EUROPSKA KOMISIJA

Strasbourg, 12.12.2023.

COM(2023) 790 final

2018/0198(COD)

Izmijenjeni prijedlog

UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o mehanizmu za uklanjanje pravnih i administrativnih prepreka u prekograničnom kontekstu

OBRAZLOŽENJE

1.KONTEKST PRIJEDLOGA

•Razlozi i ciljevi prijedloga

Ovim se Prijedlogom mijenja Komisijin Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o mehanizmu za uklanjanje pravnih i administrativnih prepreka u prekograničnom kontekstu 1 („Prijedlog o ECBM-u”), uključujući izmjenu naslova u „uredbe o olakšavanju prekograničnih rješenja”.

Komisija je donijela Prijedlog o ECBM-u u svibnju 2018., ali Parlament i Vijeće nisu postigli dogovor o njemu jer su dva suzakonodavca zauzela različita stajališta. Parlament je 14. veljače 2019. donio svoje stajalište u prvom čitanju. Općenito, to stajalište čvrsto podupire prijedlog Komisije te je predloženo nekoliko dodataka radi veće fleksibilnosti u provedbi. Vijeće nije donijelo službeno stajalište jer su države članice izrazile zabrinutost u vezi s prijedlogom na razini radne skupine te je rad na tom predmetu prekinut.

Parlament je 14. rujna 2023. donio zakonodavnu rezoluciju o vlastitoj inicijativi s preporukama Komisiji o izmjeni Prijedloga o ECBM-u, u skladu s člankom 225. Ugovora o funkcioniranju Europske unije („Ugovor”).

U ovom izmijenjenom prijedlogu Komisije uzimaju se u obzir zabrinutost, primjedbe i preporuke dvaju suzakonodavaca, pri čemu se zadržava izvorna usmjerenost Prijedloga o ECBM-u na uklanjanje prepreka koje ometaju živote prekograničnih zajednica.

Otkad je Komisija 2018. donijela Prijedlog o ECBM-u, potreba za oslobađanjem potencijala prekograničnih regija EU-a predlaganjem pravnog okvira za uklanjanje prekograničnih prepreka postala je još izraženija. Pravne i administrativne prekogranične prepreke znatno otežavaju svakodnevni život 150 milijuna građana koji žive u prekograničnim regijama, kao i poslovanje poduzeća i institucija, što otežava njihove aktivnosti i negativno utječe na gospodarske rezultate. Procjenjuje se da bi uklanjanje 20 % prepreka povećalo BDP za 2 % i stvorilo više od milijun radnih mjesta u prekograničnim regijama 2 . Povrh makroekonomskih aspekata, pristup javnim uslugama, npr. prijevozu, bolnicama i sveučilištima, u njima je općenito otežan. Balansiranje između različitih administrativnih i pravnih sustava često je složeno i skupo.

U anketi koju je Komisija provela u srpnju 2020. 3 44 % građana u prekograničnim regijama EU-a izdvojilo je pravne i administrativne razlike kao najveće prepreke suradnji. Učinak prekograničnih prepreka u razvoju prekograničnih regija dokumentiran je u Prekograničnom preispitivanju , uključujući Komunikaciju Komisije Poticanje rasta i kohezije u graničnim regijama EU-a 4 .

Usto, postoji rizik da će prekogranične regije biti nerazmjerno pogođene u kriznim vremenima. Primjerice, tijekom pandemije bolesti COVID-19 gospodarski učinak mjera povezanih s granicama koje su poduzele države članice na prekogranične regije bio je više nego dvostruko veći od prosječnog učinka na sve regije EU-a 5 .

Kako bi otpočela rad na svladavanju prekograničnih prepreka, Komisija je 2018. pokrenula b-solutions 6 , inovativnu inicijativu koja pruža pravnu potporu javnim tijelima u prekograničnim regijama pri utvrđivanju temeljnih uzroka pravnih ili administrativnih prepreka koje utječu na njihovu prekograničnu interakciju i istražila moguća rješenja. Do kraja studenog 2023. u okviru inicijative odabrana su 154 predmeta, od kojih je 90 zaključeno utvrđivanjem uzroka prepreke. Tih 90 slučajeva obuhvaćalo je 27 prekograničnih regija u 21 državi članici te su prepreke uklonjene uglavnom u području zapošljavanja, javnog prijevoza, zdravstvene skrbi i institucionalne suradnje. U više od trećine tih slučajeva temeljni uzrok bile su pravne i administrativne norme koje su se razlikovale na dvjema stranama granice, pa se od država članica zahtijevalo da se uključe u pronalaženje rješenja. Iskustvo s inicijativom b-solutions bilo je ključno za analizu i utvrđivanje pravnih i administrativnih prekograničnih prepreka te je otkrilo potencijal novog alata uspostavljenog na razini EU-a za uklanjanje tih prepreka. Iako inicijativa b-solutions pomaže u utvrđivanju prepreka, nije dostatna da bi se ponudio alat koji države članice mogu koristiti i na koji se mogu osloniti u svojim postupcima ako žele ukloniti prepreku.

Postojeći financijski i pravni instrumenti dostupni na razini EU-a ne pružaju sveobuhvatan i djelotvoran odgovor na prepreke koje utječu na prekogranične regije. Konkretno, iako su europske grupacije za teritorijalnu suradnju (EGTS-ovi) 7 djelotvorne u olakšavanju prekogranične suradnje stvaranjem pravnih subjekata koji djeluju prekogranično, nemaju regulatorne ovlasti za uklanjanje prepreka u prekograničnim slučajevima. Usto, iako programi Interrega osiguravaju djelotvornu financijsku potporu prekograničnim projektima koji pomažu u približavanju regija i građana s obje strane granice, sami ne mogu ukloniti pravne i administrativne prepreke jer su za njih potrebne odluke izvan opsega struktura za upravljanje programima i projektima.

Izmijenjeni prijedlog stoga osigurava pravni okvir primjenjiv na sve države članice kako bi se pomoglo u pronalaženju rješenja za pravne i administrativne prepreke koje bi mogle ugroziti prekograničnu interakciju i razvoj prekograničnih regija. Područje primjene obuhvaća elemente infrastrukture koja utječe na prekograničnu regiju ili javnu uslugu koja se pruža u prekograničnoj regiji. Ovim su prijedlogom obuhvaćene samo prepreke koje proizlaze iz nacionalnog prava, uključujući slučajeve u kojima države članice pravilno, ali različito prenose direktive EU-a. Prepreke koje uključuju moguće kršenje prava Unije nisu obuhvaćene područjem primjene ovog izmijenjenog prijedloga s obzirom na to da postoje drugi posebni instrumenti prilagođeni rješavanju tih pitanja, kao što je SOLVIT. Prekogranične koordinacijske točke mogu surađivati s nacionalnim centrima mreže SOLVIT kako bi, prema potrebi, izvršile potencijalni prijenos spisa.

Izmijenjenim prijedlogom zahtijeva se uspostava prekograničnih koordinacijskih točaka u svim državama članicama za izvješćivanje o prekograničnim preprekama i procjenu spisa koje podnose „pokretači”. Pokretači su subjekti javnog ili privatnog prava odnosno fizičke osobe koje pripremaju prekogranični spis utvrđivanjem prekogranične interakcije i opisom prepreka koje koordinacijske točke trebaju razmotriti. Države članice mogu odrediti postojeća ili nova tijela i mogu odlučiti uspostaviti jednu ili više koordinacijskih točaka, uključujući zajednička tijela sa susjednim državama članicama, u skladu sa svojim institucionalnim okvirom i preferencijama.

Prekogranična koordinacijska točka zadužena je za procjenu prekogranične prepreke koju je opisao pokretač. Ako zaključi da postoji prepreka, razmatra koje su strukture suradnje dostupne za uklanjanje utvrđene prepreke. Ako ne postoji institucionalna struktura za prekograničnu suradnju kojom bi se uklonila prepreka ili ako postojeće nisu dostatne za njezino uklanjanje, države članice mogu se odlučiti za upotrebu alata za olakšavanje prekograničnih rješenja uspostavljenog ovom Uredbom. U bilo kojem postupovnom koraku prekogranična koordinacijska točka može odlučiti da neće ukloniti prepreku, čak i ako zaključi da prepreka postoji. U tom će slučaju o tome obavijestiti pokretača i objasniti zašto se prepreka opisana u spisu neće ukloniti. Nakon procjene prekograničnog spisa prekogranična koordinacijska točka mora u razumnom roku proslijediti zaključak procjene pokretaču.

Alat za olakšavanje prekograničnih rješenja sastoji se od jedinstvenog postupka za uklanjanje prepreka zakonodavne ili administrativne prirode. Nakon procjene prepreke i utvrđivanja prirode odredbe iz koje prepreka proizlazi, prekogranična koordinacijska točka odgovorna je za obraćanje nadležnom tijelu kako bi se najprije provjerili interes i izvedivost uklanjanja prepreke s pomoću utvrđenih upravnih ili pravnih odredbi te za obavješćivanje pokretača i prekogranične koordinacijske točke susjedne države članice u skladu s tim. Kad je riječ o prekograničnim preprekama koje bi zahtijevale prilagodbu postojećeg zakonodavstva, stajalište koje je zauzela prekogranična koordinacijska točka da se nacionalnoj vladi predloži pokretanje zakonodavnog postupka ni na koji način nije obvezujuće za nadležno zakonodavno tijelo. Odluka o uklanjanju administrativne ili pravne prepreke i dalje je dobrovoljna i razmatraju je nadležna nacionalna tijela.

Ovaj izmijenjeni prijedlog donosi višestruke koristi. Državama članicama pruža se standardni postupak za uklanjanje prepreka te se osigurava da građani EU-a koji žive u pograničnim područjima prime (pozitivan ili negativan) odgovor od svoje države članice u razumnom roku u pogledu mogućnosti prevladavanja utvrđenih prepreka. Državama članicama koje nemaju dostatne strukture za suradnju pruža se novi alat za uklanjanje tih prepreka. Osim toga, prekogranične koordinacijske točke u svakoj državi članici stvorit će učinkovitu mrežu za razmjenu znanja i jačanje kapaciteta u suradnji s Komisijom. U širem smislu, izmijenjeni prijedlog može imati važnu ulogu u omogućivanju funkcioniranja jedinstvenog tržišta i poticanju ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije EU-a. Prijedlog može izravno utjecati na svakodnevni život ljudi koji žive u prekograničnim regijama poboljšanjem njihova pristupa uslugama i gospodarskim prilikama.

U usporedbi s Prijedlogom o ECBM-u iz 2018., ovaj izmijenjeni prijedlog prilagođen je kako bi se u obzir uzela zabrinutost u pogledu supsidijarnosti i proporcionalnosti. Alat za olakšavanje prekograničnih rješenja nije obvezan i trebao bi se upotrebljavati samo ako nisu dostupni drugi alati iz postojećih struktura suradnje ili ako se njima ne može na zadovoljavajući način ukloniti prepreka.

Iako će države članice morati analizirati postoji li prepreka i može li se ukloniti, nakon analize spisa mogu odlučiti hoće li ukloniti prepreku, uzimajući u obzir procjenu koju je provela prekogranična koordinacijska točka. Izmijenjeni prijedlog stoga se u potpunosti temelji na načelu supsidijarnosti, uz poštovanje zakonodavnih ovlasti država članica.

U usporedbi s Prijedlogom o ECBM-u iz 2018., izmijenjenim prijedlogom pojednostavnjuju se postupci za procjenu prekograničnih spisa koje podnose pokretači. U okviru alata za olakšavanje prekograničnih rješenja uspostavljen je jedinstveni postupak s ograničenim zahtjevima za države članice, primjenjiv na pravne i administrativne prepreke. Osim toga, izmijenjeni prijedlog uključuje ograničene administrativne zahtjeve jer države članice mogu imenovati postojeće tijelo kao prekograničnu koordinacijsku točku i odlučiti kako najbolje organizirati svoje resurse. Države članice mogu imenovati i zajedničke prekogranične koordinacijske točke duž svojih zajedničkih granica, čime se optimiziraju njihovi resursi.

•Dosljednost s postojećim odredbama politike u tom području

Interreg je glavni financijski instrument kohezijske politike za podupiranje programa prekogranične suradnje u prekograničnim regijama EU-a, među ostalim duž granica sa susjednim zemljama EFTA-e i Andorom. Ti programi pomažu u približavanju regija i građana s obje strane granice. U okviru Interrega VI. (2021. – 2027.) 8 iz Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR) može se podupirati cilj specifičan za Interreg „bolje upravljanje suradnjom” u cilju povećanja učinkovitosti javne uprave promicanjem pravne i administrativne suradnje te suradnje među građanima, civilnim društvom i institucijama, posebno s ciljem uklanjanja pravnih i drugih prepreka u prekograničnim regijama 9 . Neki programi Interrega mogu iskoristiti tu mogućnost za financiranje stvaranja struktura koje mogu funkcionirati kao prekogranične koordinacijske točke. Ako ta potpora već nije uključena u predmetne programe Interrega ili ako dodijeljena sredstva nisu dostatna, države članice i programski partneri mogu razmotriti reprogramiranje EFRR-a za uspostavu i funkcioniranje prekograničnih koordinacijskih točaka. Osim te dodatne potpore i osiguravanja financijskih sredstava EU-a, programi Interrega ne mogu sami ukloniti pravne i administrativne prekogranične prepreke jer su za njih potrebne odluke izvan opsega struktura za upravljanje programima i projektima.

Izmijenjeni prijedlog stoga osigurava pravni okvir koji se primjenjuje na sve države članice kako bi se pronašla rješenja za pravne i administrativne prepreke kao dopuna financijskoj potpori koja se pruža u okviru Interrega i institucionalnoj potpori kao što su EGTS-ovi, s obzirom na to da tim grupacijama nedostaju zakonodavne ovlasti potrebne za prevladavanje pravnih prepreka 10 .

•Dosljednost s drugim politikama Unije

Kohezijska politika i jedinstveno tržište međusobno se podupiru. Mehanizam uspostavljen ovom Uredbom pridonio bi ciljevima jedinstvenog tržišta, posebno poticanjem gospodarskog potencijala prekograničnih regija, koji je djelomično neiskorišten zbog različitih pravnih i upravnih sustava.

U studiji koju je Komisija 2017. naručila o gospodarskom učinku prekograničnih prepreka na BDP i zaposlenost u prekograničnim regijama uz unutarnje kopnene granice procijenjeno je da bi se, čak i ako bi se uklonilo samo 20 % postojećih prepreka, BDP prekograničnih regija povećao za 2 % 11 . Pravni okvir koji se primjenjuje na sve države članice kako bi se pronašla rješenja za pravne i administrativne prepreke u prekograničnim regijama stoga je nužna dopuna pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta, što je temeljni cilj EU-a (članak 3. UEU-a i članak 3. stavak 1. točka (b) Ugovora) 12 .

Materijalno područje primjene izmijenjenog prijedloga ne utječe na izvršavanje drugih nadležnosti i mjera o kojima se odlučuje u okviru drugih politika EU-a niti na institucijsku ravnotežu utvrđenu u Ugovorima.

Ova Uredba neće utjecati ni na jedan drugi pravni akt Unije, posebno na one koji se primjenjuju na izvansudsko rješavanje pravnih pitanja koja proizlaze iz prekograničnih prepreka i na pravilno tumačenje ili provedbu prava Unije. Ovom se Uredbom ne dovode u pitanje mehanizmi koordinacije uspostavljeni za socijalnu sigurnost i oporezivanje.

2.PRAVNA OSNOVA, SUPSIDIJARNOST I PROPORCIONALNOST

•Pravna osnova

U članku 175. trećem podstavku Ugovora predviđena su posebna djelovanja koja je potrebno utvrditi izvan fondova koji su navedeni u njegovu prvom podstavku, kako bi se ostvarili ciljevi socijalne i ekonomske kohezije predviđeni Ugovorom. Za postizanje skladnog razvoja Europske unije u cjelini i veće ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije potrebna je intenzivnija teritorijalna suradnja. U tu je svrhu primjereno poduzeti mjere za poboljšanje provedbenih uvjeta za suradnju u prekograničnim regijama, kojima je potrebno posvetiti posebnu pozornost, u skladu s člankom 174. stavkom 3. Ugovora.

•Supsidijarnost

Uvjeti teritorijalne suradnje trebali bi se stvoriti u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. stavka 3. UEU-a. Države članice poduzele su pojedinačne, bilateralne ili čak multilateralne inicijative za uklanjanje pravnih prekograničnih prepreka. Međutim, nemaju sve države članice takve strukture za suradnju, a posebno ne za sve granice određene države članice.

Usto, prekogranične koordinacijske točke nisu operativne u svim državama članicama koje obuhvaćaju sve unutarnje granice EU-a, iako su potrebne za stvaranje učinkovite mreže za razmjenu znanja i jačanje kapaciteta, u suradnji s Komisijom. Osim toga, financijska sredstva EU-a (uglavnom u okviru programa Interreg) i pravni instrumenti (uglavnom EGTS-ovi) dosad nisu bili dostatni za uklanjanje pravnih prekograničnih prepreka utvrđenih u cijeloj Uniji.

Stoga ciljeve predloženog djelovanja države članice ne mogu dostatno ostvariti na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini. S obzirom na opseg i učinke predloženog djelovanja, oni se bolje postižu poduzimanjem mjera na razini EU-a. Stoga je potrebno daljnje djelovanje zakonodavca EU-a.

•Proporcionalnost

U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u članku 5. stavku 4. UEU-u sadržaj i oblik djelovanja EU-a ne bi trebali prelaziti ono što je potrebno za ostvarivanje ciljeva Ugovora. Upotreba alata za olakšavanje prekograničnih rješenja uspostavljenog na temelju ove Uredbe dobrovoljna je. Države članice mogu s jednom ili više susjednih država članica odlučiti da će nastaviti uklanjati pravne prepreke u određenoj prekograničnoj regiji u okviru postojećih struktura suradnje.

Države članice mogu odlučiti kako najbolje organizirati svoje resurse pri imenovanju prekogranične koordinacijske točke, među ostalim imenovanjem postojećeg tijela ili zajedničkih prekograničnih koordinacijskih točaka sa susjednim državama članicama.

Ako država članica nema takav alat ili ako postojeće strukture za suradnju nisu dostatne za uklanjanje određene prekogranične prepreke, može se odlučiti za upotrebu alata za olakšavanje prekograničnih rješenja uspostavljenog ovom Uredbom.

Stoga, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje njezinih ciljeva. Izmijenjenim prijedlogom ne dovode se u pitanje pravni lijekovi utvrđeni Ugovorima za rješavanje povreda prava Unije od strane država članica.

•Odabir instrumenta

Kako je opisano u prethodnom odjeljku 1., države članice poduzele su pojedinačne, bilateralne ili čak multilateralne inicijative za uklanjanje pravnih prekograničnih prepreka; međutim, to ne vrijedi za sve države članice i svakako nije dostatno da bi se obuhvatile sve prepreke.

Uredbom se utvrđuju obveze država članica da imenuju prekogranične koordinacijske točke i osiguraju da pokretači prime odgovor nakon procjene prekograničnog spisa u razumnom roku (koji se može utvrditi u skladu s nacionalnim pravom). Uredba je kompatibilna s predlaganjem dobrovoljnog, spremnog alata (alat za olakšavanje prekograničnih rješenja) i s pravom država članica da odaberu odgovarajući instrument. Odabir ove izmijenjene Uredbe u skladu je s Prijedlogom Komisije o ECBM-u iz 2018. i s međuinstitucijskim kontekstom ovog predmeta (vidjeti odjeljak 1.).

3.REZULTATI EX POST EVALUACIJA, SAVJETOVANJA S DIONICIMA I PROCJENA UČINKA

•Ex post evaluacije/provjere primjerenosti postojećeg zakonodavstva

Nije primjenjivo: novo zakonodavstvo.

•Savjetovanja s dionicima

Koncept prekogranične politike prvenstveno proizlazi iz rada luksemburškog predsjedništva Vijeća 2015. To je dovelo do osnivanja neformalne radne skupine država članica i grupacija država članica koje su se sastajale do prosinca 2018. Radna skupina istražila je mogućnosti za olakšavanje uklanjanja trajnih prekograničnih prepreka, posebice pri provedbi prekograničnih projekata.

Drugi dionici, posebno prekogranične regije i institucije, već su neko vrijeme tražili instrument za uklanjanje prekograničnih prepreka. To je posebno došlo do izražaja tijekom prekograničnog preispitivanja koje je od 2015. do 2017. provela Komisija. U okviru javnih savjetovanja provedenih tijekom preispitivanja na svim službenim jezicima Unije primljeno je više od 620 odgovora. Na pitanje povezano s potencijalnim rješavanjem graničnih pitanja, ispitanici su izričito zatražili od Komisije da promiče veću fleksibilnost u provedbi nacionalnog/regionalnog zakonodavstva u graničnim regijama.

Naposljetku, u mišljenju Odbora regija i rezoluciji Europskog parlamenta kao odgovor na Komunikaciju „Poticanje rasta i kohezije u graničnima regijama EU-a” podržava se prijedlog iz 2018. za izradu takvog instrumenta. Oba su dokumenta donesena u ljeto 2018. Kao odgovor na prijedlog iz 2018. Odbor regija donio je 5. prosinca 2018. još jedno izvješće (izvjestitelj: Bouke Arends, NL/PES) za potporu prijedlogu. Odbor regija donio je 10. listopada 2023. novo mišljenje „Europski prekogranični mehanizam 2.0” (izvjestitelj: Magali Altounian, FR/RENEW).

Inicijativa b-solutions iz odjeljka 1. dodatno je pokazala potrebu za pravnim instrumentom uspostavljenim pravom Unije kako bi se pomoglo u uklanjanju prekograničnih prepreka. U anketi koju je Komisija provela 2020. (vidjeti i odjeljak 1.) 44 % građana u graničnim regijama EU-a izdvojilo je pravne i administrativne razlike kao najveće prepreke prekograničnoj suradnji.

•Procjena učinka

Učinak i europska dodana vrijednost Interrega uvelike su prepoznati 13 . Međutim, prekogranične prepreke u mnogim slučajevima (posebno u vezi sa zdravstvenim uslugama, lokalnim javnim prijevozom i razvojem poduzetništva) nastaju zbog razlika u administrativnim praksama i nacionalnim pravnim okvirima. Teško ih je ukloniti samo u okviru programa i za njih su potrebne odluke izvan opsega programskih struktura.

Prijedlog o ECBM-u iz 2018. bio je dio zakonodavnog paketa za kohezijsku politiku za razdoblje 2021. – 2027., kojem je priložena procjena učinka 14 koja se i dalje primjenjuje. Ta se procjena učinka temelji na prethodno navedenoj studiji iz 2017. koju je naručila Komisija. Budući da su nalazi i danas relevantni i valjani, nema potrebe za ažuriranom procjenom učinka izmijenjenog prijedloga. Ovim se Prijedlogom znatno pojednostavnjuje Prijedlog o ECBM-u iz 2018., a zadržava se izvorna usmjerenost na uklanjanje pravnih i administrativnih prepreka koje ometaju gospodarski i socijalni razvoj prekograničnih regija EU-a.

U novijoj studiji Službe Europskog parlamenta za istraživanja „Mehanizam za uklanjanje pravnih i administrativnih prepreka u prekograničnom kontekstu – procjena europske dodane vrijednosti” 15 zaključeno je da bi donošenje novog zakonodavnog instrumenta na razini EU-a za uklanjanje prekograničnih pravnih i administrativnih prepreka moglo donijeti gospodarsku korist u iznosu od 123 milijarde EUR godišnje unutar EU-a i imati pozitivan socijalni učinak na granične regije.

Komisija je objavila poziv na očitovanje o potrebi za pravnim aktom na razini EU-a kako bi se uklonile prekogranične prepreke. Sve zainteresirane strane pozvane su da dostave povratne informacije i empirijske dokaze o preprekama s kojima se suočavaju, njihovim učincima i tome postoje li alternativni alati za pronalaženje rješenja. Savjetovanje je završeno 16. studenog 2023. Više od 50 dionika dostavilo je odgovore i dokaze. Doprinosi pokazuju brojne trajne administrativne i pravne prepreke suradnji među graničnim regijama EU-a. Naglašavaju potrebu za stvaranjem novog spremnog alata u okviru prava Unije kako bi se prevladale te prepreke, čime bi se poboljšala prekogranična suradnja i pridonijelo razvoju graničnih regija.

Cilj je ovog izmijenjenog prijedloga osloboditi potencijalne pozitivne učinke veće prekogranične interakcije u cijeloj Uniji. Njime se osigurava sveobuhvatan okvir primjenjiv na sve države članice kako bi se pomoglo u pronalaženju rješenja za pravne i administrativne prepreke koje ograničavaju takvu prekograničnu interakciju i potencijal graničnih regija EU-a.

•Primjerenost i pojednostavnjenje propisa

Nije primjenjivo: novo zakonodavstvo.

•Temeljna prava

Ovim izmijenjenim prijedlogom stvara se pravni mehanizam za uklanjanje pravnih i administrativnih prepreka u prekograničnim regijama te je stoga uglavnom upućen nadležnim tijelima u državama članicama. Ljudi bi trebali imati koristi od rješenja pronađenih primjenom predloženog mehanizma. Uklanjanje pravnih prepreka u prekograničnim regijama u skladu s ovim Prijedlogom trebalo bi pozitivno utjecati na svakodnevni život ljudi koji žive u tim regijama poboljšanjem njihova pristupa uslugama i gospodarskih prilika. Prijedlogom se poštuju temeljna prava i načela priznata u Povelji Europske unije o temeljnim pravima te on ne utječe negativno ni na jedno temeljno pravo. Naročito, i zbog cilja uklanjanja pravnih prepreka u prekograničnom kontekstu, Uredba potiče pravo na pristup javnim uslugama (članak 36.) i slobodu poduzetništva (članak 16.). Međutim, budući da prekogranične javne usluge obuhvaćaju širi raspon aktivnosti, prijedlogom će se potaknuti i pristup zdravstvenoj skrbi (članak 35.). Općenitije, usluge prekograničnog javnog prijevoza mogu imati koristi od alata za olakšavanje prekograničnih rješenja, kao i slobode kretanja i boravišta (članak 45.).

Izmijenjeni prijedlog obuhvaća i pitanje djelotvorne sudske zaštite osoba koje žive u prekograničnim regijama.

4.UTJECAJ NA PRORAČUN

Izmijenjeni prijedlog nema učinak na proračun jer ne uključuje osiguravanje financijskih sredstava ni u kojem obliku.

5.OSTALI ELEMENTI

•Planovi provedbe i mehanizmi praćenja, evaluacije i izvješćivanja

Kao i svaka uredba EU-a, predložena će uredba u cijelosti biti obvezujuća i izravno se primjenjivati u svim državama članicama. Člankom 291. stavkom 1. Ugovora od država članica zahtijeva se da donose sve mjere nacionalnog prava potrebne za provedbu pravno obvezujućih akata EU-a. Kako je navedeno u odjeljku 3.2. Komunikacije o graničnim regijama, čak i ako postoji europsko zakonodavstvo, državama članicama ostavljena je određena mjera fleksibilnosti i diskrecije kad je riječ o načinu njegove primjene u nacionalnim sustavima te o utvrđivanju detaljnih provedbenih pravila. Stoga doticaj dvaju različitih sustava uz unutarnje granice može uzrokovati složenost, ponekad čak i pravnu nesigurnost, te povećati troškove.

Kako bi ocijenila je li mehanizam uspostavljen ovim Prijedlogom uredbe dodatni djelotvoran alat za uklanjanje pravnih prepreka u graničnim regijama, Komisija bi trebala evaluirati zakonodavstvo, u skladu s Agendom za bolju regulativu 16 . Komisija stoga predlaže da se provede evaluacija i izvijesti Europski parlament, Vijeće, Odbor regija i Europski gospodarski i socijalni odbor o primjeni predložene uredbe. U svojem izvješću koristit će se pokazateljima za evaluaciju njezine djelotvornosti, učinkovitosti, relevantnosti, europske dodane vrijednosti i prostora za pojednostavnjenje u roku od pet godina od početka primjene predložene uredbe.

•Detaljno obrazloženje pojedinih odredaba prijedloga

Budući da je u suzakonodavnim pregovorima o Prijedlogu o ECBM-u iz 2018. Vijeće izrazilo veliku zabrinutost, detaljne odredbe podvrgnute su temeljitom preispitivanju, reviziji, pojednostavnjenju i restrukturiranju kako bi se riješili ključni uzroci te zabrinutosti. Taj je postupak uključivao smanjenje broja odredaba s 26 na 14 članaka. Izmijenjeni prijedlog objedinjuje elemente početnog prijedloga Komisije s novim elementima donesenima nakon zakonodavne rezolucije Parlamenta o vlastitoj inicijativi.

Poglavlje I. – Opće odredbe (članci od 1. do 3.)

U poglavlju I. utvrđuju se predmet i područje primjene predložene uredbe te se definiraju ključni pojmovi.

Predmet (članak 1.) je postupak kojim se olakšava uklanjanje prekograničnih prepreka. Kako bi odabrale odgovarajući alat, države članice uspostavit će i organizirati prekogranične koordinacijske točke. Prijedlogom se utvrđuju zadaće tih prekograničnih koordinacijskih točaka, kao i koordinacijske zadaće Komisije.

Područje primjene prijedloga (članak 2.) obuhvaća geografske i sadržajne aspekte. Zbog pravne osnove Uredba će se primjenjivati na prekogranične prepreke u skladu s nacionalnim pravom u svim regijama uz unutarnje kopnene i morske granice između susjednih država članica. Ova Uredba ne utječe ni na jedan drugi pravni akt Unije, posebno na one koji se primjenjuju na izvansudsko rješavanje pravnih pitanja koja proizlaze iz prekograničnih prepreka i na pravilno tumačenje ili provedbu prava Unije.

U članku 3. navedene su definicije potrebne za provedbu prijedloga. Kad je riječ o definiciji pokretača, u prijedlogu ona široko obuhvaća svaki privatni ili javni subjekt uključen u pružanje, upravljanje, uspostavu ili funkcioniranje bilo koje prekogranične javne usluge ili infrastrukture ili svaku fizičku osobu koja ima interes za uklanjanje prekogranične prepreke. Nekoliko pravnih ili fizičkih osoba može zajednički podnijeti prekogranični spis.

Poglavlje II. – Prekogranične koordinacijske točke (članci 4. i 5.)

U prijedlogu se navodi nekoliko mogućnosti za uspostavu prekograničnih koordinacijskih točaka (članak 4.) i popis njihovih zadaća (članak 5.). Tim se mogućnostima državama članicama omogućuje da tu obvezu provedu što fleksibilnije i u potpunosti u skladu sa svojim unutarnjim institucionalnim i pravnim okvirima (jedna ili više prekograničnih kontrolnih točaka, na nacionalnoj i/ili regionalnoj razini, novo ili postojeće tijelo odnosno javnopravno tijelo). Susjedne države članice mogu primijeniti te mogućnosti i na zajedničku prekograničnu koordinacijsku točku koja obuhvaća obje strane zajedničke granice.

Prekogranične koordinacijske točke trebale bi djelovati kao jedinstvene kontaktne točke za pokretače i biti njihova povlaštena kontaktna točka u odgovarajućoj državi članici. Ako određena država članica uspostavi nekoliko prekograničnih koordinacijskih točaka, jedna od njih bi trebala preuzeti ulogu glavne prekogranične koordinacijske točke, a druge bi trebale podupirati njezine zadaće i prenositi potrebne informacije.

Poglavlje III. – Prekogranični spisi (članci od 6. do 9.)

U središtu je prijedloga upravljanje prekograničnim spisom u kojem se utvrđuje prekogranična prepreka. Prijedlogom se utvrđuju elementi prekograničnog spisa (članak 7.), koraci preliminarne procjene u državama članicama (članak 8.) i neki postupovni aspekti (članak 9.).

Na temelju iskustva s inicijativom b-solutions, pokretači ne bi trebali biti obvezni utvrditi upravnu i pravnu odredbu iz koje prepreka proizlazi, ali ih mogu podupirati organizacije sa stručnim znanjem o prekograničnim preprekama (npr. Udruga europskih pograničnih regija, Mission Opérationnelle Transfrontalière ili Srednjoeuropska služba za prekogranične inicijative). Pokretači mogu podnijeti prekogranične spise samo jednom, tj. u državi članici u kojoj se pokretač nalazi ili ima registrirano sjedište (članak 6. stavak 2.).

Osim opisa elemenata koji su potrebni kako bi prekogranične koordinacijske točke mogle ocijeniti spis, u prekograničnom spisu trebalo bi opisati i područje primjene svih odstupanja ili iznimaka od uobičajeno primjenjivih odredbi ili prakse kako bi ih se ograničilo na strogi minimum.

Svrha je preliminarne procjene utvrditi postoji li prekogranična prepreka ili se predmet može zaključiti. Čak i ako se u preliminarnoj procjeni zaključi da prekogranična prepreka postoji, mehanizam uklanjanja prekograničnih prepreka dobrovoljan je, pa se postupak može zaključiti u bilo kojoj fazi pod uvjetom da se pokretaču pruži odgovarajuće objašnjenje.

U članku 8. stavku 5. upućuje se na popis alata dostupnih državama članicama. Nadležno tijelo procjenjuje je li dostupan jedan ili više alata za primjenu na određenu prekograničnu prepreku i njezino uklanjanje u suradnji s drugim stranama koje upotrebljavaju te alate. Pri primjeni tih alata države članice poštuju postupke i aspekte tih alata. Međutim, ako nadležno tijelo procijeni da se nijedan od dostupnih alata ne primjenjuje na određenu prekograničnu prepreku ili da nijedan od njih nije dostatan za njezino uklanjanje, država članica može primijeniti alat za olakšavanje prekograničnih rješenja, predložen u poglavlju IV. kao dodatni alat uspostavljen u skladu s pravom Unije.

Kako bi se pokretaču pružila pravna sigurnost, člankom 9. utvrđuje se postupovni okvir za preliminarnu procjenu: rokovi, potreba za navođenjem razloga za odluku o tome treba li ukloniti određenu prekograničnu prepreku i načini pravne zaštite protiv tih odluka.

Poglavlje IV. – Alat za olakšavanje prekograničnih rješenja (članci od 10. do 13.)

U članku 10. utvrđuje se postupak primjene ako se prekogranična koordinacijska točka ili nadležno tijelo služi alatom za olakšavanje prekograničnih rješenja (članak 8. stavak 6.) nakon procjene prekogranične prepreke iz članka 8. stavka 1. i drugih postojećih alata dostupnih za uklanjanje utvrđene prepreke (članak 8. stavak 5.). Prekogranična koordinacijska točka ili nadležno tijelo dostavlja pokretaču informacije o utvrđenoj prekograničnoj prepreci, prirodi odredbe iz koje prepreka proizlazi i sljedećim koracima koji za rezultat imaju njezino uklanjanje ili ne (članak 10. stavak 2.). Osigurava se i koordinacija sa susjednom državom članicom ako nema zajedničke prekogranične koordinacijske točke nakon što se utvrdi prepreka u nacionalnom pravnom sustavu (članak 10. stavak 3.). Bez obzira na to je li prepreka administrativne ili pravne prirode, prekogranična koordinacijska točka odgovorna je za obraćanje nadležnom tijelu kako bi prvo provjerila interes i izvedivost uklanjanja prepreke utvrđenim nacionalnim upravnim ili pravnim odredbama ili praksom (članak 10. stavci 4. i 5.). Pokretač može biti obaviješten da je potrebno više vremena za pravnu analizu, savjetovanja unutar države članice ili koordinaciju sa susjednom državom članicom (članak 10. stavak 7.).

Ako se donese odluka o uklanjanju utvrđene prepreke, postupak se može razlikovati ovisno o prirodi odredbe iz koje prepreka proizlazi. U kontekstu upravne odredbe tijelo kojem se prekogranična koordinacijska točka obratila može odlučiti promijeniti odredbu ili praksu, uključujući njezino tumačenje (članak 10. stavak 4.). U tom slučaju prekogranična koordinacijska točka pisanim putem obavješćuje pokretača (članak 11. stavak 1. točka (a)). U kontekstu zakonodavne odredbe tijelo kojem se obratila prekogranična koordinacijska točka može samo predložiti prilagodbu zakonodavnog okvira kako bi se uklonila prepreka (članak 10. stavak 5.) u skladu s ustavnim pravilima države članice. U tom slučaju prekogranična koordinacijska točka pisanim putem obavješćuje pokretača o koracima zakonodavnog postupka koji bi mogli biti predviđeni. Ako dvije ili više susjednih država članica zaključe da svaka od njih želi pokrenuti zakonodavni postupak ili izmijeniti upravnu odredbu o praksi kako bi se uklonila ista prepreka, morat će to učiniti u bliskoj koordinaciji, po mogućnosti unutar usporednog vremenskog okvira i osnivanjem zajedničkog odbora, u skladu sa svojim zakonodavnim okvirima (članak 11. stavak 3.).

Odluka o uklanjanju administrativne ili pravne prepreke i dalje je dobrovoljna.

Poglavlje V. – Završne odredbe (članci od 12. do 14.)

U poglavlju V. utvrđuju se koordinacijske zadaće Komisije (članak 12.), praćenje i izvješćivanje (članak 13.) te datum stupanja na snagu i primjene (članak 14.).

U članku 13. stavku 1. zahtijeva se da svaka država članica obavijesti Komisiju o uspostavi svojih prekograničnih koordinacijskih točaka (šest mjeseci nakon stupanja na snagu predložene uredbe).

U članku 13. stavku 2. utvrđuje se obveza Komisije da dostavi izvješće o primjeni predložene uredbe u roku od pet godina od njezina stupanja na snagu.

2018/0198 (COD)

Izmijenjeni prijedlog

UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o mehanizmu za uklanjanje pravnih i administrativnih prepreka u prekograničnom kontekstu

Prijedlog Komisije COM(2018) 373 final mijenja se kako slijedi:

(1)naslov se zamjenjuje sljedećim:

„UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
o olakšavanju prekograničnih rješenja”;

(2)uvodne izjave od 1. do 28. zamjenjuju se sljedećim:

„(1)U članku 175. trećem podstavku Ugovora o funkcioniranju Europske unije („Ugovora”) predviđena su posebna djelovanja koje je potrebno utvrditi izvan fondova 17 koji su predmet prvog stavka tog članka, kako bi se ostvarili ciljevi socijalne i ekonomske kohezije predviđeni Ugovorom. U tom kontekstu teritorijalna suradnja pridonosi i ciljevima utvrđenima u tom članku. Stoga je primjereno donijeti mjere koje su potrebne za poboljšanje uvjeta za provedbu djelovanja teritorijalne suradnje.

(2)U članku 174. trećem stavku Ugovora priznaju se izazovi s kojima se suočavaju prekogranične regije i predviđeno je da bi im Unija trebala pokloniti posebnu pozornost kad razvija i provodi aktivnosti koje vode jačanju ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije Unije.

(3)U Komunikaciji Komisije „Poticanje rasta i kohezije u graničnim regijama EU-a” 18 prepoznat je dosadašnji napredak u preobrazbi tih regija iz rubnih u područja u kojima se bilježi rast i nude nove mogućnosti, ali su istodobno istaknute trajne pravne i druge prepreke u tim regijama, posebno prepreke povezane sa zdravstvenim uslugama, propisima radnog prava, porezima, razvojem poduzetništva i preprekama povezanima s razlikama u administrativnoj kulturi i nacionalnim pravnim okvirima. Ni financiranje u okviru Europske teritorijalne suradnje, posebno koje se pruža u kontekstu programa Interreg 19 ni institucionalna potpora suradnji europskih grupacija za teritorijalnu suradnju („EGTS-ovi”) uspostavljenih Uredbom (EZ) br. 1082/2006 Europskog parlamenta i Vijeća 20 ili inicijativom b-solutions koju je 2018. pokrenula Komisija 21 nisu dovoljni za uklanjanje nekih administrativnih i pravnih prepreka koje ometaju djelotvornu suradnju.

(4)Postoji rizik da će prekogranične regije biti nerazmjerno pogođene u kriznim vremenima. Tijekom pandemije bolesti COVID-19 gospodarski učinak mjera povezanih s granicama koje su poduzele države članice na prekogranične regije bio je više nego dvostruko veći od prosječnog učinka na sve regije EU-a. To iskustvo ide u prilog potrebi za osiguravanjem sredstava za uklanjanje prekograničnih prepreka.

(5)Iako u određenim regijama Unije već postoji nekoliko pravnih instrumenata za uklanjanje prekograničnih prepreka na međuvladinoj, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, oni ne obuhvaćaju sve granične regije u Uniji ili ne rješavaju nužno na dosljedan način pitanja povezana s razvojem i jačanjem teritorijalne kohezije. Kako bi se dopunili postojeći alati, potreban je dodatni alat uspostavljen pravom Unije, odnosno alat za olakšavanje prekograničnih rješenja.

(6)Kako bi se uspostavila upravna struktura za primjerenu obradu zahtjeva koji se odnose na prekogranične prepreke, svaka država članica trebala bi uspostaviti jednu ili više prekograničnih koordinacijskih točaka odgovornih za primanje i procjenu zahtjeva koji se odnose na prekogranične prepreke. Trebale bi se povezati s Komisijom i podupirati je u koordinaciji.

(7)Unatoč tome što su pomorske granične regije različite prirode zbog ograničenijih mogućnosti za prekograničnu interakciju i korištenje prekograničnih javnih usluga, ova bi se Uredba trebala primjenjivati i na morske granice.

(8)Na razini Unije postoji nekoliko izvansudskih alata za praćenje i provedbu poštovanja prava Unije, posebno onih povezanih s jedinstvenim tržištem, kao što je SOLVIT 22 . Ova Uredba ne bi trebala utjecati na takve postojeće alate. Stvoreni dodatni alat primjenjivat će se samo na prekogranične prepreke koje proizlaze iz nacionalnog prava, uključujući pravilnu, ali različitu primjenu prava Unije, koja bi mogla uzrokovati nenamjerno ometanje planiranja ili provedbe prekograničnih javnih usluga i dijelova infrastrukture. Ne bi se trebao primjenjivati na predmete u kojima postoji mogućnost da javno tijelo u drugoj državi članici krši pravo Unije kojim se uređuje unutarnje tržište. Ovom se Uredbom ne dovode u pitanje ni mehanizmi koordinacije uspostavljeni za socijalnu sigurnost i oporezivanje. 

(9)Kako bi se utvrdile moguće prekogranične prepreke koje bi mogle biti obuhvaćene ovom Uredbom, potrebno je definirati situacije koje se smatraju prekograničnim interakcijama. U tu bi se svrhu ova Uredba trebala primjenjivati na infrastrukturu za prekogranične aktivnosti i prekogranične javne usluge. Budući da se te „prekogranične javne usluge” pružaju dugoročno, cilj bi im trebao biti stvaranje koristi za širu javnost ili posebnu ciljnu skupinu u graničnoj regiji u kojoj se usluga pruža, čime bi se poboljšali životni uvjeti i teritorijalna kohezija u tim regijama. Drugo, na dijelove infrastrukture potrebne za prekogranične aktivnosti mogu utjecati granične prepreke, kao što su različiti tehnički standardi za zgrade ili vozila, među ostalim za povezanu opremu. Prekogranični spis trebao bi podnijeti pokretač, odnosno subjekt javnog prava ili subjekt privatnog prava odnosno fizička osoba samo u mjeri u kojoj ima legitiman interes za prekograničnu javnu uslugu ili određene dijelove infrastrukture.

(10)Kako bi se na nacionalnoj razini uspostavio odgovarajući administrativni kapacitet za obradu zahtjeva koji se odnose na prekogranične prepreke i osigurala mreža nacionalnih tijela koja se mogu međusobno povezati za provedbu ove Uredbe, države članice trebale bi uspostaviti jednu ili više prekograničnih koordinacijskih točaka na nacionalnoj ili regionalnoj razini. Dvije ili više susjednih država članica također bi trebale moći utvrditi postojeća zajednička tijela kao prekograničnu koordinacijsku točku na određenoj granici ili ovlastiti postojeće zajedničko tijelo za dodatne zadaće prekogranične koordinacijske točke za sve svoje granice. 

(11)Kako bi se uspostavio okvir za obradu zahtjeva koji se odnose na prekogranične prepreke koji je zajednički svim prekograničnim koordinacijskim točkama, potrebno je utvrditi zadaće koje bi svaka prekogranična koordinacijska točka trebala obavljati. Prekogranične koordinacijske točke trebale bi djelovati kao jedinstvene kontaktne točke za pokretače i biti njihova povlaštena kontaktna točka. Države članice trebale bi osigurati da su podaci za kontakt prekograničnih koordinacijskih točaka javno dostupni te osigurati njihovu vidljivost i dostupnost. Ako u državi članici postoji više od jedne prekogranične koordinacijske točke, potrebno je jasno odrediti jedinstvenu kontaktnu točku za svakog pokretača. Kako bi se omogućilo daljnje postupanje u vezi s ishodom prekograničnih zahtjeva i povećala transparentnost u pogledu uklanjanja prekograničnih prepreka, prekogranične koordinacijske točke trebale bi biti odgovorne i za uspostavu i održavanje javnog registra koji obuhvaća sve prekogranične spise koje su podnijeli pokretači koji se nalaze u toj državi članici. Nadalje, potrebno je da se ovom Uredbom utvrde obveze u pogledu koordinacije, suradnje i razmjene informacija među različitim prekograničnim koordinacijskim točkama u jednoj državi članici i među prekograničnim koordinacijskim točkama susjednih država članica.

(12)Određeni pokretač trebao bi podnijeti svoj prekogranični spis samo jednom. Međutim, u slučaju da i drugi pokretač u drugoj državi članici podnese prekogranični spis o istoj prepreci u toj drugoj državi članici, prekogranične koordinacijske točke tih država članica trebale bi se na odgovarajući način koordinirati kako bi se izbjegli usporedni spisi.

(13)Različite razine primjenjivog nacionalnog prava mogu otežati utvrđivanje konkretne odredbe koja čini prekograničnu prepreku. Također, na temelju iskustva s inicijativom b-solutions, pokretač bi stoga trebao samo opisati situaciju i problem koji treba riješiti.

(14) Kako bi se osigurao postupovni okvir kojim se istodobno pruža pravna sigurnost pokretaču o prekograničnom spisu, prekogranična koordinacijska točka trebala bi ocijeniti prekogranične spise te bi pokretaču trebalo dati preliminarni i konačni odgovor u razumnim rokovima, koji bi u načelu trebali biti utvrđeni nacionalnim pravom. Ako pokretač nije utvrdio prekogranične prepreke, to bi trebala učiniti nadležna ili javnopravna tijela. Analizom prekograničnog spisa moglo bi se zaključiti da prekogranična prepreka zapravo ne postoji jer se opis navodne prepreke temelji na nedostatnim informacijama, na pogrešnom tumačenju primjenjivih pravnih ili upravnih odredbi ili zato što pravne ili upravne odredbe već obuhvaćaju potrebne zahtjeve za uklanjanje prepreke. U tom bi slučaju trebalo smatrati da je prekogranična prepreka uklonjena, a prekogranični spis trebalo bi zaključiti. Nakon što se potvrdi postojanje prekogranične prepreke, države članice trebale bi moći slobodno odlučiti o izboru odgovarajućeg alata za rješavanje problema među onima koji su dostupni u predmetnoj prekograničnoj regiji, oslanjajući se, prema potrebi, prvenstveno na već postojeće mehanizme, prema potrebi, za njezino uklanjanje. Ako države članice odluče da neće ukloniti prekogranične prepreke, trebale bi navesti razloge i uputiti na mogućnosti pravne zaštite, posebno ako država članica zaključi da utvrđena prepreka nije obuhvaćena područjem primjene ove Uredbe.

(15)Ako nadležno tijelo nije pronašlo postojeći odgovarajući alat, može odabrati alat za olakšavanje prekograničnih rješenja ili navesti razloge zbog kojih je odlučilo da neće ukloniti prekograničnu prepreku. Budući da bi se ishod postupka mogao neznatno razlikovati ovisno o prirodi moguće prekogranične pravne prepreke, administrativnoj ili zakonodavnoj, potrebno je predvidjeti takve posebnosti u okviru alata za olakšavanje prekograničnih rješenja.

(16)Kako bi se osigurala djelotvorna postupovna struktura za obradu prekograničnih spisa, ovom bi se Uredbom trebali utvrditi bitni postupovni koraci, za spise u kojima je prepreka administrativne prirode i za spise u kojima je prepreka zakonodavne prirode. Trebalo bi pojasniti i da različiti pravni sustavi u susjednim državama članicama mogu dovesti do prekograničnih prepreka koje se smatraju upravnom odredbom u jednoj državi članici, ali pravnom u drugoj i obratno. Stoga bi svaka država članica trebala primijeniti odgovarajući postupak. Susjedne države članice trebale bi što bolje koordinirati svoje postupke. Ako se zauzme konačno stajalište o spisu, razloge za to treba priopćiti pokretaču zajedno s odlukom.

(17)Kako bi se osiguralo praćenje primjene ove Uredbe na razini Unije i pružila potpora državama članicama, među ostalim i u pogledu izgradnje kapaciteta, Komisiji bi trebalo povjeriti relevantne zadaće za postizanje tih ciljeva. Koordinacijska točka na razini EU-a trebala bi posebno podupirati prekogranične koordinacijske točke promicanjem razmjene iskustva među tim koordinacijskim točkama. Ta se potpora može sastojati i od alata koji se temelje na tehničkoj pomoći kao što su alati b-solutions.

(18)Kako bi se omogućilo donošenje politika na temelju dokaza, trebalo bi izvješćivati o provedbi ove Uredbe. U tom bi se izvješću trebala razmotriti glavna evaluacijska pitanja, uključujući djelotvornost, učinkovitost, relevantnost, europsku dodanu vrijednost, prostor za pojednostavnjenje i održivost te potrebu za daljnjim djelovanjem na razini Unije. Komisija bi to izvješće trebala podnijeti Europskom parlamentu, Vijeću i, u skladu s člankom 307. prvim stavkom Ugovora, Odboru regija i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru. Kako bi se osigurala široka baza dokaza za primjenu ove Uredbe i alata za olakšavanje prekograničnih rješenja, izvješće bi trebalo podnijeti pet godina nakon stupanja na snagu ove Uredbe.

(19)Ovom se Uredbom poštuju temeljna prava i načela priznata u Povelji Europske unije o temeljnim pravima te ona ne utječe negativno ni na jedno temeljno pravo. Zbog cilja uklanjanja pravnih prepreka u prekograničnom kontekstu Uredba može poticati pravo na pristup uslugama od općeg gospodarskog interesa (članak 36.) i slobodu poduzetništva (članak 16.). Širok raspon tih vrsta usluga može potaknuti i pristup zdravstvenoj zaštiti (članak 35.). Općenitije, s obzirom na to da se čini vrlo vjerojatnim da će alat za olakšavanje prekograničnih rješenja donijeti koristi za prekogranični javni prijevoz, ova Uredba može pozitivno utjecati na slobodu kretanja i boravka (članak 45.).

(20)Uvjeti teritorijalne suradnje trebali bi se stvoriti u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. stavka 3. Ugovora o Europskoj uniji. Iskustvo pokazuje da su države članice poduzele pojedinačne, bilateralne ili čak multilateralne inicijative za uklanjanje pravnih prekograničnih prepreka. Međutim, ti alati ne postoje u svim država članicama ili ne postoje za sve granice predmetne države članice. Države članice stoga ne mogu u dostatnoj mjeri ostvariti ciljeve predložene mjere na središnjoj ili regionalnoj i lokalnoj razini već se, zbog nužnog uključivanja najmanje dviju susjednih država članica, ti ciljevi mogu bolje ostvariti na razini Unije. Stoga je potrebno daljnje djelovanje zakonodavca Unije.

(21)U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u članku 5. stavku 4. Ugovora o Europskoj uniji sadržaj i oblik djelovanja Unije ne bi trebali prelaziti ono što je potrebno za ostvarivanje ciljeva Ugovora. Upotreba alata za olakšavanje prekograničnih rješenja na temelju ove Uredbe neobvezna je za svaku državu članicu. Država članica može odlučiti da će, na određenoj granici s jednom ili više susjednih država članica, uklanjati prekogranične prepreke postojećim alatima koje je uspostavila na nacionalnoj razini ili koje je uspostavila s jednom ili više susjednih država članica. Stoga ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje ciljeva tih prekograničnih regija za koje države članice nemaju učinkovit alat za uklanjanje postojećih prekograničnih prepreka.”

(3)članci od 1. do 26. zamjenjuju se sljedećim:

„POGLAVLJE I.

Opće odredbe

Članak 1.

Predmet

1.Ovom se Uredbom utvrđuje postupak za olakšavanje uklanjanja prekograničnih prepreka koje ometaju uspostavu i funkcioniranje bilo kojeg elementa infrastrukture potrebne za javne ili privatne prekogranične aktivnosti ili bilo koje prekogranične javne usluge koja se pruža u određenoj prekograničnoj regiji pod uvjetom da se njome potiče ekonomska, socijalna i teritorijalna kohezija u prekograničnoj regiji („alat za olakšavanje prekograničnih rješenja”).

2.Ovom Uredbom utvrđuju se pravila o:

(a)ustrojstvu i zadaćama prekograničnih koordinacijskih točaka u državama članicama;

(b)koordinacijskim zadaćama Komisije.

Članak 2.

Područje primjene

1.Ova se Uredba primjenjuje na prekogranične prepreke u regijama uz kopnenu ili morsku granicu susjednih država članica.

Ne primjenjuje se na prekogranične prepreke u regijama uz granicu država članica s trećim zemljama.

2.Ova Uredba ne utječe ni na jedan drugi pravni akt Unije, posebno na one koji se primjenjuju na izvansudsko rješavanje pravnih pitanja koja proizlaze iz prekograničnih prepreka i na pravilno tumačenje ili provedbu prava Unije. Njome se ne dovode u pitanje mehanizmi koordinacije uspostavljeni za socijalnu sigurnost i oporezivanje.

Članak 3.

Definicije

1.Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

1.„prekogranična interakcija” znači:

(a)bilo koji element infrastrukture potrebne za javne ili privatne prekogranične aktivnosti;

(b)uspostava, funkcioniranje ili pružanje bilo koje prekogranične javne usluge u prekograničnoj regiji;

2.„prekogranična prepreka” znači svaka zakonodavna ili upravna odredba odnosno praksa javnog tijela u državi članici koja može negativno utjecati na prekograničnu interakciju, a time i na razvoj prekogranične regije, i koja ne uključuje moguće kršenje prava Unije kojim se uređuje unutarnje tržište;

3.„nadležno tijelo” znači tijelo na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini koje je ovlašteno donositi pravno obvezujuće i provedive akte;

4.„prekogranični spis” znači dokument koji je pripremio jedan ili više pokretača i koji se podnosi prekograničnoj koordinacijskoj točki;

5.„prekogranična javna usluga” znači aktivnost koja se provodi u javnom interesu radi pružanja usluge ili rješavanja zajedničkih problema odnosno posvećivanja razvojnim potencijalima graničnih regija koje se nalaze na različitim stranama jedne ili više granica susjednih država članica, pod uvjetom da se njome potiče ekonomska, socijalna i teritorijalna kohezija na prekograničnom području;

6.„pokretač” znači svaki privatni ili javni subjekt uključen u pružanje, upravljanje, uspostavu ili funkcioniranje bilo koje prekogranične javne usluge ili infrastrukture ili svaka fizička osoba koja ima legitiman interes za uklanjanje prekogranične prepreke.

2.Za potrebe ove Uredbe upućivanje na „nadležno tijelo” obuhvaća i situacije u kojima je nadležno više tijela ili se mora savjetovati s više nadležnih tijela iste države članice.

3.Za potrebe ove Uredbe pojam „prekogranična prepreka” obuhvaća jednu ili više prekograničnih prepreka povezanih s prekograničnim spisom.

POGLAVLJE II.

Prekogranične koordinacijske točke

Članak 4.

Uspostava prekograničnih koordinacijskih točaka

1.Svaka država članica uspostavlja jednu ili više prekograničnih koordinacijskih točaka u skladu sa svojim institucionalnim i pravnim okvirom, na nacionalnoj ili regionalnoj razini odnosno na obje razine, u skladu sa stavkom 3.

2.Dvije ili više susjednih država članica mogu odlučiti uspostaviti zajedničku prekograničnu koordinacijsku točku nadležnu za jednu ili više prekograničnih regija.

3.Svaka prekogranična koordinacijska točka uspostavlja se na jedan od sljedećih načina:

(a)kao zasebno tijelo ili javnopravno tijelo;

(b)kao dio postojećeg tijela ili postojećeg javnopravnog tijela, među ostalim povjeravanjem dodatnih zadaća prekogranične koordinacijske točke postojećem tijelu ili javnopravnom tijelu.

4.Države članice osiguravaju da u roku od dva mjeseca od odluke o uspostavi prekogranične koordinacijske točke njezini podaci za kontakt i informacije o njezinim zadaćama budu dostupni na internetskim stranicama programâ Interrega iz članka 36. stavka 2. Uredbe (EU) 2021/1059. Države članice osiguravaju vidljivost i dostupnost prekogranične koordinacijske točke.

Članak 5.

Glavne zadaće prekograničnih koordinacijskih točaka

1.Države članice utvrđuju, pojedinačno u slučaju iz članka 4. stavka 1. ili zajednički u slučaju iz članka 4. stavka 2., zadaće koje svaka prekogranična koordinacijska točka obavlja i zadaće koje se dodjeljuju nadležnom tijelu.

2.Države članice odlučuju mogu li prekogranične koordinacijske točke na temelju prekograničnog spisa djelovati u svoje ime ili su odgovorne samo za komunikaciju s pokretačima u ime nadležnog tijela.

3.Prekogranična koordinacijska točka jedina je kontaktna točka pokretača, ovisno o organizaciji kontaktnih točaka koje su uspostavile države članice, na sljedeći način:

(a)svaka nacionalna prekogranična koordinacijska točka za sve prekogranične spise koje podnese pokretač koji se nalazi na državnom području odgovarajuće države članice;

(b)svaka regionalna prekogranična koordinacijska točka za prekogranične spise koje podnese pokretač koji se nalazi u graničnoj regiji ili regijama odgovarajuće države članice;

(c)svaka zajednička prekogranična koordinacijska točka za prekogranične spise koje podnese pokretač koji se nalazi u jednoj od predmetnih graničnih regija.

4.Osim zadaća iz članaka 8., 10. i 11., prekogranične koordinacijske točke obavljaju sljedeće zadaće:

(a)uspostava i održavanje javnog registra koji obuhvaća sve prekogranične spise koje su podnijeli pokretači koji se nalaze u toj državi članici;

(b)povezivanje s Komisijom i podupiranje koordinacijskih zadaća Komisije iz članka 12. pružanjem potrebnih informacija, uključujući razvrstavanje prema NUTS-u za svaki spis.

Ako u državi članici postoji nekoliko prekograničnih koordinacijskih točaka, zadaće utvrđene u točkama (a) i (b) obavljaju se u okviru jedne prekogranične koordinacije („glavna prekogranična koordinacijska točka”).

5.Države članice osiguravaju da registar iz stavka 4. bude dostupan javnosti u otvorenim strojno čitljivim formatima kako je utvrđeno u članku 5. stavku 1. Direktive (EU) 2019/1024 Europskog parlamenta i Vijeća 23 , čime se omogućuje razvrstavanje, pretraživanje, izdvajanje, usporedba i upotreba podataka; i da se ažurira najmanje tri puta godišnje. Prekogranična koordinacijska točka može integrirati informacije s otvorenim pristupom ili povezati registar s jedinstvenim internetskim portalom iz članka 46. točke (b) Uredbe (EU) 2021/1060, internetskim stranicama iz članka 49. stavka 1. te uredbe ili internetskim stranicama iz članka 36. stavka 2. Uredbe (EU) 2021/1059.

6.U državi članici s više prekograničnih koordinacijskih točaka prekogranične koordinacijske točke prenose potrebne informacije glavnoj prekograničnoj koordinacijskoj točki kako bi joj omogućile provedbu zadaća iz stavaka 4. i 5.

7.Ako su dvije ili više susjednih država članica odlučile uspostaviti zajedničku prekograničnu koordinacijsku točku, ta točka prenosi potrebne informacije glavnim prekograničnim koordinacijskim točkama odgovarajućih država članica, ako postoje.

POGLAVLJE III.

Prekogranični spisi

Članak 6.

Priprema i podnošenje prekograničnih spisa

1.Pokretač priprema prekogranični spis u skladu s člankom 7.

2.Pokretač podnosi prekogranični spis prekograničnoj koordinacijskoj točki države članice u kojoj se taj pokretač nalazi ili u kojoj ima registrirano sjedište.

3.Ako su prekogranični spisi o istoj prekograničnoj prepreci pokrenuti u dvije ili više susjednih država članica, njihove prekogranične koordinacijske točke međusobno se povezuju kako bi se razjasnilo koja će od njih prvenstveno obraditi spis.

Članak 7.

Sadržaj prekograničnih spisa

1.Prekogranični spis uključuje barem sljedeće elemente:

(a)opis prekogranične interakcije, njezina konteksta i problema koji proizlazi iz prekogranične prepreke koju bi trebalo ukloniti;

(b)obrazloženje potrebe za uklanjanjem prekogranične prepreke;

(c)ako je dostupan, opis negativnog učinka prekogranične prepreke na razvoj granične regije;

(d)predmetno geografsko područje;

(e)ako je dostupno i relevantno, očekivano potrebno trajanje primjene odstupanja ili iznimke od prekogranične prepreke odnosno, ako je to opravdano, njezina uklanjanja.

2.Pokretač također može utvrditi prekograničnu prepreku i, ako je moguće, predložiti tekst za odstupanje ili iznimku od prekogranične prepreke odnosno za ad hoc pravno rješenje.

3.Geografsko područje iz stavka 1. točke (d) ograničava se na minimum potreban za djelotvornu obradu prekograničnog spisa.

Članak 8.

Koraci preliminarne procjene

1.Prekogranična koordinacijska točka ili nadležno tijelo ocjenjuje svaki prekogranični spis podnesen u skladu s člancima 6. i 7. i utvrđuje prekograničnu prepreku ili više njih.

2.U roku od dva mjeseca od podnošenja spisa prekogranična koordinacijska točka ili nadležno tijelo može zatražiti od pokretača da pojasni prekogranični spis ili dostavi dodatne posebne informacije. U takvom se zahtjevu navodi zašto se i u kojem aspektu prekogranični spis ne smatra dostatnim za razmatranje.

Ako u revidiranom prekograničnom spisu nisu riješeni aspekti koji se smatraju nedostatnima, prekogranična koordinacijska točka ili nadležno tijelo mogu okončati postupak i o tome obavijestiti pokretača uz navođenje razloga.

3.Ako nakon procjene prekograničnog spisa prekogranična koordinacijska točka ili nadležno tijelo zaključi da navodna prekogranična prepreka ne postoji, prekogranična koordinacijska točka može okončati postupak i o tome obavješćuje pokretača uz navođenje razloga.

4.Ako nakon procjene prekograničnog spisa prekogranična koordinacijska točka ili nadležno tijelo zaključi da navodna prekogranična prepreka postoji, u bilo kojem koraku postupka može odlučiti da je neće ukloniti i o tome obavješćuje pokretača uz navođenje razloga.

5.Prije zaključivanja procjene prekogranična koordinacijska točka ili nadležno tijelo dodatno procjenjuje je li za svaku navodnu prekograničnu prepreku moguće osloniti se na postojeći sporazum o međunarodnoj suradnji koji je na snazi, bilateralni ili multilateralni, višesektorski ili sektorski, u kojem se predviđa vlastiti mehanizam za uklanjanje prekograničnih prepreka među državama članicama na koje se ta prepreka ili prepreke odnose. U slučaju da takav međunarodni sporazum postoji, uklanjanje jedne ili više prekograničnih prepreka, uključujući sudionike i postupak koji treba slijediti, posebno za povezivanje i suradnju sa susjednom državom članicom, uređuje se isključivo odredbama tog sporazuma.

6.Ako država članica odluči ukloniti prepreku i ako ne postoji međunarodni sporazum vrste navedene u stavku 5. ili ako se čini da dostupni međunarodni sporazumi ne doprinose na zadovoljavajući način uklanjanju prepreke utvrđene u prekograničnom spisu, prekogranična koordinacijska točka ili nadležno tijelo mogu primijeniti alat za olakšavanje prekograničnih rješenja, pojedinačno odnosno, ako je to potrebno i dogovoreno, zajedno sa susjednom državom članicom.

Članak 9.

Obavješćivanje pokretača

1.Nakon primitka prekograničnog spisa ili revidiranog prekograničnog spisa, prekogranična koordinacijska točka ili nadležno tijelo pisanim putem obavješćuje pokretača o svim koracima preliminarne procjene poduzetima u skladu s člankom 8. u standardnom roku predviđenom nacionalnim zakonodavstvom za odgovore na istovjetan zahtjev podnesen upravi.

2.Ako takav rok nije predviđen nacionalnim zakonodavstvom, primjenjuju se sljedeći rokovi:

(a)tri mjeseca za korake preliminarne procjene iz članka 8. stavka 2. drugog podstavka;

(b)šest mjeseci za korake preliminarne procjene iz članka 8. stavaka 3. i 4.

3.U informacijama dostavljenima u skladu sa stavkom 1. navedeni su i:

(a)koraci preliminarne procjene koji su poduzeti, njihovo obrazloženje i zaključci, ako su već dostupni;

(b)načini i postupci pravne zaštite predviđeni nacionalnim zakonodavstvom u odnosu na korake preliminarne procjene, ako postoje.

4.U prvom kontaktu s pokretačem na temelju članka 8. stavka 2. prvog podstavka može se navesti i da je potrebno više vremena za pravnu analizu ili savjetovanja unutar države članice ili za koordinaciju sa susjednom državom članicom.

POGLAVLJE IV.

Alat za olakšavanje prekograničnih rješenja

Članak 10.

Postupak

1.Ako je prekogranična koordinacijska točka ili nadležno tijelo u skladu s člankom 8. stavkom 6. odlučilo primijeniti alat za olakšavanje prekograničnih rješenja, primjenjuje postupak predviđen u ovom članku.

2.Nakon što prekogranična koordinacijska točka ili nadležno tijelo utvrdi prekograničnu prepreku u svojem nacionalnom pravnom sustavu, obavješćuje pokretača o:

(a)utvrđenoj prekograničnoj prepreci;

(b)prirodi odredbe iz koje proizlazi prekogranična prepreka koju bi trebalo izmijeniti kako bi se prepreka uklonila;

(c)sljedećim koracima koji dovode do uklanjanja prekogranične prepreke ili ne i postupcima iz stavaka 4. ili 5. ovog članka koji bi se trebali primjenjivati.

3.Nakon procjene prekograničnog spisa i utvrđivanja prekogranične prepreke nadležna prekogranična koordinacijska točka razmjenjuje relevantne informacije o prekograničnoj prepreci s nadležnom prekograničnom koordinacijskom točkom u susjednoj državi članici. Prekogranične koordinacijske točke nastoje izbjeći usporedne postupke koji se odnose na istu prekograničnu prepreku.

4.5.Ako se prekogranična prepreka sastoji od upravne odredbe ili prakse koja ne zahtijeva promjenu pravne odredbe, prekogranična koordinacijska točka obraća se nadležnom tijelu odgovornom za upravnu odredbu kako bi provjerila je li izmjena te upravne odredbe ili prakse dostatna za uklanjanje prekogranične prepreke i je li to tijelo spremno na odgovarajući je način izmijeniti. Pokretač se obavješćuje u pisanom obliku u roku od osam mjeseci od podnošenja prekograničnog spisa.

5.6.Ako se prekogranična prepreka sastoji od pravne odredbe, prekogranična koordinacijska točka obraća se nadležnom tijelu kako bi provjerila bi li se izmjenom, uključujući iznimku ili odstupanje od primjenjive pravne odredbe, uklonila prekogranična prepreka i hoće li nadležno tijelo poduzeti potrebne korake za pokretanje zakonodavnog postupka u skladu s institucionalnim i pravnim okvirom. Pokretač se obavješćuje u pisanom obliku u roku od osam mjeseci od podnošenja prekograničnog spisa.

6.Ako je prekogranični spis podnesen prekograničnoj koordinacijskoj točki dviju ili više susjednih država članica, svaka odlučuje o vrsti postupka koji treba slijediti u svojoj državi članici.

7.Ako zbog pravne analize, savjetovanja unutar države članice, koordinacije sa susjednom državom članicom ili činjenice da nadležno tijelo susjedne države članice pokreće promjenu upravne odredbe ili zakonodavni postupak prekogranična koordinacijska točka ne može odgovoriti pokretaču postupka u roku od osam mjeseci u skladu sa stavcima 4. i 5., pokretač se pisanim putem obavješćuje o razlogu kašnjenja i vremenskom okviru odgovora.

Članak 11.

Završni koraci za uklanjanje prekogranične prepreke

1.Prekogranična koordinacijska točka ili nadležno tijelo na temelju svoje procjene provedene na temelju članka 8. i u skladu s informacijama primljenima u skladu s člankom 10. stavkom 3. pisanim putem obavješćuje pokretača o ishodu predmeta, odnosno o:

(a)ishodu postupka iz članka 10. stavka 4., uključujući, prema potrebi, izmjenu bilo koje upravne odredbe;

(b)ishodu postupka iz članka 10. stavka 5., uključujući, prema potrebi, pokretanje zakonodavnog postupka ili izmjenu bilo koje pravne odredbe;

(c)tome da se prekogranična prepreka neće ukloniti;

(d)razlozima na kojima se temelji stajalište doneseno u skladu s točkama (a), (b) ili (c);

(e)roku za pravnu zaštitu u skladu s nacionalnim pravom, ako postoji. Ako prema nacionalnom pravu ne postoji rok, pokretaču se daje šest mjeseci da zatraži preispitivanje odluke.

2.Ako je prekogranična koordinacijska točka ili nadležno tijelo odlučilo ukloniti prekograničnu prepreku postupkom predviđenim u članku 10. stavku 5.:

(a)o tome obavješćuje prekograničnu koordinacijsku točku susjedne države članice;

(b)obavješćuje pokretača o najvažnijim koracima izmjene pravne odredbe, među ostalim, prema potrebi, o zakonodavnom postupku pokrenutom kako bi se provela zakonodavna izmjena kojom se uklanja prekogranična prepreka ili konačnoj odluci o odbacivanju postupka.

Pokretača bi trebalo obavijestiti i ako su nadležna tijela susjedne države članice pokrenula izmjenu pravne odredbe.

3.Ako predmetna država članica i susjedna država članica zaključe da je svaka od njih spremna pokrenuti vlastiti zakonodavni postupak ili promijeniti svoje upravne odredbe ili prakse, one to čine u bliskoj koordinaciji, u skladu s vlastitim institucionalnim i pravnim okvirom. Ta koordinacija može obuhvaćati vremenski raspored postupaka i može dovesti do uspostave zajedničkog odbora s predstavnicima prekograničnih koordinacijskih točaka.

POGLAVLJE V.

Završne odredbe

Članak 12.

Koordinacijske zadaće Komisije

Komisija obavlja sljedeće koordinacijske zadaće:

(a)povezuje se s prekograničnim koordinacijskim točkama;

(b)podupire jačanje institucionalnih kapaciteta u državama članicama potrebnih za učinkovitu provedbu ove Uredbe;

(c)promiče razmjenu iskustva među državama članicama, posebno među prekograničnim koordinacijskim točkama;

(d)objavljuje i ažurira popis svih nacionalnih i regionalnih prekograničnih koordinacijskih točaka;

(e)uspostavlja i održava javni registar prekograničnih spisa.

Članak 13.

Praćenje i izvješćivanje

1.Do dd. mm. gggg. [tj. prvog dana mjeseca koji slijedi nakon stupanja na snagu ove Uredbe + šest mjeseci; ispunjava Ured za publikacije] svaka država članica obavješćuje Komisiju o uspostavi svoje prekogranične koordinacijske točke ili više njih te o njihovim podacima za kontakt.

2.Do dd. mm. gggg. [tj. prvog dana mjeseca koji slijedi nakon stupanja na snagu ove Uredbe + pet godina; ispunjava Ured za publikacije], Komisija provodi evaluaciju ove Uredbe i podnosi izvješće Europskom parlamentu, Vijeću, Odboru regija i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru.

Članak 14.

Stupanje na snagu i primjena

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.”

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu,

(1)    COM(2018) 373 final, 29.5.2018.

(2)    Europska komisija, Glavna uprava za regionalnu i urbanu politiku, Caragliu A., Capello R., Camagni R. i drugi, Kvantifikacija učinaka pravnih i administrativnih graničnih prepreka u regijama uz kopnenu granicu – završno izvješće, Ured za publikacije, 2017., https://data.europa.eu/doi/10.2776/25579 ; COM(2017) 534 final, 20.9.2017., „Poticanje rasta i kohezije u graničnim regijama EU-a”, str. 6.

(3)     https://ec.europa.eu/regional_policy/sources/policy/cooperation/european-territorial/survey-2020/cross-border-survey-2020-report_en.pdf .

(4)    Komunikacija Komisije Vijeću i Europskom parlamentu Poticanje rasta i kohezije u graničnim regijama EU-a, COM(2017) 534 final, 20.9.2017.

(5)    Europska komisija, Glavna uprava za regionalnu i urbanu politiku, Capello R., Caragliu A., Analiza gospodarskih učinaka mjera povezanih s granicama koje poduzimaju države članice u borbi protiv bolesti COVID-19 – završno izvješće, Ured za publikacije Europske unije, 2022., https://data.europa.eu/doi/10.2776/973169 .

(6)     https://www.b-solutionsproject.com/ .

(7)    Uredba (EZ) br. 1082/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o Europskoj grupaciji za teritorijalnu suradnju (EGTS) (SL L 210, 31.7.2006., str. 19.).

(8)    Uredba (EU) 2021/1059 Europskog parlamenta i Vijeća od 24 lipnja 2021. o posebnim odredbama za cilj „Europska teritorijalna suradnja” (Interreg) koji se podupire iz Europskog fonda za regionalni razvoj i iz instrumenata za financiranje vanjskog djelovanja (SL L 231, 30.6.2021., str. 94.).

(9)    Članak 14. stavak 4. točka (b) Uredbe (EU) 2021/1059.

(10)    Vidjeti članak 7. stavak 4. prvi podstavak Uredbe (EZ) br. 1082/2006.

(11)    Europska komisija, Glavna uprava za regionalnu i urbanu politiku, Caragliu A., Capello R., Camagni R. i drugi, Kvantifikacija učinaka pravnih i administrativnih graničnih prepreka u regijama uz kopnenu granicu – završno izvješće, Ured za publikacije, 2017., https://data.europa.eu/doi/10.2776/25579 ; vidjeti COM(2017) 534 final, str. 6; za dodatne informacije vidjeti i popratni dokument SWD(2017) 307 final, točku 2.2., str. 20.

(12)    Vidjeti i 9. navod preambule Ugovora o Europskoj uniji (naknadno označeno masnim slovima): „ODLUČNI da promiču gospodarski i socijalni napredak svojih naroda, uzimajući u obzir načelo održivog razvoja i u okviru ostvarivanja unutarnjeg tržišta, čvršće povezanosti i zaštite okoliša, te da provode politike koje osiguravaju da pomaci u gospodarskoj integraciji budu popraćeni usporednim napretkom u drugim područjima”.

(13)    Komisija, Europska teritorijalna suradnja, radni paket 11, ex post evaluacija programa kohezijske politike 2007. – 2013., s naglaskom na Europskom fondu za regionalni razvoj (EFRR) i Kohezijskom fondu (KF), srpanj 2016.

(14)    SWD(2018) 282 final – 2018/0197 (COD).

(15)    EPRS, Mechanism to resolve legal and administrative obstacles in a cross-border context: European added value assessment, PE 740.233, 2023.

(16)    Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću i Vijeću: Bolja regulativa: bolji rezultati za snažniju Uniju (COM(2016) 615 final od 14.9.2016.).

(17)    Europski fond za regionalni razvoj (EFRR), Europski socijalni fond plus (ESF+), Kohezijski fond, Fond za pravednu tranziciju (FPT), Europski fond za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu (EFPRA), Fond za azil, migracije i integraciju (FAMI), Fond za unutarnju sigurnost (FUS) i Instrument za financijsku potporu u području upravljanja granicama i vizne politike (BMVI); vidjeti članak 1. Uredbe (EU) 2021/1060 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. lipnja 2021. o utvrđivanju zajedničkih odredaba o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu plus, Kohezijskom fondu, Fondu za pravednu tranziciju i Europskom fondu za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu i financijskih pravila za njih i za Fond za azil, migracije i integraciju, Fond za unutarnju sigurnost i Instrument za financijsku potporu u području upravljanja granicama i vizne politike (SL L 231, 30.6.2021., str. 159., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2021/1060/oj).

(18)    Komunikacija Komisije Vijeću i Europskom parlamentu „Poticanje rasta i kohezije u graničnim regijama EU-a”, COM(2017) 534 final, 20.9.2017.

(19)    Uredba (EU) 2021/1059 Europskog parlamenta i Vijeća od 24 lipnja 2021. o posebnim odredbama za cilj „Europska teritorijalna suradnja” (Interreg) koji se podupire iz Europskog fonda za regionalni razvoj i iz instrumenata za financiranje vanjskog djelovanja (SL L 231, 30.6.2021., str. 94., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2021/1059/oj).

(20)    Uredba (EZ) br. 1082/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o Europskoj grupaciji za teritorijalnu suradnju (EGTS) (SL L 210, 31.7.2006., str. 19., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2006/1082/oj).

(21)    Komunikacija Komisije Vijeću i Europskom parlamentu „Poticanje rasta i kohezije u graničnim regijama EU-a”, COM(2017) 534 final, 20.9.2017.

(22)    Preporuka Komisije 2013/461/EU od 17. rujna 2013. (SL L 249, 19.9.2013., str. 10., ELI: http://data.europa.eu/eli/reco/2013/461/oj).

(23)    Direktiva (EU) 2019/1024 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o otvorenim podatcima i ponovnoj uporabi informacija javnog sektora (preinaka) (SL L 172, 26.6.2019., str. 56., ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2019/1024/oj).