Smjernice EU-a u pogledu dijaloga o ljudskim pravima sa zemljama koje nisu članice EU-a

SAŽETAK DOKUMENTA:

Dijalozi o ljudskim pravima sa zemljama koje nisu članice EU-a – smjernice

SAŽETAK

ČEMU SLUŽE OVE SMJERNICE?

One uspostavljaju pristup EU-a za pokretanje i vođenje dijaloga o ljudskim pravima sa zemljama koje nisu članice EU-a. Takvi dijalozi nastoje poticati pitanja ljudskih prava u svim područjima vanjske politike EU-a.

KLJUČNE TOČKE

• EU vodi dijalog o ljudskim pravima s više od 40 zemalja koje nisu članice EU-a. Neki su dijalozi opće prirode i temelje se na ugovorima, sporazumima i konvencijama, dok su drugi strukturirani tako da se usredotočuju isključivo na ljudska prava. Postoje i ad hoc dijalozi koji se protežu na teme povezane sa zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom te dijalozima u kontekstu posebnog odnosa koji se dijele s usklađenog aspekta.
• Ciljevi takvih dijaloga definiraju se posebno za svaki slučaj. Ciljevi mogu uključivati raspravu i suradnju u pitanjima ljudskih prava u multinacionalnim organizacijama poput UN-a, odnosno prikupljanje podataka i izražavanje brige o pitanjima ljudskim pravima.
• Prioritetna pitanja o kojima će se raspravljati u dijalozima o ljudskim pravima jesu: provedba instrumenata za ljudska prava; borba protiv smrtne kazne, mučenje i drugo okrutno postupanje te svi oblici diskriminacije; dječja prava (osobito u oružanim sukobima); ženska prava; sloboda izražavanja; uloga civilnog društva i zaštita branitelja ljudskih prava; međunarodna suradnja u području međunarodne pravde (posebice s Međunarodnim kaznenim sudom); promicanje demokratizacije i dobrog upravljanja te sprječavanje sukoba i vladavina prava.
• Odluku o pokretanju dijaloga o ljudskim pravima s trećom zemljom donosi Vijeće, u kojem Radna skupina za ljudska prava (COHOM) ima središnju ulogu. Odluka prvo zahtijeva procjenu koja se temelji na izvješćima o stanju ljudskih prava u predmetnoj zemlji. Procjena uzima u obzir nekoliko čimbenika (npr. stav vlade dotične zemlje prema ljudskim pravima i civilnom društvu).
• Od slučaja do slučaja određuje se gdje i koliko često će se dijalog održavati te razina zastupljenosti. Dijalozi bi se u pravilu trebali održati u predmetnoj zemlji (ili u Bruxellesu, ako je primarna svrha raspravljati o pitanjima od zajedničkog interesa i jačanje suradnje) i trebali bi trajati najmanje jedan puni dan.
• Tijekom dijaloga EU može uputiti pojedinačne slučajeve trećim zemljama, zajedno sa zahtjevima za odgovorom i za oslobađanjem zatočenih osoba. Na kraju dijaloga EU može objaviti priopćenje za tisak, samostalno ili zajedno s predmetnom trećom zemljom.
• Svi dijalozi o ljudskim pravima s trećim zemljama svake druge godine moraju se procijeniti, uzimajući u obzir u kojoj su mjeri ciljevi ispunjeni. Ujedno se mora ispitati postignuti napredak na prioritetnim područjima dijaloga te koliko su aktivnosti EU-a pridonijele tome napretku. Ovisno o procjeni, koju donosi predsjedništvo EU-a uz pomoć COHOM-a, dijalog će se ili nastaviti ili prekinuti.

POZADINA

Dijalozi EU-a o ljudskim pravima

DOKUMENT

Smjernice EU-a o dijalozima o ljudskim pravima s trećim zemljama – ažurirana verzija

Posljednje ažuriranje 20.10.2015