20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 348/129

(1)

Za postizanje pametnog, održivog i uključivog rasta te za poticanje stvaranja radnih mjesta u skladu s ciljevima strategije Europa 2020., Unija treba modernu i učinkovitu infrastrukturu za doprinos povezivanju i integraciji Unije te svih njezinih regija u sektorima prometa, telekomunikacija i energetike. Te veze trebale bi pridonijeti poboljšanju slobodnog kretanja osoba, robe, kapitala i usluga. Transeuropske mreže trebale bi pojednostaviti prekogranične veze, potaknuti veću gospodarsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju te pridonijeti konkurentnijem socijalnom tržišnom gospodarstvu i borbi protiv klimatskih promjena.

(2)

Cilj stvaranja Instrumenta za povezivanje Europe (CEF) uspostavljenog ovom Uredbom jest ubrzati ulaganja u područje transeuropskih mreža i osigurati financijska sredstva, kako iz javnog tako i iz privatnog sektora, uz istovremeno povećavanje pravne sigurnosti i poštovanje načela tehnološke neutralnosti. CEF bi trebao u potpunosti aktivirati sinergije među sektorima prometa, telekomunikacija i energetike i na taj način pojačati učinkovitost djelovanja Unije te omogućiti optimizaciju troškova provedbe.

(3)

Prema Komisiji, procjenjuje se da iznos ulagačkih zahtjeva za transeuropske mreže u sektoru prometa, telekomunikacija i energetike za razdoblje do 2020. iznosi 970 000 milijuna EUR.

(4)

Ovom Uredbom utvrđuje se, za provedbu CEF-a za razdoblje od 2014. do 2020., financijska omotnica u iznosu od 33 242 259 000 EUR u tekućim cijenama koji treba predstavljati primarni referentni iznos u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije od 2. prosinca 2013. o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (4) za Europski parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka.

(5)

Kako bi se maksimalno iskoristila proračunska sredstva dodijeljena CEF-u, Komisija bi trebala, nakon srednjoročne evaluacije CEF-a, biti u mogućnosti predložiti prijenos odobrenih proračunskih sredstava među sektorima prometa, telekomunikacija i energetike. Na takav bi se prijedlog trebao primjenjivati godišnji proračunski postupak.

(6)

Iznos od 11 305 500 000 EUR u tekućim cijenama prenesenih iz Kohezijskog fonda uspostavljenog Uredbom (EU) br. 1301/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (5) trebao bi se upotrebljavati za usmjeravanje proračunskih sredstava u financijske instrumente na temelju ove Uredbe tek od 1. siječnja 2017.

(7)

Uspostava učinkovitih mreža prometne i energetske infrastrukture jedna je od dvanaest ključnih mjera koje je Komisija navela u svojoj Komunikaciji od 13. travnja 2011. pod nazivom „Akt o jedinstvenom tržištu – Dvanaest mjera za poticanje rasta i jačanje povjerenja: ‚Zajedno za novi rast’”.

(8)

Komisija se obvezala da će u programe troškova Unije uključiti klimatske promjene i najmanje 20 % proračuna Unije usmjeriti prema ciljevima vezanima uz klimu. Važno je osigurati da se u pripremi, osmišljavanju i provedbi projekata od zajedničkog interesa potiču ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbe na njih, kao i sprečavanje te upravljanje rizicima. Infrastrukturna ulaganja iz ove Uredbe trebala bi pomoći promicanju prijelaza na gospodarstvo i društvo s niskom razinom emisija ugljika te s otpornošću na klimatske promjene i prirodne katastrofe, uzimajući u obzir posebnosti regija s prirodnim i demografskim nedostacima, osobito najudaljenije i otočne regije. Osobito u sektorima prometa i energetike, CEF bi trebao pridonijeti srednjoročnim i dugoročnim ciljevima Unije u pogledu dekarbonizacije.

(9)

U svojoj Rezoluciji od 8. lipnja 2011. o Ulaganju u budućnost: novi višegodišnji financijski okvir („VFO”) za konkurentnu, održivu i uključivu Europu (6) Europski parlament naglasio je važnost osiguravanja brze provedbe Digitalne agende Unije, kao i važnost daljnjeg ulaganja napora za postizanje cilja da pristup brzom internetu bude dostupan svim građanima Unije do 2020., uključujući i u manje razvijenim područjima. Europski parlament istaknuo je da je ulaganje u učinkovitu prometnu infrastrukturu imalo ključnu ulogu u održavanju konkurentnosti Europe i utiranju puta za razdoblje nakon krize, za dugoročni ekonomski rast te da je transeuropska prometna mreža („TEN-T”) bila vitalna kako bi se jamčilo dobro funkcioniranje unutarnjeg tržišta i osigurala važnu europska dodana vrijednost. Europski parlament je naveo da smatra da bi sukladno tome TEN-T trebao biti ključni prioritet za sljedeći VFO te da je nužno povećati sredstva namijenjena TEN-T-u u sljedećem VFO-u. Povrh toga, Europski parlament naglasio je potrebu da se poveća učinak financiranja Unije te mogućnosti koje nude Kohezijski fond i europski strukturni i investicijski fondovi, kao i financijski instrumenti za financiranje ključnih nacionalnih i prekograničnih europskih prioritetnih infrastrukturnih projekata u području energetike, te je istaknuo da su potrebna značajna sredstva iz proračuna Unije za financijske instrumente u ovom području.

(10)

Kako bi se financirala infrastruktura u prekograničnim regijama kao sastavnica razvoja mreža u cjelini, trebalo bi poticati sinergije između financijskih instrumenata CEF-a i drugih fondova Unije.

(11)

Komisija je 28. ožujka 2011. usvojila Bijelu knjigu pod nazivom „Plan za jedinstveni europski prometni prostor – put prema konkurentnom prometnom sustavu unutar kojeg se učinkovito gospodari resursima” („Bijela knjiga”). Cilj je Bijele knjige smanjiti emisije stakleničkih plinova (GHG) u prometnom sektoru za najmanje 60 % do 2050. u usporedbi s 1990. Što se tiče infrastrukture, cilj Bijele knjige je do 2030. uspostaviti potpuno funkcionalnu multimodalnu osnovnu mrežu TEN-T na razini Unije. Interoperabilnost bi se mogla poboljšati inovativnim rješenjima kojima bi se unaprijedila kompatibilnost među sustavima o kojima je riječ. Cilj Bijele knjige je i uspješnije djelovanje multimodalnih logističkih lanaca, uključujući veću upotrebu energetski učinkovitijih načina prijevoza. Stoga utvrđuje sljedeće važne ciljeve za politiku TEN-T-a: 30 % teretnog cestovnog prometa prevezenog preko udaljenosti od više od 300 km trebalo bi do 2030. prijeći na drugi način prijevoza, a do 2050. više od 50 % prometa; dužina postojeće mreže željezničkog sustava velikih brzina trebala bi se utrostručiti do 2030., a većina putničkog prometa na srednje udaljenosti trebala bi biti željeznicom do 2050.; do 2050. sve zračne luke osnovne mreže trebale bi se povezati sa željezničkom mrežom i sve morske luke sa sustavom za željeznički teretni promet, a gdje je moguće, i s unutarnjim plovnim putovima.

(12)

U svojoj Rezoluciji od 6. srpnja 2010. o održivoj budućnosti za promet (7) Europski parlament je naglasio da je za učinkovitu prometnu politiku potreban financijski okvir usklađen s izazovima koji se pojavljuju te da bi u tu svrhu trebalo povećati postojeća sredstva za promet i mobilnost; osim toga smatra da postoji potreba za stvaranjem instrumenta za koordinaciju i optimizaciju korištenja raznih izvora za financiranje projekata i svih financijskih sredstava te mehanizama dostupnih na razini Unije.

(13)

U svojim zaključcima od 11. lipnja 2009. o pregledu politike TEN-T-a, Vijeće je još jednom potvrdilo potrebu za daljnjim ulaganjem u prometnu infrastrukturu kako bi se osigurao primjeren razvoj TEN-T-a za sve vrste prijevoza, kao osnova za unutarnje tržište i konkurentnost, ekonomsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju Unije te njezinu povezanost sa susjednim državama, s naglaskom na europsku dodanu vrijednost koju bi ona donijela. Vijeće je također naglasilo kako je neophodno da Unija omogući dostupnost financijskih sredstava nužnih za poticanje ulaganja u projekte TEN-T, a osobito je naglasilo potrebu za usklađivanjem primjerene financijske potpore iz proračuna TEN-T-a s prioritetnim projektima koji uključuju odgovarajuće prekogranične dionice i koji će se provoditi i nakon 2013. s institucionalnim ograničenjima izrade programa VFO-a. Prema mišljenju Vijeća, trebalo bi nastaviti razvijati pristupe javno-privatnog partnerstva i, prema potrebi, u tom pogledu pružati potporu.

(14)

Na temelju ciljeva iz Bijele knjige, smjernice za TEN-T kako su utvrđene u Uredbi (EU) br. 1315/2013. Europskog parlamenta i Vijeća (8) određuju infrastrukturu TEN-T-a, preciziraju zahtjeve koji se moraju ispuniti te određuju mjere za njihovu provedbu. Te smjernice osobito predviđaju dovršenje osnovne mreže do 2030. stvaranjem nove infrastrukture, kao i značajne nadogradnje te obnove postojeće infrastrukture.

(15)

Na osnovi analize planova za prometnu infrastrukturu država članica, Komisija procjenjuje da je u promet potrebno uložiti iznos od 500 000 milijuna EUR za cijelu mrežu TEN-T-a u razdoblju od 2014. do 2020., a procjenjuje se da će 250 000 milijuna EUR od tog iznosa biti potrebno uložiti u osnovnu mrežu TEN-T-a.

(16)

Zemljopisno trasiranje željezničkih teretnih koridora kako je predviđeno Uredbom (EU) br. 913/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (9) i koridorâ osnovne mreže iz dijela I. Priloga I. ovoj Uredbi trebalo bi, prema potrebi, osigurati uzimajući u obzir ciljeve odgovarajućih instrumenata u svrhu smanjenja administrativnog opterećenja i racionalizacije razvoja i upotrebe željezničke infrastrukture. Na željezničke teretne koridore trebale bi se primjenjivati isključivo odredbe Uredbe (EU) br. 913/2010, uključujući u pogledu izmjena u njihovu trasiranju.

(17)

U okviru pregleda politike TEN-T-a iz veljače 2009. osnovana je posebna stručna skupina koja je surađivala s Komisijom i razmotrila strategiju financiranja te financijsku budućnost TEN-T-a. Stručna skupina br. 5 svoj je rad temeljila na iskustvu vanjskih stručnjaka iz različitih područja: upravitelja infrastrukture, projektanata infrastrukture, nacionalnih, regionalnih i lokalnih predstavnika, stručnjaka iz područja zaštite okoliša te predstavnika akademske zajednice i privatnog sektora. Završno izvješće stručne skupine br. 5 (10) doneseno u srpnju 2010. sadrži 40 preporuka, od kojih su neke uzete u obzir u ovoj Uredbi. To izvješće preporučuje, inter alia, da bi Komisija trebala omogućiti standardni okvir za spajanje bespovratnih sredstava Unije i TEN-T javno-privatnih partnerstava („JPP-ovi”), obuhvaćajući i Kohezijske fondove i proračun TEN-T-a.

(18)

Iskustvo s VFO-om (2007. - 2013.) pokazuje da se pojedine države članice, koje ostvaruju pravo na financiranje iz Kohezijskog fonda, suočavaju s velikim preprekama pri pravovremenoj provedbi složenih prekograničnih projekata prometne infrastrukture s visokom europskom dodanom vrijednosti, kao i u dopuštanju učinkovite upotrebe europskih fondova. Stoga bi trebalo, u svrhu poboljšanja dovršetka projekata u području prometa, osobito prekograničnih projekata s visokom europskom dodanom vrijednošću, dio sredstava Kohezijskog fonda (11 305 500 000 EUR) usmjeriti na financiranje projekata u području prometa u osnovnoj prometnoj mreži ili projektima u području prometa povezanim s horizontalnim prioritetima u državama članicama koje ostvaruju pravo na korištenje sredstava iz Kohezijskog fonda u okviru CEF-a. U početnoj bi fazi u odabiru projekata koji ispunjavaju uvjete za financiranje trebalo poštovati nacionalnu raspodjelu sredstava u okviru Kohezijskog fonda. Komisija bi trebala podupirati države članice koje ispunjavaju uvjete za financiranje iz Kohezijskog fonda u njihovim nastojanjima da razviju primjereni tijek projekata, osobito jačanjem institucionalnih sposobnosti javne uprave o kojoj je riječ i organizacijom dodatnih poziva na podnošenje prijedloga, istovremeno osiguravajući transparentan postupak odabira projekata.

(19)

Iznos od 11 305 500 000 EUR prenesenih iz Kohezijskog fonda koji se troše isključivo u državama članicama koje ostvaruju pravo na financiranje iz Kohezijskog fonda ne bi se trebao upotrebljavati za financiranje mjera sa sinergijama među sektorima prometa, telekomunikacija i energetike koji pridonose projektima od zajedničkog interesa koji proizlaze iz višesektorskog poziva na podnošenje prijedloga.

(20)

Institucionalni i administrativni kapaciteti ključni su preduvjeti za učinkovito ostvarenje ciljeva CEF-a. Komisija bi trebala, u što većoj mogućoj mjeri, ponuditi primjerena sredstva potpore radi odobravanja oblikovanja i provedbe projekata u dotičnim državama članicama.

(21)

U svojoj Komunikaciji od 17. studenoga 2010. pod nazivom „Prioriteti energetske infrastrukture za 2020. i dalje - Nacrt za integriranu energetsku mrežu”, Komisija je prepoznala prioritetne koridore koji su nužni da bi Uniji omogućili ostvarenje njezinih ambicioznih ciljeva u području energetike i klime do 2020. u svrhu dovršenja unutarnjeg energetskog tržišta, jamčenja sigurnosti opskrbe, omogućavanja uključenja obnovljivih izvora energije te pripreme mreža za daljnju dekarbonizaciju energetskog sustava nakon 2020.

(22)

Potrebno je znatno ulaganje u svrhu modernizacije i širenja energetske infrastrukture u Europi i prekograničnog povezivanja mreža te kako bi se stalo na kraj energetskoj izolaciji država članica, radi ostvarenja ciljeva Unije u vezi s energetskom i klimatskom politikom s obzirom na konkurentnost, održivost i sigurnost opskrbe na troškovno učinkovit način. Prema Komisiji, procjenjuje se da u energetsku infrastrukturu treba do 2020. uložiti do 1 000 000 milijuna EUR, uključujući otprilike 200 000 milijuna EUR u prijenos električne energije i plina te infrastrukturu za skladištenje za koje se smatra da su od europskog značaja. Prema radnom dokumentu Komisije pod nazivom „Potrebe ulaganja u energetsku infrastrukturu i zahtjevi financiranja” podnesenom Vijeću, između projekata od europskog značenja, ulaganja u visini od približno 100 000 milijuna EUR u opasnosti su da neće biti izvršena zbog prepreka u vezi s izdavanjem dozvola, propisima i financiranjem.

(23)

Hitnost potrebe izgradnje energetske infrastrukture za budućnost i znatno povećanje opsega ulaganja u odnosu na protekla razdoblja zahtijevaju drukčiji način pružanja potpore za energetsku infrastrukturu na razini Unije. U svojim zaključcima od 28. veljače 2011., Vijeće je poduprlo energetske koridore kao europske prioritete.

(24)

U pogledu energetskog sektora, Europsko vijeće od 4. veljače 2011. pozvalo je Komisiju da pojednostavi i poboljša postupke odobravanja te da potakne regulatorni okvir koji privlači ulaganja. Europsko vijeće naglasilo je da bi većinu ulaganja trebalo ostvariti tržište sa sredstvima koje naplati putem pristojbi. Europsko vijeće priznalo je da je javno financiranje nužno za projekte koji su potrebni sa stajališta osiguravanja opskrbe ili solidarnosti koji nisu mogli privući tržišno financiranje. Također je naglasilo potrebu za modernizacijom i proširenjem europske energetske infrastrukture te za prekograničnim međusobnim povezivanjem mreža s ciljem djelotvornosti solidarnosti među državama članicama, osiguravanja alternativnih pravaca opskrbe ili tranzita i izvora energije te razvoja obnovljivih izvora energije kao konkurencije tradicionalnim izvorima. Inzistiralo je na tome da bi rok za dovršenje unutarnjeg energetskog tržišta trebao biti 2014. radi slobodnog protoka plina i električne energije te da nijedna država članica ne smije ostati izolirana od europskih plinskih i elektroenergetskih mreža nakon 2015. niti njihova energetska sigurnost smije biti ugrožena nedostatkom odgovarajućih povezanosti. Prva dva godišnja programa rada donesena na temelju ove Uredbe trebala bi dati prednost razmatranju projekata od zajedničkog interesa i sličnih djelovanja usmjerenih na okončanje energetske izoliranosti i eliminaciji uskih grla energetike s ciljem približavanja dovršenju unutarnjeg energetskog tržišta.

(25)

Uredbom (EU) br. 347/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (11) utvrđuje prioritete transeuropske energetske infrastrukture koje treba provesti do 2020. kako bi se dosegli ciljevi energetske i klimatske politike Unije; postavljaju pravila za određivanje projekata od zajedničkog interesa potrebnih za provedbu tih prioriteta, utvrđuju mjere u području izdavanja dozvola, uključenja javnosti te propisa za ubrzanje i/ili lakšu izvedbu tih projekata, uključujući kriterije za opću prihvatljivost takvih projekata u pogledu sredstava financijske potpore Unije.

(26)

Telekomunikacije sve više postaju infrastrukture utemeljene na internetu, pri čemu infrastruktura širokopojasnih mreža ubrzava upotrebu digitalnih usluga u najrazličitijim djelatnostima društva. Internet postaje dominantna platforma za komunikaciju, poslovanje, pružanje javnih i privatnih usluga te za socijalnu i kulturnu koheziju. Nadalje, računalstvo u oblaku i „softver kao usluga” postaju nove paradigme računalstva. Stoga su transeuropska dostupnost sveprisutnog, brzog pristupa internetu i inovativne digitalne usluge ključne za gospodarski rast i jedinstveno tržište.

(27)

Moderne brze internetske mreže ključna su infrastruktura za budućnost u smislu povezanosti europskih poduzeća, osobito malih i srednjih poduzeća („MSP-ovi”) koja se žele koristiti računalstvom u oblaku radi poboljšanja troškovne učinkovitosti. Kako bi se izbjeglo udvostručenje infrastrukture, spriječilo premještanje privatnih ulaganja i osnažilo jačanje kapaciteta radi stvaranja novih ulagačkih prilika te promicanja provedbe mjera za smanjenje troškova, trebalo bi poduzeti mjere za poboljšanje koordinacije potpore Unije za širokopojasni pristup iz CEF-a i potpore za širokopojasni pristup iz svih drugih raspoloživih izvora, uključujući putem nacionalnih širokopojasnih planova.

(28)

Strategija Europa 2020. poziva na provedbu Digitalne agende za Europu koja utvrđuje stabilan pravni okvir za poticanje ulaganja u otvorenu i konkurentnu brzu internetsku infrastrukturu te u pripadajuće usluge. Cilj za Europu trebao bi biti najbrži širokopojasni pristup u svijetu do 2020. na temelju najmodernijih tehnologija.

(29)

Vijeće je 31. svibnja 2010. zaključilo da bi Unija trebala osigurati nužna sredstva za razvoj jedinstvenog digitalnog tržišta koje se temelji na brzim i ultrabrzom internetu i interoperabilnim aplikacijama i potvrdilo da je učinkovito i konkurentno ulaganje u sljedeću generaciju širokopojasnih mreža nužno za inovaciju, izbor potrošača te konkurentnost Unije te da bi moglo pridonijeti boljoj kvaliteti života uz pomoć poboljšane zdravstvene skrbi, sigurnijeg prometa, novih mogućnosti u području medija te lakšeg pristupa robi, uslugama i znanju, osobito preko granica.

(30)

Privatni sektor trebao bi igrati ključnu ulogu u uvođenju i modernizaciji širokopojasnih mreža, uz potporu konkurentnog regulatornog okvira naklonjenog ulagačkom ozračju. U slučaju nedostatnih privatnih ulaganja, države članice trebale bi uložiti napore nužne za postizanje ciljeva Digitalne agende. Javna financijska potpora širokopojasnom pristupu trebala bi se ograničiti na financijske instrumente za programe ili inicijative usmjerene na projekte koji se ne mogu financirati isključivo iz privatnog sektora, što je potvrđeno prethodnom procjenom kojom su utvrđeni tržišni nedostaci i neoptimalne ulagačke situacije.

(31)

Kao posljedica toga, ključno je poticati, u skladu s načelom tehnološke neutralnosti, postavljanje brzih i ultrabrzih brzih širokopojasnih mreža na razini Unije te doprinijeti razvoju i uspostavljanju transeuropskih digitalnih usluga. Javna ulaganja kroz financijske instrumente u brze i ultrabrze širokopojasne mreže ne smije dovesti do narušavanja tržišta ili stvaranja destimulirajućih uvjeta za ulaganje. Trebala bi se upotrebljavati za privlačenje privatnih ulaganja i za njima bi se trebalo posegnuti isključivo u slučajevima pomanjkanja komercijalnog interesa za ulaganje.

(32)

Potrebno je nekoliko načina provedbe koji zahtijevaju različite stope financiranja te financijske instrumente kako bi se poboljšali učinkovitost i učinak financijske potpore Unije, potaknulo privatno ulaganje i kako bi se ispunili posebni zahtjevi pojedinačnih projekata.

(33)

Uredba o smjernicama za transeuropske mreže u području telekomunikacijske infrastrukture utvrdit će kriterije prema kojima projekti od zajedničkog interesa mogu primati financijsku potporu na temelju ove Uredbe.

(34)

Okvirni program za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (12) bit će usmjeren, između ostalog, na suočavanje s društvenim izazovima (npr. kroz pametno osmišljen, povoljan za okoliš, dostupan i integriran promet, sigurna, čistu i učinkovitu energija, zdravstvenu službu, upravu i održivi razvoj povezani s informacijskom i komunikacijskom tehnologijom) kako bi se na izravan način svladali izazovi iz Strategije Europa 2020. potporom aktivnosti koje obuhvaćaju čitavo područje od istraživanja do tržišta. Program Obzor 2020. pružat će potporu svim fazama inovacijskog ciklusa, osobito onim aktivnostima koje su bolje povezane s tržištem, uključujući inovativne financijske instrumente. S ciljem osiguravanja većeg učinka financiranja Unije i u svrhu postizanja usklađenosti, CEF će razviti blisko povezane sinergije s programom Obzor 2020.

(35)

U svojoj Komunikaciji od 20. srpnja 2010. pod nazivom „Ususret europskom području sigurnosti na cestama: smjer politike cestovne sigurnosti za razdoblje 2011. – 2020.”, Komisija je utvrdila okvir za mjere politika koje idu u prilog sigurnoj infrastrukturi kao ključnom elementu za smanjenje broja žrtava prometnih nesreća za 50 % do 2020. CEF bi stoga trebao osigurati da su zahtjevi za financijskim sredstvima Unije usklađeni sa zahtjevima, preporukama i ciljevima utvrđenim u cjelokupnom relevantnom pravu Unije o sigurnosti prometa. U procjenu izvedbe CEF-a trebalo bi u obzir uzeti smanjenje broja žrtava na cestovnim mrežama Unije.

(36)

Unija i većina država članica potpisnice su Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom, dok su preostale države članice u postupku njezina ratificiranja. Važno je da se kod provedbe relevantnih projekata u obzir uzme, prilikom specifikacije projekata, dostupnost za osobe s invaliditetom, kako je spomenuto u toj konvenciji.

(37)

Premda se većina ulaganja u okviru strategije Europa 2020. može provesti tržišnim i regulatornim mjerama, za suočavanje s izazovima u području financiranja mogu biti potrebna javna djelovanja i potpora Unije u obliku bespovratnih sredstava i inovativnih financijskih instrumenata.

(38)

Kako bi se na najbolji način iskoristio proračun Unije, bespovratna sredstva trebala bi se usmjeriti na one projekte koji ne primaju dovoljno financijskih sredstava iz privatnog sektora.

(39)

Željezničke projekte ne bi trebalo isključiti iz dodjele bespovratnih sredstava na temelju ove Uredbe jer stvaraju prihod iz obveznih pristojbi na temelju Direktive 2012/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća (13).

(40)

Fiskalne će mjere u brojnim državama članicama potaknuti ili su već potaknule javna tijela na ponovnu procjenu svojih programa ulaganja u infrastrukturu. U tom se kontekstu JPP-ovi smatraju učinkovitim sredstvom provedbe infrastrukturnih projekata, koji osiguravaju postizanje ciljeva politike među koje spada borba protiv klimatskih promjena; promicanje alternativnih izvora energije, i te energetske učinkovitosti i učinkovite upotrebe izvora, pružanje potpore održivom prometu i razvoj širokopojasnih mreža. U svojoj Komunikaciji od 19. studenoga 2009. pod nazivom „Pokretanje privatnog i javnog ulaganja za oporavak i dugotrajnu strukturnu promjenu: razvoj javno-privatnog partnerstva”, Komisija se obvezala poboljšati pristup financiranju za JPP-ove proširenjem područja primjene postojećih financijskih instrumenata.

(41)

U svojoj Komunikaciji od 19. listopada 2010. pod nazivom „Preispitivanje proračuna EU-a” Komisija je naglasila da bi mjerilo za projekte s dugoročnim komercijalnim potencijalom trebalo biti korištenje fondova Unije u partnerstvu s financijskim i bankarskim sektorom, osobito s Europskom investicijskom bankom i javnim financijskim institucijama država članica, ali isto tako i s ostalim međunarodnim financijskim institucijama te privatnim financijskim sektorom, uključujući na nacionalnoj i regionalnoj razini.

(42)

Financijske instrumente trebalo bi koristiti za suočavanje s posebnim potrebama tržišta, za mjere s jasnom europskom dodanom vrijednošću te koje su u skladu s ciljevima CEF-a, pri čemu se ne smiju u cijelosti zamijeniti privatna financiranja. Trebali bi poboljšati učinak poluge proračunske potrošnje Unije i postići veći multiplikacijski učinak u pogledu privlačenja financijskih sredstava iz privatnog sektora. To je osobito bitno u kontekstu poteškoća povezanih s pristupom kreditima i ograničenja javnih financija i u pogledu potrebe za podupiranjem gospodarskog oporavka Europe. Prije odluke o upotrebi financijskih instrumenata Komisija bi trebala provesti ex ante evaluaciju predmetnog instrumenta, kako se zahtijeva Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (14).

(43)

U Strategiji Europa 2020. Komisija se obvezala upotrijebiti financijske instrumente Unije kao sastavnice strategije stalnog financiranja koja udružuje financiranje Unije i nacionalno javno te privatno financiranje infrastrukture. To se temelji na pretpostavci da se u mnogim slučajevima neoptimalne ulagačke situacije i tržišni nedostaci mogu učinkovitije rješavati financijskim instrumentima nego bespovratnim sredstvima.

(44)

CEF bi trebao predvidjeti financijske instrumente za promicanje značajnog sudjelovanja u infrastrukturnim ulaganjima od strane ulagača iz privatnog sektora i financijskih institucija. Da bi bili dovoljno zanimljivi privatnom sektoru, financijski instrumenti trebali bi biti oblikovani i provedeni poštujući pojednostavljenja i smanjenja administrativnog opterećenja, ali bi također trebali biti u mogućnosti odgovoriti na utvrđene potrebe financiranja na fleksibilan način. Te instrumente trebalo bi oblikovati na osnovi iskustva stečenog u provedbi financijskih instrumenata u VFO-u (2007. - 2013.), kao što su Instrument zajmovnog jamstva za projekte TEN-T (LGTT), Instrument podjele rizika pri financiranju (RSFF) te Europski fond za energetiku, klimatske promjene i infrastrukturu 2020. („Fond Marguerite”) i Inicijativa projektnih obveznica Europa 2020.

(45)

Trebalo bi istražiti potencijal za inovativne financijske instrumente poput projektnih obveznica u svrhu potpore financiranju prometne infrastrukture s europskom dodanom vrijednošću, u skladu s rezultatima prethodnih procjena i drugih povezanih procjena, posebno neovisne procjene Inicijative projektnih obveznica Europa 2020. u 2015.

(46)

Kako bi se na najbolji način iskoristila proračunska sredstva dodijeljena CEF-u, Komisija bi trebala osigurati kontinuitet svih financijskih instrumenata uspostavljenih na temelju Uredbe (EZ) br. 680/2007 Europskog parlamenta i Vijeća (15) i instrumenta podjele rizika za projektne obveznice uspostavljenog na temelju Odluke 1639/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (16) u okviru njihovih sljedećih dužničkih i vlasničkih financijskih instrumenata na temelju ove Uredbe, na osnovi ex-ante procjene, kako je predviđeno Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012.

(47)

Prilikom odabira najučinkovitijeg oblika financijske potpore trebalo bi obratiti pozornost na posebna obilježja projekta i sektora onih projekata koji ispunjavaju uvjete za financiranje. Kako bi se proračun Unije upotrijebio na najučinkovitiji način te radi jačanja multiplikacijskog učinka financijske potpore Unije, u energetskom sektoru, u mjeri u kojoj je to moguće i podložno korištenju na tržištu, Komisija bi trebala nastojati dati prednost upotrebi financijskih instrumenata, kad god je to moguće, uz poštovanje gornje granice za upotrebu financijskih instrumenata u skladu s ovom Uredbom. Promicatelje energetskih projekata trebao bi poticati na istraživanje mogućnosti upotrebe financijskih instrumenata prije podnošenja zahtjeva za dodjelu bespovratnih sredstava za radove. U tom bi pogledu Komisija trebala pružiti odgovarajuću potporu maksimiziranju upotrebe financijskih instrumenata.

(48)

Projekti od zajedničkog interesa u području električne energije, plina i ugljičnog dioksida trebali bi ispunjavati uvjete za financijsku potporu Unije za studije i, pod određenim uvjetima, za radove u obliku bespovratnih sredstava ili u obliku inovativnih financijskih instrumenata. To će osigurati da se individualno prilagođena potpora može dodijeliti onim projektima od zajedničkog interesa koji nisu održivi u sklopu postojećeg regulatornog okvira i tržišnih uvjeta. U području energetike bitno je izbjegavati bilo kakvo narušavanje tržišnog natjecanja, osobito među projektima koji pridonose ostvarenju istog prioritetnog koridora. Takva financijska potpora trebala bi osigurati potrebne sinergije s europskim strukturnim i investicijskim fondovima koji će financirati pametne energetske distribucijske mreže od lokalnog i regionalnog značaja. Na ulaganja u projekte od zajedničkog interesa primjenjuje se postupak u tri koraka. Kao prvo, tržište bi trebalo imati prednost pri ulaganju. Kao drugo, ako tržište ne ostvaruje ulaganja, trebalo bi istražiti regulatorna rješenja, po potrebi i prilagoditi odgovarajući regulatorni okvir, i osigurati primjenu odgovarajućeg regulatornog okvira. Kao treće, ako prva dva koraka nisu dovoljna za provedbu potrebnih ulaganja u projektima od zajedničkog interesa, financijska potpora Unije mogla bi se dodijeliti ako projekti od zajedničkog interesa zadovoljavaju primjenjive kriterije prihvatljivosti.

(49)

Na temelju članka 14. Uredbe (EU) br. 347/2013, svi projekti od zajedničkog interesa koji su obuhvaćeni kategorijama utvrđenima u Prilogu II. točkama 1, 2. i 4. te uredbe ispunjavaju uvjete za financijsku potporu Unije u obliku bespovratnih sredstava za studije i financijskih instrumenata. Bespovratna sredstva za radove mogu se upotrijebiti za mjere koje pridonose projektima od zajedničkog interesa koji, u skladu s člankom 14. Uredbe br. 347/2013 osobito pokazuju značajne pozitivne vanjske učinke i koji nisu komercijalno održivi, prema poslovnom planu projekta ili drugim provedenim procjenama, posebno onima od strane potencijalnih ulagača, vjerovnika ili nacionalnih regulatornih tijela.

(50)

Kako bi se osigurala sektorska raznolikost korisnika financijskih instrumenata, kao i poticanje postupne zemljopisne raspršenosti na području država članica, s osobitim naglaskom na one države članice koje ispunjavaju uvjete za potporu iz Kohezijskog fonda, Komisija bi trebala, u partnerstvu s Europskom investicijskom bankom, te u okviru zajedničkih inicijativa kao što su Europski centar znanja za javno-privatno partnerstvo i Zajednička pomoć pri potpori projektima u europskim regijama (Jaspers), omogućiti potporu državama članicama u razvoju primjerene strukture projekata koji bi se mogli uzeti u obzir za projektno financiranje.

(51)

Financijski instrumenti u skladu s ovom Uredbom trebali bi odražavati pravila utvrđena u glavi VIII. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 i u Delegiranoj uredbi Komisije (EU) br. 1268/2012 (17) te bi trebali biti u skladu s najboljom praksom koja se primjenjuje na financijske instrumente.

(52)

U pogledu uvjeta za financijske instrumente, može biti potrebno uvesti dodatne zahtjeve u radne programe, na primjer kako bi se osigurala konkurentna tržišta s ciljem razvoja politika Unije, tehnološkog razvoja i drugih čimbenika koji mogu postati važni.

(53)

Izrada višegodišnjih programa za potporu koja bi se dodijelila iz CEF-a trebala bi biti usmjerena na potporu prioritetima Unije osiguravanjem dostupnosti potrebnih financijskih sredstava te dosljednosti, transparentnosti i kontinuiteta zajedničkog djelovanja Unije i država članica. Za prijedloge dostavljene po provedbi prvog višegodišnjeg programa rada u prometnom sektoru, prihvatljivost troškova trebalo bi obračunavati od 1. siječnja 2014. kako bi se osigurao kontinuitet projekata koji su već obuhvaćeni Uredbom (EZ) br. 680/2007.

(54)

Kako su za provedbu nekih infrastrukturnih projekata potrebna znatna izdvajanja iz proračuna, trebalo bi predvidjeti mogućnost da se proračunske obveze u vezi s financijskom pomoći za neke mjere raspodijele u godišnje obroke.

(55)

S obzirom na sredstva dostupna na razini Unije potrebno je usredotočiti se na projekte od najveće važnosti za europsku dodanu vrijednost kako bi se postigao željeni učinak. Stoga bi potporu trebalo usmjeriti na osnovnu mrežu i na projekte od zajedničkog interesa u području sustava upravljanja prometom, posebno sustave za upravljanje zračnim prometom koji proizlaze iz nove generacije Europskog sustava upravljanja zračnim prometom (sustav SESAR) za koje je iz proračunskih sredstava Unije potrebno izdvojiti 3 000 milijuna EUR, kao i Inteligentni transportni sustav (ITS), Sustavi za nadzor i upravljanje pomorskim prometom (VTMIS), Riječne informacijske usluge (RIS) te Europski sustav upravljanja željezničkim prometom (ERTMS). U energetskom sektoru financijsku potporu trebalo bi usmjeriti na dovršenje unutarnjeg energetskog tržišta, jamčenje sigurnosti opskrbe, promicanje održivosti, između ostalog putem osiguravanja prijenosa električne energije iz obnovljivih izvora do centara potražnje i skladištenja te privlačenjem javnih i privatnih ulaganja. U telekomunikacijskom sektoru financijsku bi potporu trebalo prvenstveno usmjeriti na projekte koji će rezultirati potražnjom za širokopojasnim pristupom, uključujući izgradnju europske infrastrukture digitalnih usluga koja bi poticala ulaganja u razvoj širokopojasnih mreža.

(56)

U energetskom bi sektoru raspodjela predviđenog proračuna trebala prvenstveno biti u obliku financijskih sredstava, podložno uvođenju na tržište. Projekti od zajedničkog interesa u telekomunikacijskom sektoru trebali bi ispunjavati uvjete za financijsku potporu Unije u obliku bespovratnih sredstava i javne nabave za platforme osnovnih usluga, generičke usluge i horizontalne mjere. Mjere u području razvoja širokopojasnih mreža, uključujući mjere koje rezultiraju potražnjom za širokopojasnim pristupom, trebale bi ispunjavati uvjete za financijsku potporu Unije u obliku financijskih instrumenata.

(57)

Prema analizi provedenoj u procjeni utjecaja na okoliš za Uredbu (EU) br. 347/2013, broj projekata od zajedničkog interesa koji najviše pridonose provedbi prioritetnih koridora strateške energetske infrastrukture i područja procjenjuje se na otprilike 100 u području električne energije i 50 u području plina. Nadalje, na temelju očekivane prevage električne energije u europskom energetskom sustavu tijekom iduća dva desetljeća, procjenjuje se da će potpora projektima električne energije od zajedničkog interesa zahtijevati glavninu financijske omotnice za energetiku u okviru CEF-a. Uzimajući u obzir da je ova procjena podložna izmjenama s pristizanjem novih informacija, i uzimajući u obzir potrebu za osiguravanjem sukladnosti s Uredbom br. 347/2013, Komisija bi trebala ozbiljno razmotriti projekte električne energije, s ciljem da veći dio dostupne financijske potpore postane dostupan tim projektima tijekom razdoblja od 2014. do 2020., podložno uvođenju na tržište, kakvoći i razrađenosti predloženih mjera te njihovih zahtjeva financiranja. Taj cilj ne dovodi u pitanje bilo kakvu ponovnu raspodjelu raspoloživih sredstava za energetske projekte.

(58)

Komisija bi trebala provoditi srednjoročne i ex ante evaluacije te o njima obavješćivati Europski parlament, Vijeće, Europski gospodarski i socijalni odbor i Odbor regija da bi se procijenile uspješnost i učinkovitost financiranja te njegov učinak na sveukupne ciljeve CEF-a i prioritete Strategije Europa 2020. Komisija bi trebala objaviti informacije o posebnim projektima u okviru CEF-a. Te bi se informacije trebale ažurirati jednom godišnje.

(59)

U pogledu prometa i energetike, na temelju smjernica prilagođenih pojedinom sektoru koje su utvrđene u Uredbi (EU) br. 1315/2013 i u Uredbi (EU) br. 347/2013 sastavljeni su popisi projekata, prioritetnih koridora te područja na koje bi se ova Uredba trebala primijeniti i koje bi trebalo uvrstiti u prilogu ovoj Uredbi. Što se tiče prometa, kako bi se uzele u obzir sve moguće izmjene u političkim prioritetima i tehnološkim mogućnostima, kao i protok prometa, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) u pogledu donošenja izmjena dijela I. Priloga I. i razrade pojedinosti o prioritetima financiranja za prihvatljive mjere na temelju članka 7. stavka 2. koji se odražavaju u programima rada.

(60)

Kako bi se u obzir uzela stvarna razina potražnje za financiranjem u okviru posebnih ciljeva u prometu te kako bi se primijenili rezultati srednjoročne evaluacije, prema kojoj je potrebno odstupiti od dodjele za poseban cilj u području prometa utvrđen u dijelu IV. Priloga I. ovoj Uredbi za više od 5 postotnih bodova, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a za izmjenu indikativnih postotaka za svaki od posebnih ciljeva u području prometa. Indikativna raspodjela za posebne ciljeve u području prometa ne sprečavaju da se iznos od 11 305 500 000 EUR prenesenih iz Kohezijskog fonda u cijelosti potroši na projekte provedbe osnovne mreže ili na projekte horizontalnih prioriteta koji su utvrđeni u dijelu I. Priloga I. ovoj Uredbi.

(61)

Kako bi se u obzir uzeli zaključci doneseni iz provedbe CEF-a, uključujući one sadržane u srednjoročnoj evaluaciji, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a radi prilagodbe popisa općih smjernica koje je potrebno uzeti u obzir prilikom određivanja kriterija za odabir ponude.

(62)

Kada donosi delegirane akte u skladu s ovom Uredbom, posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(63)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji u vezi s višegodišnjim i godišnjim programima rada. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (18).

(64)

Financijski interesi Unije trebali bi biti zaštićeni razmjernim mjerama tijekom ciklusa izdataka, uključujući prevencijom, otkrivanjem i istraživanjem nepravilnosti, povratom izgubljenih, krivo plaćenih ili nepravilno korištenih sredstava te, prema potrebi, određivanjem sankcija, u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012. Europski parlament trebalo bi obavješćivati o svim takvim mjerama.

(65)

Za osiguravanje rasprostranjenog i poštenog tržišnog natjecanja za projekte koji upotrebljavaju sredstva CEF-a, oblik ugovora trebao bi biti u skladu s ciljevima i okolnostima projekta. Uvjeti ugovora trebali bi se sastavljati na način da se odrede rizici povezani s ugovorom kako bi se do najveće mjere povećala troškovna učinkovitost te omogućilo optimalno izvršavanje ugovora. To bi načelo trebalo primjenjivati bez obzira na to upotrebljava li se nacionalni ili međunarodni model ugovora.

(66)

Neki infrastrukturni projekti od zajedničkog interesa trebali bi se povezati sa susjednim zemljama, zemljama pretpristupnicama i drugim trećim zemljama, pri čemu bi se infrastruktura projekata trebala protezati preko tih država. CEF bi trebao ponuditi pojednostavljena sredstva povezivanja i financiranja ovih infrastruktura kako bi osigurao usklađenost između unutarnjih i vanjskih instrumenata iz proračuna Unije.

(67)

Ako treće zemlje i subjekti s poslovnim nastanom u trećim zemljama sudjeluju u mjerama koje pridonose projektima od zajedničkog interesa, bespovratna sredstva trebala bi biti raspoloživa samo ako najvjerojatnije neće biti drugih adekvatnih oblika financijske potpore za tu mjeru u okviru CEF-a ili drugih programa Unije.

(68)

Opće usmjerenje na temelju kojeg Komisija uzima u obzir društvene, klimatske i ekološke učinke, podrobno opisano u dijelu V. Priloga I. ovoj Uredbi, ne bi se trebalo primjenjivati u području energetike, u skladu s pristupom iz članka 4. stavka 4. Uredbe (EU) br. 347/2013.

(69)

U telekomunikacijskom sektoru, opću smjernicu kojom se uzima u obzir poticajni učinak potpore Unije javnom i privatnom ulaganju trebalo bi se primjenjivati isključivo na one infrastrukture digitalnih usluga koje su usmjerene na poticanje dodatnih ulaganja.

(70)

Opća smjernica kojom se uzimaju u obzir prekogranični elementi ne bi se trebala primjenjivati u odnosu na širokopojasne mreže jer sva ulaganja u širokopojasni pristup, uključujući ona koja se odvijaju u granicama država članica, pridonijet će povezanosti transeuropskih telekomunikacijskih mreža.

(71)

Sudjelovanje u CIF-u država Europskog udruženja za slobodnu trgovinu (EFTA) koje su stranke Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru („Sporazum o EGP-u”) trebalo bi biti u skladu s Sporazumu o EGP-u. U tu bi svrhu svaki sektor koji ova Uredba obuhvaća trebalo smatrati zasebnim programom. Sudjelovanje država EFTA-e u CEF-u trebalo bi osobito predvidjeti u području telekomunikacija.

(72)

U pogledu prometa, u svrhu prihvatljivosti projekta od zajedničkog interesa u trećim zemljama na temelju ove Uredbe, trebalo bi primijeniti indikativne zemljovide sadržane u Prilogu III. Uredbi (EU) br. 1315/2013. U trećim zemljama za koje ta uredba ne uključuje indikativne zemljovide, projekti od zajedničkog interesa trebali bi biti prihvatljivi ako postoji kontinuirana uzajamna suradnja u svrhu postizanja sporazuma o takvim indikativnim zemljovidima.

(73)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, to jest usklađivanje, razvoj i financiranje transeuropskih mreža, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego ih se zbog potrebe usklađivanja tih ciljeva može na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(74)

Uredbe (EZ) br. 680/2007 i (EZ) br. 67/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (19) zbog jasnoće bi trebalo staviti izvan snage.

(75)

Ova bi Uredba trebala stupiti na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije kako bi se omogućilo pravovremeno donošenje delegiranih i provedbenih akata predviđenih ovom Uredbom,

(1)

„projekt od zajedničkog interesa” znači projekt utvrđen u Uredbi (EU) br. 1315/2013 ili Uredbi (EU) br. 347/2013 ili u uredbi o smjernicama za transeuropske mreže u području telekomunikacijske infrastrukture;

(2)

„prekogranična dionica” znači, u sektoru prometa, dionica koja osigurava kontinuitet projekta od zajedničkog interesa među najbližim gradskim čvorovima s obje strane granice dvaju država članica ili između države članice i susjedne zemlje;

(3)

„susjedna zemlja” znači zemlja koja je obuhvaćena područjem primjene Europske politike susjedstva, uključujući Strateško partnerstvo, politiku proširenja, Europski gospodarski prostor ili Europsko udruženje za slobodnu trgovinu;

(4)

„treća zemlja” znači bilo koja susjedna zemlja i sve druge zemlje s kojima Unija može surađivati na postizanju ciljeva ove Uredbe;

(5)

„radovi” znači kupnja, nabava i raspored sastavnih dijelova, sustava i službi, uključujući softver, razvoj, izvođenje građevinskih radova i aktivnosti ugradnje povezanih s projektom, prihvaćanje ugradnji i početak provedbe projekta;

(6)

„studije” znači aktivnosti potrebne za pripremu provedbe projekta, kao što su pripremne studije, studije kartografiranja, izvedivosti, procjene, ispitivanja i validiranja, uključujući u obliku softvera te sve druge mjere tehničke podrške, uključujući prethodne aktivnosti za utvrđivanje i razvoj projekta i odlučivanje o njegovu financiranju, kao što su istraživanje dotičnih lokacija i priprema financijskog paketa;

(7)

„mjere za potporu programa” znači, na razini CEF-a, sve popratne mjere nužne za njegovu provedbu i provedbu smjernica prilagođenih pojedinom sektoru, kao što su usluge, posebno pružanje tehničke pomoći, uključujući upotrebu financijskih instrumenata, kao i aktivnosti pripreme, izvedivosti, usklađivanja, nadzora, savjetovanja dionika, kontrole, revizije i ocjenjivanja koje su neposredno potrebne za upravljanje CEF-om te postizanje njegovih ciljeva. Mjere za potporu programa posebno uključuju studije, sastanke, kartografiranje infrastrukture, informacije, širenje, komunikaciju i mjere podizanja svijesti, rashode povezane s informatičkim alatima i mreže usmjerene na razmjenu informacija o CEF-u, zajedno sa svim drugim nastalim rashodima Komisije vezanim uz tehničku i administrativnu potporu koji mogu biti potrebni za upravljanje CEF-om ili provedbom smjernica prilagođenih pojedinom sektoru. Mjere za potporu programa također uključuju aktivnosti nužne za pojednostavljenje pripreme projekata od zajedničkog interesa, posebno u državama članicama koje ispunjavaju uvjete za financiranje iz Kohezijskog fonda, u svrhu dobivanja sredstava na temelju ove Uredbe ili na financijskom tržištu. Mjere za potporu programa prema potrebi također uključuju, troškove izvršne agencije kojoj je Komisija povjerila provedbu posebnih dijelova CEF-a („izvršna agencija”);

(8)

„mjera”: znači bilo koja aktivnost za koju je utvrđeno da je financijski i tehnički neovisna, za koju postoji vremenski rok i koja je nužna za provedbu projekta od zajedničkog interesa;

(9)

„prihvatljivi troškovi” ima jednako značenje kao u Uredbi (EU, Euratom) br. 966 /2012;

(10)

„korisnik” znači država članica, međunarodna organizacija, javno ili privatno poduzeće ili tijelo koje je odabrano za primanje financijske potpore Unije na temelju ove Uredbe i u skladu s aranžmanima utvrđenima u odgovarajućem programu rada iz članka 17.;

(11)

„provedbeno tijelo” znači javno ili privatno poduzeće ili tijelo koje je imenovao korisnik, ako je korisnik država članica ili međunarodna organizacija, za provedbu dotične mjere. O takvom imenovanju odlučuje korisnik na svoju odgovornost i ako to zahtjeva sklapanje ugovora o javnoj nabavi, u skladu s važećim pravilima Unije te nacionalnim pravilima o javnoj nabavi;

(12)

„sveobuhvatna mreža” znači prometna infrastruktura prepoznata u skladu s poglavljem II. Uredbe (EU) br. 1315/2013;

(13)

„osnovna mreža” znači prometna infrastruktura prepoznata u skladu s poglavljem III. Uredbe (EU) br. 1315/2013;

(14)

„koridori osnovne mreže” znači instrument za pojednostavljenje usklađene provedbe osnovne mreže u skladu s poglavljem IV. Uredbe (EU) br. 1315/2013 i na popisu u dijelu I. Priloga I. ovoj Uredbi;

(15)

„usko grlo” u sektoru prometa znači fizičke, tehničke ili funkcionalne prepreke koje dovode do sloma sustava, što utječe na kontinuitet protoka na većim udaljenostima ili prekograničnog protoka te koje je moguće riješiti stvaranjem nove infrastrukture ili značajnim unapređenjem postojeće infrastrukture, čime se mogu ostvariti značajna poboljšanja koja će otkloniti ograničenja uskog grla;

(16)

„prioritet” znači svaki prioritetni elektroenergetski koridor, prioritetni plinski koridor ili prioritetna tematska područja određena u Uredbi (EU) br. 347/2013;

(17)

„telematske aplikacije” znači aplikacije kako su definirane u Uredbi (EU) br. 1315/2013;

(18)

„energetska infrastruktura” znači infrastruktura kako je definirana u Uredbi (EU) br. 347/2013;

(19)

„sinergije među sektorima” znači postojanje, u barem dva od triju sektora prometa, telekomunikacija i energetike, sličnih ili dopunskih mjera koji bi mogle omogućiti optimizaciju troškova ili rezultata udruživanjem financijskih, tehničkih ili ljudskih resursa;

(20)

„izolirana mreža” znači željeznička mreža države članice ili njezin dio, kako je utvrđeno u Uredbi (EU) br. 1315/2013.

(a)

doprinošenje pametnom, održivom i uključivom rastu, u skladu sa Strategijom Europa 2020., razvijajući moderne i visoko učinkovite transeuropske mreže kod kojih se u obzir uzimaju očekivani protoci prometa u budućnosti, na taj način doprinoseći cjelokupnoj Uniji u smislu poboljšanja konkurentnosti na globalnom tržištu te ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije na unutarnjem tržištu i stvarajući ozračje koje bi bilo povoljnije za privatna, javna ili javno-privatna ulaganja putem kombinacije financijskih instrumenata i izravne potpore Unije ako bi projekti mogli ostvariti korist od takve kombinacije instrumenata te primjerenom upotrebom sinergija među sektorima.

Postignuće ovog cilja mjeri se opsegom ulaganja privatnog ili javnog sektora te javno-privatnog partnerstva u projekte od zajedničkog interesa, a osobito opsegom privatnog ulaganja u projekte od zajedničkog interesa koji su ostvareni uz pomoć financijskih instrumenata na temelju ove Uredbe. Posebni naglasak stavlja se na učinkovitu upotrebu javnih ulaganja;

(b)

omogućavanje Uniji da dosegne ciljeve održivog razvoja, uključujući barem 20 %-tno smanjenje emisija stakleničkih plinova, u usporedbi s razinama iz 1990., te 20 %-tno povećanje energetske učinkovitosti i povećanje udjela obnovljive energije na 20 % do 2020., na taj način pridonijeti srednjoročnim i dugoročnim ciljevima Unije u pogledu dekarbonizacije, uz osiguravanje veće solidarnosti među državama članicama.

(a)

otklanjanje uskih grla, jačanje interoperabilnosti željeznice, premošćivanje veza koje nedostaju, a osobito poboljšanje prekograničnih dionica. Postizanje ovog cilja mjeri se:

(b)

osiguravanje održivih i učinkovitih prometnih sustava, gledajući dugoročno, u svrhu priprema za protoke prometa u budućnosti, kao i omogućavanje da sve vrste prijevoza budu dekarbonizirane putem prijelaza na inovativne i energetski učinkovite prometne tehnologije s niskom razinom emisija ugljika, ujedno povećavajući razinu sigurnosti. Postizanje tog cilja mjeri se:

(c)

optimiziranje uključivanja i međusobnog povezivanja načina prijevoza te podupiranje interoperabilnosti prometnih usluga, uz osiguravanje dostupnosti prometnih infrastruktura. Postizanje ovog cilja mjeri se:

(a)

povećavanje konkurentnosti promicanjem daljnje integracije unutarnjeg energetskog tržišta i interoperabilnosti prekograničnih plinskih mreža te mreža električne energije. Postizanje ovog cilja mjeri se ex post putem:

(b)

poboljšanje sigurnosti opskrbe električnom energijom u Uniji;

Postizanje tog cilja mjeri se ex post putem:

(c)

doprinos održivom razvoju i zaštiti okoliša, inter alia, integracijom energije dobivene iz obnovljivih izvora u mrežu za prijenos i razvojem pametnih energetskih mreža te mreža ugljičnog dioksida.

Postizanje tog cilja mjeri se ex post putem:

(a)

sektor prometa: 26 250 582 000 EUR, od čega se 11 305 500 000 EUR prenosi iz Kohezijskog fonda i troši u skladu s ovom Uredbom isključivo u državama članicama koje ispunjavaju uvjete za financiranje iz Kohezijskog fonda;

(b)

telekomunikacijski sektor: 1 141 602 000 EUR;

(c)

energetski sektor: 5 850 075 000 EUR.

(a)

mjere koje doprinose projektima od zajedničkog interesa i mjere za potporu programa kako je predviđeno u članku 7.;

(b)

mjere za potporu programa koje se sastoje od rashoda Komisije vezanih uz tehničku i administrativnu potporu za upravljanje CEF-om, uključujući one nužne za osiguravanje prijelaza između CEF-a i mjera donesenih na temelju Uredbe (EZ) br. 680/2007, do 1 % iznosa financijske omotnice; troškovi izvršne agencije uključuju se u razinu ispod te gornje granice.

(a)

mjere kojima se provodi osnovna mreža u skladu s poglavljem III. Uredbe (EU) br. 1315/2013, uključujući uspostavu novih tehnologija i inovacija u skladu s člankom 39. te uredbe, i projekti te horizontalni prioriteti utvrđeni u dijelu I. Priloga I. ovoj Uredbi;

(b)

mjere kojima se provodi sveobuhvatna mreža u skladu s poglavljem II. Uredbe (EU) br. 1315/2013, kada takve mjere doprinose premošćivanju veza koje nedostaju, pojednostavljenju protoka na većim udaljenostima ili otklanjanju uskih grla i također ako te mjere pridonose razvoju osnovne mreže ili međusobno povezuju koridore osnovne mreže ili ako takve mjere doprinose raspoređivanju ERTMS-a na glavnim putovima željezničkih teretnih koridora, kako je utvrđeno u Prilogu Uredbi (EU) br. 913/2010, do gornje granice od 5 % financijske omotnice za promet, kako je određeno u članku 5. ove Uredbe;

(c)

studije za projekte od zajedničkog interesa kako je utvrđeno u članku 8. stavku 1. točkama (b) i (c) Uredbe (EU) br. 1315/2013;

(d)

studije za prekogranične prioritetne projekte utvrđene u Prilogu III. Odluci br. 661/2010/EU Europskog parlamenta i Vijeća (22);

(e)

mjere za potporu projekata od zajedničkog interesa, kako je utvrđeno u članku 8. stavku 1. točkama (a), (d) i (e) Uredbe (EU) br. 1315/2013;

(f)

mjere kojima se provodi prometna infrastruktura u čvorovima osnovne mreže, uključujući gradske čvorove, kako su definirani u članku 41. Uredbe (EU) br. 1315/2013;

(g)

mjere za potporu sustava telematskih aplikacija, u skladu s člankom 31. Uredbe (EU) br. 1315.2013;

(h)

mjere za potporu uslugama teretnog prometa u skladu s člankom 32. Uredbe.1315/2013;

(i)

mjere za smanjenje buke željezničkog teretnog prometa, uključujući s naknadnim opremanjem postojećeg voznog parka u suradnji s, inter alia, željezničkom industrijom;

(j)

mjere za potporu programa;

(k)

mjere za provedbu sigurne i zaštićene infrastrukture, u skladu s člankom 34. Uredbe (EU) br. 1315/2013;

(l)

mjere za potporu autocesta mora, kako je predviđeno u članku 21. Uredbe (EU) br. 1315/2013.

(a)

generičke usluge, platforme osnovnih usluga i mjere za potporu programa financiraju se putem bespovratnih sredstava i/ili javne nabave;

(b)

mjere u području širokopojasnih mreža financiraju se putem financijskih instrumenata.

(a)

u pogledu bespovratnih sredstava za studije, 50 % prihvatljivih troškova;

(b)

u pogledu bespovratnih sredstava za radove;

(c)

u pogledu bespovratnih sredstava za sustave telematskih aplikacija i usluge:

(a)

za mjere u području generičkih usluga: 75 % prihvatljivih troškova;

(b)

za horizontalne mjere, uključujući kartografiranje infrastrukture, twinning projekte i tehničku pomoć: 75 % prihvatljivih troškova.

(a)

mjere u pogledu bespovratnih sredstava za studije;

(b)

mjere u pogledu bespovratnih sredstava za radove:

(c)

mjere u pogledu bespovratnih sredstava za sustave telematskih aplikacija i usluge:

(d)

mjere u pogledu bespovratnih sredstava za mjere za potporu novim tehnologijama i inovacijama za sve vrste prijevoza.

(a)

predvidjeti posebne uvjete poput mjesta izvođenja naručenih aktivnosti ako su takvi uvjeti propisno opravdani ciljevima mjera i pod uvjetom da takvi uvjeti ne krše nacionalna načela javne nabave te načela javne nabave Unije;

(b)

odobriti dodjelu više ugovora u okviru istog postupka („korištenje više izvora”)

(a)

vlasnički instrumenti poput ulagačkih fondova s naglaskom na osiguravanje rizičnog kapitala za mjere koje pridonose projektima od zajedničkog interesa;

(b)

zajmovi i/ili jamstva koje omogućuju instrumenti za podjelu rizika, uključujući mehanizme za kreditno poboljšanje projektnih obveznica kojima je namjena podupiranje individualnih projekata ili portfelja projekata koje izdaje financijska institucija iz vlastitih izvora uz doprinos Unije u osiguravanju i/ili dodjeli kapitala;

(a)

predstavljaju europsku dodanu vrijednost;

(b)

usklađeni su s ciljevima strategije Europa 2020.;

(c)

predstavljaju učinak financijske poluge u pogledu potpore Unije, odnosno cilj im je pokretanje globalnog ulaganja koje premašuje opseg doprinosa Unije prema unaprijed utvrđenim pokazateljima.

(a)

da će se projekti od zajedničkog interesa u skladu s Uredbom (EU) br. 1315/2013 vjerojatno u potpunosti ili djelomično ostvariti u okviru višegodišnjeg financijskog okvira za godine 2014. - 2020.;

(b)

da su izmjene sukladne s kriterijima prihvatljivosti utvrđenima u članku 7. ove Uredbe;

(c)

vezano uz dio I. Priloga I. ovoj Uredbi, da sve dionice uključuju infrastrukturne projekte čije ostvarivanje zahtijeva njihovo uključivanje u višegodišnje programe rada u okviru članka 17. stavka 3. ove Uredbe, bez mijenjanja trase koridora osnovne mreže.

(a)

da se izmjene provode u skladu sa zahtjevima iz Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, uključujući ex ante evaluaciju iz njezina članka 140. stavka 2. točke (f), i

(b)

da su izmjene su ograničene na:

i.

evaluacija pilot faze inicijative projektnih obveznica provedena u 2015. godini je pozitivna; i

ii.

preuzimanje financijskih instrumenata premašuje 8 % u smislu ugovornih obveza projekta.