1.

Apple and Pear Australia Limited (APAL) i Star Fruits Diffusion (žalitelji) su zajednički nositelji triju žigova Zajednice za jabuke Pink Lady. Žalitelji su pokrenuli dva postupka kako bi zabranili društvu Carolus C. BVBA (društvo Carolus) uporabu verbalnog znaka „English pink”. Kao prvo, prigovorili su registraciji verbalnog znaka „English pink” kao žiga Zajednice na temelju zahtjeva koji je društvo Carolus podnijelo Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), prethodno poznatom kao Uredu za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM). Kao drugo, pred sudom za žig Zajednice pokrenuli su postupak protiv društva Carolus zbog povrede svojeg verbalnog žiga Zajednice „Pink Lady”. Odnosni postupci doveli su do dviju različitih odluka u pogledu vjerojatnosti dovođenja u zabludu između ranijeg verbalnog žiga Zajednice „Pink Lady” i verbalnog znaka „English pink”.

2.

Ovom se žalbom, među ostalim, postavlja važno načelno pitanje: do koje je mjere, prilikom odlučivanja u postupku povodom prigovora na registraciju žiga Zajednice, EUIPO vezan konačnom presudom suda za žig Zajednice koja je donesena povodom tužbe zbog povrede ranije registriranog žiga Zajednice.

3.

Članak 4. stavak 3. UEU‑a određuje kako slijedi: „[n]a temelju načela lojalne suradnje i uz puno uzajamno poštovanje, Unija i države članice međusobno si pomažu pri obavljanju zadaća koje proizlaze iz Ugovorâ”.

4.

Uvodne izjave 16. i 17. Uredbe o žigu Zajednice ( 2 ) glase kako slijedi:

5.

Na temelju članka 56. stavka 3. Uredbe o žigu Zajednice „[z]ahtjev za opoziv ili zahtjev za proglašavanje ništavosti nije dopušten ako je o zahtjevu koji se odnosi na isti predmet i iste razloge za podnošenje tužbe, te koji je uključivao iste stranke, već pravomoćno odlučio neki sud u državi članici.”

6.

Sukladno članku 94. stavku 1. Uredbe o žigu Zajednice, „[a]ko ovom Uredbom nije drukčije određeno, Uredba (EZ) br. 44/2001 primjenjuje se na postupke koji se odnose na žigove Zajednice i prijave žiga Zajednice, kao i na postupke koji se odnose na istodobne i uzastopne tužbe na temelju žigova Zajednice i nacionalnih žigova.”

7.

Članak 96. Uredbe o žigu Zajednice propisuje:

„Sudovi za žig Zajednice imaju isključivu nadležnost:

[…]

8.

Članak 100. Uredbe o žigu Zajednice propisuje:

„[…]

2.   Sud za žig Zajednice odbacuje protutužbu za opoziv ili za proglašavanje ništavosti ako je odluka koju je donio Ured, a koja se odnosi na isti predmet, iste razloge za podnošenje tužbe i iste stranke, već postala pravomoćna.

[…]

7.   Sud za žig Zajednice koji vodi postupak povodom protutužbe za opoziv ili za proglašavanje ništavosti može zastati s postupkom na zahtjev nositelja žiga Zajednice i nakon saslušanja drugih stranaka i može zatražiti od tuženika da Uredu podnese zahtjev za opoziv ili za proglašavanje ništavosti u roku koji taj sud odredi. Ako u tom roku takav zahtjev nije podnesen, postupak se nastavlja; protutužba se smatra povučenom. Primjenjuje se članak 104. stavak 3.”

9.

Članak 104. Uredbe o žigu Zajednice određuje:

„(1)   Sud za žig Zajednice koji vodi postupak iz članka 96., osim postupka za utvrđivanje nepostojanja povrede, osim ako postoje posebni razlozi za nastavak postupka, po službenoj dužnosti, nakon saslušanja stranaka, ili, na zahtjev jedne od stranaka i nakon saslušanja drugih stranaka, zastaje s postupkom kad se valjanost žiga Zajednice već osporava protutužbom pred drugim sudom za žig Zajednice ili kad je Uredu već podnesen zahtjev za opoziv ili zahtjev za proglašavanje tog žiga ništavim.

(2)   Ured, kad vodi postupak povodom zahtjeva za opoziv ili zahtjeva za proglašavanje ništavim, osim ako postoje posebni razlozi za nastavak postupka, po službenoj dužnosti, nakon saslušanja stranaka ili, na zahtjev jedne od stranaka i nakon saslušanja drugih stranaka, zastaje s postupkom kad se valjanost žiga Zajednice već osporava protutužbom pred sudom za žig Zajednice. Međutim, ako jedna od stranaka u postupku pred sudom za žig Zajednice to zatraži, sud može zastati s postupkom nakon saslušanja drugih stranaka u tom postupku. U tom slučaju, Ured nastavlja postupak koji se pred njim vodi.”

10.

Članak 109. Uredbe o žigu Zajednice određuje:

„(1)   Kad se postupci povodom tužbe zbog povrede prava koji se temelje na istom razlogu i vode između istih stranaka pokreću na sudovima različitih država članica, jedan na temelju žiga Zajednice, a drugi na temelju nacionalnog žiga:

(2)   Sud koji vodi postupak povodom tužbe zbog povrede na temelju žiga Zajednice odbacuje tužbu ako je konačna presuda o meritumu donesena u postupku koji se vodio zbog istih razloga za podnošenje tužbe i između istih stranaka na temelju istovjetnog nacionalnog žiga koji se odnosi na istovjetne proizvode ili usluge.

(3)   Sud koji vodi postupak povodom tužbe zbog povrede na temelju nacionalnog žiga odbacuje tužbu ako je konačna presuda o meritumu donesena u postupku koji se vodio zbog istih razloga za podnošenje tužbe i između istih stranaka na temelju istovjetnog žiga Zajednice koji se odnosi na istovjetne proizvode ili usluge.”

11.

Žalitelji su zajednički nositelji triju žigova Zajednice za jabuke Pink Lady. Jedan je verbalni znak, a druga dva su figurativni znakovi. Društvo Carolus je belgijski poduzetnik koji traži registraciju verbalnog znaka „English pink” kao žiga Zajednice za svoju vrstu jabuka. „English pink” je od 2009. imao status žiga Beneluksa, čiji je nositelj bilo društvo Carolus.

12.

Društvo Carolus je 13. listopada 2009. podnijelo EUIPO‑u zahtjev za registraciju verbalnog znaka „English pink” kao žiga Zajednice. Slijedom tog zahtjeva, žalitelji su pokrenuli dva različita postupka protiv društva Carolus kako bi zaštitili svoje postojeće žigove Zajednice.

13.

Kao prvo, žalitelji su 20. travnja 2010. podnijeli EUIPO‑u obavijest o prigovoru na registraciju „English pinka” na temelju članka 8. stavka 1. točke (b) i stavka 5. Uredbe o žigu Zajednice.

14.

Kao drugo, 8. lipnja 2010., žalitelji su pred Tribunalom de commerce de Bruxelles (trgovački sud u Bruxellesu, Belgija) kao sudom za žig Zajednice protiv društva Carolus podnijeli tužbu zbog povrede. Žalitelji su tvrdili da je uporaba verbalnog znaka „English pink” nezakonita s obzirom na to da stvara vjerojatnost dovođenja u zabludu u odnosu na raniji verbalni žig Zajednice „Pink Lady”. Slijedom toga, zahtijevali su poništenje žiga Beneluksa „English pink”, čiji nositelj je bilo društvo Carolus.

15.

U tim postupcima su EUIPO i Tribunal de commerce de Bruxelles (trgovački sud u Bruxellesu) naposljetku donijeli dvije različite odluke o vjerojatnosti dovođenja u zabludu između verbalnog žiga Zajednice „Pink Lady” i verbalnog znaka „English pink”.

16.

S jedne strane, Odjel za prigovore EUIPO‑a je 27. svibnja 2011. odbio prigovor žalitelja. Smatrao je da ne postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu između verbalnog znaka „English pink” i verbalnog žiga Zajednice „Pink Lady”.

17.

S druge strane, Tribunal de commerce de Bruxelles (trgovački sud u Bruxellesu) presudio je 28. lipnja 2012. da je uporaba verbalnog znaka „English pink” stvorila vjerojatnost dovođenja u zabludu u odnosu na raniji verbalni žig Zajednice „Pink Lady”. Slijedom toga, poništio je žig Beneluksa „English pink”, naložio društvu Carolus da se odmah prestane koristiti znakom „English pink” u Europskoj uniji i dosudio žaliteljima naknadu štete koju društvo Carolus mora isplatiti u paušalnom iznosu od 5000 EUR.

18.

Tijekom ljeta 2012. žalitelji su putem više dopisa obavijestili EUIPO o odluci Tribunala de commerce de Bruxelles (trgovački sud u Bruxellesu).

19.

Četvrto žalbeno vijeće EUIPO‑a je 29. svibnja 2013. odlučilo o žalbi protiv odluke Odjela za prigovore i odbilo zahtjeve žalitelja a da pritom uopće nije spomenulo presudu Tribunala de commerce de Bruxelles (trgovački sud u Bruxellesu).

20.

Nakon toga žalitelji su pred Općim sudom podnijeli tužbu za poništenje odluke žalbenog vijeća EUIPO‑a. Njihov glavni zahtjev bio je da Opći sud izmijeni pobijanu odluku i prihvati njihov prigovor na registraciju „English Pinka” kao žiga Zajednice. Podredno su zahtijevali poništenje odluke žalbenog vijeća EUIPO‑a.

21.

Opći sud je presudom od 25. ožujka 2015. ( 3 ) poništio odluku četvrtog žalbenog vijeća EUIPO‑a. U preostalom dijelu tužba je odbijena.

22.

Opći sud je osobito smatrao da presuda Tribunala de commerce de Bruxelles (trgovački sud u Bruxellesu) nema snagu pravomoćne sudske odluke u odnosu na kasniju odluku žalbenog vijeća EUIPO‑a. Opći sud smatra da predmet i razlozi za podnošenje tužbe u postupcima pred EUIPO‑om i Tribunalom de commerce de Bruxelles (trgovački sud u Bruxellesu) nisu isti. Prema tome, žalbeno vijeće nije bilo vezano presudom Tribunala de commerce de Bruxelles (trgovački sud u Bruxellesu).

23.

Međutim, Opći sud je poništio odluku žalbenog vijeća jer je ono potpuno propustilo uzeti u obzir presudu Tribunala de commerce de Bruxelles (trgovački sud u Bruxellesu) i ocijeniti eventualni utjecaj te presude na ishod postupka povodom prigovora. Istodobno Opći sud je odbio izmijeniti EUIPO‑ovu odluku. Naveo je da na temelju utvrđenih činjeničnih i pravnih elemenata ne može odrediti koju je odluku trebalo donijeti žalbeno vijeće. On, prema tome, ne može svojom ocjenom zamijeniti ocjenu žalbenog vijeća EUIPO‑a.

24.

U predmetnoj žalbi žalitelji pobijaju odluku Općeg suda ističući tri glavna žalbena razloga.

25.

Prvi žalbeni razlog sadržava sedam prigovora. Može se sažeti na način kako slijedi: žalitelji smatraju da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava kada je smatrao da konačna presuda Tribunala de commerce de Bruxelles (trgovački sud u Bruxellesu) nije sama po sebi dovoljna da bi se odredilo koju je odluku žalbeno vijeće trebalo donijeti. Premda Uredba o žigu Zajednice ne sadržava izričitu odredbu u tom smislu, žalitelji smatraju da je EUIPO vezan presudom suda za žig Zajednice jer se radi o sudskoj odluci. Nadalje, tvrde da su dva pravna postupka, tj. postupak povodom prigovora pred EUIPO‑om i postupak povodom tužbe zbog povrede pred Tribunalom de commerce de Bruxelles (trgovački sud u Bruxellesu), istovjetna zato što imaju iste razloge za podnošenje tužbe, isti predmet i iste stranke. Žalitelji navode da se zakonitost EUIPO‑ove odluke nije trebala ocjenjivati samo s obzirom na Uredbu o žigu Zajednice, nego ponajprije s obzirom na opća načela prava Unije kao što je načelo pravomoćnosti.

26.

Kao drugi žalbeni razlog žalitelji navode da je zaključak da EUIPO nije bio vezan konačnom presudom suda za žig Zajednice povrijedio njihova legitimna očekivanja i doveo do povrede općih načela pravne sigurnosti i dobrog upravljanja.

27.

U svojem trećem žalbenom razlogu žalitelji tvrde da je Opći sud, time što je odbio izmijeniti odluku žalbenog vijeća, povrijedio članak 65. stavak 3. Uredbe o žigu Zajednice.

28.

Premda istaknuti kao zasebni žalbeni razlozi, prvi i drugi žalbeni razlog su blisko povezani. Oba pobijaju, s različitih gledišta, zaključak Općeg suda da odluka Tribunala de commerce de Bruxelles (trgovački sud u Bruxellesu) nema snagu pravomoćne sudske presude pa stoga žalbeno vijeće EUIPO‑a nije vezano njome kao takvom. Zbog toga ću prvi i drugi žalbeni razlog razmotriti zajedno (odjeljak A), a nakon toga ću se osvrnuti na treći žalbeni razlog (odjeljak B).

29.

Načelo pravomoćnosti je nužno organizacijsko načelo svakog koherentnog pravnog poretka. Sud (a u nekim slučajevima i upravno tijelo) nadležan za predmet u kojem je već donesena pravomoćna odluka obvezan je proglasiti se nenadležnim. Međutim, da bi došlo do takvih proceduralnih prepreka, prvi i drugi predmet moraju biti isti. Postupci u oba predmeta moraju biti istovjetni. U ovom konkretnom predmetu načelo pravomoćno presuđene stvari može se primijeniti samo ako postoji istovjetnost postupaka između postupka povodom tužbe zbog povrede pred Tribunalom de commerce de Bruxelles (trgovački sud u Bruxellesu) i prigovora na registraciju podnesenog EUIPO‑u.

30.

Slijedom toga, ključno pitanje u predmetnoj žalbi je definicija istovjetnosti postupaka na temelju Uredbe o žigu Zajednice.

31.

Uredbom o žigu Zajednice nastoji se spriječiti donošenje nedosljednih odluka od strane sudova za žig Zajednice, nacionalnih tijela ili EUIPO‑a te time osigurati da se neće narušiti jedinstveni karakter žiga Zajednice. ( 4 ) Ovaj cilj se odražava u nizu posebnih postupovnih odredbi Uredbe, kojima se nastoji izbjeći donošenje eventualno nepomirljivih odluka.

32.

Načelo pravomoćnosti odražava se u članku 56. stavku 3. i članku 100. stavku 2. Uredbe o žigu Zajednice. Tim odredbama se propisuju kriteriji za utvrđivanje istovjetnosti postupaka i posljedice koje proizlaze iz tog utvrđenja.

33.

Člankom 56. stavkom 3. Uredbe o žigu Zajednice predviđa se da zahtjev za opoziv ili zahtjev za proglašavanje ništavosti podnesen EUIPO‑u nije dopušten ako je o zahtjevu koji se odnosi na isti predmet i iste razloge za podnošenje tužbe, te koji je uključivao iste stranke, već pravomoćno odlučio neki sud u državi članici.

34.

Slično se i člankom 100. Uredbe o žigu Zajednice nastoje izbjeći slučajevi u kojima bi i EUIPO i sud za žig Zajednice bili pozvani ocijeniti valjanost istog žiga Zajednice. Osobito se člankom 100. stavkom 2. Uredbe o žigu Zajednice zahtijeva od suda za žig Zajednice da odbaci protutužbu za opoziv ili za proglašavanje ništavosti ako je odluka koju je donio EUIPO, a koja se odnosi na isti predmet, iste razloge za podnošenje tužbe i iste stranke, već postala pravomoćna.

35.

Jasno je da nijedna od tih dviju odredbi nije primjenjiva u ovom predmetu. Međutim, one daju radnu definiciju istovjetnosti postupaka na temelju Uredbe o žigu Zajednice. Istovjetnost koja dovodi do primjene načela pravomoćnosti sastoji se od tri elementa: istog predmeta, istih razloga za podnošenje tužbe i istih stranaka ( 5 ).

36.

Takvo razumijevanje istovjetnosti postupaka nije ograničeno na Uredbu o žigu Zajednice. Također se može pronaći u drugim područjima prava Unije, kao na primjer u Uredbi o dizajnu Zajednice ( 6 ) ili, još važnije, u Uredbi (EZ) br. 44/2001 ( 7 ).

37.

Što se tiče posljedica koje proizlaze iz istovjetnosti postupaka na temelju Uredbe o žigu Zajednice, učinak pravomoćno presuđene stvari ima prva konačna odluka donesena ili u obliku sudske presude ili u obliku upravne odluke koju je donio EUIPO. Prema tome, naknadni zahtjevi koji uključuju iste stranke, predmete i razloge za podnošenje tužbe smatrat će se nedopuštenima ili će se odbiti.

38.

Međutim, treba dodati da se Uredba o žigu Zajednice ne odnosi samo na situacije u kojima su prisutna sva tri elementa istovjetnosti (isti predmet, isti razlozi za podnošenje tužbe i iste stranke), zbog čega dolazi do primjene načela pravomoćnosti. Uredba također sadržava više drugih odredbi čiji je cilj sprječavanje donošenja proturječnih odluka u okviru sustava žiga Zajednice čak i kada, strogo govoreći, nisu prisutna sva tri elementa istovjetnosti postupka.

39.

Kao prvo, člankom 104. Uredbe o žigu Zajednice pod nazivom „Posebna pravila o povezanim postupcima” sudove za žig Zajednice i EUIPO obvezuje se da, osim ako postoje posebni razlozi za nastavak postupka, zastanu s postupkom kad se valjanost žiga Zajednice već osporava protutužbom pred drugim sudom za žig Zajednice ili kad je EUIPO‑u već podnesen zahtjev za opoziv ili zahtjev za proglašavanje tog žiga ništavim.

40.

Čini se da i iz naslova i iz sadržaja članka 104. Uredbe o žigu Zajednice proizlazi da se njime uređuju situacije u kojima nema istovjetnosti postupaka u gore navedenom smislu. Ova odredba se izričito odnosi na „povezane postupke”, a ne istovjetne postupke. Takav izbor riječi upućuje na to da su odnosni postupci različiti, premda se u oba osporava valjanost žiga Zajednice.

41.

Kao drugo, članak 109. Uredbe odnosi se na povezane postupke u obliku istodobnih i uzastopnih građanskih parnica koje se vode na temelju žigova Zajednice i nacionalnih žigova. U njemu stoji da se, kad se postupci povodom tužbe zbog povrede prava koji se temelje na istom razlogu i vode između istih stranaka pokreću na sudovima različitih država članica, jedan na temelju žiga Zajednice, a drugi na temelju nacionalnog žiga, sud koji nije prvi pokrenuo postupak, ovisno o situaciji, odriče nadležnosti ili da može zastati sa svojim postupkom. Također, sud koji vodi postupak povodom tužbe zbog povrede na temelju nacionalnog žiga ili žiga Zajednice odbacuje tužbu ako je konačna presuda o meritumu donesena u postupku koji se vodio zbog istih razloga za podnošenje tužbe i između istih stranaka.

42.

Na temelju članka 109. nezadovoljnoj stranci stoga nije dopušteno po drugi put pokrenuti spor o istom pitanju protiv iste stranke, čak iako predmet nije isti jer se nova tužba formalno temelji na žigu Zajednice, a ne nacionalnom žigu, ili obrnuto.

43.

Oba upravo navedena članka sugeriraju da su, pored (potpune) istovjetnosti postupaka, u kojima su prisutni isti predmet, isti razlozi za podnošenje tužbe i iste stranke, Uredbom o žigu Zajednice također uređeni slučajevi u kojima postoji znatno sadržajno preklapanje između paralelnih ili uzastopnih sporova koji se odnose na žigove Zajednice. Uredbom je tako priznata međusobna povezanost pravnih učinaka žigova Zajednice s jedne strane i nacionalnih žigova s druge.

44.

Potrebno je ponoviti da takva načela nisu svojstvena samo Uredbi o žigu Zajednice, nego su također prisutna u drugim područjima prava Unije. Mehanizmi za zastajanje s postupkom ili čak proglašenje nenadležnosti također su prisutni na temelju Uredbe br. 44/2001, na koju se izričito pozivaju uvodne izjave 16. i 17. i članak 94. Uredbe o žigu Zajednice. Prvonavedena uredba mogla bi tako služiti kao najbliža moguća analogija Uredbi o žigu Zajednice u pogledu načela pravomoćnosti.

45.

Članak 27. Uredbe br. 44/2001 propisuje da:

„1.   Ako se pred sudovima različitih država članica vode postupci o istom predmetu u kojima sudjeluju iste stranke, svi sudovi osim onog pred kojim je prvo započet postupak zastaju sa postupcima, po službenoj dužnosti, sve dok se ne utvrdi nadležnost suda koji je prvi započeo postupak.

2.   Nakon što se utvrdi nadležnost suda koji je prvi započeo postupak, svi ostali sudovi proglašavaju se nenadležnima u korist tog suda.”

46.

Sukladno članku 28. Uredbe br. 44/2001:

   „Ako se pred sudovima različitih država članica vode povezani postupci, s postupkom mogu zastati svi sudovi osim onog pred kojim je započet prvi postupak.

[…]

3.   Za potrebe ovog članka, postupci se smatraju povezanima ako među njima postoji toliko bliska veza da postoji interes da se odvijaju zajedno i da bude donesena jedna sudska odluka, kako bi se izbjegla opasnost donošenja nepomirljivih sudskih odluka zbog vođenja odvojenih postupaka ( 8 ).”

47.

Člankom 27. i člankom 28. Uredbe br. 44/2001 određuje se jasna podjela nadležnosti između sudova. Kao prvo, ako postoji istovjetnost postupaka, svi sudovi osim onog pred kojim je prvo započet postupak moraju se proglasiti nenadležnima u korist tog suda. Kao drugo, u drugim vrstama postupaka koji nisu istovjetni, ali među njima postoji bliska veza, sudovima je ostavljena diskrecijska ovlast da odluče hoće li zastati s postupkom dok se postupak pred sudom pred kojim je prvo započet postupak nastavlja.

48.

Ukratko, na temelju Uredbe o žigu Zajednice moguće je razlikovati dvije vrste slučajeva ovisno o stupnju međusobne povezanosti postupaka. Kao prvo, postoje situacije opisane u članku 56. stavku 3. i članku 100. Uredbe o žigu Zajednice (i po analogiji također u članku 27. Uredbe br. 44/2001). One se odnose na slučajeve gdje postoji istovjetnost postupaka, to jest gdje su prisutna tri elementa istovjetnosti: isti predmet, isti razlozi za podnošenje tužbe i iste stranke. Ako su ovi elementi prisutni u isto vrijeme, dolazi do primjene načela pravomoćnosti. To dovodi do posljedice da je svako sudsko ili upravno tijelo, kao što je EUIPO, osim tijela pred kojim je prvo započet postupak, obvezno proglasiti se nenadležnim ili zastati s postupkom.

49.

Kao drugo, čak i kad nema potpune istovjetnosti postupaka, postoji šira kategorija povezanih postupaka, poput slučajeva navedenih u članku 104., članku 109. stavku 1. točki (b) i članku 109. stavku 2. i 3. Uredbe o žigu Zajednice (i ponovno, po analogiji, u članku 28. Uredbe br. 44/2001). U slučajevima koji pripadaju u tu širu kategoriju tijelo koje donosi odluku ima diskrecijsku ovlast da zastane s postupkom koji je u tijeku i pričeka odluku tijela pred kojim je prvo započet postupak.

50.

S obzirom na prethodno izneseno, sada ću se osvrnuti na ocjenu predmetnog slučaja.

51.

Ovaj slučaj odnosi se na posebnu postupovnu situaciju koja nije obuhvaćena nijednom odredbom Uredbe o žigu Zajednice: međusobni odnos, s jedne strane, postupka povodom tužbe zbog povrede pred sudom za žig Zajednice koji se tiče ranijeg žiga Zajednice i nacionalnog žiga i, s druge strane, postupka povodom prigovora pred EUIPO‑om u kojem se poziva na isti raniji žig Zajednice i isti znak, koji je nacionalni žig, za koji se traži registracija na razini Zajednice.

52.

Premda u samoj Uredbi o žigu Zajednice nema posebne odredbe koja se odnosi na ovu situaciju, primjena načela pravomoćnosti zahtijeva utvrđenje istovjetnosti između postupka povodom tužbe zbog povrede i postupka povodom prigovora.

53.

Tome, međutim, nije tako. Smatram da je Opći sud pravilno zaključio da postupci nisu istovjetni i da, posljedično, EUIPO nije vezan odlukom Tribunala de commerce de Bruxelles (trgovački sud u Bruxellesu).

54.

Opći sud je u točki 65. pobijane presude istaknuo da „predmeti, odnosno zahtjevi u postupcima koji se vode pred [Tribunalom de commerce de Bruxelles (trgovački sud u Bruxellesu)] odnosno EUIPO‑om naprotiv nisu isti. Naime, predmet tužbe zbog povrede pred belgijskim sudom je poništenje žiga Beneluksa English pink i zabrana korištenja tog žiga na području Unije, dok je predmet postupka pred EUIPO‑om prigovor registraciji žiga Zajednice English pink.”

55.

Nadalje, u točki 66., Opći sud je naveo: „Pravne osnove [razlozi za podnošenje tužbe] odnosno temelji zahtjeva u ta dva predmeta također su različiti. S jedne strane, u okviru postupka pred Tribunalom de commerce de Bruxelles temelj zahtjeva tužitelja koji se odnosi na donošenje naloga s ciljem da se onemogući povreda žigova Zajednice […] jest članak 9. stavak 1. točke (b) i (c) Uredbe br. 207/2009. Jednako tako, temelj zahtjeva za poništenje žiga Beneluksa English pink nalazi se u članku 2.3. i članku 2.28. stavku 3. točki (b) Konvencije Beneluksa u području intelektualnog vlasništva […] Navedeni je sud utvrdio da postoji povreda navedenih žigova Zajednice. Također je proglasio žig Beneluksa English pink ništavim i zabranio korištenje tog znaka na čitavom području Unije. S druge strane, u okviru postupka pred EUIPO‑om tužitelji prigovaraju registraciji novog žiga Zajednice i pozivaju se na druge odredbe Uredbe br. 207/2009, odnosno na članak 8. stavak 1. točku (b) i na članak 5. te uredbe.”

56.

Slijedom toga, kako je Opći sud pravilno istaknuo, nije postojala istovjetnost predmeta ili razloga za podnošenje tužbe.

57.

Kao prvo, u pogledu predmeta ( 9 ), postupci povodom tužbe zbog povrede i postupci povodom prigovora imaju donekle različite ciljeve. S jedne strane, tužbe zbog povrede pred sudovima za žig Zajednice može podnijeti nositelj ranijeg žiga Zajednice protiv korisnika znaka kojim se uzrokuje opasnost dovođenja u zabludu u odnosu na žig Zajednice kako bi pribavio zabranu takve štetne uporabe u čitavoj Europskoj uniji. S druge strane, postupci povodom prigovora odnose se na postupak registracije znaka kao žiga Zajednice pred EUIPO‑om. Ti postupci nastoje spriječiti registraciju, koja je upravni akt. Prema tome, unatoč tome što oba postupka nedvojbeno imaju više zajedničkih obilježja, oni nisu isti ( 10 ).

58.

To je, što se tiče postavljenih zahtjeva, također očito u ovom predmetu: posebni cilj zahtjeva koji su žalitelji postavili Tribunalu de commerce de Bruxelles (trgovački sud u Bruxellesu) bilo je brisanje iz registra dvaju žigova Beneluksa. Međutim, cilj postupka povodom prigovora pred EUIPO‑om bio je spriječiti registraciju novog žiga Zajednice.

59.

Kao drugo, što se tiče razloga za podnošenje tužbe, sudovi za žig Zajednice i EUIPO primjenjuju različita pravila. U ovom predmetu, dok je prvi prilikom brisanja žiga Beneluksa „English pink” iz registra primijenio Uredbu o žigu Zajednice, ali i nacionalno pravo/pravo Beneluksa, drugi je primijenio samo Uredbu o žigu Zajednice ( 11 ).

60.

Osim toga, EUIPO i Tribunal de commerce de Bruxelles (trgovački sud u Bruxellesu) nisu primijenili iste odredbe Uredbe o žigu Zajednice. Tribunal de commerce de Bruxelles (trgovački sud u Bruxellesu) primijenio je članak 98. i članak 102. Uredbe, dok je EUIPO primijenio članak 8. stavak 1. točku (b) i stavak 5., članak 41. i članak 42.

61.

Naposljetku, dok je procjena vjerojatnosti dovođenja u zabludu element kako postupka povodom prigovora tako i postupka povodom tužbe zbog povrede, Sud je već utvrdio da se ta procjena razlikuje ovisno o vrsti postupka. U postupcima za zabranu uporabe znaka gdje „procjena mora biti ograničena na okolnosti koje su specifične za tu uporabu, bez potrebe da se istraži bi li druga uporaba istog znaka u različitim okolnostima također mogla dovesti do vjerojatnosti dovođenja u zabludu”, ona će nužno biti retrospektivna, usmjerena na prošle činjenice, i konkretnija. ( 12 ) S druge strane, procjena će u postupku povodom prigovora nužno biti prospektivna, usmjerena na budućnost, i općenitija. Kao što je Sud naveo, „s obzirom da se [one] mogu mijenjati s vremenom i ovisno o željama nositelja suprotstavljenih žigova, nije primjereno uzeti u obzir [specifične činjenične] okolnosti prilikom prospektivne analize vjerojatnosti dovođenja u zabludu između tih žigova.” ( 13 )

62.

Budući da nema istovjetnosti razloga za podnošenje tužbe i predmeta, u ovom se slučaju ne može primijeniti načelo pravomoćnosti.

63.

Stoga smatram da Opći sud nije počinio pogrešku koja se tiče prava kada je ocijenio da EUIPO nije vezan presudom Tribunala de commerce de Bruxelles (trgovački sud u Bruxellesu).

64.

Ocjena istovjetnosti postupaka, koja jedina može dovesti do primjene načela pravomoćnosti, po definiciji je formalna i ograničenog područja primjene. Ovo je logično: s obzirom na to da se načelo odnosi na jasnoću i predvidljivost, njegova primjena mora biti predvidljiva i prilično ograničena, te se strogo usredotočiti na ocjenu postojanja prisutnosti sva tri njegova sastavna elementa. Međutim, već iz analize provedene u ovom mišljenju očito je da dužnost i nacionalnih tijela i tijela Unije koja djeluju u okviru sustava žiga Zajednice nije ograničena na izbjegavanje donošenja formalno proturječnih odluka. Kao što proizlazi iz uvodne izjave 17. Uredbe, kao i na razini primarnog prava iz članka 4. stavka 3. UEU‑a, ista tijela trebaju brinuti o tome da spriječe donošenje odluka koje je, premda po obliku nisu istovjetne, teško uskladiti po sadržaju.

65.

S tim u vezi, u predmetnom slučaju bi se moglo mnogo toga reći. Iako nema formalne istovjetnosti postupaka, ne može se zanemariti znatno sadržajno preklapanje između odluke žalbenog vijeća EUIPO‑a i presude Tribunala de commerce de Bruxelles (trgovački sud u Bruxellesu). Postupci koji su doveli do tih odluka se svakako mogu smatrati povezanim postupcima i ta činjenica je očito bila poznata obama tijelima uključenima u odlučivanje.

66.

Kao prvo, kao što je Opći sud istaknuo u točkama 30. do 34. presude, žalbeno vijeće EUIPO‑a je bilo propisno obaviješteno o prethodnoj odluci Tribunala de commerce de Bruxelles (trgovački sud u Bruxellesu). Protivno članku 75. Uredbe o žigu Zajednice, međutim, ono ju je propustilo na bilo koji način uzeti u obzir u svojoj kasnijoj odluci.

67.

S ovim se zaključkom mogu samo složiti. Žalbena vijeća EUIPO‑a moraju uzeti u obzir sve nove dokaze i činjenice koji su im podneseni. Ona ne provode ograničeni sudski nadzor prvostupanjske odluke, nego na temelju funkcionalnog kontinuiteta između prvostupanjskih i drugostupanjskih tijela EUIPO‑a moraju u cijelosti iznova ispitati pravnu i činjeničnu utemeljenost prigovora ( 14 ). Od njih se zahtijeva da svoje odluke temelje na svim činjeničnim i pravnim elementima koje su stranke podnijele u prvostupanjskom postupku ili povodom žalbe. Prema tome, četvrto žalbeno vijeće je moralo uzeti u obzir presudu Tribunala de commerce de Bruxelles (trgovački sud u Bruxellesu) u svojem obrazloženju.

68.

To ni na koji način ne dovodi do povrede autonomije EUIPO‑a. Uredba o žigu Zajednice ostaje odlučujuće mjerilo kad je riječ o registraciji žiga Zajednice. Međutim, odluka suda za žig Zajednice koja se odnosi na sadržajno isto pitanje, to jest vjerojatnost dovođenja u zabludu između dvaju istih znakova, je relevantna činjenica za potrebe Uredbe o žigu Zajednice. To je utoliko važnije što je moguće zamisliti da bi taj isti sud za žig Zajednice, s obzirom na nadležnost koju ima, mogao biti pozvan da po drugi put procijeni vjerojatnost dovođenja u zabludu između verbalnih znakova „English pink” i „Pink Lady” jer je Sud nedavno presudio da bi nositelj ranijeg žiga Zajednice također mogao pokrenuti postupak povodom tužbe zbog povrede protiv nositelja kasnije registriranog žiga Zajednice ( 15 ).

69.

Treba jasno dodati da obveza „uzeti u obzir” ne znači „biti vezan” uz sadržaj i sukladno tome obvezan donijeti isti zaključak o meritumu. Neugodan, ali logičan zaključak koji proizlazi iz ovakvog razlikovanja jest taj da bi EUIPO u pogledu registracije žiga Zajednice eventualno mogao doći do sadržajno različitog zaključka glede vjerojatnosti dovođenja u zabludu između dvaju znakova od onog do kojeg je došao sud za žig Zajednice u pogledu opoziva prijašnjeg nacionalnog žiga.

70.

Ovaj zaključak je neugodan s obzirom na to da nije nimalo poželjan. Međutim, moguće ga je zamisliti unutar postojećeg postupovnog uređenja. Valja ipak naglasiti da ako istovjetnost postupaka ne postoji prilikom odlučivanja o meritumu, tada se, logično, ona ne može zahtijevati u kasnijoj fazi izvršenja. Konkretno, zabrana uporabe znaka kao nacionalnog žiga ne može spriječiti registraciju i uporabu istog znaka kao žiga Zajednice.

71.

Kao drugo, treba istaknuti da ovaj spor ne utječe na konačnu presudu Tribunala de commerce de Bruxelles (trgovački sud u Bruxellesu). Međutim, moglo bi se općenito dodati da bi u slučaju da se sud za žig Zajednice nađe u situaciji sličnoj onoj Tribunala de commerce de Bruxelles (trgovački sud u Bruxellesu) bilo razborito zastati s postupkom i pričekati odluku EUIPO‑a o tom pitanju. Budući da sama Uredba o žigu Zajednice ne sadržava posebne odredbe u tom pogledu, nacionalni sud koji djeluje u svojstvu suda za žig Zajednice mogao bi primijeniti svoju diskrecijsku ovlast i svakako rješenjem zastati s postupkom na temelju nacionalnih postupovnih pravila, pri čemu bi se po analogiji pozvao na članak 100. stavak 7., članak 104. i članak 109. stavak 1. Uredbe o žigu Zajednice. Čak bi mogao odrediti privremene mjere, uključujući zaštitne mjere, tijekom trajanja zastoja na temelju članka 104. stavka 3. i članka 109. stavka 4. Uredbe.

72.

Kao zaključak, ovaj predmet nije nimalo dobar primjer iskrene i lojalne suradnje općenito u okviru Unije i posebno u okviru sustava žiga Zajednice – osim ako načelo uzajamne suradnje ne bude zamijenjeno načelom uzajamnog neuvažavanja. Međutim, unatoč tome što u samoj Uredbi o žigu Zajednice nema posebnih postupovnih odredbi, i unatoč tome što nema istovjetnosti postupaka koja bi dovela do primjene općeg načela pravomoćnosti između dvaju postupaka o kojima je ovdje riječ, smatram da postojeći sustav, ako ga se shvati ozbiljno, već pruža rješenje za takve situacije: oboje, i EUIPO i sudovi za žig Zajednice, obvezni su uzeti u obzir povezane postupke ili odluke drugog tijela te se ta činjenica mora odražavati u njihovim postupanjima i eventualnim meritornim odlukama.

73.

Što se tiče trećeg žalbenog razloga koji se odnosi na povredu članka 65. stavka 3. Uredbe o žigu Zajednice, smatram da Opći sud nije počinio pogrešku kada je odbio sam odlučiti o predmetu.

74.

Ovlast Općeg suda za izmjenu odluka istom ne daje ovlast da svojom ocjenom zamijeni ocjenu žalbenog vijeća, kao ni mogućnost da ocijeni ono o čemu se žalbeno vijeće još nije izjasnilo ( 16 ). Izvršavanje ovlasti za izmjenu stoga načelno treba biti ograničeno na situacije u kojima Opći sud može donijeti, nakon izvršene ocjene žalbenog vijeća, na temelju već utvrđenih činjeničnih i pravnih elemenata, odluku koju je žalbeno vijeće trebalo donijeti.

75.

U ovom slučaju žalbeno vijeće EUIPO‑a nije uzelo u obzir presudu Tribunala de commerce de Bruxelles (trgovački sud u Bruxellesu), a što bi bilo važno. Opći sud ne može zamijeniti ocjenu te presude.

76.

Konačno, ako u takvim okolnostima Opći sud ne može svojom ocjenom zamijeniti ocjenu EUIPO‑a, isto vrijedi a fortiori za Sud. U ovom predmetu Sud ne može svojom vlastitom ocjenom zamijeniti ocjenu žalbenog vijeća i sukladno članku 61. Statuta Suda donijeti presudu o utemeljenosti prigovora. Prema tome, predmet bi trebalo uputiti natrag žalbenom vijeću.

77.

Iz ovih razloga predlažem da se treći žalbeni razlog odbije.

78.

Žalitelji nisu uspjeli u svojem žalbenom zahtjevu. Sukladno odredbi članka 138. stavka 1. Poslovnika, istima valja naložiti snošenje, osim vlastitih, i troškova EUIPO‑a. Međutim, ne može se zanemariti činjenica da je spor djelomično nastao zbog znatnih nedostataka odluke EUIPO‑a. Stoga smatram pravičnim da, sukladno odredbi članka 138. stavka 3. Poslovnika, svaka stranka snosi vlastite troškove.

79.

S obzirom na prethodna razmatranja, predlažem Sudu da odluči kako slijedi: