Temeljna prava

Pojam „temeljna prava” upotrebljava se kako bi se izrazio koncept „ljudskih prava” u Europskoj uniji (EU). Ta prava, koja su ključna za pojedince koji žive u EU-u, utvrđena su u Povelji EU-a o temeljnim pravima. Povelja je postala pravno obvezujuća za EU kad je na snagu stupio Ugovor iz Lisabona, u prosincu 2009.

Pojam „ljudska prava” općenito se upotrebljava u međunarodnom pravu i odnosi na prava koja se odnose na sve ljude bez obzira na njihovu nacionalnost, rasu, kastu, uvjerenje, spol itd. EU često upotrebljava pojam „ljudska prava” u kontekstu njegovih vanjskih poslova i politika razvojne suradnje.

Povelja se odnosi na institucije EU-a koje podliježu načelu supsidijarnosti te ni pod kojim okolnostima ne mogu proširiti svoje ovlasti i zadaće dodijeljene ugovorima. Povelja se odnosi i na države članice EU-a kada one provode zakone EU-a.

Većina prava i sloboda sadržanih u povelji EU-a odražavaju one koje su već utvrđene u Konvenciji o ljudskim pravima Vijeća Europe (1950.) i Socijalnoj povelji (1965., revidirana 1996.).

Agencija EU-a za temeljna prava sa sjedištem u Beču u Austriji, koja zamjenjuje Europski centar za praćenje rasizma i ksenofobije, uspostavljena je 2007. radi očuvanja prava, vrijednosti i sloboda utvrđenih u Povelji EU-a.

Prema članku 7. Ugovora o Europskoj uniji dozvoljava se mogućnost suspenzije prava članstva u EU-u (kao što su pravo glasa u Vijeću) ako država ozbiljno i trajno krši načela na kojima počiva EU (sloboda, demokracija, poštivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda te vladavina prava).