This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 52013DC0897R(01)
RAPPORT DE LA COMMISSION AU PARLEMENT EUROPÉEN ET AU CONSEIL Évaluation du cadre européen des certifications (CEC) Mise en oeuvre de la recommandation du Parlement européen et du Conseil établissant le cadre européen des certifications pour l'éducation et la formation tout au long de la vie
RAPPORT DE LA COMMISSION AU PARLEMENT EUROPÉEN ET AU CONSEIL Évaluation du cadre européen des certifications (CEC) Mise en oeuvre de la recommandation du Parlement européen et du Conseil établissant le cadre européen des certifications pour l'éducation et la formation tout au long de la vie
/* COM/2013/0897 final/2 */
IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU Evaluacija europskog kvalifikacijskog okvira (EKO) Provedba preporuke Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi europskog kvalifikacijskog okvira za cjeloživotno učenje /* COM/2013/0897 final/2 */
1. Uvod Europskim
kvalifikacijskim okvirom (EKO)[1] promiče se
cjeloživotno učenje i poboljšava mobilnost učenika i radnika, njihova
zapošljivost i društvena integracija stvaranjem europskog referentnog okvira za
kvalifikacijske sustave. EKO olakšava usporedbu i priznavanje kvalifikacija
milijuna diplomanata koji traže daljnje prilike za učenje ili svake godine
ulaze na tržište rada diljem Europe. Na primjer, Češka Republika
dodijelila je 900 vrsta strukovnih kvalifikacija za gotovo 150 000
studenata u 2012. Iste godine je u UK-u oko 69 000 vrsta kvalifikacija za
regulirane profesije dobilo oko 16,8 milijuna učenika. EKO predstavlja novi
pristup europskoj suradnji u području kvalifikacija. Njime se uvodi osam
referentnih razina opisanih putem ishoda učenja koje se protežu na sve
oblike i razine kvalifikacija. Stavljanjem naglaska na ishode učenja u
središte se stavlja učenik, što to je važno prilikom usporedbe i
priznavanja kvalifikacija iz različitih zemalja i različitih
konteksta učenja. Komisija je dosljedno
naglašavala važnost podržavanja usporedivosti vještina i kvalifikacija diljem
EU-a, posebno u kontekstu današnjih visokih stopa nezaposlenosti jer se na taj
način učenicima i radnicima olakšava selidba iz zemlje u zemlju i s
posla na posao. Omogućavanje učenicima i radnicima da predstave svoje
vještine i kvalifikacije stečene u formalnom, neformalnom i informalnom
okruženju važno je u kontekstu vodećih inicijativa Europe 2020 „Mladi u pokretu“, „Program za nove
vještine i poslove“ i „Digitalna agenda“, kao i za paket zapošljavanja „Prema oporavku s visokom stopom
zaposlenosti“ i Preporuku Vijeća o priznavanju neformalnog i informalnog
učenja. Kako bi podržala te napore i osigurala jednostavno priznavanje
vještina i kvalifikacija preko granica, Komisija je objavila da planira
osnovati „Europski prostor vještina i kvalifikacija“ kao dio svoje inicijative „Promišljanje o
obrazovanju“[2] Europskim se kvalifikacijskim
okvirom nacionalne vlade potiču da priznavanje kvalifikacija učine
lakšim i transparentnijim. U EKO-u dobrovoljno sudjeluje 36 zemalja (28 država
članica EU-a, pet država kandidatkinja i Lihtenštajn, Norveška i
Švicarska). U ovom se izvješću prikazuju iskustva
stečena do sada u primjeni EKO-a te se razmatraju moguće posljedice
za budućnost. Promatra se mogu li preporuke u
svom sadašnjem obliku pomoći u rješavanju novih izazova uzrokovanih brzim
socioekonomskim i tehnološkim promjenama i potiču li fleksibilno
učenje. Ova evaluacija dolazi u posebno važnom trenutku kada je potrebno
riješiti izazove koje donosi visoka stopa nezaposlenosti i sve veći broj
dostupnih prilika za učenje i kvalifikacija. Izazovi uključuju
sve veći broj kvalifikacija koje nude privatni pružatelji usluga, više
međunarodnih kvalifikacija i u novije vrijeme pojavu Masivnih otvorenih
online tečajeva (MOOC-ova), koji mogu doseći velik broj studenata. Na temelju ove evaluacije, kao i na temelju evaluacija
Europassa i EQAVET-a, te izvješća o napretku o osiguranju kvalitete u
visokom obrazovanju, utvrdit će se izazovi i moguća unaprjeđenja
za Europsko područje vještina i kvalifikacija. 2. ishodi i učinak 2.1. Glavne značajke EKO-a Sljedeći elementi su u osnovi EKO-a: •
Osam europskih referentnih razina definiranih pomoću ishoda učenja koji mogu obuhvatiti sve
vrste i razine kvalifikacija u Europi. Razine 5, 6,
7, i 8 EKO-a u skladu su s opisnicama kvalifikacija kratkog stručnog
studija i tri razine Kvalifikacijskog okvira Europskog prostora visokog
obrazovanja (KO-EPVO);[3] •
Pristup temeljen na ishodima učenja Opisnice razina izražavaju se na temelju znanja, vještina
i kompetentnosti i nisu povezani s elementima konteksta učenja, kao što je
trajanje ili mjesto učenja; •
Zajednička načela za osiguravanje
kvalitete u visokom obrazovanju i strukovnom
obrazovanju i osposobljavanju u kontekstu EKO-a.F Osnovana je Savjetodavna
skupina za EKO i u državama članicama su uspostavljene Nacionalne
koordinacijske točke (NKT) za provedbu EKO-a. Savjetodavna skupina osigurava ukupnu dosljednost
i promiče transparentnost postupka usklađivanja pojedinih sustava kvalifikacija
s EKO-om. Kao dio svoje uloge podržavanja povezivanja, Savjetodavna skupina za
EKO usvojila je 2009. deset kriterija i postupaka za povezivanje nacionalnih
kvalifikacijskih razina s EKO-om.[4] Oni su pomogli pri uspostavi zajedničkog pristupa za
predstavljanje rezultata povezivanja dionicima. Sve zemlje koriste te kriterije
za strukturiranje vlastitih izvješća o povezivanju. Neki kriteriji
(posebno kriteriji 3. i 4.) mogu se tumačiti na različite načine
i potrebno ih je dalje objasniti kako bi se osigurala ukupna dosljednost
postupka povezivanja. Nacionalne kontaktne
točke podržavaju i, zajedno s drugim važnim nacionalnim tijelima,
usmjeravaju odnos između nacionalnih kvalifikacijskih sustava i EKO-a te
promiču kvalitetu i transparentnost tog odnosa. 2.2. Ubrzavanje provedbe: potreban je novi osjećaj hitnosti Preporuka uključuje
dva ciljna datuma: •
2010.: Države članice trebale bi povezati svoje
nacionalne sustave kvalifikacija s EKO-om, posebno povezivanjem svojih
kvalifikacijskih razina s EKO-om i, ako je potrebno, razvojem nacionalnih
kvalifikacijskih okvira (NKO). •
2012.: nove isprave o kvalifikacijama, diplome i „Europass“ dokumenti
koje izdaju nadležna tijela moraju sadržavati jasnu uputu o odgovarajućoj
razini EKO-a. Postignuće za 2010. Četiri države članice su do 2010.
povezale svoje nacionalne kvalifikacijske sustave. Tri od te četiri države
već su u 2008. imale NKO. Do lipnja 2013. dvadeset država članica
dostavilo je svoja nacionalna izvješća o povezivanju s EKO-om. Preostale
zemlje (osam država članica, četiri države kandidatkinje i Norveška)
planiraju povezivanje dovršiti u 2013. - 2014. Do kraja 2010. || FR, IE, MT, UK 2011. || BE-vl, CZ, DK, EE, LT, LV, NL, PT 2012. || AT, DE, HR, LU 2013. || BG, IT, PL, SI Potrebno povezivanje || Države članice: BE-fr, BE-de, EL, ES, FI, HU, KY, RO, SE, SK, Države kandidatkinje: IS, ME, MK, TK Država EGP-a: NE Tablica
1. — Pregled provedbe prvog postignuća preporuka
EKO-a, rujan 2013. Iz toga se vidi da Preporuka donosi reforme — na primjer, razvoj
sveobuhvatnih NKO-ova na temelju ishoda učenja — koji zahtijevaju značajan
politički i tehnički angažman raznih dionika. Takve promjene traju.
Prema tome, unatoč značajnoj nacionalnoj opredijeljenosti za EKO,
javlja se kašnjenje u provedbi. Kako bi se izbjegla daljnja kašnjenja, sve
zemlje trebale bi dovršiti svoje procese povezivanja do kraja 2014. i brže
provoditi preporuke. Komisija će povećati nadzor provedbe EKO-a na
nacionalnoj razini, ako je potrebno putem bilateralnih razmjena, kako bi
pomogla pojedinim zemljama da savladaju posebne izazove. Treba napomenuti da je izvješće o
povezivanju kratak pregled kvalifikacijskog sustava zemlje, a povezivanje je
trajan proces razmišljanja o kvalifikacijskim sustavima koji se mijenjaju.
Prema tome, države bi trebale redovito revidirati svoja izvješća o
povezivanju i obavijestiti Savjetodavnu skupinu o svim promjenama te o tome
kako su odgovorile na komentare dionika. Savjetodavna skupina trebala bi
utvrditi kriterije i postupke za praćenje promjena u nacionalnim
kvalifikacijskim sustavima i njihova učinka na povezivanje. Postignuće za 2012. Korist od drugog postignuća je u tome da
neposredno donosi Europski kvalifikacijski okvir učenicima, radnicima,
institucijama za obrazovanje i osposobljavanje i poslodavcima.
Uključivanje razina EKO-a o kvalifikacijama i dodacima važan je korak
prema lakšoj usporedbi kvalifikacija preko granica. Neostvarenje postignuća povezivanja uzrokovalo
je značajna kašnjenja u ostvarivanju ovog drugog postignuća. Samo
jedna zemlja uključila je razine EKO-a u Europass dokumente do 2012. Dvije
su zemlje uključile razine EKO-a u svoje baze podataka kvalifikacija. Do
rujna 2013., tri su zemlje objavile kvalifikacije povezane s razinom EKO-a i
pet zemalja počelo je uključivati razine EKO-a u svoje Europass dokumente.
Još šest zemalja planira to početi raditi u 2013.-2014. || Kraj 2012. || rujan 2013. Razina EKO-a uključena u nove potvrde i diplome || || CZ, DK, LT Razina EKO-a uključena u Europass dokumente – Dopunsku ispravu o studiju (ds) i/ili Prilog svjedodžbi (cs) || FR (cs) || CZ (cs), DK (ds), EE (ds), IE (ds) Razina EKO-a uključena u nacionalne baze podataka kvalifikacija || FR, UK || CZ, DK, Tablica 2. Pregled provedbe drugog postignuća preporuke EKO-a Ostvarivanje drugog postignuća sada je postalo
hitno. Uključivanje razine EKO-a i jasno opisivanje stečenih ishoda
učenja pruža ljudima moćan alat za bolje prenošenje razine i
raznolikosti njihovih vještina i kvalifikacija. To je posebno važno u vrijeme
krize. Sada treba hitno ubrzati aktivnosti na nacionalnoj razini kako bi se
osiguralo da do kraja 2014. barem četvrtina svih kvalifikacija izdanih u
Europi uključuje uputu na EKO. Države pristupaju drugom postignuću na
različite načine. Većina nacionalnih tijela razmatraju
tehnička rješenja koja će se sustavno koristiti na nacionalnoj
razini. Ostali ostavljaju institucijama koje dodjeljuju kvalifikacije da
odluče hoće li, i kako, uključiti razine EKO-a u potvrde,
diplome, Europass dokumente i baze podataka kvalifikacija. Zemlje se
općenito slažu da je potreban zajednički pristup EU-a kako bi se
osigurala ista razina transparentnosti za sve učenike i radnike.
Savjetodavna skupina trebala bi razviti takav zajednički pristup. 2.3
Dosljedan sustav Struktura EKO-a od osam
razina primjenjiva je na nacionalne kvalifikacijske sustave i potrebe dionika.
Većina zemalja imaju ili razvijaju sveobuhvatne NKO-ove koji
obuhvaćaju sve vrste i razine kvalifikacija u sustavima formalnog
obrazovanja i osposobljavanja. Broj razina NKO-a ovisi o nacionalnim potrebama. Opća načela i
arhitektura EKO-a — definicija „kvalifikacije“ i
razine utemeljene na ishodima učenja — olakšavaju
usporedbu kvalifikacije. Međutim, za buduće popravke treba uzeti u
obzir nekoliko bitnih pitanja:
Dok je cilj da EKO bude
referentna točka za sve kvalifikacije u Europi bez obzira na to koje
ih tijelo dodjeljuje, većina NKO-a ograničena su na
kvalifikacije koje dodjeljuju javne ustanove za obrazovanje i
osposobljavanje. Samo nekoliko NKO-a obuhvaćaju kvalifikacije
dodijeljene izvan formalnih ustava, na primjer u privatnom sektoru, koje
su često važne na tržištu rada. Najveći izazov je osigurati da
su sve kvalifikacije u NKO-u, uključujući one stečene
neformalnim i informalnim učenjem, vjerodostojne i da zadovoljavaju
osnovne zahtjeve kvalitete. Savjetodavna skupina trebala bi dati smjernice
o zajedničkim kriterijima za uključivanje kvalifikacija u NKO.
Postojeće
značajke EKO-a možda neće odgovarati novostima. Sada se sve više
koriste nove prakse kao što je kombinirano učenje. MOOC-ovi
predstavljaju novosti u obrazovanju na daljinu i omogućuju
organizaciju učenja preko granica i vremenskih zona, svuda gdje
postoji veza s internetom.
Kvalifikacije
dodjeljuju i međunarodna tijela i višenacionalne tvrtke u različitim
zemljama u Europi i izvan nje. Neke su ih zemlje uključile u svoje
NKO-ove, ali ne uvijek zajedno s istom razinom EKO-a. To znači da sve
zemlje moraju primijeniti dosljedan pristup povezivanju s EKO-om kako bi se
izbjeglo zbunjivanje poslodavaca i imatelja kvalifikacija.
Deskriptori razine EKO-a
za „znanje“ i „vještine“ odgovaraju
nacionalnim deskriptorima. Međutim, deskriptor „kompetentnost“ je problematičniji jer deskriptor uključen u Prilog II.
nije potpuno u skladu s definicijom „kompetentnosti“ iz
Priloga I. Stoga je potrebno pojasniti deskriptor „kompetentnost“.
Zajednička načela osiguravanja
kvalitete pomogla su zemljama koje prolaze kroz postupak povezivanja. Iako
su bila namijenjena samo za strukovno obrazovanje i osposobljavanje te za
kvalifikacije visokog obrazovanja, ona su naravno mjerodavna i za druge
kvalifikacije. Treba jasno navesti njihov potencijal pružanja smjernica za
sve razine i sve vrste kvalifikacija.
Neka pitanja o kojima se
detaljnije raspravljalo na europskoj razini odnose se na kvalifikacije na
razinama 2.- 3. EKO-a – napuštajući
kvalifikacije obveznog obrazovanja i one na razini 3.-5. EKO-a – uključujući kvalifikacije po
završetku školovanja koje omogućuju pristup visokom obrazovanju i
kvalifikacije majstora.
U skladu s
Lisabonskom konvencijom o priznavanju, kvalifikacije po završetku školovanja
koje omogućuju pristup višem obrazovanju općenito su ekvivalentne
dajući pristup visokom obrazovanju u Europi i izvan nje. Povezivanje tih
kvalifikacija s različitim razinama EKO-a ukazuje na razliku u razini
ostvarenih ishoda učenja, što može predstavljati prepreke mobilnosti onih
koji su završili školovanje i žele pristupiti visokom obrazovanju u nekoj
drugoj zemlji. U nekim
slučajevima se nacionalne kvalifikacije s istim nazivom/titulom razlikuju
po sadržaju i složenosti. U drugim slučajevima zemlje drugačije
tumače kako ishodi učenja najbolje odgovaraju razini EKO-a. Ljudi te razlike neće razumjeti, iako su legitimne,
jer za njih titula stečena kvalifikacijom ostaje slična i stoga
predstavlja sličnu kvalifikaciju. Razmjena informacija i izdavanje
smjernica na europskoj razini trebali bi i dalje imati za cilj olakšati
razumijevanje odluka o povezivanju i povjerenje u te odluke.
Dizajn EKO-a u potpunosti je sukladan KO-EPVO-u.
Osigurana je dosljednost u provedbi, posebno zato što Vijeće Europe (VE)
sudjeluje na sastancima Savjetodavne skupine i NKT-a, a Komisija na
sastancima KO-EPVO-a. Ta je dosljednost omogućila većini zemalja
da izvrše povezivanje s EKO-om i KO-EPVO-om u jedinstvenom postupku te
predstavljanje jedinstvenog izvješća o kriterijima oba procesa.
Nekoliko zemalja koje ne sudjeluju u bolonjskom EKO-u razvile su NKO-e za
cjeloživotno učenje na temelju rezultata učenja. Bilo bi korisno
ocijeniti stajališta zemalja o dodanoj vrijednosti dvaju sveobuhvatnih
europskih kvalifikacijskih okvira.
2.4. EKO kao glavni alat za priznavanje
kvalifikacija i osiguranje transparentnosti Europski kvalifikacijski okvir obuhvaća sve
razine i vrste kvalifikacija. Dosljednost između EKO-a i drugih europskih
politika i alata[5] koje imaju za
cilj povećanje transparentnosti vještina i kvalifikacija (kao što je KO-EPVO,
Europass, ECTS, ECVET, Direktiva 2005/36, ESCO, priznavanje formalnog i informalnog
učenja) te okvira i načela za osiguravanje kvalitete (EQAVET i ESG)
od ključne je važnosti za njihovu djelotvornost i učinak. Svi oni
imaju za cilj olakšati slobodno kretanje ljudi i promicati cjeloživotno
učenje, a neki dijele pristup koji s temelji na ishodima učenja. Europski kvalifikacijski okvir i europski sustavi prijenosa
i prikupljanja bodova, odnosno ECTS i ECVET, slični su u temeljnim
načelima, ali njihova provedba u praksi nije usklađena. ECTS se
koristi u oko 75 % programa visokog obrazovanja. Dok se većina
programa sada opisuje na temelju planiranih ishoda učenja, izazov je
proširiti ishode učenja na izradu i vrednovanje programa. Revizija
vodiča za ECTS koja je trenutno u tijeku osigurat će dodatne europske
smjernice. ECVET se u potpunosti temelji na ishodima učenja, ali se
nalazi u ranoj fazi provedbe. Zajednička načela EKO-a o osiguranju
kvalitete općenito su u skladu s Europskim standardima i smjernicama (ENS)
i s EQAVET-om. Međutim, načela sva tri alata odnose se na općenito
osiguravanje kvalitete u obrazovanju i osposobljavanju općenito i ne pružaju
posebne smjernice za osiguravanje kvalitete pristupa temeljenog na ishodima
učenja, kvalifikacija i kvalifikacijskih okvira. Trenutne evaluacije
EKO-a, EQAVET-a i revizija ENS-a trebale bi se koristiti za postizanje daljnje
sinergije između europskih kvalifikacijskih okvira i rješenja za osiguravanje
kvalitete. EKO je u skladu s Lisabonskom konvencijom o
priznavanju (LKP),[6] što olakšava
priznavanje kvalifikacija i pristup visokom obrazovanju u Europi. Dodatni tekst
uz LKP o uporabi kvalifikacijskih okvira kod priznavanja stranih kvalifikacija,
koji je donesen u lipnju 2013., potiče ostvarivanje veće povezanosti
između kvalifikacijskih okvira i priznavanja kvalifikacija za potrebe
daljnjeg učenja. Međutim, u praksi kod priznavanja na institucionalnoj
razini rijetko se uzimaju u obzir kvalifikacijski okviri i sve veća
transparentnost koju donose europski okviri. Usklađenost s Direktivom o priznavanju
stručnih kvalifikacija je manja. Direktiva uključuje pet razina i
ulazne kriterije za priznavanje kvalifikacija na tržištu rada, kao što su
trajanje obrazovnog programa, a EKO ima osam razina koje se temelje na ishodima
učenja. To je uzrokovalo nesigurnost među dionicima. Stoga se u novoj
direktivi[7] predviđaju
sinergije s EKO-om. Zadržava se sustav unosa od pet razina, ali se
omogućuje uspostavljanje „zajedničkih okvira osposobljavanja“ koji omogućuju zemljama da
se dogovore o minimalnoj razini znanja, vještina i kompetentnosti povezanih s
razinama EKO-a. Na osnovu toga zemlje će moći automatski priznati
stručne kvalifikacije. U preporuci je predviđena uska povezanost s
Europassom. Europass dokumenti trebali bi sadržavati uputu na odgovarajuću
razinu EKO-a, ali to je rijetko slučaj zbog ograničene provedbe
drugog postignuća EKO-a. I konačno, postoji uska povezanost
između razvoja Europske višejezične klasifikacije vještina,
kompetencija, kvalifikacija i zanimanja (ESCO) i EKO-a. Kvalifikacije koje su
povezane s EKO-om bit će neizravno uključene u ESCO. To će se
izvršiti putem portala EKO-a, koji će biti povezan s nacionalnim bazama
kvalifikacija. Međunarodne kvalifikacije koje nisu uključene u NKO-e
bit će izravno uključene u ESCO. Potrebno je uskladiti pristup
temeljen na ishodima učenja koji se koristi u EKO-u i u ESCO-u. 2.5 Upravljanje EKO-om upravljaju Savjetodavna skupina i
Nacionalne kontaktne točke (odjeljak 2.1.) Savjetodavna skupina sastoji se od predstavnika: ·
36 zemalja (28 država članica, pet država
kandidatkinja, Lihtenštajn, Norveška i Švicarska). ·
Europskih socijalnih partnera (ETUC, BusinessEurope,
UAEPME, CEEP); ·
Europskih krovnih organizacija koje dodjeljuju
kvalifikacije (Eurochambres, EUCIS-LLL, EUA); i ·
drugih dionika (zavodi za zapošljavanje, Europska
studentska unija, Europski volonterski centar, Europski forum za mlade). CoE sudjeluje u Savjetodavnoj skupini kako bi
osigurao usklađenost između EKO-a i KO-EPVO-a. Cedefop i Europska zaklada za stručnu
izobrazbu pomažu Savjetodavnoj skupini. Savjetodavna skupina daje učinkovite
smjernice za nacionalne procese povezivanja i pomaže u izgradnji povjerenja i
razumijevanja između zemalja sudionica. Njezin mandat proširen je u 2012.
na praćenje provedbe Preporuke Vijeća o priznavanju neformalnog i
informalnog učenja[8]. To je
učinjeno s ciljem jačanja veza između kvalifikacijskog okvira i
postupaka priznavanja, koji se u većini zemalja još uvijek trebaju
razviti. NKT-ovi su uspostavljeni u 36 zemalja. Oni postoje
u različitim institucionalnim okruženjima, uključujući
ministarstva, nacionalne agencije, nacionalna kvalifikacijska tijela, obrazovne
istraživačke institucije i informativne centre za obrazovanje. Njihova
učinkovitost u velikoj mjeri ovisi o tome koliko su usko povezani s tijelima
nacionalne vlasti koje upravljaju NKO/EKO procesom. Nacionalne kontaktne
točke većinu svojih aktivnosti usredotočuju na komunikaciju s
dionicima, ali nailaze na probleme u povezivanju sa socijalnim partnerima i
nisu dovoljno stručne za komunikaciju sa širom javnosti. Nacionalna bi
tijela trebala ocijeniti kako bi NKT-ovi mogli bolje komunicirati s raznim dionicima
i pripremiti komunikacijske strategije. Iako su NKT-ovi iskoristili samo oko 75 %
dostupnog proračuna u posljednje tri godine, zbog početnih problema s
ustrojstvom i promjena rasporeda povezivanja, njihove su se aktivnosti smatrale
ključnima za provedbu EKO-a na nacionalnoj razini. Na portalu EKO-a mogu se naći informacije o
EKO-u i rezultati nacionalnih procesa povezivanja. On omogućuje usporedbu
nacionalnih razina kvalifikacija s EKO-om i pretraživanje kvalifikacija.
Funkcija usporedbe obično prikazuje oko 9 od 20 zemalja koje su izvršile
povezivanje. Pretraživanje pojedinih kvalifikacija bit će moguće
krajem 2013. Velik izazov predstavlja činjenica da nacionalne baze kvalifikacija
još ne postoje u svim zemljama i da postojeće baze ne obuhvaćaju sve
kvalifikacije u NKO-ovima. Kako bi portal mogao ostvariti svoj puni potencijal,
potrebno je sudjelovanje kritične mase zemalja. 2.6 Učinak i održivost Iako ne postoje statistički podaci o
učinku EKO-a na cjeloživotno učenje i mobilnost niti o njegovoj
provedbi u ranoj fazi, prelazak na pristup koji se temelji na ishodima
učenja veliko je postignuće. Njime je popločen put za
fleksibilnije načine učenja i priznavanje neformalnog i informalnog
učenja. EKO-ov učinak nije uključivao samo 36
zemalja sudionica. Nekoliko partnerskih država EU-a usvojilo je koncepte EKO-a
za vlastiti nacionalni i regionalni razvoj, a zemlje iz drugih regija svijeta
žele suradnju na području EKO-a. S obzirom na razinu političke
opredijeljenosti za EKO, zajednički referentni alat bio bi održiv bez
europske financijske potpore, ali dionici shvaćaju da je snažna
koordinacija na razini EU-a neophodna za dosljednu i transparentnu provedbu. 3. Zaključci Nalazi potvrđuju da
je EKO u velikoj mjeri prihvaćen kao referentna točka za razvoj
kvalifikacijskih okvira, provedbu pristupa utemeljenog na ishodima učenja
i povećanje transparentnosti i priznavanja vještina i kompetencija. Mogao
bi imati ključnu ulogu u razvoju budućeg Europskog prostora vještina
i kvalifikacija. Međutim, zbog kašnjenja u provedbi, primjena je postala
hitna. EU bi trebala omogućiti učenicima i radnicima da svoje
vještine učine vidljivijima bez obzira na to gdje su ih stekli. Čim
prije moguće mora učiniti EKO potpuno operativnim. Na temelju rezultata evaluacije, Komisija predlaže
razmatranje sljedećih mjera u cilju jačanja relevantnosti,
učinkovitosti i utjecaja EKO-a: Ubrzanje povezivanja
s EKO-om i razvoj nacionalnih kvalifikacijskih okvira Sve bi zemlje trebale
razviti snažne NKO-e koje dionici razumiju i koriste. One bi se trebale
oslanjati na savjetovanja na nacionalnoj razini, uspostaviti široku suglasnost
o tome kako se nacionalne kvalifikacijske razine povezuju s EKO-om i nastojati
dovršiti prvo izvješće o povezivanju do 2014. Jačanje uloge i
učinka kvalifikacijskih okvira utemeljenih na ishodima učenja na
nacionalnoj i europskoj razini. Vlade bi se trebale
opredijeliti za primjenu pristupa ishoda učenja u svim podsustavima
obrazovanja i osposobljavanja provedbom sveobuhvatnih NKO-ova koji
uključuju kvalifikacije dodijeljene u okviru i izvan tradicionalnih
sustava formalnog obrazovanja i osposobljavanja. NKO-ovi bi trebali biti
ugrađeni u opće politike obrazovanja, osposobljavanja i
zapošljavanja. Na europskoj razini trebalo bi razjasniti deskriptor „kompetentnost“ u Prilozima I. i II.
Preporuci. Jačanje
transparentnog i dosljednog povezivanja s EKO-om, uzimajući u obzir
promjenjivu prirodu kvalifikacijskih sustava Povezivanje bi se trebalo smatrati kontinuiranim procesom i
ne bi smjelo biti ograničeno na dostavljanje jednog izvješća o
povezivanju. Savjetodavna skupina trebala bi davati smjernice o kriterijima 3.
i 4. i razviti sveobuhvatnu strategiju za praćenje izvješća o
povezivanju u budućnosti. To bi trebalo uključivati bolje
praćenje načina na koji zemlje uzimaju u obzir primjedbe Savjetodavne
skupine na nacionalna izvješća o povezivanju i rješavaju nedosljednosti u
povezivanju između zemalja. Savjetodavna skupina trebala bi podržati
komunikaciju među dionicima o problematičnim pitanjima povezivanja. Jačanje veze
između europskog okvira za osiguravanje kvalitete i kvalifikacijskih
okvira Zajednička
načela EKO-a o osiguravanju kvalitete, EQAVET i ENS trebali bi se
uskladiti i podržati pristup temeljen na ishodima učenja u cilju razvoja
dosljednih načela osiguravanja kvalitete za cjeloživotno učenje. Uz
povećanje povjerenja u kvalifikacije, kvalifikacijske okvire i povezivanje
s EKO-om, na taj bi se način moglo povećati povjerenje i bolja
propusnost između podsustava obrazovanja i osposobljavanja. Unaprjeđenje
komunikacije o EKO-u u cilju lakšeg pristupa učenicima, radnicima i drugim
dionicima te njihovog obavještavanja o koristima EKO-a Kada
povežu svoje kvalifikacije s EKO-om, države bi trebale osigurati da nove svejdodžbe,
diplome i Europass dokumenti uključuju uputu na odgovarajuću razinu
EKO-a. Države bi trebale uspostaviti nacionalne baze kvalifikacija/registre i
povezati ih s portalom EKO-a. Portal EKO-a trebao bi biti povezan s Europskim
portalom o mogućnostima učenja (Ploteus) i s ESCO-om. Komisija
će istražiti kako se internetski alati mogu iskoristiti u ponudi vještina
učenicima, radnicima i drugim dionicima te za poticanje mobilnosti,
cjeloživotnog učenja i zapošljivosti. Bolje iskorištavanje EKO-a u politikama i alatima za
mobilnost i cjeloživotno učenje EKO
može djelovati kao središnja točka s kojom se povezuju ostale europske
politike i alati, kao što je prenošenje bodova i priznavanje. Kvalifikacijski
okviri i sustavi bodova utemeljeni na ishodima učenja olakšavaju
fleksibilnije načine učenja u različitim institucijama,
sektorima i zemljama. Komisija, države članice i dionici trebali bi
pojačati i objasniti veze između EKO-a i europskih sustava prijenosa
i akumulacije bodova. Države bi trebale sve više koristiti EKO kao dodatan
izvor informacija za nadležna tijela koja preispituju priznavanje kvalifikacija
u drugim državama članicama u kontekstu Direktive o priznavanju
stručnih kvalifikacija i u zemljama ET2020 u kontekstu Lisabonske
konvencije o priznavanju. Pojašnjavanje uloge
EKO-a kod međunarodnih kvalifikacija i zemlja i regija izvan Europe EKO
se sve više koristi kao referentna točka za usporedbu kvalifikacija.
Postojećim procesom povezivanja i njegovim kriterijima trebalo bi se
osigurati da EKO obuhvaća sve vste kvalifikacija, uključujući
međunarodne kvalifikacije. Trebalo bi dodatno istražiti na koji bi način
EKO mogao pomoći u usporedbi i prepoznavanju kvalifikacija stečenih
izvan Europe. Razvijanje
EKO-a kako bi bio bolje prilagođen trendovima u online učenju i
međunarodnim kvalifikacijama EKO bi trebao obuhvaćati međunarodne
kvalifikacije i kvalifikacije koje uključuju module dovršene u
različitim zemljama ili koje spajaju učenje uživo i online
učenje. EKO može stvarno postati sveobuhvatni okvir samo ako se prilagodi trendovima
i zadrži sposobnost praćenja promjena u pružanju obrazovanja i
osposobljavanja. U strategiji „Promišljanje
o obrazovanju“ naglašena je uloga obrazovanja u gospodarskom
rastu, konkurentnosti i zapošljavanju. Jedan od prijedloga iz strategije odnosi
se na provedbu aktivnosti istraživanja daljnjih sinergija između alata
EU-a za transparentnost i priznavanje vještina i kvalifikacija. To bi trebalo
doprinijeti izgradnji Europskog područja vještina i kvalifikacija u kojem
se svi mogu slobodno kretati i u kojem njihove kompetencije mogu biti brzo
priznate u svrhu daljnjeg učenja i poslodavci ih mogu jednako razumjeti. Komisija će
o zaključcima predstavljenim u ovom izvješću raspravljati s
mjerodavnim dionicima za vrijeme javne rasprave o Europskom prostoru vještina i
kvalifikacija u zimi 2013./2014. Na temelju zaključaka ove rasprave i
ocjene učinka, Komisija može razmotriti predlaganje revizije
postojeće pravne osnove za EKO — (2008/C 111/01) Preporuka Europskog parlamenta i Vijeća od 23.
travnja 2008. [1] http://ec.europa.eu/education/lifelong-learning-policy/eqf_en.htm. [2] COM(2012) 669 završna verzija [3] http://www.ehea.info/Uploads/qualification/QF-EHEA-May2005.pdf. [4] http://ec.europa.eu/eqf/documentation_en.htm
[5] http://ec.europa.eu/education/lifelong-learning-policy/mobility_en.htm. [6] ETS 165 — Priznavanje kvalifikacija 1997 Visoko obrazovanje u Europi
11.IV.1997. [7] http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=CELEX:52011PC0883:EN:NOT
[8] http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:C:2012:398:0001:0005:EN:PDF