1.   Za vrijeme upravnog postupka iz poglavlja III. tražitelji ostvaruju jamstva utvrđena u stavcima od 2. do 6. ovoga članka.

2.   Tijelo odlučivanja ili, ako je to primjenjivo, druga nadležna tijela ili organizacije koje su države članice zadužile u tu svrhu, obavješćuju tražitelje na jeziku koji razumiju ili se opravdano pretpostavlja da ga razumiju, o sljedećem:

Sve informacije iz ovog stavka pružaju se što je prije moguće kako bi se tražiteljima omogućilo ostvarivanje prava zajamčenih ovom Uredbom te kako bi im se omogućilo da na primjeren način ispune obveze iz članka 9. Informacije iz prvog podstavka točaka od (a) do (e) ovog stavka tražitelju se pružaju najkasnije u trenutku registracije namjere za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Te se informacije pružaju putem brošure iz stavka 7., u fizičkom ili elektroničkom obliku, i, prema potrebi, usmeno. Maloljetnicima se informacije pružaju na način prilagođen djeci i dobi uz sudjelovanje zastupnika ili osobe iz članka 23. stavka 2. točke (a) ove Uredbe.

Tražitelju se omogućuje da potvrdi da je te informacije primio. Takva se potvrda evidentira u dosjeu tražitelja. Ako tražitelj odbije potvrditi da je primio informacije, ta se činjenica unosi u njegov dosje.

3.   Tijekom upravnog postupka tražiteljima se osiguravaju usluge usmenog prevoditelja za potrebe registracije namjere za podnošenje zahtjeva i podnošenja zahtjeva te, ako je to primjenjivo, osobnog intervjua kad god drukčije nije moguće zajamčiti odgovarajuću komunikaciju. Usluge usmenog prevođenja plaćaju se iz javnih sredstava.

4.   Nadležna tijela tražiteljima, što je prije moguće i prije roka za podnošenje zahtjeva u skladu s člankom 28. stavkom 1., pružaju mogućnost komunikacije s Visokim povjerenikom Ujedinjenih naroda za izbjeglice ili bilo kojom drugom organizacijom koja tražiteljima pruža pravne savjete ili druge vrste savjetovanja u skladu s nacionalnim pravom.

5.   Tijelo odlučivanja tražiteljima i, ako je to primjenjivo, njihovim zastupnicima ili pravnim savjetnicima ili drugim savjetnicima kojima je kao takvima na temelju nacionalnog prava dopušteno ili dozvoljeno pružanje pravnih savjeta („pravni savjetnici”) osigurava pristup informacijama iz članka 34. stavka 2. točaka (b) i (c) koje su potrebne za razmatranje zahtjeva i informacijama koje su pružili stručnjaci iz članka 34. stavka 3., ako je tijelo odlučivanja te informacije uzelo u obzir za potrebe donošenja odluke u vezi s njihovim zahtjevom.

6.   Tijelo odlučivanja što je prije moguće pisanim putem obavještava tražitelja o odluci koju je donijelo u vezi s njegovim zahtjevom. Ako zastupnik ili pravni savjetnik pravno zastupa tražitelja, tijelo odlučivanja o odluci može obavijestiti tog zastupnika ili pravnog savjetnika umjesto tražitelja.

7.   Agencija za azil, u bliskoj suradnji s Komisijom i svakom državom članicom, sastavlja brošure koje sadržavaju informacije koje se zahtijevaju ovim člankom. Te se brošure sastavljaju tako da se državama članicama omogući da ih dopune dodatnim informacijama specifičnima za dotičnu državu članicu te se u njima uzimaju u obzir posebnosti ranjivih tražitelja kao što su maloljetnici ili osobe s invaliditetom.

1.   Tražitelj izražava namjeru za podnošenje zahtjeva u državi članici predviđenoj u članku 17. stavcima 1. i 2. Uredbe (EU) 2024/1351.

2.   Tražitelj u potpunosti surađuje s nadležnim tijelima iz članka 4. kad je riječ o pitanjima obuhvaćenima ovom Uredbom, a posebice tako što:

Ako nadležna tijela odluče zadržati bilo koji dokument iz prvog podstavka točke (f), ona osiguravaju da tražitelj odmah primi presliku izvornika. U slučaju transfera na temelju članka 46. Uredbe (EU) 2024/1351, nadležna tijela tražitelju takve dokumente vraćaju u trenutku transfera.

3.   Tražitelj prima sva priopćenja nadležnih tijela na posljednjem mjestu boravka ili adresi, putem telefonskog broja ili adrese e-pošte koje je sam priopćio nadležnim tijelima, osobito ako podnosi zahtjev u skladu s člankom 28.

Države članice u okviru nacionalnog prava utvrđuju način dostave priopćenja i trenutak u kojem se smatra da je tražitelj primio priopćenje.

4.   Tražitelj poštuje obvezu da se javlja nadležnim tijelima u određeno vrijeme, ili u razumnim vremenskim razmacima ili da ostane na određenom zemljopisnom području države članice, u skladu s Direktivom (EU) 2024/1346, prema zahtjevima države članice u kojoj mora boraviti u skladu s Uredbom (EU) 2024/1351.

5.   Ne dovodeći u pitanje pretrage koje se provode iz sigurnosnih razloga, ako je to potrebno i propisno opravdano za razmatranje zahtjeva, nadležna tijela mogu zahtijevati da se provede pretraga tražitelja ili njegovih predmeta u skladu s nacionalnim pravom. Nadležno tijelo tražitelju pruža razloge za pretragu i uključuje ih u dosje tražitelja. Sve pretrage osobe tražitelja na temelju ove Uredbe izvršava osoba istog spola uz puno poštovanje načela ljudskog dostojanstva te tjelesnog i psihičkog integriteta.

1.   Tražitelj ima pravo na ostanak na državnom području države članice u kojoj mora biti prisutan u skladu s člankom 17. stavkom 4.Uredbe (EU) 2024/1351 sve dok tijelo odlučivanja ne donese odluku o zahtjevu u okviru upravnog postupka iz poglavlja III.

2.   Pravo na ostanak ne predstavlja pravo na boravišnu dozvolu niti omogućuje tražitelju da na državno područje druge države članice putuje bez putne isprave kako je predviđeno u članku 6. stavku 3. Direktive (EU) 2024/1346.

3.   Tražitelj nema pravo na ostanak na državnom području dotične države članice tijekom upravnog postupka ako ta osoba podliježe predaji u drugu državu članicu na temelju obveza iz europskog uhidbenog naloga izdanog u skladu s Okvirnom odlukom Vijeća 2002/584/PUP (21).

4.   Države članice mogu predvidjeti iznimku od prava tražitelja na ostanak na njihovu državnom području tijekom upravnog postupka ako taj tražitelj:

5.   Država članica može izručiti, predati ili transferirati tražitelja u treću zemlju ili međunarodnom sudu kako je navedeno u stavku 4. točki (b) samo ako nadležno tijelo smatra da takva odluka o izručenju, predaji ili transferu neće dovesti do izravnog ili neizravnog prisilnog udaljenja ili vraćanja, čime bi se prekršile obveze te države članice na temelju međunarodnog prava i prava Unije.

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 38. stavak 1. i članak 55. stavak 4., prije nego što tijelo odlučivanja donese odluku o nedopuštenosti zahtjeva u skladu s člankom 38., tražitelju se omogućuje osobni intervju u vezi s utvrđivanjem dopuštenosti („intervju za utvrđivanje dopuštenosti”).

2.   U intervjuu za utvrđivanje dopuštenosti tražitelju se omogućuje da iznese razloge zašto na njega ne bi bili primjenjivi razlozi za nedopuštenost predviđeni u članku 38..

1.   Prije nego što tijelo odlučivanja donese odluku o osnovanosti zahtjeva za međunarodnu zaštitu, tražitelju se omogućuje osobni intervju u vezi sa sadržajem njegova zahtjeva („sadržajni intervju”). Sadržajni intervju može se voditi istodobno s intervjuom za utvrđivanje dopuštenosti pod uvjetom da je tražitelj unaprijed obaviješten o takvoj mogućnosti i da se može savjetovati sa svojim pravnim savjetnikom u skladu s člankom 15. ili osobom kojoj je povjereno pružanje pravnog savjetovanja u skladu s člankom 16.

2.   U sadržajnom intervjuu tražitelju se omogućuje da iznese elemente koji su potrebni da potkrijepi svoj zahtjev, u skladu s Uredbom (EU) 2024/1347, te on dostavlja elemente iz članka 4. stavka 2. te uredbe u najpotpunijem mogućem obliku. Tražitelju se omogućuje da pruži objašnjenje u pogledu elemenata koji možda nedostaju ili bilo kakvih nedosljednosti ili proturječnosti u njegovim izjavama.

1.   Osobni intervjui kako su predviđeni člancima 11. i 12. vode se u skladu s uvjetima utvrđenima u ovoj Uredbi.

2.   Ako je zahtjev za međunarodnu zaštitu podnesen u skladu s člankom 31., odgovornoj odrasloj osobi iz te odredbe omogućuje se osobni intervju na temelju članaka 11. i 12. Tražitelju se također omogućuje sudjelovanje u tom intervjuu pod uvjetom da se ne primjenjuje stavak 11. točka (c) ovog članka.

3.   Osobni intervju vodi se pod uvjetima kojima se osigurava odgovarajuća privatnost i povjerljivost i kojima se tražiteljima omogućuje da na sveobuhvatan način iznesu razloge za svoje zahtjeve.

4.   Ako se tražitelj odlučio koristiti pravnom pomoći u skladu s odjeljkom III. ovog poglavlja, osigurava se prisutnost pravnog savjetnika tražitelja na osobnom intervjuu.

5.   Za potrebe osobnog intervjua osigurava se usmeni prevoditelj koji može osigurati odgovarajuću komunikaciju između tražitelja i osobe koja vodi intervju.

Tijekom osobnih intervjua može se osigurati prisutnost kulturnog posrednika.

Države članice daju prednost usmenim prevoditeljima i kulturnim posrednicima koji su prošli osposobljavanje, kao što je osposobljavanje iz članka 8. stavka 4. točke (m) Uredbe (EU) 2021/2303.

Države članice osiguravaju da su usmeni prevoditelji i kulturni posrednici upoznati s ključnim konceptima i terminologijom relevantnima za procjenu zahtjeva za međunarodnu zaštitu, na primjer putem standardne brošure ili vodiča. Komunikacija se odvija na jeziku koji izabere tražitelj, osim ako postoji drugi jezik koji razumije i na kojem može jasno komunicirati.

6.   Osobne intervjue vodi osoblje tijela odlučivanja.

Ako nerazmjeran broj državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva izrazi namjeru za podnošenje zahtjeva unutar istog vremenskog razdoblja, zbog čega nije moguće pravodobno voditi osobne intervjue sa svakim tražiteljem, tijelu odlučivanja može privremeno pomagati osoblje drugih tijela te države članice koje prije toga prolazi relevantno osposobljavanje koje uključuje elemente iz članka 8. Uredbe (EU) 2021/2303 za vođenje takvih intervjua ili Agencija za azil u skladu s člankom 5.

7.   Osoba koja vodi intervju:

8.   Osoblje koje vodi intervjue s tražiteljima, uključujući stručnjake koje je rasporedila Agencija za azil mora:

9.   Ako to zatraži tražitelj i ako je to moguće, tijelo odlučivanja osigurava da su osobe koje vode intervju i usmeni prevoditelji spola kojem tražitelj daje prednost, osim ako ima razloga smatrati da takav zahtjev nije povezan s poteškoćama tražitelja da na sveobuhvatan način iznese razloge za svoj zahtjev.

10.   Odstupajući od toga, ako je to opravdano okolnostima, tijelo odlučivanja može održati osobni intervju putem videokonferencije.

U tom slučaju tijelo odlučivanja osigurava potrebne aranžmane za odgovarajuću opremu, postupovne i tehničke standarde, pravnu pomoć i usmeno prevođenje, uzimajući u obzir smjernice Agencije za azil.

11.   Intervju za utvrđivanje dopuštenosti ili sadržajni intervju, ovisno o slučaju, može se izostaviti, ako:

Izostanak osobnog intervjua na temelju prvog podstavka točke (c) ne smije imati negativan utjecaj na odluku tijela odlučivanja. Ako je osobni intervju izostavljen na temelju te točke, tijelo odlučivanja tražitelju mora dati stvarnu mogućnost da dodatne informacije dostavi u pisanom obliku.

Ako postoji dvojba u vezi sa sposobnošću ili mogućnosti tražitelja da sudjeluje u intervjuu, tijelo odlučivanja savjetuje se sa zdravstvenim djelatnikom kako bi utvrdilo je li tražitelj privremeno nesposoban ili nije u mogućnosti sudjelovati u intervjuu ili je njegovo stanje trajne naravi. Ako je nakon savjetovanja sa zdravstvenim djelatnikom jasno da stanje zbog kojeg tražitelj nije sposoban ili nije u mogućnosti sudjelovati u intervjuu privremene naravi, tijelo odlučivanja odgađa osobni intervju dok tražitelj nije sposoban ili može sudjelovati u intervjuu.

Ako tražitelj nije mogao prisustvovati osobnom intervjuu zbog posebnih okolnosti izvan njegove kontrole, tijelo odlučivanja odgađa osobni intervju.

12.   Tražitelji moraju prisustvovati osobnom intervjuu i obvezni su osobno odgovarati na postavljena pitanja.

13.   Tražitelju u osobnom intervjuu, među ostalim i kada se on održava putem videokonferencije, može pomagati pravni savjetnik.

Odsutnost pravnog savjetnika ne sprečava tijelo odlučivanja da vodi intervju.

Države članice mogu u nacionalnom pravu odrediti da, ako pravni savjetnik sudjeluje u osobnom intervjuu, on može intervenirati samo na kraju osobnog intervjua.

14.   Ne dovodeći u pitanje članak 11. stavak 1. i članak 12. stavak 1. i pod uvjetom da su poduzeti dostatni napori kako bi se osiguralo da se tražitelju omogući osobni intervju, izostanak osobnog intervjua ne sprečava tijelo odlučivanja da donese odluku o zahtjevu za međunarodnu zaštitu.

1.   Tijelo odlučivanja ili bilo koje drugo tijelo ili stručnjaci koji mu u skladu s člankom 5. i člankom 13. stavkom 6. pomažu u vođenju osobnih intervjua sastavljaju detaljan i činjenični zapisnik koji sadržava sve glavne elemente osobnog intervjua ili transkript intervjua ili transkript snimke takvog intervjua koje treba unijeti u dosje tražitelja.

2.   Osobni intervjui snimaju se uz pomoć audio opreme. Tražitelja se unaprijed obavješćuje o takvom snimanju i njegovoj svrsi. Posebna pozornost posvećuje se potrebama tražitelja kojima su potrebna posebna postupovna jamstva. Tijelo odlučivanja tu snimku uključuje u dosje tražitelja.

3.   Tražitelju se omogućuje da u usmenom ili pisanom obliku iznese primjedbe ili pojašnjenja u pogledu mogućih pogrešnih prijevoda ili nesporazuma ili drugih činjeničnih pogrešaka navedenih u zapisniku, transkriptu intervjua ili transkriptu snimke, i to na kraju osobnog intervjua ili u utvrđenom roku prije nego što tijelo odlučivanja donese odluku. U tu se svrhu tražitelja obavješćuje o cjelokupnom sadržaju zapisnika, transkripta intervjua ili transkripta snimke, prema potrebi uz pomoć usmenog prevoditelja.

4.   Od tražitelja zahtijeva se da potvrdi da sadržaj zapisnika ili transkripta intervjua ispravno odražava osobni intervju. Ako tražitelj odbije potvrditi taj sadržaj, razlozi za to odbijanje unose se u dosje tražitelja. Takvo odbijanje ne sprečava tijelo odlučivanja da donese odluku u vezi sa zahtjevom. Ako postoji sumnja u pogledu izjava koje je tražitelj dao tijekom osobnog intervjua, zvučni zapis ima prednost.

5.   Od tražitelja ne treba tražiti da iznese primjedbe ili pojašnjenja u vezi sa zapisnikom ili transkriptom intervjua niti da potvrdi da sadržaj zapisnika ili transkripta intervjua ispravno odražava intervju:

6.   Tražitelji i, ako su imenovani, njihovi zastupnici i pravni savjetnici imaju pristup zapisniku ili transkriptima iz stavka 1. što je prije moguće nakon intervjua, a u svakom slučaju pravodobno prije nego što tijelo odlučivanja donese odluku.

Snimka se stavlja na raspolaganje i u postupku povodom pravnog lijeka.

1.   Tražitelji imaju pravo da se na djelotvoran način savjetuju s pravnim savjetnikom ili drugim savjetnikom o pitanjima u vezi s njihovim zahtjevima u svim fazama postupka.

2.   Ne dovodeći u pitanje pravo tražitelja da o vlastitom trošku odabere svojeg pravnog savjetnika ili drugog savjetnika, tražitelj može zatražiti besplatno pravno savjetovanje u upravnom postupku predviđenom u poglavlju III. u skladu s člankom 16. te besplatnu pravnu pomoć i zastupanje u postupku povodom pravnog lijeka predviđenom u poglavlju V. u skladu s člankom 17.

Tražitelja se obavješćuje što je prije moguće, a najkasnije u trenutku registracije namjere za podnošenje zahtjeva u skladu s člankom 27., o njegovom pravu da zatraži besplatno pravno savjetovanje ili besplatnu pravnu pomoć i zastupanje.

3.   Države članice mogu pružiti besplatnu pravnu pomoć i zastupanje u upravnom postupku u skladu s nacionalnim pravom.

4.   Države članice mogu organizirati pružanje pravnog savjetovanja te pravne pomoći i zastupanja u skladu s svojim nacionalnim sustavima.

1.   Države članice na zahtjev tražitelja pružaju besplatno pravno savjetovanje u upravnom postupku predviđenom u poglavlju III.

Za potrebe prvog podstavka, djelotvoran pristup besplatnom pravnom savjetovanju može se osigurati tako da se jednoj osobi povjeri pružanje pravnog savjetovanja u upravnoj fazi postupka za više tražitelja istodobno.

2.   Za potrebe upravnog postupka, besplatno pravno savjetovanje uključuje pružanje:

3.   Ne dovodeći u pitanje stavak 1., pružanje besplatnog pravnog savjetovanja u upravnom postupku može se isključiti u sljedećim slučajevima:

4.   Za potrebe provedbe ovog članka, države članice mogu zatražiti pomoć Agencije za azil. Osim toga, državama članicama može se pružiti financijska potpora iz fondova Unije, u skladu s pravnim aktima kojima se uređuje takvo financiranje.

1.   U postupku povodom pravnog lijeka države članice na zahtjev tražitelja osiguravaju da mu se pruži besplatna pravna pomoć i zastupanje. Takva besplatna pravna pomoć i zastupanje uključuju izradu postupovnih dokumenata koji se zahtijevaju nacionalnim pravom, pripremu pravnog lijeka i, u slučaju saslušanja, sudjelovanje u tom saslušanju pred sudom.

2.   Države članice mogu isključiti pružanje besplatne pravne pomoći i zastupanja u postupku povodom pravnog lijeka u sljedećim slučajevima:

3.   Ako odluku da se ne odobri besplatna pravna pomoć i zastupanje donese tijelo koje nije sud zato što smatra da pravni lijek nema stvarnih izgleda za uspjeh ili da joj je svrha zlouporaba, tražitelj ima pravo na djelotvorno pravno sredstvo pred sudom protiv te odluke. U tu svrhu tražitelj ima pravo zatražiti besplatnu pravnu pomoć i zastupanje.

1.   Pravnom savjetniku koji pravno zastupa tražitelja prema uvjetima iz nacionalnog prava omogućuje se pristup informacijama iz dosjea tražitelja na temelju kojeg je odluka donesena ili se donosi.

2.   Pristup informacijama ili izvorima iz dosjea tražitelja može se uskratiti u skladu s nacionalnim pravom ako bi se otkrivanjem informacija ili izvora ugrozila nacionalna sigurnost, sigurnost organizacija ili osoba koje pružaju informacije ili sigurnost osoba na koje se te informacije odnose ili ako bi bili ugroženi interesi istrage u vezi s razmatranjem zahtjeva za međunarodnu zaštitu koje provode nadležna tijela država članica ili bi to oslabilo međunarodne odnose država članica ili ako informacije ili izvori imaju oznaku stupnja tajnosti na temelju nacionalnog prava. U tim slučajevima tijelo odlučivanja:

U pogledu prvog podstavka točke (b) države članice omogućuju pristup informacijama ili izvorima pravnom savjetniku, koji pravno zastupa tražitelja i koji je prošao sigurnosnu provjeru, u mjeri u kojoj su te informacije relevantne za razmatranje zahtjeva ili za donošenje odluke o oduzimanju međunarodne zaštite.

3.   Pravni savjetnik tražitelja ili osoba kojoj je povjereno pružanje pravnog savjetovanja, koji savjetuju, pomažu ili zastupaju tražitelja imaju pristup zatvorenim prostorima, kao što su objekti za zadržavanje i tranzitna područja, u svrhu pružanja savjetovanja, pomoći ili zastupanja tom tražitelju u skladu s Direktivom (EU) 2024/1346.

1.   Besplatno pravno savjetovanje, pomoć i zastupanje pružaju pravni savjetnici ili drugi savjetnici, kojima je na temelju nacionalnog prava dopušteno ili dozvoljeno savjetovati ili zastupati tražitelje ili im pomagati, ili nevladine organizacije akreditirane na temelju nacionalnog prava za pružanje pravnih usluga ili zastupanja tražiteljima.

2.   Države članice utvrđuju posebna postupovna pravila u vezi s načinima podnošenja i obrade zahtjeva za pružanje besplatnog pravnog savjetovanja, pomoći i zastupanja u vezi sa zahtjevima za međunarodnu zaštitu ili primjenjuju postojeća pravila za domaće zahtjeve slične naravi, pod uvjetom da ta pravila nisu restriktivnija ili da se njima ne onemogućuje ili prekomjerno otežava pristup besplatnom pravnom savjetovanju ili besplatnoj pravnoj pomoći i zastupanju.

3.   Države članice utvrđuju posebna pravila o isključivanju pružanja besplatnog pravnog savjetovanja, pomoći i zastupanja u skladu s člankom 16. stavkom 3. odnosno člankom 17. stavkom 2.

4.   Države članice mogu propisati i financijska ili vremenska ograničenja u odnosu na pružanje besplatnog pravnog savjetovanja, pomoći i zastupanja, pod uvjetom da ta ograničenja nisu proizvoljna i da se njima neopravdano ne ograničava pristup besplatnom pravnom savjetovanju, pomoći i zastupanju. Što se tiče naknada i drugih troškova, prema tražiteljima se ne smije postupati manje povoljno u odnosu na državljane te države članice u pitanjima povezanima s pravnom pomoći.

5.   Države članice mogu od tražitelja zatražiti potpunu ili djelomičnu nadoknadu troškova nastalih u vezi s pružanjem pravne pomoći i zastupanja ako se financijsko stanje tražitelja znatno poboljša tijekom postupka ili ako je odluka o pružanju besplatne pravne pomoći i zastupanja donesena na temelju lažnih informacija koje je dostavio tražitelj. U tu svrhu tražitelji odmah obavješćuju nadležna tijela o svakoj znatnoj promjeni svojeg financijskog stanja.

1.   Nadležna tijela pojedinačno procjenjuju jesu li tražitelju potrebna posebna postupovna jamstva, prema potrebi uz pomoć usmenog prevoditelja. Ta procjena može se uključiti u postojeće nacionalne postupke ili u procjenu iz članka 25. Direktive (EU) 2024/1346 i ne treba biti u obliku upravnog postupka. Ako se to zahtijeva nacionalnim pravom, procjena se može staviti na raspolaganje, a rezultati procjene mogu se proslijediti tijelu odlučivanja, podložno pristanku tražitelja.

2.   Procjena iz stavka 1. započinje se što je prije moguće nakon izražavanja namjere za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu tako da se utvrdi postoje li prve naznake da bi tražitelju mogla biti potrebna posebna postupovna jamstva. To se utvrđivanje temelji na vidljivim znakovima, izjavama ili ponašanju tražitelja ili bilo kojim relevantnim dokumentima. U slučaju maloljetnika, u obzir se uzimaju i izjave roditelja, odrasle osobe koja je za njega odgovorna u skladu s pravom ili praksom dotične države članice ili zastupnika tražitelja. Nadležna tijela pri registraciji namjere za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu unose informacije o svim takvim prvim naznakama u dosje tražitelja i stavljaju ih na raspolaganje tijelu odlučivanja.

3.   Procjena iz stavka 1. nastavlja se nakon podnošenja zahtjeva, pri čemu se uzimaju u obzir sve informacije iz dosjea tražitelja.

Procjena iz stavka 1. zaključuje se što je prije moguće i u svakom slučaju u roku od 30 dana. Preispituje se u slučaju bilo kakvih relevantnih promjena okolnosti tražitelja ili ako potreba za posebnim postupovnim jamstvima postane očita nakon dovršetka procjene.

4.   Nadležno tijelo može uputiti tražitelja, uz njegov prethodni pristanak, odgovarajućem liječniku ili psihologu ili drugom stručnjaku, radi dobivanja savjeta o potrebi tražitelja za posebnim postupovnim jamstvima, dajući pritom prednost slučajevima u kojima postoje naznake da su tražitelji možda bili žrtve mučenja, silovanja ili drugog teškog oblika psihičkog, fizičkog, seksualnog ili rodno uvjetovanog nasilja te da bi to moglo negativno utjecati na njihovu sposobnost djelotvornog sudjelovanja u postupku. Ako je tražitelj dao pristanak na upućivanje u skladu s ovim podstavkom, smatra se da takav pristanak uključuje pristanak za prijenos rezultata upućivanja nadležnom tijelu.

Tijelo odlučivanja uzima u obzir savjet pružen na temelju prvog podstavka pri donošenju odluke o tome koja se vrsta posebnih postupovnih jamstava može pružiti tražitelju.

Ako je to primjenjivo i ne dovodeći u pitanje liječnički pregled, procjena iz stavka 1. može se uključiti u liječničke preglede iz članaka 24. i 25.

5.   Relevantno osoblje nadležnih tijela i svaki liječnik, psiholog ili drugi stručnjak koji daju savjet o potrebi za posebnim postupovnim jamstvima prolaze osposobljavanje kako bi mogli prepoznati znakove ranjivosti tražitelja kojem su možda potrebna posebna postupovna jamstva i odgovoriti na te potrebe kada se utvrde.

1.   Tražiteljima za koje je utvrđeno da su im potrebna posebna postupovna jamstva pruža se potrebna potpora kako bi ostvarili prava i ispunjavali obveze iz ove Uredbe tijekom cijelog postupka za međunarodnu zaštitu.

2.   Ako tijelo odlučivanja, među ostalim na temelju procjene drugog relevantnog nacionalnog tijela, smatra da se potrebna potpora iz stavka 1. ovog članka ne može pružiti u okviru ubrzanog postupka razmatranja iz članka 42. ili postupka na granici iz članka 43., pri čemu se posebna pažnja posvećuje žrtvama mučenja, silovanja ili drugih teških oblika psihičkog, fizičkog, seksualnog ili rodno utemeljenog nasilja, tijelo odlučivanja na tražitelja ne primjenjuje ili prestaje primjenjivati te postupke.

1.   Pri primjeni ove Uredbe nadležna tijela u prvom redu uzimaju u obzir najbolji interes djeteta.

2.   Tijelo odlučivanja procjenjuje najbolji interes djeteta u skladu s člankom 26. Direktive (EU) 2024/1346.

3.   Tijelo odlučivanja maloljetniku omogućuje osobni intervju, među ostalim u slučajevima u kojima je izražena namjera za podnošenje zahtjeva u njegovo ime u skladu s člankom 32. i člankom 33. stavkom 1., osim ako to nije u najboljem interesu djeteta. U tom slučaju tijelo odlučivanja obrazlaže svoju odluku da maloljetniku ne omogućuje osobni intervju.

Osobni intervju maloljetnika provodi osoba koja ima potrebno znanje o pravima i posebnim potrebama maloljetnika. Provodi se na način prilagođen djeci i primjeren situaciji pri čemu se uzimaju u obzir dob i zrelost djeteta.

4.   Ako maloljetnik ima pratnju, osobni intervju vodi se u prisutnosti odrasle osobe koja je za njega odgovorna u skladu s pravom ili praksom dotične države članice, i ako je imenovan, njegova pravnog savjetnika. Države članice mogu također, prema potrebi i kada je to u najboljem interesu djeteta, voditi osobni intervju s tim maloljetnikom u prisutnosti osobe s potrebnim vještinama i stručnim znanjem. Na temelju opravdanih razloga i samo ako je to u najboljem interesu djeteta, tijelo odlučivanja može voditi intervju s maloljetnikom bez prisutnosti odgovorne odrasle osobe, pod uvjetom da osigura da maloljetniku tijekom intervjua pomaže osoba s vještinama i stručnim znanjem potrebnima za zaštitu njegovih najboljih interesa.

5.   Odluku o zahtjevu maloljetnika priprema relevantno osoblje tijela odlučivanja. To relevantno osoblje mora imati potrebno znanje i proći odgovarajuće osposobljavanje o pravima i posebnim potrebama maloljetnika.

1.   Nadležna tijela osiguravaju da maloljetnici bez pratnje budu zastupani i da im se pruža pomoć tako da im se omogućuje da ostvaruju prava i ispunjavaju obveze na temelju ove Uredbe, Uredbe (EU) 2024/1351, Direktive (EU) 2024/1346 i Uredbe (EU) 2024/1358.

2.   Ako je namjeru za podnošenje zahtjeva izrazila osoba koja tvrdi da je maloljetnik ili za koju postoje objektivni razlozi za pretpostavku da je maloljetnik bez pratnje, nadležna tijela u:

Zastupnik i osoba iz prvog podstavka točke (a) ovog stavka može biti osoba predviđena u članku 27. Direktive (EU) 2024/1346. Ta osoba sastaje se s maloljetnikom bez pratnje i u obzir uzima mišljenje samog maloljetnika o vlastitim potrebama s obzirom na njegovu dob i zrelost.

Ako nadležno tijelo zaključi da je tražitelj koji za sebe tvrdi da je maloljetnik bez ikakve sumnje stariji od 18 godina, ono ne treba imenovati zastupnika u skladu s ovim stavkom.

Dužnosti zastupnika ili osobe iz prvog podstavka točke (a) ovog stavka završavaju ako nadležna tijela, nakon procjene dobi iz članka 25. stavka 1., ne pretpostavljaju da je tražitelj maloljetnik ili smatraju da tražitelj nije maloljetnik ili ako tražitelj više nije maloljetnik bez pratnje.

3.   U slučaju nerazmjernog broja izraženih namjera za podnošenje zahtjeva od strane maloljetnika bez pratnje ili u drugim iznimnim situacijama, rok za imenovanje zastupnika iz stavka 2. prvog podstavka točke (b) može se produljiti za deset radnih dana, ne dovodeći u pitanje stavak 2. treći podstavak.

4.   Ako je na temelju stavka 2. imenovana organizacija, ona imenuje fizičku osobu za obavljanje zadaća iz ovog članka povezane s maloljetnikom bez pratnje.

5.   Nadležno tijelo odmah obavješćuje:

Zastupnik i osoba iz stavka 2. prvog podstavka točke (a) imaju pristup sadržaju relevantnih dokumenata iz dosjea maloljetnika, među ostalim posebnim informativnim materijalima za maloljetnike bez pratnje.

6.   Osoba iz stavka 2. prvog podstavka točke (a) sastaje se s maloljetnikom bez pratnje i izvršava, među ostalim, sljedeće zadaće, prema potrebi zajedno s pravnim savjetnikom:

7.   Sve dok nije imenovan zastupnik, države članice mogu ovlastiti osobu iz stavka 2. prvog podstavka točke (a) da maloljetniku pruža pomoć pri registraciji namjere za podnošenje zahtjeva i podnošenju zahtjeva ili da u ime maloljetnika podnese zahtjev u skladu s člankom 33.

8.   Zastupnik se sastaje s maloljetnikom bez pratnje i izvršava, među ostalim, sljedeće zadaće, prema potrebi zajedno s pravnim savjetnikom:

U osobnom intervjuu zastupniku i pravnom savjetniku omogućuje se da postavljaju pitanja ili iznose primjedbe unutar okvira koji je odredila osoba koja vodi intervju.

Tijelo odlučivanja može zahtijevati prisutnost maloljetnika bez pratnje na osobnom intervjuu, čak i onda kada je prisutan zastupnik ili pravni savjetnik.

9.   Zastupnik obavlja svoje dužnosti u skladu s načelom najboljeg interesa djeteta i mora imati odgovarajuće kvalifikacije, osposobljavanje i stručno znanje. Zastupnici redovito prolaze osposobljavanje za obavljanje svojih zadaća i nisu kažnjavani, posebice u odnosu na sva kaznena djela ili prekršaje povezane s djecom.

Zastupnik se mijenja samo ako nadležna tijela smatraju da se zadaće tog zastupnika ili osobe ne obavljaju na odgovarajući način. Organizacije ili fizičke osobe čiji su interesi u sukobu, ili bi mogli biti u sukobu, s interesima maloljetnika bez pratnje, ne imenuju se zastupnikom.

10.   Nadležna tijela osiguravaju da fizička osoba koja djeluje u svojstvu zastupnika ili osoba prikladna da privremeno djeluje u svojstvu zastupnika bude zadužena za razmjeran i ograničen broj maloljetnika bez pratnje i, u uobičajenim okolnostima, za najviše 30 maloljetnika bez pratnje u isto vrijeme, kako bi se osiguralo da ta osoba može djelotvorno obavljati svoje zadaće.

U slučaju nerazmjernog broja izraženih namjera za podnošenje zahtjeva od strane maloljetnika bez pratnje ili u drugim iznimnim situacijama, broj maloljetnika bez pratnje po zastupniku može se povećati do najviše 50 maloljetnika bez pratnje.

Države članice osiguravaju da postoje upravna ili pravosudna tijela ili drugi subjekti odgovorni za redovit nadzor pravilnog obavljanja zadaća od strane zastupnika i osoba određenih na temelju stavka 2. prvog podstavka točke (a), među ostalim preispitivanjem kaznene evidencije tih imenovanih zastupnika i određenih osoba u redovitim vremenskim razmacima kako bi se utvrdile moguće neusklađenosti s njihovom ulogom. Ta upravna ili pravosudna tijela ili drugi subjekti preispituju pritužbe koje su maloljetnici bez pratnje podnijeli protiv imenovanih zastupnika ili osoba određenih na temelju stavka 2. prvog podstavka točke (a).

1.   Ako tijelo odlučivanja to smatra relevantnim za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, ono, podložno pristanku tražitelja, traži liječnički pregled tražitelja u pogledu znakova i simptoma koji bi mogli upućivati na proganjanje ili ozbiljnu nepravdu u prošlosti i prima obavijest o rezultatima tog pregleda.

2.   Kad je riječ o maloljetniku, liječnički pregled obavlja se samo ako na to pristanu roditelj, odrasla osoba koja je za njega odgovorna u skladu s pravom ili praksom dotične države članice, zastupnik ili osoba iz članka 23. stavka 2. točke (a) i, ako je tako predviđeno nacionalnim pravom, tražitelj.

Liječnički pregled besplatan je za tražitelja i plaća se iz javnih sredstava.

Ako je to primjenjivo, zdravstveni pregled i provjera ranjivosti iz članka 12. Uredbe (EU) 2024/1356 mogu se uzeti u obzir za potrebe liječničkog pregleda iz ovog članka.

3.   Ako se liječnički pregled ne obavi u skladu sa stavkom 1., tijelo odlučivanja obavješćuje tražitelja da može, na vlastitu inicijativu i o vlastitom trošku, organizirati liječnički pregled u pogledu znakova i simptoma koji bi mogli upućivati na proganjanje ili ozbiljnu nepravdu u prošlosti.

4.   Rezultati liječničkog pregleda iz stavaka 1. ili 3. dostavljaju se tijelu odlučivanja i tražitelju što je prije moguće, a tijelo odlučivanja ih procjenjuje zajedno s drugim elementima zahtjeva.

5.   Liječnički pregled u najmanjoj je mogućoj mjeri invazivan i obavljaju ga samo kvalificirani zdravstveni djelatnici. Obavlja se na način kojim se poštuje dostojanstvo pojedinca.

6.   Ako se tražitelj odbije podvrgnuti liječničkom pregledu ili se odluči podvrgnuti liječničkom pregledu na vlastitu inicijativu, ako se takav pregled ne obavi u odgovarajućem vremenskom okviru, uzimajući u obzir raspoloživost termina za liječničke preglede u odgovornoj državi članici, to ne sprečava tijelo odlučivanja da donese odluku o zahtjevu za međunarodnu zaštitu.

1.   Ako kao rezultat izjava tražitelja, dostupne dokazne dokumentacije ili drugih relevantnih pokazatelja postoje dvojbe o tome je li tražitelj maloljetnik, tijelo odlučivanja može provesti multidisciplinarnu procjenu, uključujući psihosocijalnu procjenu, koju obavljaju kvalificirani stručnjaci, kako bi se utvrdila dob tražitelja u okviru razmatranja zahtjeva. Procjena dobi ne temelji se isključivo na fizičkom izgledu ili ponašanju tražitelja. Za potrebe procjene dobi, dokumenti koji su dostupni smatraju se autentičnima, osim ako ne postoje dokazi koji upućuju na suprotno, te se uzimaju u obzir izjave maloljetnika.

2.   Ako nakon multidisciplinarne procjene i dalje postoje dvojbe o dobi tražitelja, liječnički pregled može se primijeniti kao krajnja mjera za određivanje dobi tražitelja u okviru razmatranja zahtjeva. Ako na temelju rezultata procjene dobi iz ovog stavka nije moguće izvesti zaključak u pogledu dobi tražitelja ili on upućuje na raspon ispod 18 godina, države članice pretpostavljaju da je tražitelj maloljetnik.

3.   Liječnički pregled koji se obavlja za potrebe iz stavka 2. u najmanjoj je mogućoj mjeri invazivan i obavlja se uz puno poštovanje dostojanstva pojedinca. Obavljaju ga zdravstveni djelatnici s iskustvom i stručnim znanjem u pogledu procjene dobi.

Ako se primjenjuje ovaj stavak, rezultati liječničkog pregleda i multidisciplinarne procjene analiziraju se zajedno, čime se omogućuje najpouzdaniji mogući rezultat.

4.   Ako se dob tražitelja procjenjuje liječničkim pregledom, nadležno tijelo osigurava da se tražitelj, njegovi roditelji, odrasla osoba koja je za njega odgovorna u skladu s pravom ili praksom dotične države članice, njegov zastupnik ili osoba iz članka 23. stavka 2. točke (a), prije razmatranja zahtjeva za međunarodnu zaštitu na jeziku koji razumiju i na način prilagođen djeci i dobi obavijeste o mogućnosti da će se dob tražitelja možda procijeniti liječničkim pregledom. To uključuje informacije o načinu pregleda, mogućim posljedicama rezultata liječničkog pregleda na razmatranje zahtjeva i mogućnosti tražitelja da se odbije podvrgnuti liječničkom pregledu te posljedicama tog odbijanja. Svi dokumenti u vezi s liječničkim pregledom uključuju se u dosje tražitelja.

5.   Liječnički pregled u svrhu procjene dobi tražitelja obavlja se samo ako su na to pristali tražitelj, njegovi roditelji, odgovorna odrasla osoba iz stavka 4. ovog članka, njegov zastupnik ili osoba iz članka 23. stavka 2. točke (a), nakon što su primili informacije predviđene u stavku 4. ovog članka.

6.   Ako tražitelj, njegovi roditelji, odgovorna odrasla osoba iz stavka 4. ovog članka, njegov zastupnik ili osoba iz članka 23. stavka 2. točke (a) odbiju obavljanje liječničkog pregleda u svrhu procjene dobi, to ne sprečava tijelo odlučivanja da donese odluku o zahtjevu za međunarodnu zaštitu. Takvo odbijanje može se smatrati samo oborivom pretpostavkom da tražitelj nije maloljetnik.

7.   Država članica može priznati odluke o procjeni dobi koje su donijele druge države članice ako su te procjene dobi provedene u skladu s pravom Unije.

1.   Smatra se da je izražena namjera za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu ako državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva, uključujući maloljetnike bez pratnje, nadležnom tijelu iz članka 4. stavaka 1. i 2. osobno izrazi želju za dobivanjem međunarodne zaštite od države članice.

Ako službenici nadležnog tijela imaju dvojbe o tome može li se određena izjava protumačiti kao izražavanje namjere za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, tu osobu izričito pitaju želi li dobiti međunarodnu zaštitu.

2.   Tijela odgovorna za prihvatne objekte u skladu s Direktivom (EU) 2024/1346 obavješćuju se, ako je to relevantno, o izražavanju namjere za podnošenje zahtjeva. U pogledu državljana trećih zemalja na koje se primjenjuje dubinska provjera iz članka 5. stavka 1. Uredbe (EU) 2024/1356, države članice mogu odabrati primjenjivati ovaj stavak tek nakon završetka dubinske provjere.

1.   Ne dovodeći u pitanje obveze o prikupljanju i prijenosu podataka u skladu s člankom 15. stavkom 1. Uredbe (EU) 2024/1358 tijela nadležna za registraciju namjera za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, tijela druge države članice iz članka 5. stavka 1. točke (b) ove Uredbe ili stručnjaci koje je je rasporedila Agencija za azil koja im pomažu u toj zadaći dužne su što prije registrirati namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, a najkasnije u roku od pet dana od dana kad je ona izražena. U tu svrhu registriraju sljedeće informacije koje mogu biti iz obrasca za dubinsku provjeru iz članka 17. Uredbe (EU) 2024/1356:

Ako su države članice već dobile podatke iz prvog podstavka točaka (a) i (b) prije izražavanja namjere za podnošenje zahtjeva, oni se neće ponovno zahtijevati.

2.   Ako pojedinac tvrdi da nema državljanstvo, ta se činjenica jasno evidentira dok se ne utvrdi je li riječ o osobi bez državljanstva.

3.   Ako je namjera za podnošenje zahtjeva izražena tijelu zaduženom za zaprimanje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koje nije odgovorno za registraciju namjere za podnošenje zahtjeva, to tijelo odmah, a najkasnije u roku od tri radna dana od izražavanja namjere za podnošenje zahtjeva, obavješćuje tijelo odgovorno za registraciju namjere za podnošenje zahtjeva. Tijelo odgovorno za registraciju namjera za podnošenje zahtjeva dužno je registrirati namjeru za podnošenje zahtjeva što je prije moguće, a najkasnije u roku od pet dana od primitka informacije.

4.   Ako informacije prikuplja tijelo odlučivanja ili drugo tijelo koje mu pomaže za potrebe razmatranja zahtjeva, dodatni podaci potrebni za razmatranje zahtjeva mogu se prikupiti i pri registraciji.

5.   Ako nerazmjeran broj državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva izrazi namjeru za podnošenje zahtjeva u istom razdoblju, zbog čega nije moguća registracija namjera za podnošenje zahtjeva u rokovima predviđenima u stavcima 1. i 3., namjera za podnošenje zahtjeva registrira se najkasnije u roku od 15 dana od njezina izražavanja.

6.   Ne dovodeći u pitanje pravo tražitelja na iznošenje novih elemenata u prilog zahtjevu, u slučaju naknadnog zahtjeva, ako su informacije iz stavka 1. točaka (a), (b) i (d) i stavka 2. već dostupne nadležnom tijelu, ono nije dužno prikupljati takve podatke.

7.   Za državljane trećih zemalja na koje se primjenjuje dubinska provjera iz članka 5. stavka 1. Uredbe (EU) 2024/1356, stavci od 1. do 6. ovog članka primjenjuju se tek nakon završetka dubinske provjere.

1.   Tražitelj podnosi zahtjev nadležnom tijelu države članice u kojoj je izražena namjera za podnošenje zahtjeva što je prije moguće, a najkasnije 21 dan od dana kad je namjera za podnošenje zahtjeva registrirana, osim ako se primjenjuje stavak 6. ovog članka, pod uvjetom da mu se pruži stvarna mogućnost da to učini u skladu s ovim člankom. Ako zahtjev nije podnesen tijelu odlučivanja, nadležno tijelo odmah obavješćuje tijelo odlučivanja da je zahtjev podnesen.

2.   Nakon transfera u skladu s člankom 46. Uredbe (EU) 2024/1351, tražitelj podnosi zahtjev nadležnim tijelima odgovorne države članice što je prije moguće, a najkasnije 21 dan od dana kada se tražitelj identificira nadležnim tijelima odgovorne države članice.

3.   Zahtjev se podnosi osobno na određeni datum i na određenom mjestu te, ako je priopćeno, u određeno vrijeme. Nadležna tijela obavješćuju tražitelja o tom datumu i mjestu. Nadležna tijela mogu tražitelju priopćiti vrijeme.

Države članice mogu u nacionalnom pravu predvidjeti da se zahtjev smatra osobno podnesenim kada nadležno tijelo provjeri je li tražitelj fizički prisutan na državnom području države članice u trenutku registracije namjere za podnošenje zahtjeva ili podnošenja zahtjeva.

4.   Odstupajući od stavka 3., države članice mogu u nacionalnom pravu predvidjeti mogućnost da tražitelj podnese zahtjev putem obrasca, uključujući slučajeve u kojima se ne može osobno pojaviti zbog trajnih ozbiljnih okolnosti koje su izvan njegove kontrole, kao što su zatvorska kazna ili dugotrajna hospitalizacija. Zahtjev se smatra podnesenim pod uvjetom da tražitelj podnese obrazac u roku određenom u stavku 1. i pod uvjetom da nadležno tijelo zaključi da su uvjeti iz ovog stavka ispunjeni. U takvim slučajevima rok za razmatranje zahtjeva počinje teći od datuma na koji nadležno tijelo zaprimi obrazac.

5.   Za potrebe stavka 3. prvog podstavka, ako nerazmjeran broj državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva izrazi namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu unutar istog vremenskog razdoblja, zbog čega nije moguće svakom tražitelju dati termin unutar roka iz stavka 1. tražitelju se daje termin za podnošenje zahtjeva na datum koji nije kasniji od dva mjeseca od dana kada je namjera za podnošenje zahtjeva registrirana.

6.   Pri podnošenju zahtjeva tražitelji trebaju dostaviti što je prije moguće sve elemente i dokumente kojima raspolažu navedene u članku 4. stavku 2. Uredbe (EU) 2024/1347 koji su potrebni za potkrjepljivanje njihova zahtjeva. Nakon podnošenja zahtjeva, posebno prilikom osobnog intervjua, tražiteljima je dopušteno dostaviti sve dodatne elemente koji su relevantni za njegovo razmatranje dok se ne donese odluka o njihovu zahtjevu u okviru upravnog postupka.

Države članice mogu u tom vremenskom razdoblju odrediti rok za podnošenje tih dodatnih elemenata koji tražitelj nastoji poštovati.

7.   Države članice mogu organizirati pristup postupku na takav način da se izražavanje namjere za podnošenje zahtjeva, registracija namjere za podnošenje zahtjeva ili podnošenje zahtjeva odvijaju istodobno. U takvim slučajevima države članice osiguravaju da svi tražitelji ostvaruju jamstva predviđena u članku 8. stavcima od 2. do 6. Ako se izražavanje namjere za podnošenje zahtjeva, registracija namjere za podnošenje zahtjeva ili podnošenje zahtjeva odvijaju istodobno, tražiteljima je dopušteno dostaviti sve elemente i dokumente kojima raspolažu navedene u članku 4. stavku 2. Uredbe (EU) 2024/1347 koji su potrebni za potkrjepljivanje njihova zahtjeva tijekom osobnog intervjua.

Osim toga, tražiteljima je dopušteno dostaviti sve dodatne elemente koji su relevantni za razmatranje njihova zahtjeva dok se ne donese odluka o njihovu zahtjevu u okviru upravnog postupka. Države članice mogu u tom vremenskom razdoblju odrediti rok za podnošenje tih dodatnih elemenata koji tražitelj nastoji poštovati.

1.   Nadležna tijela države članice u kojoj je izražena namjera za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu tražitelju nakon registracije namjere za podnošenje zahtjeva dostavljaju dokument u njegovo ime u kojem se navodi da je namjera za podnošenje zahtjeva izražena i registrirana. Taj je dokument valjan do izdavanja dokumenta iz stavka 4.

Nakon transfera u skladu s člankom 46. Uredbe (EU) 2024/1351, nadležna tijela odgovorne države članice, u trenutku kada se tražitelj njima identificira, dostavljaju tražitelju dokument na njegovo ime u kojem se navodi da je namjera za podnošenje zahtjeva izražena i registrirana te da je osoba transferirana. Taj dokument ostaje valjan do izdavanja dokumenta iz stavka 4.

2.   Dokument iz stavka 1. ne treba dostaviti ako je do trenutka upisa zahtjeva moguće izdati dokument iz stavka 4.

3.   Dokument iz stavka 1. poništava se kada je izdan dokument iz stavka 4.

4.   Nadležna tijela države članice u kojoj je zahtjev podnesen u skladu s člankom 28. stavcima 1. i 2., što je prije moguće nakon podnošenja zahtjeva, izdaju dokument koji sadržava barem sljedeće elemente, koje prema potrebi treba ažurirati:

5.   Nije potrebno izdati bilo koji dokument iz ovog članka ako je i sve dok je tražitelj zadržan ili u zatvoru.

Nakon prestanka zadržavanja tražitelja ili njegova puštanja iz zatvora dostavlja mu se dokument iz stavka 1. ili stavka 4. Ako se tražitelju nakon puštanja na slobodu dostavi dokument iz stavka 1.,tražiteljtražitelj prima dokument iz stavka 4. što je prije moguće.

6.   U slučaju maloljetnika s pratnjom, dokumenti iz ovog članka izdani jednom od roditelja tražitelja ili odrasloj osobi koja je za njega odgovorna u skladu s pravom ili praksom dotične države članice mogu, prema potrebi, obuhvaćati i maloljetnika.

7.   Dokumenti iz ovog članka ne trebaju biti dokaz identiteta, već se smatraju dostatnim sredstvima kako bi se tražitelji identificirali nacionalnim tijelima i pristupili svojim pravima tijekom trajanja postupka za međunarodnu zaštitu.

8.   U dokumentima iz stavaka 1. i 4. navodi se datum registracije namjere za podnošenje tražitelja.

9.   Dokument iz stavka 4. valjan je do 12 mjeseci ili do transfera tražitelja u drugu državu članicu u skladu s Uredbom (EU) 2024/1351. Ako je taj dokument izdala odgovorna država članica, valjanost dokumenta produljuje se kako bi se obuhvatilo razdoblje tijekom kojeg tražitelj ima pravo na ostanak na njezinu državnom području. Razdoblje valjanosti dokumenta ne predstavlja pravo na ostanak ako je to pravo ukinuto ili suspendirano u skladu s ovom Uredbom.

1.   Ako postoje naznake za to da državljani trećih zemalja ili osobe bez državljanstva koje su zadržane u objektima za zadržavanje ili se nalaze na graničnim prijelazima, uključujući tranzitna područja, na vanjskim granicama, žele izraziti namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, nadležna tijela na temelju članka 4. pružaju im informacije o mogućnosti takvog postupanja.

2.   Ako tražitelj izrazi namjeru za podnošenje zahtjeva dok se nalazi u objektu za zadržavanje, u zatvoru ili na graničnom prijelazu, uključujući tranzitna područja, na vanjskim granicama, nadležna tijela na temelju članka 4. organiziraju usluge usmenog prevođenja u mjeri u kojoj je to potrebno kako bi se olakšao pristup postupku za međunarodnu zaštitu.

3.   Organizacije i osobe kojima se na temelju nacionalnog prava dozvoljava pružati savjete i usluge savjetovanja moraju imati djelotvoran pristup tražiteljima koji su zadržani u objektima za zadržavanje ili se nalaze na graničnim prijelazima, uključujući tranzitna područja, na vanjskim granicama. Takav pristup može podlijegati prethodnom dogovoru s nadležnim tijelima.

Države članice mogu na temelju nacionalnog prava odrediti ograničenja za pristup iz prvog podstavka ako su objektivno potrebna radi sigurnosti, javnog poretka ili administrativnog upravljanja graničnim prijelazom, uključujući tranzitna područja, ili objektom za zadržavanje, pod uvjetom da se taj pristup ne ograniči u strogoj mjeri ili ne onemogući.

1.   U slučaju odrasle osobe kojoj je potrebna pomoć radi ostvarivanja pravne sposobnosti u skladu s nacionalnim pravom („uzdržavana odrasla osoba”), odrasla osoba koja je za nju odgovorna u skladu s pravom ili praksom dotične države članice može izraziti namjeru za podnošenje zahtjeva i podnijeti zahtjev u ime uzdržavane odrasle osobe.

2.   Uzdržavana odrasla osoba mora biti prisutna pri podnošenju zahtjeva, osim ako postoje opravdani razlozi zbog kojih nije u mogućnosti ili nije sposobna biti prisutna, ili, ako je takva mogućnost predviđena nacionalnim pravom, zahtjev podnosi putem obrasca.

1.   Maloljetnik s pratnjom ima pravo podnijeti zahtjev u svoje ime ako ima pravnu sposobnost u skladu s nacionalnim pravom dotične države članice. Ako maloljetnik s pratnjom nema pravnu sposobnost u skladu s nacionalnim pravom dotične države članice, roditelj ili druga odrasla osoba, kao što su zakonski pružatelj skrbi ili službe za zaštitu djece, koji su odgovorni za maloljetnika u skladu s pravom ili praksom dotične države članice, podnose zahtjev u ime maloljetnika.

2.   U slučaju maloljetnika s pratnjom koji nema pravnu sposobnost u skladu s nacionalnim pravom dotične države članice i koji je prisutan u trenutku kad roditelj ili druga odrasla osoba koja je za njega odgovorna u skladu s pravom ili praksom dotične države članice izrazi namjeru za podnošenje zahtjeva ili podnese zahtjev na državnom području iste države članice, posebno ako takav maloljetnik nema nikakva druga zakonska sredstva za boravak na državnom području te države članice, izražavanje namjere za podnošenje zahtjeva i podnošenje zahtjeva od strane roditelja ili druge odrasle osobe koja je za njega odgovorna u skladu s pravom i praksom dotične države članice također se smatra izražavanjem namjere za podnošenje zahtjeva i podnošenjem zahtjeva u ime maloljetnika.

Države članice mogu odlučiti primijeniti prvi podstavak i u slučaju maloljetnika s pratnjom koji je rođen ili koji je prisutan tijekom upravnog postupka.

3.   Ako roditelj ili odrasla osoba odgovorna za maloljetnika s pratnjom iz stavka 2. podnese zahtjev u ime maloljetnika, maloljetnik mora biti prisutan pri podnošenju zahtjeva, osim ako postoje opravdani razlozi zbog kojih maloljetnik nije u mogućnosti ili nije sposoban biti prisutan, ili se, ako je takva mogućnost predviđena nacionalnim pravom, zahtjev u ime maloljetnika podnosi putem obrasca.

1.   Maloljetnik bez pratnje ima pravo podnijeti zahtjev u svoje ime ako ima pravnu sposobnost u skladu s nacionalnim pravom dotične države članice. U tu se svrhu maloljetnika bez pratnje obavješćuje o dobi za pravnu sposobnost u državi članici odgovornoj za razmatranje njegova zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Ako maloljetnik bez pratnje nema pravnu sposobnost u skladu s nacionalnim pravom dotične države članice, zastupnik ili osoba iz članka 23. stavka 2. točke (a) podnosi zahtjev u njegovo ime.

Prvi podstavak ovog stavka primjenjuje se ne dovodeći u pitanje pravo maloljetnika bez pratnje na pravno savjetovanje te pravnu pomoć i zastupanje u skladu s člancima 15. i 16.

2.   U slučaju maloljetnika bez pratnje koji nema pravnu sposobnost u skladu s nacionalnim pravom dotične države članice zahtjev se podnosi u roku utvrđenom u članku 28. stavku 1. uzimajući u obzir najbolji interes djeteta.

3.   Ako zastupnik maloljetnika bez pratnje ili osoba iz članka 23. stavka 2. točke (a) podnese zahtjev u ime maloljetnika, maloljetnik mora biti prisutan pri podnošenju zahtjeva, osim ako postoje opravdani razlozi zbog kojih maloljetnik nije u mogućnosti ili nije sposoban biti prisutan ili se, ako je takva mogućnost predviđena nacionalnim pravom, zahtjev podnosi putem obrasca.

1.   Tijelo odlučivanja razmatra i donosi odluke o zahtjevima za međunarodnu zaštitu u skladu s osnovnim načelima i jamstvima utvrđenima u poglavlju II.

2.   Tijelo odlučivanja donosi odluke o zahtjevima za međunarodnu zaštitu nakon odgovarajućeg razmatranja dopuštenosti ili osnovanosti zahtjeva. Tijelo odlučivanja razmatra svaki pojedinačni zahtjev na objektivan i nepristran način. Za potrebe razmatranja zahtjeva, tijelo odlučivanja uzima u obzir sljedeće:

3.   Osoblje koje razmatra zahtjeve i donosi odluke mora imati odgovarajuće znanje i proći osposobljavanje, uključujući relevantno osposobljavanje na temelju članka 8. Uredbe (EU) 2021/2303 o relevantnim standardima primjenjivima u području prava povezanog s azilom i izbjeglicama. Ono ima mogućnost, prema potrebi, tražiti savjet stručnjaka u vezi s posebnim pitanjima, kao što su pitanja povezana sa zdravljem, kulturom, religijom, mentalnim zdravljem, djecom ili rodnim pitanjima. Prema potrebi mogu Agenciji za azil podnijeti upite u skladu s člankom 10. stavkom 2. točkom (b) Uredbe (EU) 2021/2303.

4.   Dokumenti koje je tijelo odlučivanja ocijenilo kao relevantne za razmatranje zahtjeva prevode se, prema potrebi, radi takvog razmatranja.

Prijevod tih relevantnih dokumenata ili njihovih dijelova mogu pružiti drugi subjekti i mogu se platiti javnim sredstvima u skladu s nacionalnim pravom dotične države članice. Tražitelj može, na vlastiti trošak, osigurati prijevod drugih dokumenata. U slučaju naknadnih zahtjeva, tražitelj može biti odgovoran za prijevod dokumenata.

5.   Tijelo odlučivanja može dati prednost razmatranju zahtjeva za međunarodnu zaštitu, osobito:

1.   Razmatranje radi utvrđivanja je li zahtjev nedopušten u skladu s člankom 38. stavkom 1., točkama (a), (b), (c) i (d) te člankom 38. stavkom 2. zaključuje se što je prije moguće, a najkasnije dva mjeseca od dana podnošenja zahtjeva.

U slučaju iz članka 38. stavka 1. točke (e) tijelo odlučivanja zaključuje razmatranje u roku od deset radnih dana.

Zahtjev se ne smatra dopuštenim samo zbog činjenice da nikakva odluka o nedopuštenosti nije donesena u rokovima određenima u ovom stavku i u stavku 2.

2.   Tijelo odlučivanja može produljiti rokove predviđene u stavku 1. prvom podstavku za najviše dva mjeseca ako:

3.   Tijelo odlučivanja zaključuje ubrzani postupak razmatranja što je prije moguće, a najkasnije u roku od tri mjeseca od datuma podnošenja zahtjeva.

4.   Tijelo odlučivanja osigurava da se postupak razmatranja o osnovanosti, pod uvjetom da se ne radi o ubrzanom postupku razmatranja, zaključi što je prije moguće, a najkasnije u roku od šest mjeseci od datuma podnošenja zahtjeva, ne dovodeći pritom u pitanje primjereno i cjelovito razmatranje.

5.   Tijelo odlučivanja može produljiti rok od šest mjeseci iz stavka 4. za dodatno razdoblje od najviše šest mjeseci:

6.   Ako tražitelj podliježe postupku transfera kako je utvrđen u članku 46. Uredbe (EU) 2024/1351, rok iz stavka 4. ovog članka počinje teći od datuma na koji je podnesen zahtjev u skladu s člankom 28. stavkom 2.

7.   Tijelo odlučivanja može odgoditi zaključivanje postupka razmatranja ako se ne može opravdano očekivati da donese odluku u rokovima iz stavka 4. zbog nesigurnog stanja u zemlji podrijetla za koju se očekuje da je privremena. U takvim slučajevima tijelo odlučivanja:

Država članica što je prije moguće obavješćuje Komisiju i Agenciju za azil o odgodi postupaka za tu zemlju podrijetla. U svakom slučaju, tijelo odlučivanja zaključuje postupak razmatranja u roku od 21 mjeseca od podnošenja zahtjeva.

8.   Države članice utvrđuju rokove za zaključenje postupka razmatranja u slučaju da sud poništi odluku tijela odlučivanja i vrati predmet na ponovno razmatranje. Ti su rokovi kraći od rokova predviđenih u ovom članku.

1.   Odluka o zahtjevu za međunarodnu zaštitu donosi se u pisanom obliku i tražitelja se o njoj obavješćuje što je prije moguće u skladu s nacionalnim pravom dotične države članice. Ako zastupnik ili pravni savjetnik pravno zastupa tražitelja, nadležno tijelo može o odluci obavijestiti njega umjesto tražitelja.

2.   Ako je zahtjev odbijen kao nedopušten, neutemeljen ili očito neutemeljen u odnosu na status izbjeglice ili supsidijarne zaštite, zbog izričitog ili prešutnog odustajanja, činjenični i pravni razlozi za odbijanje navode se u odluci.

3.   Tražitelja se u pisanom obliku obavješćuje o ishodu odluke i o načinu osporavanja odluke kojom se zahtjev odbija kao nedopušten, neutemeljen ili očito neutemeljen u odnosu na status izbjeglice ili status supsidijarne zaštite ili jer se od njega prešutno odustalo. Te se informacije mogu pružiti kao dio odluke o zahtjevu za međunarodnu zaštitu. Ako tražitelju pomaže pravni savjetnik, te se informacije dostavljaju na jeziku koji tražitelj razumije ili se opravdano pretpostavlja da ga razumije.

4.   Ako tražitelju pomaže pravni savjetnik koji pravno zastupa tražitelja, informacije iz stavka 3. mogu se dostaviti samo tom pravnom savjetniku bez prevođenja na jezik koji tražitelj razumije ili se opravdano pretpostavlja da ga razumije. U tom se slučaju tražitelja u pisanom obliku obavješćuje o tome je li mu odobrena međunarodna zaštita na jeziku koji razumije ili se opravdano pretpostavlja da ga razumije, zajedno s općim informacijama o tome kako osporiti odluku.

5.   U slučaju maloljetnika ili uzdržavanih odraslih osoba i ako se svi zahtjevi temelje na točno istoj osnovi kao i zahtjev odrasle osobe koja je odgovorna za tog maloljetnika ili uzdržavanu odraslu osobu, tijelo odlučivanja može, nakon pojedinačne procjene za svakog tražitelja, donijeti jedinstvenu odluku koja uključuje sve tražitelje, osim ako bi to dovelo do otkrivanja posebnih okolnosti tražitelja što bi moglo ugroziti njegove interese, posebno u slučajevima koji uključuju rodno uvjetovano nasilje, trgovinu ljudima i proganjanje na temelju roda, seksualne orijentacije, rodnog identiteta ili dobi. U takvim se slučajevima izdaje zasebna odluka i o njoj se dotičnu osobu obavješćuje u skladu sa stavkom 1.

1.   Tijelo odlučivanja može ocijeniti dopuštenost zahtjeva u skladu s osnovnim načelima i jamstvima predviđenima u poglavlju II. te može na temelju nacionalnog prava biti ovlašten da zahtjev odbije kao nedopušten na temelju sljedećih razloga:

2.   Tijelo odlučivanja odbija zahtjev kao nedopušten ako je zahtjev naknadni zahtjev u kojem nema novih relevantnih elemenata iz članka 55. stavaka 3. i 5. povezanih s razmatranjem toga kvalificira li se tražitelj kao korisnik međunarodne zaštite u skladu s Uredbom (EU) 2024/1347 ili povezanih s prethodno primijenjenim razlogom nedopuštenosti, niti ih je tražitelj iznio.

1.   Osnovanost zahtjeva ne razmatra se:

2.   Pri razmatranju osnovanosti zahtjeva, tijelo odlučivanja donosi odluku o tome kvalificira li se tražitelj kao izbjeglica te u suprotnom utvrđuje ispunjava li tražitelj uvjete za supsidijarnu zaštitu u skladu s Uredbom (EU) 2024/1347.

3.   Tijelo odlučivanja odbija zahtjev kao neutemeljen ako je utvrdilo da se tražitelj ne kvalificira za međunarodnu zaštitu na temelju Uredbe (EU) 2024/1347.

4.   Tijelo odlučivanja može na temelju nacionalnog prava biti ovlašteno da neutemeljen zahtjev proglasi očito neutemeljenim ako se u trenutku zaključenja razmatranja primjenjuje bilo koja od okolnosti iz članka 42. stavaka 1. i 3.

1.   Tražitelj može, na vlastitu inicijativu i u bilo kojem trenutku tijekom postupka, odustati od svog zahtjeva. Tražitelj odustaje od zahtjeva u pisanom obliku, osobno ili dostavom koju obavlja njegov pravni savjetnik koji pravno zastupa tražitelja u skladu s nacionalnim pravom.

2.   Nadležna tijela u trenutku odustajanja od zahtjeva obavješćuju tražitelja u skladu s člankom 8. stavkom 2. točkom (c) o svim postupovnim posljedicama takvog odustajanja na jeziku koji razumije ili se opravdano pretpostavlja da ga razumije.

3.   Ako do izričitog odustajanja dođe pred nadležnim tijelom koje nije tijelo odlučivanja, to tijelo o takvom odustajanju obavješćuje tijelo odlučivanja. Tijelo odlučivanja donosi odluku kojom se proglašava da se od zahtjeva izričito odustalo. Ta je odluka konačna i protiv nje se ne može izjaviti pravni lijek kako je navedeno u poglavlju V. ove Uredbe.

4.   Ako je u fazi u kojoj je tražitelj izričito odustao od zahtjeva tijelo odlučivanja već utvrdilo da se tražitelj ne kvalificira za međunarodnu zaštitu na temelju Uredbe (EU) 2024/1347, ono još uvijek može donijeti odluku o odbijanju zahtjeva kao neutemeljenog ili očito neutemeljenog.

1.   Proglašava se da se od zahtjeva prešutno odustalo:

2.   Ako je tijelo koje ocjenjuje je li se od zahtjeva prešutno odustalo nadležno tijelo koje nije tijelo odlučivanja i ako to tijelo smatra da se zahtjev mora smatrati takvim, to tijelo o tome obavješćuje tijelo odlučivanja. Tijelo odlučivanja donosi odluku kojom se proglašava da se od zahtjeva prešutno odustalo.

3.   Ako je tražitelj prisutan, nadležno tijelo u trenutku odustajanja obavješćuje tražitelja u skladu s člankom 8. stavkom 2. točkom (c) o svim postupovnim posljedicama takvog odustajanja na jeziku koji razumije ili se opravdano pretpostavlja da ga razumije.

4.   Nadležno tijelo može suspendirati postupak kako bi tražitelju omogućilo da opravda ili ispravi propuste ili radnje iz stavka 1. prije donošenja odluke kojom se proglašava da se od zahtjeva prešutno odustalo.

5.   Zahtjev se može odbiti kao neutemeljen ili očito neutemeljen ako je tijelo odlučivanja, u fazi u kojoj se od zahtjeva prešutno odustalo, već utvrdilo da se tražitelj ne kvalificira za međunarodnu zaštitu na temelju Uredbe (EU) 2024/1347.

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 21. stavak 2. tijelo odlučivanja ubrzava razmatranje osnovanosti zahtjeva za međunarodnu zaštitu u skladu s osnovnim načelima i jamstvima predviđenima u poglavlju II. u sljedećim slučajevima:

Ako je Agencija za azil dostavila smjernice o zemlji podrijetla u skladu s člankom 11. Uredbe (EU) 2021/2303 iz kojih je vidljivo da je od objavljivanja relevantnih podataka Eurostata došlo do znatne promjene u dotičnoj trećoj zemlji, države članice koriste se tim smjernicama kao uputom za primjenu prvog podstavka točke (j) ovog stavka.

2.   Ako tijelo odlučivanja smatra da razmatranje zahtjeva uključuje činjenična ili pravna pitanja koja su previše složena da bi se razmatrala u okviru ubrzanog postupka razmatranja, ono može nastaviti razmatranje osnovanosti u skladu s člankom 35. stavkom 4. i člankom 39. U tom se slučaju dotični tražitelj obavještava o promjeni postupka.

3.   Ubrzani postupak razmatranja može se primijeniti na maloljetnike bez pratnje samo:

Ako je Agencija za azil dostavila smjernice o zemlji podrijetla u skladu s člankom 11. Uredbe (EU) 2021/2303 iz kojih je vidljivo da je od objavljivanja relevantnih podataka Eurostata došlo do znatne promjene u dotičnoj trećoj zemlji, države članice koriste se tim smjernicama kao uputom za primjenu prvog podstavka točke (e) ovog stavka.

1.   Nakon dubinske provjere provedene u skladu s Uredbom (EU) 2024/1356, ako je to primjenjivo i uz uvjet da tražitelju još nije dopušten ulazak na državno područje država članica, država članica može, u skladu s osnovnim načelima i jamstvima iz poglavlja II., razmotriti zahtjev u okviru postupka na granici ako su taj zahtjev podnijeli državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva koji ne ispunjavaju uvjete za ulazak na državno područje države članice kako je utvrđeno u članku 6. Uredbe (EU) 2016/399. Postupak na granici može se provesti:

2.   Tražiteljima na koje se primjenjuje postupak na granici ne dopušta se ulazak na državno područje države članice, ne dovodeći u pitanje članak 51. stavak 2. i članak 53. stavak 2. Sve mjere koje države članice poduzimaju s ciljem sprečavanja nedopuštenog ulaska na svoje državno područje moraju biti u skladu s Direktivom (EU) 2024/1346.

3.   Odstupajući od članka 51. stavka 2. prvog podstavka zadnje rečenice tražitelju nije dopušten ulazak na državno područje države članice ako:

U slučajevima iz prvog podstavka ovog stavka, ako se na tražitelja primjenjuje odluka o vraćanju donesena u skladu s Direktivom 2008/115/EZ ili mu je odbijen ulazak u skladu s člankom 14. Uredbe (EU) 2016/399, primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) 2024/1349.

4.   Ne dovodeći u pitanje mehanizam za praćenje utvrđen u članku 14. Uredbe (EU) 2021/2303 i nadopunjujući ga, svaka država članica osigurava mehanizam za praćenje temeljnih prava u vezi s postupkom na granici koji ispunjava kriterije iz članka 10. Uredbe (EU) 2024/1356.

1.   Ako se primjenjuje postupak na granici, mogu se donijeti odluke o sljedećem:

2.   Ako je broj tražitelja veći od broja iz članka 47. stavka 1. i za potrebe utvrđivanja koga podvrgnuti postupku na granici na temelju članka 42. stavka 1. točaka (c), (f) ili (j) ili članka 42. stavka 3. točke (b), prednost se daje sljedećim kategorijama zahtjeva:

3.   Ako se postupak na granici primjenjuje na maloljetnike i članove njihovih obitelji, prednost se daje razmatranju njihovih zahtjeva.

Države članice također mogu dati prednost razmatranju zahtjeva određenih državljana trećih zemalja ili, u slučaju osoba bez državljanstva, prethodnog uobičajenog boravišta u trećoj zemlji, za koje je u slučaju negativne odluke više vjerojatno da će ih se vratiti, ovisno o slučaju, u njihovu zemlju podrijetla, zemlju prethodnog uobičajenog boravišta, sigurnu treću zemlju ili prvu zemlju azila u smislu ove Uredbe.

1.   Država članica razmatra zahtjev u okviru postupka na granici u slučajevima iz članka 43. stavka 1. ako se primjenjuje bilo koja od okolnosti iz članka 42. stavka 1. točaka (c), (f) ili (j).

2.   Ako se primjenjuju okolnosti iz članka 42. stavka 1. točke (f) i ne dovodeći u pitanje članak 54., države članice poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi u okviru postupka na granici u najvećoj mogućoj mjeri održale jedinstvo obitelji.

3.   Za potrebe stavka 2., kako bi se održalo jedinstvo obitelji, pod pojmom „članovi obitelji tog tražitelja” smatraju se, u onoj mjeri u kojoj je obitelj već postojala prije dolaska tražitelja na državno područje država članica, sljedeći članovi obitelji tražitelja koji se nalaze na državnom području iste države članice u vezi sa zahtjevom za međunarodnu zaštitu:

Za potrebe prvog podstavka točaka (b), (c) i (d), na temelju pojedinačne procjene, smatra se da je maloljetnik nevjenčan ako se njegov brak ne bi mogao sklopiti u skladu s nacionalnim zakonodavstvom dotične države članice, posebno u pogledu minimalne dobne granice za stupanje u brak.

4.   Ako, na temelju informacija dobivenih u okviru praćenja provedenoga na temelju članaka 14. i 15. Uredbe (EU) 2021/2303 Komisija ima razloga smatrati da država članica ne ispunjava zahtjeve utvrđene u članku 54. stavku 2., bez odgode preporučuje suspenziju primjene postupka na granici na obitelji s maloljetnicima na temelju članka 53. stavka 2. točke (b). Komisija objavljuje tu preporuku.

Dotična država članica u najvećoj mogućoj mjeri uzima u obzir preporuku Komisije s obzirom na svoje obveze na temelju članka 53. stavka 2. točke (b) i s ciljem otklanjanja svih utvrđenih nedostataka kako bi se osigurala potpuna usklađenost sa zahtjevima iz članka 54. stavka 2. Dotična država članica obavješćuje Komisiju o mjerama poduzetima radi provedbe preporuke.

1.   Komisija provedbenim aktima izračunava broj koji odgovara primjerenom kapacitetu svake države članice primjenom formule utvrđene u stavku 4.

Ne dovodeći u pitanje stavak 3., Komisija provedbenim aktima također utvrđuje najveći mogući broj zahtjeva koje država članica mora godišnje razmotriti u postupku na granici. Taj najveći mogući broj dva puta je veći od broja dobivenog primjenom formule iz stavka 4. od 12. lipnja 2026., tri puta veći od broja dobivenog primjenom formule iz stavka 4. od 13. lipnja 2027. i četiri puta veći od broja dobivenog primjenom formule iz stavka 4. od 13. lipnja 2028.

2.   Ako se dosegne odgovarajući kapacitet države članice iz stavka 1. prvog podstavka, od te države članice više se ne zahtijeva da provodi postupke na granici u slučajevima iz članka 43. stavka 1. ako se primjenjuju okolnosti iz članka 42. stavka 1. točke (j).

3.   Ako je država članica razmotrila najveći mogući broj zahtjeva iz stavka 1. drugog podstavka, od te države članice više se ne zahtijeva da provodi postupke na granici u slučajevima iz članka 43. stavka 1. ako se primjenjuju okolnosti iz članka 42. stavka 1. točke (c) ili (j). Ta država članica ipak će u okviru postupka na granici i dalje razmatrati zahtjeve državljana trećih zemalja na koje se primjenjuju okolnosti navedene u članku 42. stavku 1. točki (f) i članku 42. stavku 3. točki (b).

4.   Broj iz stavka 1. prvog podstavka izračunava se tako da se broj utvrđen u članku 46. pomnoži sa zbrojem nezakonitih prelazaka vanjske granice, dolazaka nakon operacija traganja i spašavanja i odbijanja ulaska na vanjskoj granici u dotičnoj državi članici tijekom prethodne tri godine te se time dobiveni rezultat podijeli sa zbrojem nezakonitih prelazaka vanjske granice, dolazaka nakon operacija traganja i spašavanja i odbijanja ulaska na vanjskoj granici u Uniju u cjelini tijekom istog razdoblja na temelju najnovijih dostupnih podataka Frontexa i Eurostata.

5.   Komisija donosi prvi takav provedbeni akt iz stavka 1. 12. kolovoza 2024. i 15. listopada svake tri godine nakon toga.

Nakon što Komisija donese provedbeni akt iz stavka 1. svaka država članica osigurava, da u roku od šest mjeseci od donošenja drugog i svakog takvog sljedećeg provedbenog akta ima odgovarajuće kapacitete utvrđene u tom provedbenom aktu. Za potrebe prvog takvog provedbenog akta, države članice osiguravaju da prije 12. lipnja 2026. imaju odgovarajuće kapacitete utvrđene u tom provedbenom aktu.

1.   Ako je broj tražitelja na koje se u bilo kojem trenutku primjenjuje postupak azila na granici u državi članici, u kombinaciji s brojem osoba na koje se primjenjuje postupak vraćanja na granici utvrđen u skladu s Uredbom (EU) 2024/1349 ili, ako je to primjenjivo, ako je jednakovrijedan postupak vraćanja na granici utvrđen na temelju nacionalnog prava jednak broju utvrđenome za tu državu članicu u provedbenom aktu Komisije iz članka 47. stavka 1. prvog podstavka ili veći od njega, ta država članica može o tome obavijestiti Komisiju.

2.   Ako država članica obavijesti Komisiju u skladu sa stavkom 1., odstupajući od članka 45. stavka 1., ta država članica nije obvezna u okviru postupka na granici razmatrati zahtjeve u pogledu kojih su namjeru za podnošenje izrazili tražitelji iz članka 42. stavka 1. točke (j) u trenutku kada je broj tražitelja na koje se primjenjuje postupak na granici u toj državi članici jednak broju iz članka 47. stavka 1. prvog podstavka ili veći od njega.

3.   Mjera iz stavka 2. primjenjuje se na temelju priljeva i odljeva, a dotična država članica obvezna je nastaviti razmatrati u okviru postupka na granici zahtjeve u pogledu kojih su namjeru za podnošenje izrazili tražitelji iz članka 42. stavka 1. točke (j) čim broj tražitelja na koje se primjenjuje postupak na granici u toj državi članici u bilo kojem trenutku bude manji od broja iz članka 47. stavka 1. prvog podstavka.

4.   Država članica može primijeniti mjeru iz stavka 2. tijekom ostatka iste kalendarske godine počevši od dana nakon datuma obavijesti na temelju stavka 1.

1.   Obavijest iz članka 48. sadržava sljedeće informacije:

2.   Države članice mogu uputiti obavijest Komisiji u skladu s člankom 48. ove Uredbe kao dio obavijesti iz članaka 58. i 59. Uredbe (EU) 2024/1351, ako je to primjenjivo.

3.   Ako država članica obavijesti Komisiju u skladu s člankom 48., dotična država članica o tome obavješćuje druge države članice.

4.   Država članica koja primjenjuje mjeru iz članka 48. svaki mjesec obavješćuje Komisiju o sljedećim elementima:

Komisija prati primjenu mjere iz članka 48. ove Uredbe i u tu svrhu preispituje informacije koje su dostavile države članice. Komisija u okviru izvješća iz članka 9. Uredbe (EU) 2024/1351 pruža procjenu primjene mjere iz članka 48. ove Uredbe u svakoj državi članici.

1.   Odstupajući od članka 28. ove Uredbe, zahtjevi na koje se primjenjuje postupak na granici podnose se najkasnije pet dana od prvog upisa ili, nakon transfera na temelju članka 67. stavka 11. Uredbe (EU) 2024/1351, pet dana od dolaska tražitelja u državu članicu premještanja nakon takvog transfera, pod uvjetom da se tražitelju pruži stvarna mogućnost da to učini. Nepoštovanje roka od pet dana ne utječe na nastavak primjene postupka na granici.

2.   Postupak na granici traje što je moguće kraće te istodobno omogućuje potpuno i pravedno razmatranje zahtjevâ. Ne dovodeći u pitanje treći podstavak ovog stavka, najdulje trajanje postupka na granici iznosi 12 tjedana od registracije namjere za podnošenje zahtjeva do trenutka kada tražitelj više nema pravo na ostanak i nije mu dopušten ostanak. Nakon isteka tog razdoblja tražitelju se dopušta ulazak na državno područje države članice, osim ako se primjenjuje članak 4. Uredbe (EU) 2024/1349.

Države članice utvrđuju odredbe o trajanju postupka razmatranja odstupajući od članka 35., sudskog preispitivanja zahtjeva za ostanak podnesenog u skladu s člankom 68. stavcima 4. i 5. te, ako je to primjenjivo, postupka povodom pravnog lijeka. Utvrđenim trajanjem osigurava se da se svi ti postupovni koraci dovrše u roku od 12 tjedana od registracije namjere za podnošenje zahtjeva.

Razdoblje od 12 tjedana može se produljiti na 16 tjedana ako država članica u koju se osoba transferira na temelju članka 67. stavka 11. Uredbe (EU) 2024/1351 primjenjuje postupak na granici.

1.   Ako se primjenjuju uvjeti za postupak na granici, države članice odlučuju provesti postupak utvrđivanja države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva kako je utvrđeno u Uredbi (EU) 2024/1351 na lokacijama na kojima se provodi postupak na granici, ne dovodeći u pitanje rokove utvrđene u članku 51. stavku 2. ove Uredbe.

2.   Ako su ispunjeni uvjeti za primjenu postupka na granici u državi članici iz koje je tražitelj transferiran, država članica u koju je tražitelj transferiran može primijeniti postupak na granici u skladu s člankom 67. stavkom 11. Uredbe (EU) 2024/1351, ne dovodeći u pitanje rokove utvrđene u članku 51. stavku 2. ove Uredbe.

1.   Postupak na granici primjenjuje se na maloljetnike bez pratnje samo u okolnostima iz članka 42. stavka 3. točke (b). U slučaju sumnje u pogledu dobi tražitelja, nadležna tijela odmah provode procjenu dobi u skladu s člankom 25.

2.   Države članice ne primjenjuju ili prestaju primjenjivati postupak na granici u bilo kojoj fazi postupka:

U slučajevima iz prvog podstavka ovog stavka nadležno tijelo tražitelju odobrava ulazak na državno područje države članice i primjenjuje odgovarajući postupak predviđen u poglavlju III.

1.   Tijekom razmatranja zahtjeva na koje se primjenjuje postupak na granici država članica zahtijeva, na temelju članka 9. Direktive (EU) 2024/1346 i ne dovodeći u pitanje njezin članak 10., da tražitelji u pravilu borave na vanjskoj granici ili tranzitnim područjima ili u njihovoj blizini ili na drugim određenim lokacijama na njihovom državnom području, u potpunosti uzimajući u obzir posebne zemljopisne okolnosti te države članice.

2.   Ne dovodeći u pitanje članak 47. države članice osiguravaju da obitelji s maloljetnicima borave u prihvatnim objektima primjerenima njihovim potrebama nakon procjene najboljeg interesa djeteta i osiguravaju životni standard primjeren tjelesnom, psihičkom, duhovnom, moralnom i društvenom razvoju maloljetnika, uz potpuno poštovanje zahtjeva iz poglavlja IV. Direktive (EU) 2024/1346.

3.   Svaka država članica obavješćuje Komisiju 11. travnja 2026., o lokacijama na kojima će se provoditi postupak na granici, među ostalim i ako se primjenjuje članak 45. Države članice osiguravaju da je kapacitet tih lokacija dovoljan za razmatranje zahtjeva obuhvaćenih člankom 45. Komisiju se obavješćuje o svakoj promjeni lokacija na kojima se provodi postupak na granici u roku od dva mjeseca nakon što je došlo do tih promjena.

4.   Zahtjev za boravak na određenom mjestu u skladu sa stavcima 1., 2. i 3. ne smatra se dozvolom ulaska na državno područje države članice i boravka na njemu.

5.   Ako tražitelja na kojeg se primjenjuje postupak na granici za potrebe takvog postupka treba transferirati do tijela odlučivanja ili nadležnog prvostupanjskog suda ili ga treba transferirati u svrhu liječenja, takvo putovanje samo po sebi ne predstavlja ulazak na državno područje države članice.

1.   Namjera za podnošenje zahtjeva koja je izražena kada o prethodnom zahtjevu istog tražitelja još nije donesena konačna odluka smatra se daljnjim dokazom, a ne novim zahtjevom.

Taj daljnji dokaz razmatra se u odgovornoj državi članici u okviru razmatranja koje je u tijeku u upravnom postupku ili u okviru bilo kojeg postupka povodom pravnog lijeka koji je u tijeku ako nadležni sud može uzeti u obzir elemente na kojima se temelji daljnji dokaz.

2.   Svaka daljnja namjera za podnošenje zahtjeva izražena u bilo kojoj državi članici nakon što je donesena konačna odluka o prethodnom zahtjevu istog tražitelja smatra se naknadnim zahtjevom i razmatra je odgovorna država članica.

3.   Naknadni zahtjev podliježe prethodnom razmatranju u kojem tijelo odlučivanja utvrđuje jesu li se pojavili novi elementi odnosno je li ih tražitelj iznio i:

4.   Prethodno razmatranje provodi se na temelju pisanih podnesaka ili osobnog intervjua, u skladu s osnovnim načelima i jamstvima iz poglavlja II. Osobni intervju osobito može biti nepotreban ako je iz pisanih podnesaka vidljivo da u zahtjevu nisu izneseni novi elementi kako su navedeni u stavku 3..

5.   Elementi koje je iznio tražitelj smatraju se novima samo ako tražitelj nije mogao, bez vlastite krivnje, iznijeti te elemente u kontekstu prijašnjeg zahtjeva. Bilo koji element koji je tražitelj mogao prije iznijeti ne mora se uzeti u obzir osim ako znatno povećava vjerojatnost da zahtjev ne bude nedopušten ili da se tražitelj kvalificira za međunarodnu zaštitu ili ako je prethodni zahtjev bio odbijen jer se od njega prešutno odustalo u skladu s člankom 41. bez razmatranja osnovanosti.

6.   Ako je tražitelj iznio nove elemente iz stavka 3. ili su se pojavili novi elementi, osnovanost zahtjeva i dalje se razmatra, osim ako se zahtjev može smatrati nedopuštenim na temelju drugog razloga predviđenoga u članku 38. stavku 1.

7.   Ako tražitelj nije iznio nove elemente iz stavka 3. ili se oni nisu pojavili, zahtjev se odbija kao nedopušten na temelju članka 38. stavka 2.

1.   Smatra se da treća zemlja koja je ratificirala i poštuje Ženevsku konvenciju u granicama odstupanja ili ograničenja te treće zemlje, kako je dopušteno na temelju te konvencije, osigurava djelotvornu zaštitu. U slučaju zemljopisnih ograničenja koja je uvela treća zemlja, postojanje zaštite osoba koje nisu obuhvaćene područjem primjene Ženevske konvencije procjenjuje se u skladu s kriterijima iz stavka 2.

2.   U slučajevima koji nisu navedeni u stavku 1. smatra se da treća zemlja osigurava djelotvornu zaštitu samo ako su ispunjeni barem sljedeći kriteriji:

1.   Treća zemlja može se za tražitelja smatrati prvom zemljom azila samo ako u toj zemlji:

2.   Koncept prve zemlje azila može se primijeniti samo pod uvjetom da tražitelj ne može dostaviti elemente kojima se opravdava zašto se koncept prve države azila na njega ne primjenjuje, u okviru pojedinačne procjene.

3.   Treća zemlja može se smatrati prvom zemljom azila za maloljetnika bez pratnje samo ako to nije u suprotnosti s njegovim najboljim interesom i ako su tijela država članica najprije od tijela dotične treće zemlje dobila jamstvo da će ta tijela preuzeti odgovornost za maloljetnika bez pratnje te da će on odmah ostvariti djelotvornu zaštitu kako je definirana u članku 57.

4.   Ako je zahtjev odbijen kao nedopušten zbog primjene koncepta prve zemlje azila, tijelo odlučivanja:

5.   Ako dotična treća zemlja ponovno ne prihvati tražitelja na svoje državno područje ili ne dostavi odgovor u roku koji je odredilo nadležno tijelo, tražitelj ima pristup postupku u skladu s osnovnim načelima i jamstvima predviđenima u poglavlju II. i odjeljku I. poglavlja III.

1.   Treća zemlja može se odrediti kao sigurna treća zemlja samo ako u toj zemlji:

2.   Treća zemlja može se odrediti kao sigurna treća zemlja na razini Unije i na nacionalnoj razini uz iznimke za određene dijelove njezina državnog područja ili jasno prepoznatljive kategorije osoba.

3.   Procjena toga može li se treća zemlja odrediti kao sigurna treća zemlja u skladu s ovom Uredbom temelji se na nizu relevantnih i dostupnih izvora informacija, uključujući informacije država članica, Agencije za azil, Europske službe za vanjsko djelovanje, Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice, Vijeća Europe i drugih relevantnih međunarodnih organizacija.

4.   Koncept sigurne treće zemlje može se primjenjivati:

5.   Koncept sigurne treće zemlje može se primjenjivati samo ako:

6.   Treća zemlja može se smatrati sigurnom trećom zemljom za maloljetnika bez pratnje samo ako to nije u suprotnosti s njegovim najboljim interesom i ako su tijela država članica najprije od tijela dotične treće zemlje dobila jamstvo da će ta tijela preuzeti odgovornost za maloljetnika bez pratnje i da će on odmah imati pristup djelotvornoj zaštiti kako je definirana u članku 57.

7.   Ako Unija i treća zemlja zajednički postignu sporazum na temelju članka 218. UFEU-a da će migranti prihvaćeni na temelju tog sporazuma biti zaštićeni u skladu s relevantnim međunarodnim standardima i uz puno poštovanje načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja, uvjeti iz ovog članka u pogledu statusa sigurne treće zemlje mogu se smatrati ispunjenima ne dovodeći u pitanje stavke 5. i 6.

8.   Ako je zahtjev odbijen kao nedopušten zbog primjene koncepta sigurne treće zemlje, tijelo odlučivanja:

9.   Ako dotična treća zemlja ne želi primiti ili ponovno primiti tražitelja na svoje državno područje, tražitelj ima pristup postupku u skladu s osnovnim načelima i jamstvima predviđenima u poglavlju II. i odjeljku I. poglavlja III.

1.   Treće zemlje određuju se kao sigurne treće zemlje na razini Unije u skladu s uvjetima iz članka 59. stavka 1.

2.   Komisija preispituje stanje u trećim zemljama koje su određene kao sigurne treće zemlje uz pomoć Agencije za azil i na temelju drugih izvora informacija iz članka 59. stavka 3.

3.   Agencija za azil dostavlja Komisiji, na njezin zahtjev, informacije i analize o određenim trećim zemljama koje bi se mogle razmotriti da budu određene kao sigurne treće zemlje na razini Unije. Komisija odmah razmatra svaki zahtjev države članice za procjenu toga može li se treća zemlja odrediti kao sigurna treća zemlja na razini Unije.

4.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 74. u pogledu suspenzije određivanja treće zemlje kao sigurne treće zemlje na razini Unije podložno uvjetima iz članka 63.

1.   Treća zemlja može se odrediti kao sigurna zemlja podrijetla u skladu s ovom Uredbom samo ako se, na temelju pravnog stanja, primjene prava u okviru demokratskog sustava i općih političkih okolnosti, može dokazati da nema proganjanja kako je definirano u članku 9. Uredbe (EU) 2024/1347 i da ne postoji stvarni rizik od ozbiljne nepravde kako je definirana u članku 15. te uredbe.

2.   Treća zemlja može se odrediti kao sigurna zemlja podrijetla na razini Unije i na nacionalnoj razini uz iznimke za određene dijelove njezina državnog područja ili jasno prepoznatljive kategorije osoba.

3.   Procjena je li treća zemlja sigurna zemlja podrijetla u skladu s ovom Uredbom temelji se na nizu relevantnih i dostupnih izvora informacija, uključujući informacije država članica, Agencije za azil, Europske službe za vanjsko djelovanje, Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice i drugih relevantnih međunarodnih organizacija, te se u njoj uzima u obzir, ako je dostupna, zajednička analiza informacija o zemlji podrijetla iz članka 11. Uredbe (EU) 2021/2303.

4.   U procjeni iz stavka 3. uzima se u obzir, među ostalim, u kojoj je mjeri osigurana zaštita od proganjanja ili ozbiljne nepravde, i to:

5.   Koncept sigurne zemlje podrijetla može se primjenjivati samo ako:

1.   Treće zemlje određuju se kao sigurne zemlje podrijetla na razini Unije u skladu s uvjetima iz članka 61.

2.   Komisija preispituje stanje u trećim zemljama koje su određene kao sigurne zemlje podrijetla uz pomoć Agencije za azil i na temelju drugih izvora informacija iz članka 61. stavka 3.

3.   Agencija za azil dostavlja Komisiji, na njezin zahtjev, informacije i analize o određenim trećim zemljama koje bi se mogle razmotriti da budu određene kao sigurne zemlje podrijetla na razini Unije. Komisija odmah razmatra svaki zahtjev države članice za procjenu toga može li se treća zemlja odrediti kao sigurna zemlja podrijetla na razini Unije.

4.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 74. u pogledu suspenzije određivanja treće zemlje kao sigurne zemlje podrijetla na razini Unije podložno uvjetima iz članka 63.

1.   U slučaju znatnih promjena stanja u trećoj zemlji koja je određena kao sigurna treća zemlja ili sigurna zemlja podrijetla na razini Unije, Komisija provodi potkrijepljenu procjenu toga ispunjava li ta treća zemlja uvjete iz članka 59. ili članka 61. i, ako Komisija smatra da ti uvjeti više nisu ispunjeni, donosi delegirani akt u skladu s člankom 74. o suspenziji određivanja te treće zemlje kao sigurne treće zemlje ili sigurne zemlje podrijetla na razini Unije za razdoblje od šest mjeseci.

2.   Komisija stalno preispituje stanje u trećoj zemlji iz stavka 1., uzimajući u obzir, među ostalim, informacije koje su dostavile države članice i Agencija za azil u vezi s naknadnim promjenama stanja u toj trećoj zemlji.

3.   Ako je Komisija donijela delegirani akt u skladu sa stavkom 1. o suspenziji određivanja treće zemlje kao sigurne treće zemlje ili sigurne zemlje podrijetla na razini Unije, u roku od tri mjeseca od datuma donošenja tog delegiranog akta ona podnosi prijedlog, u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom, za izmjenu ove Uredbe radi prestanka određivanja te treće zemlje kao sigurne treće zemlje ili sigurne zemlje podrijetla na razini Unije.

4.   Ako Komisija ne podnese prijedlog iz stavka 3. u roku od tri mjeseca od donošenja delegiranog akta iz stavka 1., delegirani akt o suspenziji određivanja treće zemlje kao sigurne treće zemlje ili sigurne zemlje podrijetla na razini Unije prestaje proizvoditi učinke. Ako Komisija podnese takav prijedlog u roku od tri mjeseca od donošenja delegiranog akta iz stavka 1., Komisija je ovlaštena, na temelju potkrijepljene procjene, produljiti valjanost tog delegiranog akta za razdoblje od šest mjeseci, uz mogućnost da jednom obnovi to produljenje.

5.   Ne dovodeći u pitanje stavak 4., ako se prijedlog koji je podnijela Komisija za prestanak određivanja treće zemlje kao sigurne treće zemlje ili sigurne zemlje podrijetla na razini Unije ne donese u roku od 15 mjeseci nakon što je Komisija podnijela prijedlog, suspenzija određivanja treće zemlje kao sigurne treće zemlje ili sigurne zemlje podrijetla na razini Unije prestaje proizvoditi učinke.

1.   Države članice mogu zadržati ili uvesti zakonodavstvo kojim se dopušta određivanje na nacionalnoj razini sigurnih trećih zemalja ili sigurnih zemalja podrijetla koje nisu određene na razini Unije za potrebe razmatranja zahtjeva za međunarodnu zaštitu.

2.   Ako se određivanje treće zemlje kao sigurne treće zemlje ili sigurne zemlje podrijetla na razini Unije suspendira na temelju članka 63. stavka 1., države članice ne određuju tu zemlju kao sigurnu treću zemlju ili sigurnu zemlju podrijetla na nacionalnoj razini.

3.   Ako se određivanje treće zemlje kao sigurne treće zemlje ili sigurne zemlje podrijetla na razini Unije suspendira u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom, država članica može obavijestiti Komisiju da smatra da, nakon promjene stanja u toj zemlji, ona ponovo ispunjava uvjete iz članka 59. stavka 1. i članka 61.

Ta obavijest uključuje potkrijepljenu procjenu toga ispunjava li ta zemlja uvjete iz članka 59. stavka 1. i članka 61., uključujući objašnjenje određenih promjena stanja u trećoj zemlji zbog kojih ta zemlja ponovo ispunjava te uvjete.

Nakon obavijesti Komisija od Agencije za azil zahtijeva da joj dostavi informacije i analizu stanja u trećoj zemlji.

Država članica koja šalje obavijest tu treću zemlju može odrediti kao sigurnu treću zemlju ili sigurnu zemlju podrijetla na nacionalnoj razini samo pod uvjetom da Komisija ne uloži prigovor na to određivanje.

Pravo Komisije na prigovor ograničeno je na razdoblje od dvije godine od datuma prestanka određivanja te treće zemlje kao sigurne treće zemlje ili sigurne zemlje podrijetla na razini Unije. Svaki prigovor Komisije izražava se u roku od tri mjeseca od datuma svake obavijesti države članice i nakon odgovarajućeg preispitivanja stanja u toj trećoj zemlji, uzimajući u obzir uvjete iz članka 59. stavka 1. i članka 61. ove Uredbe.

Ako smatra da su ti uvjeti ispunjeni, Komisija može, u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom, podnijeti prijedlog za izmjenu ove Uredbe kako bi se ta treća zemlja odredila kao sigurna treća zemlja ili sigurna zemlja podrijetla na razini Unije.

4.   Države članice obavješćuju Komisiju i Agenciju za azil o trećim zemljama koje su određene kao sigurne treće zemlje ili sigurne zemlje podrijetla na nacionalnoj razini do 12. lipnja 2026. i odmah nakon svakog određivanja ili izmjene određivanja. Države članice jednom godišnje obavješćuju Komisiju i Agenciju za azil o drugim sigurnim trećim zemljama na koje se taj koncept primjenjuje u vezi s određenim tražiteljima kako je navedeno u članku 59. stavku 4. točki (b).