Računalni programi – pravna zaštita

 

SAŽETAK DOKUMENTA:

Direktiva 2009/24/EZ – pravna zaštita računalnih programa

ČEMU SLUŽI OVA DIREKTIVA?

Ima za cilj pojasniti i ukloniti razlike između pravne zaštite računalnih programa u različitim zemljama Europske unije (EU) kako bi se doprinijelo ispravnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta.

KLJUČNE TOČKE

• Zemlje EU-a moraju zaštititi računalne programe autorskim pravom.
• Programi bi trebali biti zaštićeni kao književna djela, u smislu Bernske konvencije za zaštitu književnih i umjetničkih djela.
• Računalni programi uključuju pripremni dizajnerski materijal.

Područje primjene

Zaštita koja se pruža u ovoj direktivi primjenjuje se na:

• izražaj računalnog programa u bilo kojem obliku, ali ne na ideje i načela na kojima se zasniva računalni program ili bilo koji njegovi elementi;
• računalni program koji je izvoran u smislu da predstavlja autorovu vlastitu intelektualnu tvorevinu;
• računalne programe stvorene prije 1. siječnja 1993., ne dovodeći u pitanje bilo koje radnje završene i bilo koja prava stečena prije tog datuma.

Autorstvo

• Autor računalnog programa je osoba ili skupina ljudi koja je stvorila program, ili, kad nacionalno zakonodavstvo to dopušta, pravna osoba, tj. poduzeće ili neki drugi pravni subjekt.
• Ako nekoliko osoba sudjeluje u stvaranju programa, isključiva se prava posjeduju zajednički.
• Ako zaposlenik stvori računalni program tijekom svojih obveza ili slijedeći upute svojeg poslodavca, isključivo poslodavac ima imovinska prava vezana uz taj računalni program.

Isključiva prava nositelja prava

Nositelj prava na računalni program može izvršiti, ili ovlastiti druge da izvrše, sljedeće:

• trajno ili privremeno reproduciranje programa, ili njegova dijela;
• prijevod, prilagodbu, obradu i bilo koju drugu izmjenu računalnog programa;
• distribuciju programa.

Ograničenja tih isključivih prava (nema potrebe za prethodnim odobrenjem nositelja prava)

• Zakoniti stjecatelj programa može reproducirati, prevoditi, prilagođavati ili mijenjati program, onda kada je to potrebno kako bi se program koristio u skladu s njegovom namjeravanom svrhom.
• Osoba koja ima pravo koristiti računalni program može izraditi sigurnosnu kopiju ako je to potrebno za tu uporabu.
• Ta osoba također može promatrati, proučavati ili ispitivati rad programa radi utvrđivanja ideje i načela na kojima se zasniva bilo koji element programa.

Dekompiliranje *

Prethodno odobrenje nositelja prava nije potrebno kada su reprodukcija koda i prevođenje njegova oblika ključni za dobivanje informacija potrebnih za postizanje interoperabilnosti* novog računalnog programa s drugim programima.

Primjenjuju se sljedeći kriteriji:

• te radnje izvodi osoba koja ima odobrenje za korištenje ili druga osoba koja ima pravo koristiti primjerak programa;
• informacije o interoperabilnosti prethodno nisu bile odmah dostupne;
• te su radnje ograničene na dijelove izvornog programa koji su potrebni za postizanje interoperabilnosti.

Posebne mjere zaštite

Zemlje EU-a moraju poduzeti mjere protiv osoba koje poduzmu bilo koju od sljedećih radnji:

• stavljanje u promet primjerka računalnog programa kojim se povređuje pravo;
• posjedovanje primjerka računalnog programa kojim se povređuje pravo u komercijalne svrhe;
• stavljanja u promet ili posjedovanje, u komercijalne svrhe, bilo kojeg sredstva čija je jedina namjena olakšati neovlašteno uklanjanje ili osujećivanje rada bilo kojeg tehničkog uređaja za zaštitu.

Primjerak računalnog programa kojim se povređuje pravo može se zaplijeniti u skladu s nacionalnim pravima zemalja EU-a.

OTKAD SE DIREKTIVA PRIMJENJUJE?

Primjenjuje se od 25. svibnja 2009. Zemlje EU-a trebale su je uključiti u nacionalno pravo do 31. prosinca 1992., datum je naveden u Direktivi 91/250/EEZ koju je kodificirala Direktiva 2009/24/EZ.

POZADINA

Za više informacija pogledajte:

• Zaštita računalnih programa

* KLJUČNI POJMOVI

GLAVNI DOKUMENT

Direktiva 2009/24/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o pravnoj zaštiti računalnih programa (kodificirana verzija) (SL L 111, 5.5.2009., str. 16.–22.)

Posljednje ažuriranje 23.01.2017