Nezakonodavni postupci

Svaki međuinstitucijski postupak donošenja zakona koji nije zakonodavni postupak u smislu ugovora Europske unije (EU) smatra se nezakonodavnim postupkom. Tim se postupcima često daje akronim „NLE” (nezakonodavni postupak).

Uz pravne akte donesene redovnim ili posebnim zakonodavnim postupkom, a to su zakonodavni akti, Europska komisija ili Vijeće Europske unije donose brojne nezakonodavne akte.

Mnogi od tih nezakonodavnih akata su delegirani akti (članak 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije – UFEU) kojima se Komisija ili Vijeće ovlašćuju usvajati pravne akte kojima se nadopunjuju ili mijenjaju nebitni dijelovi zakonodavnog akta. Zakonodavnim aktima utvrđuju se ciljevi, sadržaj, područje primjene i trajanje delegiranja ovlasti.

Postoje i provedbeni akti (članak 291. UFEU-a) gdje, kao općenito pravilo, nakon savjetovanja s odborom u kojem je zastupljena svaka država članica EU-a, Komisija može donijeti jedinstvene uvjete za provedbu zakonodavnog akta.

Međutim, provedbeni i delegirani akti ne smiju premašiti okvir utvrđen temeljnim aktom.

Iako delegirani i provedbeni akti čine većinu nezakonodavnih postupaka, drugi primjeri uključuju:

• ratifikaciju određenih međunarodnih sporazuma o kojima je pregovarao EU na temelju članka 218. UFEU-a
• akte donesene u slučajevima ozbiljnog kršenja temeljnih prava u skladu s člankom 7. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) ili
• pristupanje novih država članica na temelju članka 49. UEU-a
• dogovore za povlačenje iz EU-a na temelju članka 50. UEU-a
• direktive donesene postupkom socijalnog protokola u skladu s člancima 154. i 155. UFEU-a.