državi članici vođenje obračuna javnog skladištenja za jedan ili više proizvoda vrši više agencija za plaćanja, evidencije zaliha i financijski obračuni navedeni u točkama (a) i (d) konsolidiraju se na razini države članice prije nego što se odgovarajuće informacije dostave Komisiji.

4.   Agencije za plaćanja poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale:

5.   Agencije za plaćanja bez odlaganja obavješćuju Komisiju o:

Ako dođe do situacije iz prvog podstavka točaka (a) i (b), Komisija donosi odgovarajuću odluku:

6.   Agencije za plaćanja snose sve financijske posljedice lošeg pohranjivanja proizvoda koji su obuhvaćeni interventnim mjerama Unije, posebno one koje su posljedica neprikladnih načina skladištenja. Ne dovodeći u pitanje pravo regresa skladištara, agencije za plaćanja snose financijsku odgovornost za neispunjenje svojih dužnosti ili obveza.

7.   Agencije za plaćanja dužne su omogućiti agentima Komisije ili osobama koje je ovlastila Komisija trajan uvid u obračune javnog skladištenja i sve dokumente, ugovore i podatke koji su sastavljeni ili zaprimljeni u kontekstu interventnih aktivnosti, bilo elektronički bilo u prostorijama agencija za plaćanja.

1.   Tijekom svake obračunske godine agencije za plaćanja sastavljaju inventuru za svaki proizvod koji je bio predmet interventne mjere Unije.

Agencije za plaćanja uspoređuju rezultate inventure s knjigovodstvenim podacima. Sve utvrđene razlike u količinama i iznosi koji proizlaze iz razlika u kvaliteti utvrđenih tijekom provjera uknjižuju se u skladu s pravilima donesenima u skladu s člankom 46. stavkom 6. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1306/2013.

2.   U svrhu stavka 1., manjci koji su posljedica uobičajenih postupaka skladištenja jednaki su razlici između teorijskih zaliha koje prikazuje knjigovodstvena inventura s jedne strane i stvarnih fizičkih zaliha ustanovljenih na temelju inventure iz stavka 1. ili zaliha prikazanih kao ostatak u knjigama nakon što su fizičke zalihe potrošene, s druge strane, te podliježu granicama dopuštenog odstupanja utvrđenog u Prilogu IV.

1.   U pogledu Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP), u skladu s izuzetcima iz članka 40. prvog stavka Uredbe (EU) br. 1306/2013 i u skladu s načelom proporcionalnosti, izdatci ostvareni nakon rokova plaćanja prihvatljivi su za plaćanja Unije u okviru uvjeta utvrđenih u stavcima od 2. do 6. ovog članka.

2.   Ako izdatci ostvareni nakon rokova iznose do 5 % izdataka ostvarenih prije rokova, ne dolazi do smanjenja mjesečnih plaćanja.

Ako izdatci ostvareni nakon rokova prelaze prag od 5 %, svi daljnji izdatci ostvareni sa zakašnjenjem smanjuju se u skladu sa sljedećim pravilima:

3.   Odstupajući od stavka 2., u slučaju izravnih plaćanja koja podliježu maksimalnoj graničnoj vrijednosti iz članka 7. Uredbe (EU) br. 1307/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (15) primjenjuju se sljedeći uvjeti:

Iznosi naknada iz članka 26. stavka 5. Uredbe (EU) br. 1306/2013 ne uzimaju se u obzir za provjeru ispunjenja uvjeta utvrđenog u ovom stavku prvom podstavku točki (b).

4.   Komisija primjenjuje vremensko stupnjevanje različito od onih određenih u stavcima 2. i 3. i/ili niža ili nikakva smanjenja ako se pojave iznimni uvjeti upravljanja za određene mjere ili ako su države članice iznijele opravdane razloge.

Međutim, prvi se podstavak ne primjenjuje na izdatke veće od ograničenja iz stavka 3. točke (b).

5.   Provjere poštovanja rokova plaćanja, u kontekstu mjesečnih plaćanja, izvršavaju se dva puta svake financijske godine:

Svako prekoračenje rokova u kolovozu, rujnu i listopadu uzima se u obzir u odluci o poravnanju računa iz članka 51. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

6.   Smanjenja navedena u ovom članku primjenjuju se ne dovodeći u pitanje naknadnu odluku o potvrdi sukladnosti iz članka 52. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

1.   U svojoj odluci o mjesečnim plaćanjima koju treba donijeti na temelju članka 18. stavka 3. Uredbe (EU) br. 1306/2013, Komisija plaća iznos izdatka prijavljenog od svake države članice, umanjen za namjenski prihod koji je ta država članica uključila u istu izjavu o izdatcima. Ovo se usklađivanje smatra jednakim ubiranju odgovarajućeg prihoda.

Odobrena sredstva za preuzete obveze te odobrena sredstva za plaćanja koja tvore namjenski prihod otvaraju se nakon što se taj prihod dodijeli proračunskim linijama. Dodjela nastupa kada je namjenski prihod uknjižen, u roku od dva mjeseca od primitka izjava poslanih od država članica, u skladu s pravilima iz članka 43. stavka 4. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

2.   Ako su iznosi iz članka 43. stavka 1. točke (c) Uredbe (EU) br. 1306/2013 zadržani prije plaćanja potpore na koju se nepravilnost ili nepažnja odnose, oni se odbijaju od odgovarajućeg izdatka.

3.   Iznosi doprinosa Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) čiji je povrat osiguran od korisnika u okviru dotičnog programa ruralnog razvoja tijekom svakog referentnog razdoblja oduzimaju se u izjavi o izdatcima za to razdoblje od iznosa koji plaća EPFRR.

4.   Veći ili manji iznosi koji po potrebi proizlaze iz poravnanja računa iz članka 51. Uredbe (EU) br. 1306/2013, a koji se mogu ponovno iskoristiti za program ruralnog razvoja, dodaju se ili oduzimaju od iznosa doprinosa EPFRR-a pri sastavljanju prve izjave nakon odluke o poravnanju računa.

5.   Financiranje iz sredstava EFJP-a jednako je rashodima koji su izračunani na osnovi informacija dobivenih od agencija za plaćanja, nakon oduzimanja svih prihoda proizašlih iz interventnih mjera, potvrđenih informatičkim sustavom koji je uspostavila Komisija i koje su agencije za plaćanje uključile u svoju izjavu o izdatcima.

1.   U pogledu EFJP-a, ako proračun Unije nije donesen do početka proračunske godine, mjesečna plaćanja iz članka 18. Uredbe (EU) br. 1306/2013 odobravaju se kao postotak od izjava o izdatcima zaprimljenih od svake države članice, utvrđen za svako poglavlje izdataka i unutar ograničenja određenih člankom 16. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012. Komisija u odlukama o naknadnim nadoknadama uzima u obzir saldo iznosa koji nije nadoknađen državama članicama.

2.   U pogledu EPFRR-a, ako proračun Unije nije donesen do početka proračunske godine:

1.   Obustava plaćanja iz članka 42. Uredbe (EU) br. 1306/2013 primjenjuje se na mjere navedene u Prilogu V. ovoj Uredbi.

2.   Kad je riječ o izdatcima u okviru EFJP-a, primjenjuju se sljedeće stope obustave plaćanja:

3.   Kad je riječ o izdatcima u okviru EPFRR-a, primjenjuju se sljedeće stope obustave plaćanja:

1.   U skladu s člankom 106. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 1306/2013, u pogledu EFJP-a, pri sastavljanju izjava o izdatcima države članice koje nisu usvojile euro primjenjuju jednaki tečaj koji su koristile za plaćanja korisnicima ili za primanje prihoda, u skladu s poglavljem V. i sektorskim poljoprivrednim zakonodavstvom. Za odluke o poravnanju iz članaka 51. i 52. Uredbe (EU) br. 1306/2013 države članice primjenjuju prvi tečaj koji Europska središnja banka utvrdi nakon datuma donošenja tih odluka.

U slučajevima koji nisu navedeni u prvom podstavku, a posebno za promidžbene programe odobrene na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 3/2008 (18) i za mjere promidžbe u sektoru vina te za operacije za koje sektorskim poljoprivrednim zakonodavstvom nije utvrđen operativni događaj, primjenjuje se predzadnji tečaj koji je Europska središnja banka utvrdila prije mjeseca na koji se odnose prijavljeni izdatci ili namjenski prihod.

2.   U vezi s programima ruralnog razvoja, za sastavljanje izjava o izdatcima države članice koje ne čine dio europodručja primjenjuje se za svaku operaciju plaćanja ili povrata predzadnji devizni tečaj koji je Europska središnja banka odredila prije mjeseca u kojemu je operacija uknjižena u knjige agencije za plaćanje.

1.   Za donošenje odluke u skladu s člankom 52. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013 o iznosima koje treba isključiti iz financiranja Unije, Komisija razlikuje one iznose ili dijelove iznosa za koje je utvrđeno da su neopravdano potrošeni i one utvrđene primjenom ekstrapoliranih ili paušalnih ispravaka.

Kako bi odredila iznose koje se može isključiti iz financiranja Unije kad utvrdi da izdatci nisu nastali u skladu s pravom Unije i u pogledu EPFRR-a, u skladu s primjenjivim pravom Unije i nacionalnim pravom, Komisija upotrebljava vlastite nalaze i uzima u obzir informacije koje su države članice dostavile u postupku potvrde o sukladnosti provedenom u skladu s člankom 52. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

2.   Komisija odlučuje o isključenju na temelju utvrđivanja neopravdano potrošenih iznosa samo ako se ti iznosi mogu utvrditi uz razmjeran napor. Ako uz razmjeran napor Komisija ne može utvrditi neopravdano potrošene iznose, države članice mogu, u razdobljima koje utvrđuje Komisija tijekom postupka potvrde o sukladnosti, dostaviti podatke o provjeri tih iznosa na temelju ispitivanja svih pojedinačnih slučajeva na koje je nesukladnost mogla utjecati. Provjerom su obuhvaćeni svi izdatci nastali kršenjem primjenjivog prava na teret proračuna Unije. Dostavljeni podatci uključuju sve pojedinačne iznose koji su neprihvatljivi zbog te nesukladnosti.

3.   Ako neopravdano potrošene iznose nije moguće utvrditi u skladu sa stavkom 2., iznose koje treba isključiti Komisija može odrediti primjenom ekstrapoliranih ispravaka. Kako bi Komisiji omogućile određivanje relevantnih iznosa, države članice mogu, u razdobljima koje utvrđuje Komisija tijekom postupka potvrde o sukladnosti, dostaviti izračun iznosa koji treba isključiti iz financiranja Unije dobivenog ekstrapolacijom statističkim sredstvima rezultata provjera provedenih na reprezentativnom uzorku tih slučajeva. Uzorak se uzima iz populacije u kojoj je razumno očekivati pojavu utvrđene nesukladnosti.

4.   Kako bi uzela u obzir rezultate koje su države članice dostavile kako je navedeno u stavcima 2. i 3., Komisija može:

5.   Pri primjeni stavka 3. države članice mogu koristiti kontrolnu statistiku agencija za plaćanja koju je potvrdilo tijelo za ovjeravanje ili ocjenu razine pogreške koju je to tijelo donijelo u kontekstu svoje revizije iz članka 9. Uredbe (EU) br. 1306/2013 uz uvjet:

6.   Ako nisu ispunjeni uvjeti za određivanje iznosa koje treba isključiti iz financiranja Unije kako je navedeno u stavcima 2. i 3. ili je slučaj takav da se iznosi koje treba isključiti ne mogu odrediti na temelju tih stavaka, Komisija primjenjuje odgovarajuće paušalne ispravke uzimajući u obzir narav i težinu prekršaja i svoju vlastitu procjenu rizika financijske štete prouzročene Uniji.

Razina paušalnih ispravaka utvrđuje se osobito uzimajući u obzir utvrđenu vrstu nesukladnosti. U tu se svrhu nedostatci u kontrolama dijele na one koji se odnose na ključne kontrole i one koji se odnose na pomoćne kontrole kako slijedi:

Ako se u okviru istog postupka potvrde o sukladnosti utvrde različite nesukladnosti koje bi pojedinačno potaknule različite paušalne ispravke, primjenjuje se isključivo najviša razina paušalnog ispravka.

7.   Pri utvrđivanju razine paušalnih ispravaka Komisija osobito uzima u obzir sljedeće okolnosti koje ukazuju na veću težinu nedostataka i veći rizik gubitka za proračun Unije:

8.   Ako država članica navede određene objektivne elemente kojima se ne ispunjuju zahtjevi iz stavaka 2. i 3. ovog članka, ali kojima se ukazuje na to da je najveći gubitak za sredstva ograničen na iznos manji od iznosa koji bi nastao primjenom predložene paušalne stope, Komisija primjenjuje nižu paušalnu stopu kako bi odredila iznose koje treba isključiti iz financiranja Unije u skladu s člankom 52. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

9.   Iznosi čiji je povrat stvarno osiguran od korisnika i koji su doznačeni fondovima prije roka koji bi Komisija trebala odrediti tijekom postupka potvrde o sukladnosti odbijaju se od iznosa koji Komisija odluči isključiti iz financiranja Unije u skladu s člankom 52. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

1.   Nadležno tijelo može odustati od traženja jamstva ako je strana koja je odgovorna za ispunjenje obveze:

2.   Nadležno tijelo može odustati od traženja jamstva ako je vrijednost iznosa koji se osigurava manja od 500 EUR. U tom se slučaju dotična strana pismeno obvezuje da će platiti iznos jednak jamstvu od kojeg se odustalo ako se odgovarajuća obveza ne ispuni.

Pri primjeni prvog podstavka, vrijednost jamstva izračunava se tako da obuhvaća sve relevantne obveze povezane s istom operacijom.

1.   Nadležno tijelo odbija prihvatiti ili zahtijeva zamjenu svakog jamstava koje smatra nedovoljnim ili nezadovoljavajućim ili kojim se ne daje pokriće za dovoljno dugo razdoblje.

2.   Ako se daje gotovinski polog prijenosom, ne smatra se da on predstavlja jamstvo sve dok se nadležno tijelo ne uvjeri da mu je predmetni iznos na raspolaganju.

3.   Ček za iznos čije plaćanje jamči neka financijska institucija koju država članica dotičnog nadležnog tijela priznaje za tu svrhu smatra se gotovinskim pologom. Nadležno tijelo ne treba prezentirati takav ček na naplatu sve do pred kraj roka za koji se jamči.

Drugi čekovi osim onih navedenih u prvom podstavku predstavljaju jamstvo tek kad se nadležno tijelo uvjeri da mu je predmetni iznos na raspolaganju.

4.   Sve pristojbe koje naplaćuje financijska institucija snosi strana koja daje jamstvo.

5.   Nikakve kamate neće se plaćati strani koja daje jamstvo u obliku gotovinskog pologa.

1.   Jamstva se izražavaju u eurima.

2.   Ako se u državi članici koja nije prihvatila euro prihvaća jamstvo, iznos jamstva u eurima preračunava se u primjenjivu nacionalnu valutu u skladu s odredbama poglavlja V. Obveza koja odgovara jamstvu i bilo koji iznos koji se zadržava u slučaju nepravilnosti ili nepoštovanja obveze ostaju utvrđeni u eurima.

1.   Jamac ima službeno registrirano prebivalište ili poslovni nastan u Uniji i, podložno odredbama Ugovora o slobodnom pružanju usluga, ima odobrenje nadležnog tijela države članice u kojoj se daje jamstvo. Jamac se obavezuje pisanim jamstvom.

2.   U pisanom jamstvu navodi se najmanje:

3.   Ako je već dano zajedničko jamstvo, nadležno tijelo određuje postupak kojim se cijelo zajedničko jamstvo ili njegov dio raspoređuje za pojedinu obvezu.

1.   Obveza navedena u članku 66. stavku 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013 jest zahtjev da se izvrši ili ne izvrši neka radnja nužna za potrebe uredbe koja je zahtijeva.

2.   Ako se obveza ne ispuni, a nije dan rok za njezino ispunjenje, jamstvo se aktivira kada nadležno tijelo utvrdi da obveza nije ispunjena.

3.   Ako se obveza mora ispuniti u određenom roku, a do ispunjenja dođe tek po isteku tog roka, jamstvo se aktivira.

U tom se slučaju odmah aktivira 10 % jamstva, a potom se na preostali iznos primjenjuje dodatni postotak, i to kako slijedi:

4.   Ako se obveza ispuni na vrijeme, a dokaz o njezinu ispunjenju mora biti predočen u određenom roku, jamstvo koja obuhvaća tu obvezu aktivira se za svaki kalendarski dan kojim se prekorači taj rok, i to u skladu s formulom [0,2]/rok u danima te uzimajući u obzir članak 25.

Ako se dokaz iz prvog podstavka sastoji od podnošenja uvozne ili izvozne dozvole koja je iskorištena ili istekla, ili od podnošenja dokaza o proizvodima koji su napustili carinsko područje Unije, jamstvo se aktivira u iznosi od 15 % ako se dokaz podnese prije utvrđenog roka iz prvog podstavka, a najkasnije 730. kalendarskog dana nakon isteka dozvole. Nakon tih 730 kalendarskih dana preostali iznos jamstva gubi se u cijelosti.

Ako se dokaz iz prvog podstavka sastoji od podnošenja izvozne dozvole koja je iskorištena ili istekla, a u kojoj je naveden iznos unaprijed utvrđene subvencije, jamstvo se aktivira u iznosi od:

5.   Iznos jamstva koji se aktivira zaokružuje se na prvi niži cijeli iznos u eurima ili primjenjivoj nacionalnoj valuti.

1.   Nakon što se predoči dokaz propisan posebnim pravilima Unije o tome da je obveza ispunjena ili nakon što se jamstvo djelomično aktivira u skladu s člankom 66. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1306/2013 i člankom 23. ove Uredbe, jamstvo, ili prema potrebi ostatak jamstva, oslobađa se bez odgađanja.

2.   Jamstvo se djelomično oslobađa na zahtjev ako se predoči odgovarajući dokaz za dio količine proizvoda, uz uvjet da taj dio nije manji od minimalne količine koja je navedena u propisu kojim se zahtijeva jamstvo ili, ako ona nije tamo navedena, od količine koju je odredila država članica.

3.   Ako nije propisan rok za predočenje dokaza potrebnih za oslobađanje jamstva, to razdoblje iznosi 365 kalendarskih dana od roka propisanog za ispunjenje obveze za koju je položeno jamstvo. Ako nije propisan rok, razdoblje iznosi 365 kalendarskih dana od datuma do kojeg su ispunjene sve obveze.

Rok utvrđen u prvom podstavku nije dulji od 1 095 kalendarskih dana od trenutka kada je jamstvo pripisano određenoj obvezi.

1.   Ukupni aktivirani iznos ne premašuje 100 % odgovarajućeg dijela zajamčenog iznosa.

2.   Nadležno tijelo može odustati od aktiviranja iznosa manjeg od 100 EUR, uz uvjet da su zakonom i drugim propisima utvrđene slične nacionalne odredbe za usporedive slučajeve.

1.   Jamstvo se oslobađa:

2.   Ako prođe rok za dokazivanje konačnog prava na dodijeljeni iznos, a da nisu predočeni dokazi za to pravo, nadležno tijelo odmah započinje postupak aktiviranja jamstva.

Međutim, kad je tako određeno posebnim propisima Unije, dokaz se može predočiti i nakon što istekne rok u okviru djelomičnog oslobađanja jamstva.

1.   Za iznose koji se odnose na uvoz i za izvozne poreze utvrđene u eurima pravom Unije koje se odnosi na zajedničku poljoprivrednu politiku i koji za države članice vrijede u nacionalnoj valuti, stopa konverzije izričito je jednaka stopi koja se primjenjuje u skladu s člankom 18. stavkom 1. Uredbe (EEZ) br. 2913/92.

2.   Za izvozne subvencije utvrđene u eurima i za cijene i iznose izražene u eurima u poljoprivrednom zakonodavstvu Unije u pogledu trgovine s trećim zemljama, operativni je događaj za devizni tečaj prihvaćanje carinske deklaracije.

3.   Za izračunavanje standardne uvozne cijene voća i povrća iz članka 136. stavka 1. Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 543/2011 (20), u cilju određivanja ulazne cijene iz članka 137. stavka 1. te Uredbe, operativni događaj za devizni tečaj za reprezentativne cijene upotrijebljene za izračunavanje navedene standardne cijene i iznosa sniženja iz članka 134. stavka 3. te Uredbe dan je na koji se odnose reprezentativne cijene.

1.   Za proizvodne subvencije koje zakonodavstvo Unije utvrđuje u eurima, operativni je događaj za devizni tečaj datum izjave da su proizvodi stigli na traženo odredište ako tako zahtijeva navedeno zakonodavstvo. U slučajevima kada se takvo odredište ne zahtijeva, operativni je događaj datum na koji agencija za plaćanja prihvati zahtjev za plaćanje subvencije.

2.   Za potporu dodijeljenu u odnosu na količinu proizvoda stavljenu na tržište ili u odnosu na proizvod koji se upotrebljava na poseban način, ne dovodeći u pitanje članke od 30. do 33., operativni događaj za devizni tečaj prva je aktivnost kojom se jamči odgovarajuća uporaba predmetnih proizvoda nakon što ih preuzme dotični subjekt i na temelju koje se dodjeljuje potpora.

3.   Za potporu za privatno skladištenje, operativni događaj za devizni tečaj prvi je dan razdoblja na koje se odnosi potpora u okviru istog ugovora.

4.   Za ostale potpore osim onih iz stavaka 2. i 3. ovog članka te članaka 30. i 31., operativni događaj za devizni tečaj krajnji je rok za podnošenje zahtjeva.

1.   Operativni događaj za devizni tečaj prvi je dan vinske godine u kojoj je potpora dodijeljena za sljedeće:

2.   Za potpore isplaćene za dobrovoljnu ili obveznu destilaciju nusproizvoda proizvodnje vina, iz članka 52. Uredbe (EU) br. 1308/2013, operativni događaj za devizni tečaj prvi je dan vinske godine u kojoj je nusproizvod isporučen.

3.   Za ulaganja iz članka 50. Uredbe (EU) br. 1308/2013 i inovacije u sektoru vina iz članka 51. Uredbe (EU) br. 1308/2013, operativni događaj za devizni tečaj je 1. siječnja godine u kojoj je donesena odluka o dodjeli potpore.

4.   Za zelenu berbu iz članka 47. Uredbe (EU) br. 1308/2013, operativni događaj za devizni tečaj dan je na koji se odvija zelena berba.

1.   Za potporu odobrenu za opskrbu učenika određenim mliječnim proizvodima iz članka 1. Uredbe Komisije (EZ) br. 657/2008 (21), operativni događaj za devizni tečaj prvi je dan razdoblja na koje se odnosi zahtjev za plaćanje iz članka 11. navedene Uredbe.

2.   Za plaćanje pristojbe iz članka 1. Uredbe Komisije (EZ) br. 595/2004 (22), za određeno dvanaestomjesečno razdoblje u smislu dijela II. glave I. poglavlja III. Uredbe Vijeća (EU) br. 1234/2007 (23), operativni događaj za devizni tečaj je 1. travnja nakon predmetnog razdoblja.

3.   Za troškove prijevoza iz članka 30. stavka 3. Uredbe Komisije (EZ) br. 1272/2009 (24), operativni događaj za devizni tečaj dan je na koji nadležno tijelo primi valjanu ponudu.

1.   Za iznose iz Priloga II. Uredbi (EU) br. 1305/2013 te iznose koji se odnose na mjere odobrene u skladu s Uredbom (EZ) br. 1698/2005, za koje se plaćanja korisnicima osiguravaju na temelju programa ruralnog razvoja odobrenih u skladu s Uredbom (EU) br. 1305/2013, operativni događaj za devizni tečaj je 1. siječnja godine u kojoj je donesena odluka o dodjeli potpore.

Međutim, kada se u skladu s pravilima Unije plaćanja iznosa iz prvog podstavka rasporede na nekoliko godina, operativni događaj za devizni tečaj za svaku godišnju ratu je 1. siječnja godine za koju se plaća predmetna rata.

2.   Za iznose iz točke 2. podtočke (a) Priloga IX. Provedbenoj uredbi (EU) br. 543/2011 namijenjene pokrivanju općih troškova izričito povezanih s operativnim fondovima ili programima iz članaka 32. i 33. Uredbe (EU) br. 1308/2013, operativni događaj za devizni tečaj je 1. siječnja godine na koju se odnose ti opći troškovi.

1.   Za zahtjev za odobrenje dodjele nacionalne financijske pomoći iz članka 35. Uredbe (EU) br. 1308/2013, operativni događaj krajnji je rok za podnošenje zahtjeva Komisiji kako je utvrđeno člankom 92. stavkom 1. Provedbene uredbe (EU) br. 543/2011.

2.   Za povrat troškova nacionalne financijske pomoći koje vrši Unija u skladu s člankom 95. Provedbene uredbe (EU) br. 543/2011, operativni događaj za devizni tečaj krajnji je rok za podnošenje zahtjeva za dodjelu potpore od proizvođačkih organizacija nadležnim tijelima država članica u skladu s člankom 69. stavkom 1. Provedbene uredbe (EU) br. 543/2011.

1.   Kad agencija za plaćanja koja je akreditirana u skladu s Uredbom (EU) br. 1290/2005 preuzme odgovornost za izdatke za koje nije bila ranije odgovorna, ona se akreditira za nove odgovornosti do 1. siječnja 2015.

2.   Mjere navedene u Prilogu Uredbi (EZ) br. 1106/2010 ne podliježu sustavu kontrola utvrđenom glavom V. poglavljem III. Uredbe (EU) br. 1306/2013 za potrebe kontrola u vezi s izdatcima prije financijske godine 2014.

3.   Ako se u specifičnom zakonodavstvu upućuje na osnovne, sekundarne ili sporedne obveze kako je navedeno u Provedbenoj uredbi (EU) br. 282/2012, primjenjuje se članak 23. stavci 2., 3. i 4. ove Uredbe.

4.   Za programe ruralnog razvoja iz članka 15. Uredbe (EZ) br. 1698/2005:

5.   Za potrebe primjene članka 54. stavaka 1. i 2. Uredbe (EU) br. 1306/2013, za slučajeve koji su prijavljeni ili se trebaju prijaviti Komisiji u pogledu financijskih godina 2013. i 2014., kako je navedeno u članku 6. točki (h) Uredbe (EZ) br. 885/2006, i dalje se uzima u obzir financijska godina prvog nalaza nepravilnosti u smislu članka 35. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1290/2005. Kod slučajeva za koje nije utvrđen prvi upravni ili sudski nalaz nepravilnosti prije 16. listopada 2014., primjenjuju se odredbe članka 54. stavaka 1. i 2. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

U pogledu EPFRR-a, za potrebe poravnanja računa u skladu s člankom 51. Uredbe (EU) br. 1306/2013, odredbe članka 54. stavka 2. te Uredbe primjenjuju se s početkom poravnanja računa za financijsku godinu 2014.