24.4.2014

HR

Službeni list Europske unije

L 122/1

---

UREDBA (EU) br. 375/2014 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 3. travnja 2014.

o osnivanju Europskog volonterskog tijela za humanitarnu pomoć (inicijativa Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 214. stavak 5.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (1),

budući da:

(1)

Solidarnost je temeljna vrijednost Unije te postoji potencijal za daljnji razvoj načina izražavanja solidarnosti građana Unije s ljudima iz trećih zemalja koji su izloženi ili pogođeni nesrećama prouzročenim ljudskim djelovanjem ili prirodnim katastrofama. Osim toga, Unija kao cjelina najveći je svjetski donator humanitarne pomoći, osiguravajući gotovo 50 % svjetske humanitarne pomoći.

(2)	Volontiranje je konkretan i vidljiv izraz solidarnosti kojim pojedinci stavljaju svoje znanje, vještine i vrijeme na raspolaganje drugim ljudima bez financijske motivacije.

(3)	Postoji potreba za daljnjim razvojem solidarnosti sa žrtvama kriza i katastrofa u trećim zemljama kao i podizanja razine svijesti o humanitarnoj pomoći i volontiranju općenito te njihove vidljivosti među građanima Unije.

(4)

Vizija Unije za humanitarni rad, uključujući zajednički cilj, načela i dobre prakse te zajednički okvir za dostavu humanitarne pomoći Unije, nalazi se u Zajedničkoj izjavi Vijeća i sastanka predstavnika vlada država članica s Vijećem, Europskim parlamentom i Europskom komisijom naslovljenoj „Europski konsenzus o humanitarnoj pomoći” (2). U Europskom konsenzusu o humanitarnoj pomoći naglašava se čvrsta obveza Unije prema pristupu utemeljenom na potrebama kao i prema potvrđivanju i promicanju temeljnih humanitarnih načela humanosti, neutralnosti, nepristranosti i neovisnosti. Djelovanja Europskog volonterskog tijela za humanitarnu pomoć („inicijativa Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a”) trebala bi biti vođena Europskim konsenzusom o humanitarnoj pomoći.

(5)

Humanitarna pomoć Unije isporučuje se u situacijama kada mogu djelovati i drugi instrumenti povezani s razvojnom suradnjom, upravljanjem krizom i civilnom zaštitom. Inicijativa Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a trebala bi djelovati na dosljedan i komplementaran način i izbjegavati preklapanja s odgovarajućim politikama i instrumentima Unije, posebno s politikom humanitarne pomoći Unije, politikom razvojne suradnje i Mehanizmom Europske unije za civilnu zaštitu uspostavljenim odlukom br. 1313/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća (3), Koordinacijskim centrom za hitne odgovore, osnovanim tom Odlukom i s Europskom službom za vanjsko djelovanje (ESVD) i delegacijama EU-a, radi koordinacije Unijinog odgovora na humanitarne krize u trećim zemljama.

(6)

Inicijativa Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a trebala bi doprinijeti naporima u jačanju kapaciteta Unije za pružanje humanitarne pomoći utemeljene na potrebama i jačanju kapaciteta i otpornosti zajednica u trećim zemljama koje su izložene ili pogođene katastrofama. Osim toga važno je poticati suradnju s odgovarajućim međunarodnim organizacijama i ostalim humanitarnim partnerima te lokalnim i regionalnim akterima. Ta bi se suradnja trebala odvijati u skladu s djelovanjima koje poduzimaju Ujedinjeni narodi kako bi se dala podrška središnjoj i općoj koordinacijskoj ulozi Ureda Ujedinjenih naroda za koordinaciju humanitarnih poslova (UN-OCHA).

(7)

Broj, opseg i složenost humanitarnih kriza u svijetu, kako prirodnih katastrofa tako i nesreća prouzrokovanih ljudskim djelovanjem, značajno su porasli tijekom godina, a taj će se trend vjerojatno nastaviti, što je dovelo do toga da se od sudionika u humanitarnim akcijama zahtijeva da odmah odgovore na djelotvoran, učinkovit i dosljedan način te da podupru lokalne zajednice u trećim zemljama kako bi one postale manje izložene i ojačale svoju otpornost na katastrofe.

(8)

Volonteri mogu doprinijeti jačanju kapaciteta Unije za pružanje humanitarne pomoći koja se temelji na potrebama i načelima i doprinijeti jačanju djelotvornosti humanitarnog sektora ako su prikladno odabrani, obučeni i pripremljeni za upućivanje tako da posjeduju potrebne vještine i da su kompetentni za najučinkovitije pružanje pomoći ljudima u nevolji, pod uvjetom da mogu računati s dostatnom potporom ili nadzorom na licu mjesta.

(9)

U Europi i svijetu postoje sustavi volontiranja usmjereni na upućivanje u treće zemlje. Često se radi o nacionalnim sustavima koji se uglavnom ili isključivo usmjeravaju na razvojne projekte. Stoga bi inicijativa Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a trebala stvarati dodanu vrijednost tako što će omogućavati prilike za volontere da zajedno doprinose akcijama pružanja humanitarne pomoći, jačajući na taj način aktivno europsko građanstvo. Inicijativa Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a također može dati dodanu vrijednost poticanjem transnacionalne suradnje organizacija koje sudjeluju u provedbi djelovanja iz inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a, čime se poboljšavaju međunarodni odnosi, odražava pozitivna slika Unije u svijetu i jača interes za paneuropske humanitarne projekte.

(10)	Inicijativa Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a trebala bi biti isplativa, dopunjavati postojeće nacionalne i međunarodne volonterske sustave bez preklapanja, te biti usmjerena na rješavanje konkretnih potreba i nedostataka na humanitarnom planu.

(11)

Kako je naglašeno u Komunikaciji Komisije od 23. studenoga 2010. naslovljenoj „Kako izraziti solidarnost građana EU-a putem volontiranja: prva razmišljanja o Europskom volonterskom tijelu za humanitarnu pomoć”, na sadašnjoj sceni humanitarnog volontiranja postoje praznine koje inicijativa Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a može popuniti volonterima odgovarajućeg profila, koji će se upućivati na pravo mjesto u pravo vrijeme. To se prvenstveno može postići primjenom europskih standarda i postupaka za identifikaciju i odabir humanitarnih volontera, zajednički dogovorenih standarda za obuku i pripremu humanitarnih volontera za upućivanje na teren, bazom potencijalnih volontera koji se odabiru prema potrebama na terenu te prilikama za volontere da doprinesu humanitarnim operacijama ne samo upućivanjem na teren, nego i radom u uredu i volonterskim aktivnostima putem interneta.

(12)

Odgovarajuća obuka te sigurnost i zaštita volontera trebali bi i dalje biti od najveće važnosti i podlijegati redovitim razmjenama informacija, uključujući s državama članicama. Volontere za humanitarnu pomoć EU-a ne bi se trebalo upućivati u operacije koje se provode u okolnostima međunarodnih i unutarnjih oružanih sukoba.

(13)

Unija vrši svoje operacije pružanja humanitarne pomoći na temelju potreba i u partnerstvu s provedbenim organizacijama. Te bi organizacije trebale imati važnu ulogu u provedbi inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a da bi se osiguralo vlasništvo sudionika na terenu i povećalo preuzimanje akcija iz te inicijative. Unija bi takvim organizacijama prije svega trebala povjeriti utvrđivanje, odabir, pripremu i upućivanje volontera za humanitarnu pomoć EU-a te njihovo praćenje tijekom i poslije misija, u skladu sa standardima i postupcima koje uspostavlja Komisija. Komisija bi trebala po potrebi biti u stanju odabrati uspješno obučene i pripremljene volontere za upućivanje po svojim uredima na terenu za poslove podrške.

(14)	Komunikacija Komisije od 25. listopada 2011. pod nazivom „Obnovljena strategija EU-a za društvenu odgovornost poduzeća za razdoblje 2011.–2014.” navodi kako privatna poduzeća mogu imati važnu ulogu i doprinijeti humanitarnim operacijama Unije, prije svega volontiranjem zaposlenika.

(15)

Inicijativa Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a trebala bi pomoći Europljanima svih uzrasta da pokažu aktivnost europskog građanstva. Inicijativa bi stoga trebala doprinijeti promicanju volontiranja širom Unije i osobnom razvoju i međukulturnoj svijesti sudjelujućih volontera, čime se poboljšavaju njihove kompetencije i mogućnosti zapošljavanja u svjetskom gospodarstvu.

(16)

Unijina načela jednakih mogućnosti i zabrana diskriminacije ukazuju na to da bi građani Unije i oni s dugotrajnim boravištem u Uniji, bez obzira na svoju struku i dob, trebali moći sudjelovati u aktivnom građanstvu. Uzimajući u obzir posebne izazove u humanitarnom kontekstu, sudionici inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a trebali bi biti minimalne starosti 18 godina i mogli predstavljati širok raspon profila i generacija, uključujući stručnjake i umirovljene stručnjake.

(17)

Jasan pravni status ključan je preduvjet koji moraju ispunjavati volonteri za sudjelovanje u zemljama izvan Unije. Uvjete upućivanja volontera trebalo bi definirati ugovorima, uključujući standarde za zaštitu i sigurnost volontera, odgovornosti organizacija pošiljateljica i primateljica, pokrivanje osiguranja, dnevnica, smještaja i drugih odgovarajućih troškova. Upućivanje volontera u treće zemlje trebalo bi podlijegati sigurnosnim i zaštitnim mjerama.

(18)	Preporuke iz Plana politike volontiranja u Europi i rad europskih i međunarodnih volonterskih organizacija te volonterski program Ujedinjenih naroda trebali bi se po potrebi uzimati u obzir u djelovanjima u sklopu inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a.

(19)

Inicijativa Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a trebala bi podupirati djelovanja utemeljena na potrebama usmjerena jačanju kapaciteta organizacija primateljica za humanitarnu pomoć u trećim zemljama kako bi se ojačala lokalna pripravnost i odgovor na humanitarne krize te kako bi se osigurao učinkovit i održiv učinak rada koji obavljaju volonteri za humanitarnu pomoć EU-a na terenu upravljanjem rizicima od katastrofa, pripravnošću i odgovorom, podučavanjem, obukom za upravljanje volonterima i ostalim važnim područjima.

(20)

Inicijativa Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a trebala bi po potrebi imati cilj jačanja rodne perspektive u politici humanitarne pomoći Unije, promicanju odgovarajućih humanitarnih odgovora na posebne potrebe žena i muškaraca svih dobi. Posebna bi se pozornost trebala posvetiti suradnji sa ženskim grupama i mrežama kako bi se promicalo sudjelovanje i vodstvo žena u humanitarnoj pomoći te iskoristile njihove sposobnosti i stručnost za doprinos obnovi, izgradnji mira, smanjenju rizika od katastrofa te izgradnji otpornosti pogođenih zajednica.

(21)

Ova Uredba utvrđuje financijsku omotnicu za cijelo trajanje financijskog razdoblja, koja za Europski parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka predstavlja glavni referentni iznos u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, suradnji u proračunskim pitanjima i dobrom financijskom upravljanju (4).

(22)

Dodjela financijske pomoći trebala bi se provoditi u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (5). Zbog posebne prirode akcija iz inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a, prikladno je da se financijska sredstva mogu dodjeljivati fizičkim i pravnim osobama javnog ili privatnog prava. Važno je osigurati poštovanje propisa iz te Uredbe, osobito u pogledu njezinih načela ekonomičnosti, djelotvornosti i učinkovitosti.

(23)	Poboljšanje provedbe i kvalitete potrošnje trebalo bi biti vodeće načelo za ostvarenje ciljeva inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a te istodobno osiguravati optimalno korištenje financijskih sredstava.

(24)

Financijski interesi Unije trebali bi se štititi proporcionalnim mjerama tijekom cjelokupnog ciklusa rashoda, uključujući sprečavanjem, otkrivanjem i ispitivanjem nepravilnosti, povratom izgubljenih sredstava, pogrešno isplaćenih ili nepravilno iskorištenih sredstava te, prema potrebi, novčanim kaznama. Trebalo bi poduzeti odgovarajuće mjere za sprečavanje nepravilnosti i prijevara te poduzeti potrebne korake za povrat izgubljenih, krivo uplaćenih ili nepravilno utrošenih sredstava u skladu s Uredbom Vijeća (EZ, Euratom) br. 2988/95 (6), Uredbom Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 (7) i Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (8).

(25)	Trećim zemljama, osobito zemljama pristupnicama ili zemljama kandidatkinjama, potencijalnim kandidatima, partnerskim zemljama iz Europskog politike susjedstva i članicama Europske udruge slobodne trgovine (EFTA) trebalo bi omogućiti sudjelovanje na osnovi sporazuma o suradnji.

(26)

Volonteri sudionici i organizacije koje provode djelovanja iz inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a iz zemalja suradnica također bi se trebali pridržavati načela iz Europskog konsenzusa o humanitarnoj pomoći te se zalagati za poštovanje istih, s naglaskom na zaštitu „humanitarnog prostora”.

(27)

Kako bi se omogućilo stalno povratno informiranje i poboljšanje te kako bi njihovo donošenje postalo fleksibilnije i učinkovitije, ovlasti za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora trebale bi se delegirati Komisiji u skladu s odredbama koje se odnose na standarde za odabir, upravljanje i upućivanje volontera za humanitarnu pomoć EU-a, izmjenu pokazatelja postignuća i tematskih prioriteta te prilagodbu postotaka za dodjelu financijske omotnice za provedbu ove Uredbe. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Tijekom pripreme i sastavljanja delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati istodobno, pravovremeno i odgovarajuće prosljeđivanje relevantnih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću.

(28)

Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (9). Postupak pregleda trebalo bi koristiti za usvajanje postupaka odabira, upravljanja i upućivanja volontera za humanitarnu pomoć EU-a, mehanizma ovjere, programa obuke i godišnjeg programa rada inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a.

(29)	Ovom se Uredbom poštuju temeljna prava i postupa se u skladu s načelima koja su priznata Poveljom o temeljnim ljudskim pravima Europske unije.

(30)

Obrada osobnih podataka u okviru ove Uredbe ne prelazi ono što je neophodno i razmjerno za potrebe osiguravanja neometanog rada inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a. Sva obrada osobnih podataka uređena je Uredbom (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (10). Svaka obrada osobnih podataka koju izvršavaju organizacije koje provode inicijativu Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a, a koje su zakonski osnovane u Uniji, podliježe Direktivi 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (11).

(31)	Provedeno je savjetovanje s europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 koji je dostavio mišljenje 23. studenoga 2012. (12).

(32)	Primjereno je uskladiti razdoblje primjene ove Uredbe s Uredbom Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 (13). Stoga bi se ova Uredba trebala primjenjivati od 1. siječnja 2014.,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

UVODNE ODREDBE

Članak 1.

Predmet

Ovom se Uredbom osniva Europsko volontersko tijelo za humanitarnu pomoć (u daljnjem tekstu „inicijativa Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a”) kao okvir za zajedničke doprinose europskih volontera potpori i nadopunjavanju humanitarne pomoći u trećim zemljama.

Ovom se Uredbom određuju pravila i postupci za upravljanje inicijativom Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a te pravila za osiguranje financijske pomoći.

Članak 2.

Područje primjene

Ova se Uredba primjenjuje na:

1.	odabir, obuku i upućivanje Volontera za humanitarnu pomoć EU-a radi potpore i nadopunjavanja humanitarne pomoći u trećim zemljama;

2.	djelovanja kojima se podupire, promiče i priprema upućivanje Volontera za humanitarnu pomoć EU-a radi potpore i nadopunjavanja humanitarne pomoći u trećim zemljama;

3.	djelovanja unutar i izvan Unije usmjerena na izgradnju kapaciteta za humanitarnu pomoć organizacija primateljica u trećim zemljama.

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)	„volonter” znači osoba koja slobodnom voljom i bez financijske motivacije odluči sudjelovati u aktivnostima koje koriste zajednici i društvu općenito;

(b)	„kandidat za volontera” znači osoba koja zadovoljava uvjete u skladu s člankom 11. stavkom 3. za prijavu za sudjelovanje u djelovanjima u sklopu inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a;

(c)

„volonter za humanitarnu pomoć EU-a” znači kandidat za volontera koji je odabran, obučen u skladu s posebnim standardima, postupcima i referentnim kriterijima, za kojega je ocijenjeno da zadovoljava uvjete te koji je evidentiran da je na raspolaganju za upućivanje radi potpore i nadopunjavanja humanitarne pomoći u trećim zemljama;

(d)

„humanitarna pomoć” znači aktivnosti i operacije u trećim zemljama namijenjene dostavljanju hitne pomoći na osnovi potreba, usmjerene na očuvanje života, sprečavanje ili olakšavanje ljudske patnje i očuvanje ljudskog dostojanstva u katastrofama prouzrokovanim ljudskim djelovanjem ili prirodnim katastrofama. Ona obuhvaća operacije potpore, humanitarne pomoći i zaštite tijekom humanitarnih kriza ili neposredno poslije njih, mjere potpore kako bi se osigurao pristup ljudima kojima je potrebna pomoć i omogućio slobodan protok pomoći, kao i djelovanja s ciljem jačanja pripravnosti na katastrofe i smanjenja rizika od katastrofa i davanja doprinosa jačanju otpornosti i kapaciteta za rješavanje kriza i oporavak od njih;

(e)	„treća zemlja” znači zemlja izvan Unije u kojoj se provode aktivnosti i operacije humanitarne pomoći kako je navedeno u točki (d).

Članak 4.

Cilj

Cilj inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a doprinijeti je jačanju kapaciteta Unije u pružanju humanitarne pomoći utemeljene na potrebama i usmjerene na očuvanje života, sprečavanje ili olakšavanje ljudske patnje i očuvanje ljudskog dostojanstva te na jačanje kapaciteta i otpornosti izloženih zajednica u trećim zemljama ili onih koje su pogođene katastrofama, osobito pripravnošću na katastrofe, smanjenjem rizika od katastrofa i jačanjem veza između pomoći, obnove i razvoja. Taj se cilj postiže dodanom vrijednošću zajedničkih doprinosa volontera za humanitarnu pomoć EU-a, kojima se izražavaju vrijednosti Unije i solidarnost s ljudima kojima je potrebna pomoć te na vidljiv način promiče osjećaj europskog građanstva.

Članak 5.

Opća načela

1.   Djelovanja u sklopu inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a vrše se u skladu s načelima humanitarne pomoći, što uključuje humanost, neutralnost, nepristranost i neovisnost, te s Europskim konsenzusom o humanitarnoj pomoći.

2.   Djelovanja u sklopu inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a odgovaraju na humanitarne potrebe lokalnih zajednica i zahtjeve organizacija primateljica i imaju cilj doprinijeti jačanju djelotvornosti humanitarnog sektora.

3.   Sigurnost i zaštita kandidata za volontere i volontera za humanitarnu pomoć EU-a predstavljaju prioritet.

4.   Inicijativa Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a promiče zajedničke projekte utemeljene na potrebama i transnacionalna partnerstva između volontera sudionika iz različitih zemalja te organizacija koje provode djelovanja iz te inicijative kako je navedeno u članku 10.

Članak 6.

Usklađenost i komplementarnost djelovanja Unije

1.   U provedbi Uredbe osigurava se usklađenost i komplementarnost s ostalim instrumentima i područjima vanjskog djelovanja Unije i drugih odgovarajućih politika Unije, posebno s politikom humanitarne pomoći, politikom razvojne suradnje te Mehanizmom Europske unije za civilnu zaštitu, istodobno izbjegavajući dupliciranje i preklapanje te prepoznavajući da je humanitarna pomoć uređena načelima humanitarne pomoći iz članka 5. stavka 1. ove Uredbe. Posebno se posvećuje pažnje tome da se osigura nesmetani prijelaz između pomoći, obnove i razvoja.

2.   Komisija i države članice surađuju kako bi postigle učinkovitost i djelotvornost osiguravajući dosljednost i povezanost između odgovarajućih nacionalnih volonterskih sustava i djelovanja u sklopu inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a. Ova se djelovanja nadograđuju na odgovarajuće dobre prakse i postojeće programe te po potrebi iskorištavaju uspostavljene europske mreže.

3.   Unija potiče suradnju s odgovarajućim međunarodnim organizacijama, drugim humanitarnim partnerima te lokalnim i regionalnim akterima u provedbi djelovanja iz inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a.

Kako bi se promicao dosljedan međunarodni odgovor na humanitarne krize, djelovanja u sklopu inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a u skladu su s djelovanjima koja poduzimaju Ujedinjeni narodi, u cilju podupiranja i središnje i opće koordinacijske uloge UN-OCHA-e.

Članak 7.

Operativni ciljevi

1.   Inicijativa Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a ima sljedeće operativne ciljeve:

(a)

doprinos povećanju i poboljšanju sljedećih kapaciteta Unije za pružanje humanitarne pomoći. Napredak prema postizanju ovog operativnog cilja procjenjuje se na temelju pokazatelja kao što su: — broj volontera za humanitarnu pomoć EU-a upućenih ili spremnih za upućivanje na teren s traženim kvalifikacijama i broj volontera za humanitarnu pomoć EU-a koji su dovršili svoje ugovore o upućivanju, — broj ljudi kojima je pružena humanitarna pomoć putem inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a te prosječni troškovi po osobi kojoj je pružena pomoć, — razina zadovoljstva upućenih volontera za humanitarnu pomoć EU-a te organizacija pošiljateljica i primateljica u vezi s učinkovitim humanitarnim doprinosom volontera za humanitarnu pomoć EU-a na terenu;

(b)

unapređivanje vještina, znanja i kompetencija volontera na području humanitarne pomoći i uvjeti njihova sudjelovanja. Napredak prema postizanju ovog operativnog cilja procjenjuje se na temelju pokazatelja kao što su: — broj obučenih kandidata za volontere i volontera koji su uspješno prošli ocjenu nakon obuke, — broj ovlaštenih organizacija pošiljateljica koje primjenjuju standarde i postupke upravljanja kandidatima za volontere i volonterima za humanitarnu pomoć EU-a, — razina zadovoljstva obučenih i upućenih volontera, organizacija pošiljateljica i primateljica u vezi s kvalitetom obuke, razinom znanja i kompetencija volontera, ispunjavanjem i primjerenošću standarda i postupaka za upravljanje kandidatima za volontere i volonterima za humanitarnu pomoć EU-a;

(c)

stvaranje kapaciteta organizacija primateljica i jačanje volonterstva u trećim zemljama. Napredak prema postizanju ovog operativnog cilja procjenjuje se na temelju pokazatelja kao što su: — broj i vrsta djelovanja izgradnje kapaciteta u trećim zemljama, — broj osoblja iz trećih zemalja i volontera koji sudjeluju u djelovanjima izgradnje kapaciteta, — razina zadovoljstva osoblja organizacija primateljica i volontera iz trećih zemalja koji sudjeluju u djelovanjima izgradnje kapaciteta u pogledu kvalitete i učinkovitosti izvršenih djelovanja,

(d)

priopćavanje načela Unije za humanitarnu pomoć dogovorenih u Europskom konsenzusu o humanitarnoj pomoći. Napredak prema postizanju ovog operativnog cilja procjenjuje se na temelju pokazatelja kao što su: — broj, vrsta i troškovi djelovanja na području informiranja, komunikacije i podizanja svijesti;

(e)

jačanje usklađenosti i dosljednosti volontiranja u državama članicama kako bi se poboljšale prilike građana Unije za sudjelovanje u aktivnostima i operacijama humanitarne pomoći. Napredak prema postizanju ovog operativnog cilja procjenjuje se na temelju pokazatelja kao što su: — broj ovlaštenih organizacija pošiljateljica, — broj i vrsta djelovanja na području tehničke pomoći za organizacije pošiljateljice, — širenje i preuzimanje standarda i postupaka za upravljanje kandidatima za volontere i volonterima za humanitarnu pomoć EU-a od strane drugih sustava volontiranja.

2.   Pokazatelji iz stavka 1. točaka od (a) do (e) koriste se po potrebi za nadzor, ocjenu i pregled rada. Oni su indikativni i mogu se mijenjati putem delegiranih akata u skladu s člankom 24. kako bi se u obzir uzelo iskustvo stečeno mjerenjem postignuća.

POGLAVLJE II.

DJELOVANJA U SKLOPU INICIJATIVE VOLONTERI ZA HUMANITARNU POMOĆ EU-A

Članak 8.

Djelovanja u sklopu inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a

Inicijativa Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a slijedi ciljeve iz članaka 4. i 7. provedbom sljedećih djelovanja:

—	razvoj i održavanje standarda i postupaka u pogledu kandidata i volontera za humanitarnu pomoć EU-a,

—	razvoj i održavanje mehanizma ovjeravanja organizacija pošiljateljica i primateljica,

—	utvrđivanje i odabir kandidata za volontere,

—	uspostava programa obuke i podrška obuci i stažiranju,

—	uspostava, održavanje i ažuriranje baze podataka volontera za humanitarnu pomoć EU-a,

—	upućivanje volontera za humanitarnu pomoć EU-a radi podupiranja i nadopunjavanja humanitarne pomoći u trećim zemljama,

—	izgradnja kapaciteta organizacija primateljica,

—	uspostava i upravljanje mrežom za inicijativu Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a,

—	komunikacija i podizanje svijesti,

—	dodatne aktivnosti koje jačaju odgovornost, transparentnost i učinkovitost inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a.

Članak 9.

Standardi i postupci u pogledu kandidata za volontere i Volontera za humanitarnu pomoć EU-a

1.   Nadograđujući se na odgovarajuće prakse, Komisija uspostavlja standarde i postupke kojima obuhvaća neophodne uvjete, načine postupanja i zahtjeve koje trebaju primjenjivati organizacije primateljice i pošiljateljice kad utvrđuju, odabiru, pripremaju, upravljaju i upućuju kandidate za volontere i volontere za humanitarnu pomoć EU-a radi podrške operacijama humanitarne pomoći u trećim zemljama.

2.   Komisija ima ovlast donositi delegirane akte u skladu s člankom 24., kojim utvrđuje standarde za:

—	okvir kompetencija koji se koristi za utvrđivanje, odabir i pripremu volontera kao stručnjaka na višoj ili nižoj razini,

—	odredbe za osiguravanje jednakih mogućnosti i nediskriminacije u postupku utvrđivanja i odabira,

—	odredbe o osiguravanju usklađivanja organizacija pošiljateljica i primateljica s odgovarajućim zakonodavstvom Unije i zakonodavstvom države primateljice,

—	standarde kojima se uređuju partnerstva između organizacija pošiljateljica i primateljica,

—	odredbe o priznavanju vještina i kompetencija koje su stekli volonteri za humanitarnu pomoć EU-a u skladu s postojećim odgovarajućim inicijativama Unije.

3.   Komisija ima ovlast donositi provedbene akte kojima utvrđuje sljedeće:

—	postupke koje treba pratiti pri utvrđivanju, odabiru i neophodnoj pripremi prije upućivanja kandidata za volontere, uključujući po potrebi stažiranja,

—	odredbe o upućivanju volontera i upravljanju volonterima za humanitarnu pomoć EU-a u trećim zemljama, uključujući između ostalog nadzor na terenu, kontinuiranu potporu putem podučavanja, mentorstva, dodatne obuke, neophodnih radnih uvjeta i potpore nakon upućivanja,

—	odredbu o pokrivanju osiguranja i životnim uvjetima volontera, uključujući pokrivanje dnevnica, smještaja, putovanja i ostalih odgovarajućih troškova,

—

postupke koje treba pratiti prije, tijekom i nakon upućivanja kako bi se osigurali obveza pažnje i odgovarajuće sigurnosne i zaštitne mjere, uključujući protokole evakuacije zbog zdravstvenih razloga i sigurnosne planove koji obuhvaćaju hitnu evakuaciju iz trećih zemalja, uključujući neophodne postupke za vezu s nacionalnim tijelima,

—	postupke nadziranja i ocjenjivanja pojedinačnog rada volontera za humanitarnu pomoć EU-a.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 26. stavka 2.

Članak 10.

Mehanizam ovjere za organizacije primateljice i pošiljateljice

1.   Komisija razvija mehanizam ovjere provedbenim aktima, uz, prema potrebi, uključivanje humanitarnih partnera, pri čemu se osigurava da su organizacije pošiljateljice u skladu sa standardima i postupcima iz članka 9. i različit mehanizam ovjere za organizacije primateljice.

Komisija utvrđuje postupak u vezi s funkcioniranjem mehanizama ovjere, nadograđujući se na postojeće relevantne mehanizme i postupke ovjere putem provedbenih akata. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 26. stavka 2.

2.   Komisija prilikom izrade mehanizma ovjere nastoji uskladiti taj sustav sa svojim instrumentima partnerstva na humanitarnom području i s postojećim humanitarnim standardima u cilju pojednostavljenja administracije. Mehanizam ovjere uključiv je i ne isključuje nijednu vrstu organizacija koje ispunjavaju uvjete.

3.   Organizacije pošiljateljice ispunjavaju uvjete za ovjeru ako:

(a)	pridržavaju se standarda i postupaka iz članka 9.;

(b)	aktivne su na području humanitarne pomoći definirane člankom 3. točkom (d); i

(c)

pripadaju bilo kojoj od sljedećih kategorija: i. nevladine neprofitne organizacije osnovane u skladu s pravom države članice i čija su sjedišta unutar Unije; ii. tijela javnog prava civilne prirode uređene pravom države članice; iii. nevladine neprofitne organizacije utemeljene u zemljama iz članka 23. u skladu s uvjetima utvrđenima u tom članku i sporazumima koji se u njemu spominju; iv. tijela javnog prava civilne prirode utemeljena u zemljama iz članka 23. u skladu s uvjetima utvrđenima u tom članku i sporazumima koji se u njemu spominju; v. Međunarodna federacija nacionalnih društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca.

4.   Organizacije u trećim zemljama prihvatljive su kao organizacije primateljice ako:

(a)	ispunjavaju standarde i postupke iz članka 9.;

(b)	aktivne su na području humanitarne pomoći kako je definirana člankom 3. točkom (d); i

(c)	pripadaju bilo kojoj od sljedećih kategorija: i. nevladine i neprofitne organizacije koje djeluju ili koje su osnovane u trećoj zemlji u skladu sa zakonima u toj zemlji; ii. tijela javnog prava civilne prirode uređene pravom treće zemlje; iii. međunarodne agencije i organizacije.

5.   Ne dovodeći u pitanje zahtjeve iz stavaka 3. i 4., organizacije pošiljateljice i primateljice mogu provoditi akcije iz inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a u suradnji s profitnim, privatnim organizacijama.

6.   Na temelju prethodne ocjene potreba organizacije pošiljateljice koje treba ovjeriti mogu upotrebljavati tehničku pomoć usmjerenu prema jačanju njihovog kapaciteta za sudjelovanje u inicijativi Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a i jamčenju usklađenosti sa standardima i postupcima iz članka 9.

Organizacije primateljice koje treba ovjeriti mogu također pogodovati od pomoći iz prvog podstavka u kontekstu akcija iz članka 15.

7.   Komisija objavljuje popis ovjerenih organizacija pošiljateljica i primateljica u propisnom vremenu nakon ovjere.

Članak 11.

Identifikacija i odabir kandidata za volontere

1.   Na temelju prethodne ocjene potreba u trećim zemljama koju provode organizacije pošiljateljice ili primateljice ili drugi relevantni akteri, ovjerene organizacije pošiljateljice utvrđuju i odabiru kandidate za volontere za obuku.

2.   Utvrđivanje i odabir kandidata za volontere u skladu je sa standardima i postupcima iz članka 9. i njima se poštuju načela nediskriminacije i jednakih mogućnosti.

3.   Sljedeće osobe, ako su stare najmanje 18 godina, mogu se prijaviti kao kandidati za volontere:

(a)	građani Unije;

(b)	državljani trećih zemalja koji imaju dugotrajno boravište u državi članici Unije; i

(c)	građani zemalja iz članka 23. stavka 1. u skladu s uvjetima navedenima u tom članku.

Članak 12.

Program obuke i pomoć u obuci i stažiranje

1.   Nadograđujući se na postojeće programe i postupke te uz prema potrebi uključivanje specijaliziranih institucija, Komisija uspostavlja program obuke kako bi se pripremilo kandidate za volontere za upućivanje na teren u okviru podupiranja i dopunjavanja operacija pružanja humanitarne pomoći.

2.   Kandidati za volontere, identificirani i odabrani u skladu s člankom 11. imaju pravo sudjelovati u programu obuke koji provode stručne organizacije. Pojedinačno područje primjene i sadržaj obuke koju svaki kandidat za volontera treba završiti uspostavlja ovjerena organizacija pošiljateljica o kojoj je riječ, u savjetovanju s ovjerenom organizacijom primateljicom na temelju potreba, uzimajući u obzir prethodno iskustvo kandidata za volontera i predviđeno djelovanje.

3.   Kao dio njihove obuke i posebno njihove pripreme za rad kandidate za volontere može se tražiti da prihvate stažiranje u ovjerenim organizacijama pošiljateljicama, po potrebi u zemlji koja nije zemlja njihova podrijetla.

4.   Ne dovodeći u pitanje stavak 3., kandidati za volontere koji nisu obavili stažiranje mogu po potrebi primiti dodatne pripreme prije odlaska na teren posebno skrojene prema potrebama i posebnim okolnostima rada na terenu. Ta priprema i obuka u skladu su sa standardima i postupcima za pripremu iz članka 9.

5.   Program obuke uključuje ocjenu spremnosti kandidata za volontera za upućivanje na teren u sklopu podupiranja i dopunjavanja operacija pružanja humanitarne pomoći u trećim zemljama i za ispunjavanje potreba na terenu. Postupak ocjene provodi se u suradnji s organizacijama pošiljateljicama.

6.   Komisija provedbenim aktima usvaja načine postupanja za program obuke i postupak za ocjenu spremnosti kandidata za volontere za rad na terenu. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 26. stavka 2.

Članak 13.

Baza podataka volontera za humanitarnu pomoć EU-a

1.   Kandidati za volontere koji uspješno prođu postupak ocjenjivanja iz članka 12. stavka 5. smatraju se volonterima za humanitarnu pomoć EU-a i ispunjavaju kriterije za rad na terenu. Kao takve uključuje ih se u bazu podataka volontera za humanitarnu pomoć EU-a.

2.   Komisija utvrđuje, održava i ažurira bazu podataka volontera za humanitarnu pomoć EU-a, uključujući u pogledu dostupnosti i prihvatljivosti volontera za humanitarnu pomoć EU-a za rad na terenu, te uređuju pristup bazi i korištenje njome. Obrada osobnih podataka prikupljenih u ovoj bazi podataka ili za nju provodi se, kada je to potrebno, u skladu s Direktivom 95/46/EZ i Uredbom (EZ) br. 45/2001.

Članak 14.

Upućivanje na teren u treće zemlje volontera za humanitarnu pomoć EU-a

1.   Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a uvršteni u bazu podataka mogu biti upućeni na teren u sklopu podupiranja i dopunjavanja aktivnosti pružanja humanitarne pomoći kako je određeno člankom 3. točkom (d):

(a)	slanjem od strane ovjerenih organizacija pošiljateljica organizacijama primateljicama u trećim zemljama; ili

(b)	prema potrebi, od strane Komisije njezinim uredima za humanitarnu pomoć na terenu za poslove podrške.

2.   Upućivanje na teren u skladu je sa stvarnim potrebama koje izražavaju organizacije primateljice na lokalnoj razini.

3.   Kad je riječ o upućivanju na teren iz stavka 1. točke (a), ovjerene organizacije pošiljateljice osiguravaju usklađenost sa standardima i postupcima iz članka 9. Volontere za humanitarnu pomoć EU-a ne upućuje se u operacije koje se provode u okolnostima međunarodnih i unutarnjih oružanih sukoba.

4.   Ovjerene organizacije pošiljateljice obavješćuju relevantna nacionalna tijela država članica EU-a i ostale zemlje sudionice u skladu s člankom 23., prije nego što se jednog od njihovih građana uputi kao volontera za humanitarnu pomoć EU-a na teren u skladu sa standardima i postupcima iz članka 9.

5.   Posebni uvjeti upućivanja na teren i uloga volontera za humanitarnu pomoć EU-a utvrđuje se, u bliskom savjetovanju s organizacijama primateljicama, ugovorom između organizacija pošiljateljica i Volontera za humanitarnu pomoć EU-a, uključujući prava i obveze, trajanje i lokaciju njihovog upućivanja na teren te zadatke koje obavljaju volonteri za humanitarnu pomoć EU-a.

6.   Za rad na terenu iz stavka 1. točke (b) Komisija potpisuje ugovor o upućivanju s volonterima za humanitarnu pomoć EU-a, kojim utvrđuje posebne uvjete rada na terenu. Ugovorom o upućivanju ne dodjeljuju se volonteru prava i obveze koji proizlaze iz Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europskih zajednica i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije, utvrđenih u Uredbi Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 259/68 (14).

7.   Svaki volonter za humanitarnu pomoć EU-a u organizaciji primateljici ima svoga postavljenog mentora koji nadzire i podržava volontera tijekom rada na terenu.

Članak 15.

Izgradnja kapaciteta za humanitarnu pomoć organizacija primateljica

Na temelju prethodne ocjene potreba u trećim zemljama od strane organizacija pošiljateljica i primateljica ili drugih relevantnih sudionika, Komisija podupire mjere za jačanje kapaciteta organizacija primateljica za humanitarnu pomoć kako bi poboljšala lokalnu pripravnost i odgovor na humanitarne krize te kako bi osigurala učinkovit i održiv učinak rada koji obavljaju volonteri za humanitarnu pomoć EU-a na terenu, uključujući:

(a)	upravljanje rizicima od katastrofa, pripravnost i odgovor, podučavanje, obuku za upravljanje volonterima i ostala važna područja za zaposlenike i volontere iz organizacija primateljica;

(b)	razmjenu najboljih praksi, tehničku pomoć, twinning programe i razmjene zaposlenika i volontera, stvaranje mreža i druge relevantne radnje.

Članak 16.

Mreža za inicijativu Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a

1.   Komisija uspostavlja mrežu za inicijativu Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a koja se sastoji od:

(a)	kandidata za volontere i volontera za humanitarnu pomoć EU-a koji sudjeluju ili su sudjelovali u inicijativi;

(b)	organizacija pošiljateljica i primateljica;

(c)	predstavnika država članica i Europskog parlamenta, te upravlja njome.

2.   Mreža za inicijativu Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a, posebno:

(a)	olakšava interakciju i služi kao platforma za razmjenu znanja, savjetovanje i širenje informacija, za razmjenu dobrih praksi te u svrhe ocjene potreba iz članka 21. stavka 3.;

(b)	olakšava izgradnju partnerstva i razvoj zajedničkih projekata za rad na terenu te aktivnosti izgradnje kapaciteta koje uključuju organizacije pošiljateljice diljem Unije te organizacije primateljice u trećim zemljama;

(c)	pruža temelje za djelovanja iz inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a u cilju osiguravanja trajnog poboljšavanja i učinkovitog praćenja i ocjenjivanja;

(d)	pruža mogućnosti volontiranja putem interneta u projektima vezanima za inicijativu Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a.

Članak 17.

Komunikacija i podizanje svijesti

1.   Komisija podržava akcije javnog informiranja, komunikacije i podizanja svijesti radi promicanja vidljive inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a i poticanja volontiranja u pružanju humanitarne pomoći u Uniji i njezinim državama članicama kao i u trećim zemljama koje se koriste akcijama iz te inicijative.

2.   Komisija razvija komunikacijski plan o ciljevima, akcijama i vidljivim rezultatima inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a, kojim se definiraju komunikacijske aktivnosti i širenja informacija u javnosti, osobito za potencijalne buduće kandidate za volontere i korisnike djelovanja iz te inicijative. Taj plan komunikacije provode Komisija i korisnici, posebice organizacije pošiljateljice i primateljice kao i Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a.

POGLAVLJE III.

PROGRAMIRANJE I DODJELA SREDSTAVA

Članak 18.

Prihvatljive akcije

1.   Akcije iz članka 8. zadovoljavaju uvjete za dodjelu financijske potpore, uključujući mjere potrebne za njihovu provedbu kao i potrebne mjere namijenjene jačanju koordinacije između inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a i drugih relevantnih sustava na nacionalnoj i međunarodnoj razini na temelju postojećih dobrih praksi.

2.   Financijska potpora iz stavka 1. također može obuhvaćati troškove koji se odnose na aktivnosti pripreme, praćenja, nadzora, revizije i evaluacije, potrebne za upravljanje inicijativom Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a i ostvarivanje njezinih ciljeva.

3.   Troškovi iz stavka 2. mogu konkretno obuhvaćati studije, sastanke stručnjaka, informacijske i komunikacijske aktivnosti iz članka 17., uključujući korporativno izvješćivanje o političkim prioritetima Europske unije ako su vezani uz opće ciljeve ove Uredbe, troškove vezane uz informacijske mreže usmjerene na obradu i razmjenu informacija (uključujući njihovo međusobno povezivanje s postojećim ili budućim sustavima izrađenima za promicanje međusektorske razmjene podataka i povezanu opremu), zajedno sa svim drugim tehničkim i administrativnim troškovima Komisije za upravljanje programom.

Članak 19.

Financijski korisnici

Financijska potpora iz ove Uredbe može se dodijeliti fizičkim i pravnim osobama, bilo da potpadaju pod privatno ili javno pravo, koje se tada smatraju financijskim korisnicima u smislu Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.

Članak 20.

Financijska omotnica

1.   Iznos financijske omotnice za provedbu ove Uredbe za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020. iznosi 147 936 000 EUR po tekućim cijenama. Godišnje iznose odobravaju Europski parlament i Vijeće u okviru višegodišnjeg financijskog okvira. Po potrebi se odobrena sredstva mogu unijeti u proračun nakon 2020. za pokrivanje sličnih izdataka kako bi se omogućilo upravljanje aktivnostima plaćanja koje još nisu dovršene do 31. prosinca 2020.

2.   Financijska omotnica iz stavka 1. dodjeljuje se, tijekom razdoblja 2014.–2020., u skladu s operativnim ciljevima, tematskim prioritetima i postotcima utvrđenima u Prilogu.

3.   Komisija je u skladu s člankom 24. ovlaštena donositi delegirane akte za izmjenu prioriteta i prilagodbu iznosa u Prilogu za više od 10 i do 20 postotnih bodova. Ta prilagodba provodi se samo na temelju rezultata Komisijine revizije tematskih prioriteta i postotaka iz Priloga u svjetlu ishoda privremenog izvještaja iz članka 27. stavka 4. točke (b), u slučaju čega se donose delegirani akti do 30. lipnja 2018.

4.   U slučaju neophodne revizije proračunskih sredstava koja su na raspolaganju za aktivnosti odgovora u hitnim situacijama, Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte za reviziju svakog od iznosa u Prilogu za više od 10 i do 20 postotnih bodova, unutar raspoloživih proračunskih dodjela i u skladu s postupkom predviđenim člankom 25.

Članak 21.

Vrste financijskih intervencija i provedbeni postupci

1.   Komisija provodi financijsku potporu Unije u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012.

2.   Financijska potpora u skladu s ovom Uredbom može poprimiti sve oblike predviđene Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012.

3.   Komisija za provedbu ove Uredbe provedbenim aktima donosi godišnji program rada inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a. Ti se provedbeni akti donose u skladu s ispitnim postupkom iz članka 26. stavka 2. Godišnjim programom rada određuju se ciljevi koji se žele postići, očekivani rezultati, način provedbe te ukupan iznos ukupnih povezanih rashoda. Godišnji program rada također sadrži opis aktivnosti koje treba financirati, indikativne iznose dodijeljene za svaku aktivnost, pri čemu se prema potrebi uzimaju u obzir procijenjene potrebe, i indikativne rokove provedbe. Za bespovratna sredstva, godišnjim programom rada navode se prioriteti, temeljni evaluacijski kriteriji i maksimalna stopa sufinanciranja. Godišnjim programom rada također se utvrđuje sudjelovanje trećih zemalja u skladu s uvjetima iz članka 23.

Članak 22.

Zaštita financijskih interesa Unije

1.   Komisija poduzima odgovarajuće mjere kojima jamči da su, dok se provode aktivnosti koje se financiraju u okviru inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a, financijski interesi Unije zaštićeni uz primjenu preventivnih mjera protiv prijevare, korupcije i bilo koje druge protuzakonite radnje, uz učinkovite provjere i, ako se uoče nepravilnosti, povratom nepravilno plaćenih iznosa te, prema potrebi, učinkovitim, proporcionalnim i odvraćajućim kaznama.

2.   Komisija ili njezini predstavnici i Revizorski sud imaju ovlasti provoditi reviziju, na temelju dokumenata i na licu mjesta, svih korisnika bespovratnih sredstava, ugovaratelja i podugovaratelja koji su primili sredstva Unije u okviru inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a.

3.   Europskom uredu za borbu protiv prijevara (OLAF) odobreno je obavljati provjere na licu mjesta i inspekcije gospodarskih subjekata koji su posredno ili neposredno uključeni u takvo financiranje, u skladu s postupcima utvrđenim Uredbom (Euratom, EZ) br. 2185/96 i Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013, kako bi se ustanovilo je li se dogodila prijevara, korupcija ili druga nezakonita aktivnost koja utječe na financijske interese Unije u vezi sa sporazumom ili odlukom o dodjeli bespovratnih sredstava ili ugovorom financiranima u okviru inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a.

4.   Ne dovodeći u pitanje stavke 1. i 2., sporazumi o suradnji s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama, sporazumi o potpori, odluke o potpori te ugovori proizašli iz provedbe ove Uredbe izričito ovlašćuju Komisiju, Revizorski sud i OLAF za provedbu navedenih revizija, provjera na licu mjesta i inspekcija uz dužno poštovanje svih relevantnih postupovnih jamstava.

POGLAVLJE IV.

SURADNJA S DRUGIM ZEMLJAMA

Članak 23.

Suradnja s drugim zemljama

1.   Inicijativa Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a otvorena je za sudjelovanje:

(a)

građana i organizacija pošiljateljica iz zemalja pristupnica, zemalja kandidatkinja, potencijalnih kandidata i zemalja partnera Europske politike susjedstva u skladu s općim načelima i uvjetima za sudjelovanje tih država u programima Unije utvrđenih odgovarajućim okvirnim sporazumima, odlukama Vijeća o pridruživanju ili sličnim sporazumima;

(b)	građana i organizacija pošiljateljica iz zemalja članica Europskog udruženja slobodne trgovine koje su članice Europskog gospodarskog prostora (EGP) u skladu s uvjetima utvrđenima u Sporazumu o Europskom gospodarskom prostoru (SEGP);

(c)	građana i organizacija pošiljateljica iz drugih europskih zemalja pod uvjetom sklapanja bilateralnih sporazuma s tim zemljama.

2.   Volonteri sudionici i organizacije koje provode djelovanja iz inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a iz zemalja suradnica također se pridržavaju općih načela opisanih u članku 4.

3.   Suradnja sa zemljama sudionicama iz stavka 1.po potrebi se temelji na odobrenju dodatnih sredstava iz zemalja sudionica u skladu s postupcima koji trebaju biti dogovoreni s tim zemljama.

POGLAVLJE V.

IZVRŠAVANJE OVLASTI DELEGACIJE I PROVEDBENE ODREDBE

Članak 24.

Provedba delegiranja

1.   Ovlast donošenja delegiranih akata dodijeljena Komisiji podliježe uvjetima utvrđenima ovim člankom.

2.   Ovlast donošenja delegiranih akata iz članka 7. stavka 2. i članka 9. stavka 2. te članka 20. stavka 3. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od sedam godina od 25. travnja 2014.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 7. stavka 2. i članka 9. stavka 2. te članka 20. stavka 3. Odlukom o opozivu prestaje vrijediti delegiranje ovlasti navedeno u toj odluci. Poništenje proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum naveden u spomenutoj odluci. Ono ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćava Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članka 7. stavka 2. i članka 9. stavka 2. te članka 20. stavka 3. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće ne ulože nikakav prigovor u roku od dva mjeseca od obavješćivanja Europskog parlamenta i Vijeća o tom aktu ili ako prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijeste Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 25.

Hitni postupak

1.   U iznimnim i propisno opravdanim okolnostima delegirani akti doneseni na temelju ovog članka odmah stupaju na snagu i primjenjuju se ako nije uložen nikakav prigovor u skladu sa stavkom 2. U priopćenju Europskom parlamentu i Vijeću o delegiranom aktu navode se razlozi korištenja hitnog postupka.

2.   Europski parlament ili Vijeće mogu uložiti prigovor na neki delegirani akt u skladu s postupkom iz članka 24. stavka 5. U takvom slučaju Komisija dotični akt poništava odmah nakon što je Europski parlament ili Vijeće obavijeste da su odlučili iznijeti prigovore.

Članak 26.

Odborski postupak

1.   Komisiji u pogledu humanitarne pomoći pomaže odbor osnovan u skladu s člankom 17. stavkom 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1257/96 (15). Taj odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

POGLAVLJE VI.

PRAĆENJE I OCJENJIVANJE

Članak 27.

Praćenje i ocjenjivanje

1.   Djelovanja koja u okviru inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a primaju financijsku potporu redovito se prate kako bi se nadzirala njihova provedba te se redovito ocjenjuju neovisnim vanjskim ocjenjivanjem kako bi se procijenilo učinkovitost, djelotvornost i njihov učinak u odnosu na ciljeve inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a. Praćenje i ocjenjivanje uključuju izvješća iz stavka 4. te druge aktivnosti vezane uz posebne aspekte ove Uredbe koje se mogu pokrenuti u svakom trenutku tijekom njezine provedbe.

2.   Organizacije pošiljateljice koje upućuju volontere za humanitarnu pomoć EU-a na operacije izvan Unije, odgovorne su za praćenje njihovih aktivnosti i redovito Komisiji podnose izvješća o praćenju poštujući sva prava pojedinačnih volontera u pogledu zaštite osobnih podataka.

3.   U ocjenama se primjenjuju postojeći standardi ocjenjivanja, uključujući one koje je razvio Odbor za razvojnu pomoć Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj s ciljem mjerenja dugoročnog učinka inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a na humanitarnu pomoć. U fazi ocjenjivanja Komisija osigurava redovito savjetovanje sa svim relevantnim dionicima, uključujući volontere, organizacije pošiljateljice i primateljice, lokalnim stanovništvom koje prima pomoć, zajednicama, humanitarnim organizacijama i radnicima na terenu. Rezultati ocjenjivanja upotrebljavaju se u osmišljavanju programa i dodjeli sredstava.

4.   Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi:

(a)	godišnja izvješća u kojima se ispituje napredak ostvaren u provedbi ove Uredbe, uključujući rezultate i koliko je to moguće glavne ishode;

(b)

privremeni izvještaj kojim se ocjenjuju ostvareni rezultati te kvalitativni i kvantitativni aspekti provedbe ove Uredbe, uključujući učinak inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a u humanitarnom sektoru i isplativost programa tijekom prve tri godine provedbe najkasnije do 31. prosinca 2017.;

(c)	komunikaciju o nastavku provedbe ove Uredbe na temelju privremenog izvještaja o ocjeni iz točke (b) ovog stavka najkasnije do 31. prosinca 2018.;

(d)	izvješće o ex post ocjeni za sedmogodišnje financijsko razdoblje provedbe najkasnije do 31. prosinca 2021.

5.   Komisija revidira mjere utvrđene u ovoj Uredbi do 1. rujna 2019. te prema potrebi na temelju zaključka privremenog izvješća o ocjeni iz stavka 4. točke (b) ovog članka ovom izvješću prilaže zakonodavni prijedlog izmjene ove Uredbe.

6.   Komisija također redovito obavješćuje Europsku službu za vanjsko djelovanje (EEAS) o aktivnostima inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a u skladu s mjerodavnim važećim načinima postupanja.

POGLAVLJE VII.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 28.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dan nakon dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2014.

---

(1)  Stajalište Europskog parlamenta od 25. veljače 2014. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 18. ožujka 2014.

(2)  SL C 25, 30.1.2008., str. 1.

(3)  Odluka br. 1313/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu (SL L 347, 20.12.2013., str. 924.).

(4)  SL C 373, 20.12.2013., str. 1.

(5)  Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).

(6)  Uredba Vijeća (EZ, Euratom) br. 2988/95 od 18. prosinca 1995. o zaštiti financijskih interesa Zajednica (SL L 312, 23.12.1995., str. 1.).

(7)  Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).

(8)  Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999 (SL L 248, 18.9.2013., str. 1.).

(9)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(10)  Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).

(11)  Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).

(12)  SL C 100, 6.4.2013., str. 14.

(13)  Uredba Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014.–2020. (SL L 347, 20.12.2013., str. 884.).

(14)  Uredba Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 259/68 od 29. veljače 1968. o utvrđivanju Pravilnika o osoblju za dužnosnike i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europskih zajednica i uvođenju posebnih mjera koje se privremeno primjenjuju na dužnosnike Komisije (SL L 56, 4.3.1968., str. 1.).

(15)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1257/96 od 20. lipnja 1996. o humanitarnoj pomoći (SL L 163, 2.7.1996., str. 1.).

---

---