Redovni zakonodavni postupak (suodlučivanje)

Redovni zakonodavni postupak sastoji se od zajedničkog usvajanja zakonodavnih akata koje, na prijedlog Komisije, prihvaćaju Europski parlament i Vijeće.

Definiran je u članku 294. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i najčešći je postupak izrade zakonodavstva Europske unije (EU).

S Ugovorom iz Maastrichta i uvođenjem postupka suodlučivanja Europski parlament postao je suzakonodavac ravnopravan s Vijećem, osim u slučajevima predviđenima ugovorima, u kojima se primjenjuju posebni zakonodavni postupci.

Lisabonski ugovor preimenovao je postupak suodlučivanja redovni zakonodavni postupak i povećao broj područja politika na koje se postupak primjenjuje, čime se povećavaju ovlasti Europskog parlamenta.

Postupak se sastoji od jednog ili dvaju čitanja te, u slučaju potrebe, postupka mirenja i trećeg čitanja. Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom. Europski parlament glasuje običnom većinom važećih glasova na prvom i trećem čitanju i većinom članova na drugom čitanju.