EUR-Lex Access to European Union law
This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 52018DC0006
REPORT FROM THE COMMISSION TO THE EUROPEAN PARLIAMENT, THE COUNCIL AND THE EUROPEAN ECONOMIC AND SOCIAL COMMITTEE on Member States implementation of the Council Directive 2006/117/EURATOM on the supervision and control of shipments of radioactive waste and spent fuel Second Report
IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU I EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU o provedbi u državama članicama Direktive Vijeća 2006/117/EURATOM o nadzoru i kontroli pošiljaka radioaktivnog otpada i istrošenoga goriva Drugo izvješće
IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU I EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU o provedbi u državama članicama Direktive Vijeća 2006/117/EURATOM o nadzoru i kontroli pošiljaka radioaktivnog otpada i istrošenoga goriva Drugo izvješće
COM/2018/06 final
EUROPSKA KOMISIJA
Bruxelles, 19.1.2018.
COM(2018) 6 final
IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU I EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU
o provedbi u državama članicama Direktive Vijeća 2006/117/EURATOM o nadzoru i kontroli pošiljaka radioaktivnog otpada i istrošenoga goriva
Drugo izvješće
{SWD(2018) 4 final}
Sadržaj
1.Uvod
1.1.Pravni okvir
1.2.Opća načela nadzora i kontrole pošiljaka
2.Provedba općih odredaba
2.1.Prenošenje Direktive
2.2.Standardni dokument za nadzor i kontrolu pošiljaka
2.3.Nadležna tijela
3.Primjedbe i trendovi u području pošiljaka istrošenoga goriva i radioaktivnog otpada
3.1.Ukupne pošiljke
3.2.Uvoz u Zajednicu, izvoz iz Zajednice i provoz kroz Zajednicu
3.3.Mjere koje su uslijedile nakon prvog izvješća Komisije
4.Zaključci
1.Uvod
Direktivom Vijeća 2006/117/EURATOM 1 uređuje se sustav Zajednice za nadzor i kontrolu prekograničnih pošiljaka radioaktivnog otpada i istrošenoga goriva kako bi se osigurala odgovarajuća zaštita stanovništva. Time se osigurava da se predmetne države članice obavješćuje o pošiljkama radioaktivnog otpada i istrošenoga goriva koje se otpremaju u njihovo državno područje ili preko tog područja, pri čemu one imaju obvezu davanja suglasnosti ili obrazloženog odbijanja suglasnosti za pošiljke. Direktiva dopunjuje Direktivu Vijeća 2011/70/EURATOM 2 , koja je usmjerena na politiku i odgovornosti za dugoročno zbrinjavanje radioaktivnog otpada i istrošenoga goriva.
Ovo je drugo izvješće Komisije o provedbi Direktive Vijeća 2006/117/EURATOM, u kojem se daje pregled odgovarajućih pošiljaka i povezanih aspekata. U njemu su navedene dodatne informacije kojima se dopunjuje izvješće Komisije o provedbi Direktive Vijeća 2011/70/EURATOM 3 .
Sve države članice EU-a proizvode radioaktivni otpad, koji nastaje iz različitih objekata (npr. nuklearne elektrane, istraživački reaktori) i aktivnosti, kao što su primjene radioizotopa u medicini, industriji, poljoprivredi, istraživanju i obrazovanju. Radioaktivni otpad definira se kao radioaktivni materijal u plinovitom, tekućem ili krutom obliku, za koji zemlje podrijetla i odredišta ili fizičke ili pravne osobe čije odluke te zemlje prihvaćaju ne predviđaju daljnju uporabu, te koji regulatorno tijelo u skladu sa zakonodavstvom i propisima zemalja podrijetla i odredišta kontrolira kao radioaktivni otpad.
Osim toga, radom nuklearnih i istraživačkih reaktora stvara se i istrošeno gorivo. Istrošeno gorivo definira se kao nuklearno gorivo koje je bilo ozračeno u reaktorskoj jezgri i trajno je iz nje uklonjeno. Može se smatrati upotrebljivim resursom koji se može preraditi ili je namijenjen za konačno odlaganje bez predviđene daljnje uporabe te se smatra radioaktivnim otpadom.
Nakon stvaranja istrošenoga goriva i radioaktivnog otpada ti se materijali skladište prije moguće prerade i odlaganja. Prijevoz istrošenoga goriva i radioaktivnog otpada s lokacija na kojima se ti materijali stvaraju ili zbrinjavaju obavlja se uglavnom cestom, željeznicom ili morem te, u ograničenim slučajevima, zrakom.
Uvoz, izvoz i provoz radioaktivnog otpada kroz države članice redovita je praksa u EU-u. Premještanje, odnosno pošiljka takvog materijala odvija se u većini država članica neovisno o opsegu njihovih nuklearnih programa.
Danas nuklearne reaktore na svojem državnom području ima 16 država članica 4 , od čega 14 država članica ima nuklearne reaktore koji su u pogonu. Osim toga, 20 država članica 5 koristilo je ili još uvijek koristi istraživačke reaktore unutar EU-a. Neke od država članica otpremaju istrošeno gorivo radi prerade u EU ili u treće zemlje. Većina država članica s istraživačkim reaktorima namjerava vratiti istrošeno gorivo dobavljaču (SAD ili Ruska Federacija) prije 2020. iako za određeni broj reaktora namijenjenih izobrazbi i istraživanju još uvijek nije definiran dugoročni način zbrinjavanja istrošenoga goriva (na primjer odlaganje). U mnogo slučajeva radioaktivni se otpad otprema unutar i izvan EU-a radi smanjenja tog materijala na najmanju moguću mjeru preradom (npr. taljenjem, spaljivanjem) prije skladištenja i/ili odlaganja.
U skladu s člankom 20. stavkom 1. Direktive Vijeća 2006/117/EURATOM države članice od 25. prosinca 2011. moraju svake tri godine izvješćivati Komisiju o provedbi Direktive. Dakle, rok za podnošenje drugog izvješća bio je 25. prosinca 2014.
6 7 8 Sve države članice podnijele su svoje drugo nacionalno izvješće o pošiljkama radioaktivnog otpada ili istrošenoga goriva na svojem državnom području za razdoblje 2012.–2014., dok je Hrvatska svoje izvješće podnijela prvi put . U tom drugom krugu izvješćivanja došlo je do bitnih kašnjenja jer su samo tri države članice podnijele izvješće na vrijeme (ostale su dostavile svoja izvješća s različitim odgodama).
9 10 Komisija je, na temelju nacionalnih izvješća i nakon razmjene stajališta sa Savjetodavnim odborom te nakon odobrenja Savjetodavnog odbora, pripremila ovo izvješće za Europski parlament, Vijeće i Europski gospodarski i socijalni odbor u skladu s člankom 20. stavkom 2. Direktive. Ono se temelji na izvješćima svih država članica i nastavlja se na prvo izvješće Komisije za razdoblje 2008.–2011., koje je objavljeno 2013.
Svrha je izvješćivanja dati pregled pošiljaka istrošenoga goriva i radioaktivnog otpada u Zajednici, kao i najnovijih trendova i problema u području uvoza, izvoza i provoza istrošenoga goriva i radioaktivnog otpada, prijavljenih odbijanja i neuspjelih pošiljaka te predloženih mjera.
Detaljnije informacije o provedbi Direktive u svakoj državi članici navedene su u radnom dokumentu službi Komisije SWD(2018) 4. U zaključku ovog izvješća istaknute su teme koje je potrebno dodatno razmotriti.
1.1.Pravni okvir
Sigurno i odgovorno zbrinjavanje radioaktivnog otpada i istrošenoga goriva, uključujući sigurnu otpremu tih materijala u državna područja država članica i izvan tih područja, zakonska je obveza. Ta obveza proizlazi iz međunarodnog prava i prava EU-a.
Na međunarodnoj razini glavni je referentni izvor u tom području Zajednička konvencija o sigurnosti zbrinjavanja istrošenoga goriva i sigurnosti zbrinjavanja radioaktivnog otpada (Zajednička konvencija) 11 . Uz druge odredbe, Zajedničkom konvencijom određuju se obveze za ugovorne stranke u pogledu sigurnosti prekograničnog prijevoza (uvoz, izvoz i provoz) istrošenoga goriva i radioaktivnog otpada. U njezinu članku 27. zahtijeva se da svaka ugovorna stranka koja sudjeluje u prekograničnom prijevozu poduzme odgovarajuće korake kako bi osigurala da se takav prijevoz provodi u skladu s odredbama Konvencije i odgovarajućim obvezujućim međunarodnim instrumentima. Nakon prvog izvješća Komisije o provedbi Direktive 2006/117/EURATOM Malta je pristupila Zajedničkoj konvenciji pa su tako svih 28 država članica EU-a ugovorne stranke te Konvencije 12 , što pokazuje predanost država članica osiguravanju visoke razine sigurnosti istrošenoga goriva i radioaktivnog otpada – od njihova stvaranja do odlaganja.
Na razini EU-a, nakon prvog izvješća Komisije o provedbi Direktive 2006/117/EURATOM, 2013. godine revidirana je Direktiva Vijeća 96/29/EURATOM o osnovnim sigurnosnim normama, čime se zadržava opći cilj unapređenja zaštite od opasnosti koje potječu od izloženosti ionizirajućem zračenju, uključujući i tijekom prijevoza istrošenoga goriva i radioaktivnog otpada. Revidiranom Direktivom 96/29/EURATOM (nova Direktiva 2013/59/EURATOM 13 ) stavljaju se izvan snage i objedinjuju u jedan zakonodavni akt odredbe iz pet direktiva EU-a, uključujući Direktivu 2003/122/EURATOM u pogledu visokoaktivnih zatvorenih izvora 14 . Novom Direktivom, koju države članice moraju prenijeti do 6. veljače 2018., definiraju se i usklađeni kriteriji dopuštenih vrijednosti te opće razine za izuzimanje materijala od regulatorne kontrole. S obzirom na prirodne radioaktivne materijale (NORM), područje primjene Direktive 2013/59/EURATOM prošireno je kako bi se obuhvatile sve ljudske aktivnosti koje uključuju prisutnost prirodnih izvora zračenja, uključujući obradu materijala koji sadržavaju prirodne radionuklide (NORM). Direktivom se zahtijeva da se zaštita od prirodnih izvora zračenja u potpunosti integrira u ukupne propisane uvjete umjesto da se uređuje zasebno, pod posebnim naslovom. Konkretno, industrijama koje obrađuju materijale koji sadržavaju prirodne radionuklide mora se upravljati u sklopu istog regulatornog okvira kao i u slučaju drugih djelatnosti 15 . Direktivom se od država članica zahtijeva (članak 23.) da utvrde klase ili vrste djelatnosti i aktivnosti u kojima se koristi prirodni radioaktivni materijal koji dovodi do izlaganja radnika ili stanovništva, a koji se ne može zanemariti sa stajališta zaštite od zračenja. Popis industrijskih sektora koji uključuju NORM, a koje treba uzeti u obzir u postupku utvrđivanja, osim vađenja uranija i mlinske industrije, naveden je u Prilogu VI. Direktivi 2013/59/EURATOM. Ako država članica prijavi otpad s NORM-om kao radioaktivni otpad, trebalo bi izvijestiti o pošiljci takvog otpada u skladu s člankom 20. Direktive 2006/117/EURATOM.
Unutar područja primjene tog sveobuhvatnog okvira EU-a za nuklearnu sigurnost i zaštitu od zračenja, Direktiva 2006/117/EURATOM posebno se bavi propisanim odobrenjima i postupovnim aspektima prekograničnih pošiljaka radioaktivnog otpada i istrošenoga goriva iz civilnih objekata i aktivnosti. Direktiva se primjenjuje:
·kada je zemlja podrijetla ili zemlja odredišta ili bilo koja zemlja provoza istrošenoga goriva ili radioaktivnog otpada država članica EU-a,
·kada količina i koncentracija istrošenoga goriva ili radioaktivnog otpada za otpremu (navodi se kao pošiljka) prelaze razine utvrđene u članku 3. stavku 2. točkama (a) i (b) Direktive 96/29/EURATOM 16 , koja je nedavno zamijenjena Direktivom Vijeća 2013/59/EURATOM.
1.2.Opća načela nadzora i kontrole pošiljaka
U skladu s Direktivom 2011/70/EURATOM svaka država članica ostaje potpuno odgovorna za izbor vlastite politike zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenoga goriva u okviru svoje nadležnosti, što bi moglo uključivati izvoz istrošenoga goriva i radioaktivnog otpada ili uvoz takvih materijala (npr. za preradu) na njezino državno područje.
17 Člankom 17. stavkom 1. Direktive 2006/117/EURATOM zahtijeva se da države članice upotrebljavaju standardni dokument za nadzor i kontrolu pošiljaka radioaktivnog otpada i istrošenoga goriva. Kad se takvi materijali namjeravaju otpremiti u treće zemlje, zahtijeva se i da države članice primijene kriterije za pošiljku u skladu s člankom 16. stavkom 2. Direktive i Preporukom Komisije.
Ako se pošiljka ne može izvesti do kraja ili ako nisu ispunjeni uvjeti za pošiljku u skladu s tom Direktivom, nadležna tijela države članice podrijetla osiguravaju da predmetni radioaktivni otpad ili istrošeno gorivo ponovno preuzme njegov posjednik, osim ako je moguće postići siguran alternativni dogovor. Ta nadležna tijela osiguravaju da osoba odgovorna za pošiljku prema potrebi poduzme korektivne sigurnosne mjere. Troškove koji nastaju u slučaju kada pošiljku nije moguće ili nije dozvoljeno izvesti do kraja snosi posjednik 18 (članak 12. Direktive).
Svako odbijanje odobrenja za pošiljku istrošenoga goriva i radioaktivnog otpada: i. mora biti opravdano na temelju mjerila utvrđenih u Direktivi; ii. ne bi smjelo biti proizvoljno; iii. trebalo bi se temeljiti na odgovarajućim nacionalnim propisima, propisima Zajednice ili međunarodnim propisima. Odluke država članica o izvozima ili odbijanjima moraju biti u skladu s odredbama iz Zajedničke konvencije i članka 16. Direktive, kojima se zabranjuje izvoz radioaktivnog otpada ili istrošenoga goriva u odredišta južnije od 60º južne geografske širine, u afričke, karipske ili pacifičke države ili u treću zemlju koja nema resurse i mogućnosti za sigurno zbrinjavanje radioaktivnog otpada ili istrošenoga goriva.
Osim što Komisiji svake tri godine moraju podnijeti izvješće (u skladu s člankom 20. stavkom 1. Direktive 2006/117/EURATOM), države članice moraju:
·svake godine obavijestiti Komisiju i Savjetodavni odbor o svim pošiljkama u treću zemlju koje nisu odobrene zbog neispunjavanja uvjeta u pogledu tehničkih i administrativnih mogućnosti i regulatorne strukture za sigurno zbrinjavanje istrošenoga goriva i/ili radioaktivnog otpada (članak 16. stavak 1. Direktive),
·dostaviti Komisiji kontaktne podatke nadležnih tijela i sve potrebne informacije za brzu komunikaciju (članak 18. Direktive).
2.Provedba općih odredaba
2.1.Prenošenje Direktive
Tijekom razdoblja izvješćivanja 2012.–2014. Hrvatska je pristupila EU-u (1. srpnja 2013.) te je prenijela Direktivu.
Na temelju toga smatra se da je prenošenje Direktive dovršeno u svih 28 država članica.
2.2.Standardni dokument za nadzor i kontrolu pošiljaka
19 Standardni dokument (utvrđen Odlukom Komisije 2008. i izmijenjen 2011.) uključuje sljedeće obrasce:
·zahtjev za izdavanje odobrenja za pošiljku istrošenoga goriva ili radioaktivnog otpada,
·potvrdu o primitku zahtjeva – zahtjev za podatke koji nedostaju u vezi s istrošenim gorivom i radioaktivnim otpadom,
·odbijanje ili suglasnost dotičnih nadležnih tijela u vezi s pošiljkom radioaktivnog otpada ili istrošenoga goriva,
·opis pošiljke radioaktivnog otpada i popis paketa,
·potvrdu o primitku radioaktivnog otpada i istrošenoga goriva,
·odobrenje za pošiljku istrošenoga goriva i radioaktivnog otpada.
Neke države članice dostavile su prijedloge za daljnje poboljšanje standardnog dokumenta. Na primjer, predloženo je da se objasne napomene i da se standardnom dokumentu doda poseban odjeljak koji omogućuje upućivanje na odobrenje/suglasnost za prethodnu pošiljku ako je zahtjev za pošiljku povezan s povratom ostataka koji su nastali iz te prethodne pošiljke. Time bi se olakšao nadzor i osigurao revizijski trag između izlazne pošiljke za obradu/preradu i pošiljke (pošiljaka) nastalog otpada i nusproizvoda. Osim toga, istaknuta je potreba za većom dosljednosti informacija koje se traže u odjeljku B-1 „Zahtjev za izdavanje odobrenja za pošiljku (pošiljke) istrošenoga goriva“, a ne uključuju razine radioaktivnosti istrošenoga goriva, te informacija u odjeljku B-5 „Opis pošiljke istrošenoga goriva i popis paketa“ (u kojem se ne traže te informacije).
Komisija će dodatno razmotriti te prijedloge.
2.3.Nadležna tijela
20 Od srpnja 2017. sve države članice dostavile su ažurirane informacije o svojim nadležnim tijelima u smislu članka 5. stavka 13. Direktive, koje su objavljene u radnom dokumentu službi Komisije SWD(2018) 4.
21 U skladu sa zahtjevom iz članka 19. Direktive 2006/117/EURATOM i Preporukom o sigurnom i učinkovitom sustavu slanja dokumenata i informacija u vezi s odredbama Direktive, ažurirani popis nadležnih tijela u državama članicama dostupan je na stranici Komisije: .
3.Primjedbe i trendovi u području pošiljaka istrošenoga goriva i radioaktivnog otpada
Za razdoblje 2012.–2014. većina država članica podnijela je izvješće o pošiljkama istrošenoga goriva i radioaktivnog otpada prema neobvezujućem predlošku s informacijama o: i. provedbi Direktive; i ii. uvozu, izvozu i provozu istrošenoga goriva i radioaktivnog otpada.
Općenito, uočene su razlike u formatu izvješća te detaljnosti i kvaliteti informacija koje su dostavile države članice u svojim izvješćima Komisiji. Na primjer:
·nazivlje koje se upotrebljava u izvješćima država članica u vezi s pošiljkama istrošenoga goriva i radioaktivnog otpada nije uvijek u skladu s nazivljem definiranim u Direktivi i Odluci 2008/312/EURATOM (npr. uvoz u Zajednicu, izvoz iz Zajednice i provoz kroz Zajednicu te odobrenje i suglasnost),
·isto tako, informacije koje su države članice navele u svojim izvješćima ne sadržavaju uvijek pojedinosti o pošiljkama ili ne omogućuju razlikovanje pošiljke istrošenoga goriva od pošiljke radioaktivnog otpada,
·izvješća dviju država članica na koje se odnosi 48 % ukupnih odobrenja za pošiljke istrošenoga goriva i radioaktivnog otpada u određenoj su mjeri prikazana samo kao sažetak, bez dovoljno pojedinosti o pošiljkama kako se zahtijeva u predlošku za izvješćivanje,
·nedosljednosti u nacionalnim izvješćima nekih država članica u vezi s odobrenjima za pošiljke.
U kontekstu ovog drugog izvješća, Komisija nije obaviještena o povratu pošiljaka u slučaju neodobrenih pošiljaka neprijavljenog radioaktivnog otpada (prema članku 4.) niti o neuspjelim pošiljkama (prema članku 12.) ili o zabranjenim izvozima koji su obuhvaćeni odredbama iz članka 16. stavka 1. točke (c) Direktive. Samo su dva odbijanja odobrenja bila povezana s onečišćenim metalnim ostacima te u jednom slučaju s nepotpunim informacijama o pošiljci. Sve slučajeve odbijanja riješile su odgovarajuće države članice.
Dodatni podaci o pošiljkama država članica prikazani su u popratnom radnom dokumentu službi Komisije SWD (2018) 4.
3.1.Ukupne pošiljke
Direktivom 2006/117/EURATOM osigurava se okvir za pošiljke radioaktivnog otpada i istrošenoga goriva između država članica, koje bi se trebale slati samo uz prethodni informirani pristanak nadležnih tijela svih uključenih država članica (uključujući države članice provoza).
Za razdoblje 2012.–2014., 20 država članica podnijelo je izvješća o odobrenim pošiljkama koje ulaze u područje primjene Direktive. Države članice prijavile su 400 izdanih dozvola 22 , koje uključuju 192 odobrenja države članice podrijetla i 208 suglasnosti 23 za pošiljke istrošenoga goriva i radioaktivnog otpada. Na pet 24 država članica od njih 20 koje su dostavile svoja izvješća otpada 74 % svih prijavljenih odobrenja (192) za razdoblje 2012.–2014.
Nadalje, 81 % (157) svih izdanih odobrenja odnosi se na pošiljke radioaktivnog otpada, 17 % (32) na istrošeno gorivo, a 2 % na materijale koji nisu radioaktivni otpad i istrošeno gorivo. U prethodnom razdoblju izvješćivanja 74 % odobrenja odnosilo se na pošiljke radioaktivnog otpada, a preostalih 26 % na pošiljke istrošenoga goriva.
Komisija ističe da se ukupni broj odobrenja povećao za 15 % u usporedbi s prethodnim razdobljem izvješćivanja (2008.–2011.), kada je 14 država članica izdalo 161 odobrenje unutar područja primjene Direktive.
3.2. Uvoz u Zajednicu, izvoz iz Zajednice i provoz kroz Zajednicu
U razdoblju izvješćivanja 2012.–2014. prijevoz većine pošiljaka istrošenoga goriva i radioaktivnog otpada obavljao se između država članica, a samo oko 17 % ukupnog prekograničnog prijevoza odnosilo se na uvoz u Zajednicu i izvoz iz Zajednice.
Posebno treba napomenuti da je 11 država članica 25 prijavilo izdavanje 30 odobrenja za izvoz radioaktivnog otpada i/ili istrošenoga goriva u treće zemlje – Rusija (47 %), SAD (30 %), Švicarska i Japan (po 10 %) i Norveška (3 %).
Od 30 odobrenja za izvoz iz Zajednice (67 %), njih 20 odnosilo se na pošiljke istrošenoga goriva. Svi osim jednog od tih izvoza istrošenoga goriva bili su prijavljeni za preradu, dok je jedan izvoz istrošenoga goriva bio prijavljen za istraživačke aktivnosti.
U prethodnom razdoblju izvješćivanja (2008.–2011.) devet je država članica izdalo 29 odobrenja za izvoz, a 59 % odobrenja za izvoz iz Zajednice odnosilo se na izvoz istrošenoga goriva, što pokazuje povećanje broja država članica koje su izvozile istrošeno gorivo i/ili radioaktivni otpad. Iako se broj odobrenja za izvoz istrošenoga goriva i radioaktivnog otpada ukupno neznatno povećao, Komisija primjećuje sveukupno smanjenje broja odobrenja za izvoz istrošenoga goriva od 2011.
Izvoz radioaktivnog otpada radi povrata i obrade u treće zemlje prijavilo je pet država članica, što čini ukupno devet odobrenja za izvoz iz Zajednice.
Tri države članice (Francuska, Švedska i Ujedinjena Kraljevina) prijavile su uvoz radioaktivnog otpada/istrošenoga goriva, dok provoz istrošenoga goriva i/ili radioaktivnog otpada kroz Zajednicu nije prijavljen za to razdoblje.
3.3. Mjere koje su uslijedile nakon prvog izvješća Komisije
Na temelju prvog izvješća država članica o provedbi Direktive 2006/117/EURATOM utvrđena su dva problema na koje treba obratiti pozornost, kako je detaljno opisano u Izvješću Komisije COM (2013) 240 final:
·ustanovljeno je da u EU-u nema usklađivanja dopuštenih razina za radioaktivni otpad, što bi moglo dovesti do mogućnosti da se u jednoj državi članici ispuštaju materijali koji sadržavaju radioaktivne tvari, premda se u drugoj državi članici ti materijali smatraju radioaktivnim otpadom.
S obzirom na to da države članice moraju prenijeti Direktivu 2013/59/EURATOM o osnovnim sigurnosnim standardima do veljače 2018., očekuje se da će se opći kriteriji dopuštenosti i skup usklađenih općih dopuštenih vrijednosti u državama članicama bolje uskladiti. Međutim, važno je napomenuti da države članice mogu odrediti posebne dopuštene razine u skladu s kriterijima za dopuštanje utvrđenima u toj Direktivi,
·prekogranične pošiljke otpada koji sadržava NORM, a koji ne nastaje iz odobrenih „djelatnosti“ definiranih Direktivom 96/29/EURATOM, isključene su iz područja primjene Direktive 2006/117/EURATOM 26 i Direktive 2006/21/EZ 27 o gospodarenju otpadom od industrija vađenja minerala.
Područje primjene Direktive 2013/59/EURATOM prošireno je kako bi se obuhvatile sve ljudske aktivnosti koje uključuju prisutnost prirodnih izvora zračenja, uključujući obradu materijala koji sadržava prirodne radionuklide (NORM). Stoga, s pravnog stajališta, sav otpad koji sadržava NORM za koji se zahtijeva regulatorna kontrola i koji se svrstava u kategoriju radioaktivnog otpada 28 ulazi u područje primjene Direktive 2006/117/EURATOM.
Kako bi se osigurala nesmetana provedba Direktive 2006/117/EURATOM i Direktive 2013/59/EURATOM te pristupilo rješavanju navedenih problema, Komisija je 2016. pokrenula studiju 29 . Cilj je studije preispitati postojeće prakse država članica u vezi s primjenom dopuštenih razina i pošiljkama radioaktivnog otpada koji sadržava prirodne radioaktivne materijale, čime bi se osiguralo bolje razumijevanje praksi država članica te dobio pregled problema i dobrih primjera otpreme takvih materijala u novom pravnom okviru EU-a, ali i vidjelo kakvo je zakonodavstvo i/ili kakve su inicijative na razini EU-a potrebni u tom području.
4.Zaključci
Postojeći pravni okvir EU-a, koji se sastoji od Direktive 2006/117/EURATOM, nove Direktive 2013/59/EURATOM i Direktive 2011/70/EURATOM, pruža sveobuhvatnu pravnu osnovu kojom se osigurava zaštita zdravlja radnika i stanovništva od rizika koji potječu od ionizirajućeg zračenja, uključujući i slanje pošiljaka istrošenoga goriva i radioaktivnog otpada.
Države članice prijavile su pošiljke unutar nacionalnih okvira za nadzor i kontrolu pošiljaka istrošenoga goriva i radioaktivnog otpada. Tim se okvirima zahtijeva da se prekogranični prijevoz radioaktivnog otpada i istrošenoga goriva obavlja samo uz prethodni informirani pristanak nadležnih tijela svih uključenih država članica te da se za uvoz u Zajednicu, izvoz iz Zajednice i provoz kroz Zajednicu upotrebljava standardni dokument.
Kad je riječ o tekućem razdoblju izvješćivanja, države članice nisu prijavile nijednu neuspjelu pošiljku koja se odnosila na prekogranični prijevoz radioaktivnog otpada ili istrošenoga goriva. Prijavljena su dva odbijanja zato što radioaktivni materijal nije bio deklariran kao radioaktivni otpad i zbog nedostatnih informacija, ali to su riješile predmetne države članice.
Većinu nacionalnih izvješća za to razdoblje države članice dostavile su sa zakašnjenjem, a njihova se izvješća razlikuju u detaljnosti informacija i različitom pristupu izvješćivanju o pošiljkama istrošenoga goriva i radioaktivnog otpada.
Komisija će uzeti u obzir nalaze prikazane u ovom izvješću te će razmotriti daljnje korake ili poduzeti potrebne mjere kako bi:
·poboljšala standardni dokument za nadzor i kontrolu pošiljaka radioaktivnog otpada i istrošenoga goriva iz Direktive Vijeća 2006/117/EURATOM u kontekstu povratnih informacija koje su dostavile države članice i preporuka Savjetodavnog odbora,
·pružila potporu državama članicama u usklađivanju izvješća o pošiljkama istrošenoga goriva i radioaktivnog otpada država članica (članak 20. Direktive), čime bi se konačno povećala dosljednost i detaljnost budućih izvješća Komisije Vijeću, Europskom parlamentu i Europskom socijalnom i gospodarskom odboru.
Osim toga, Komisija će poduzeti odgovarajuće mjere na temelju nalaza pokrenute studije o pregledu postojećeg stanja u vezi s prijevozom radioaktivnog materijala u državama članicama EU-a. Studija uključuje pošiljke otpada koji sadržava prirodne radionuklide i primjenu dopuštenih razina u cilju utvrđivanja posebnih mjera koje su potrebne za poboljšanje prijevoza na razini EU-a i na nacionalnoj razini, te povećanja transparentnosti i jačanja povjerenja javnosti.
Komisija će pomno pratiti provedbu Direktive i utvrđenih mjera kako bi osigurala pravodobno izvješćivanje za predstojeće razdoblje izvješćivanja 2015.–2017. (izvješća država članica do 25. prosinca 2017.) u bliskoj suradnji s državama članicama EU-a.
Direktiva Vijeća 2006/117/EURATOM od 20. studenoga 2006. o nadzoru i kontroli pošiljaka radioaktivnog otpada i istrošenoga goriva, SL L 337, 5.12.2006., str. 21–32.
COM(2013) 240 final, Izvješće Komisije Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru o provedbi u državama članicama Direktive Vijeća 2006/117/EURATOM o nadzoru i kontroli pošiljaka radioaktivnog otpada i istrošenoga goriva, 25.4.2013. i SWD(2013) 150 final.
Direktiva Vijeća 2003/122/EURATOM od 22. prosinca 2003. o kontroli visokoaktivnih zatvorenih radioaktivnih izvora i izvora bez posjednika, SL L 346, 31.12.2003., str. 57–64.
Direktiva Vijeća 96/29/EURATOM od 13. svibnja 1996. o utvrđivanju osnovnih sigurnosnih normi za zaštitu zdravlja radnika i stanovništva od opasnosti od ionizirajućeg zračenja, SL L 159, 29.6.1996., str. 1–114.
Preporuka Komisije od 4. prosinca 2008. o kriterijima za izvoz radioaktivnog otpada i istrošenoga goriva trećim zemljama (priopćena pod brojem dokumenta C(2008) 7570) (2008/956/EURATOM).
„Posjednik” znači bilo koja fizička ili pravna osoba koja je prije otpremanja pošiljke radioaktivnog otpada ili istrošenoga goriva u skladu s važećim nacionalnim zakonodavstvom odgovorna za te materijale i planira poslati pošiljku primatelju.
Odluka Komisije od 5. ožujka 2008. o utvrđivanju standardnog dokumenta za nadzor i kontrolu pošiljaka radioaktivnog otpada i istrošenoga goriva na koji upućuje Direktiva Vijeća 2006/117/EURATOM (priopćena pod brojem dokumenta C(2008) 793), (2008/312/EURATOM), SL L 107, 17.4.2008., str. 32–59.
Preporuka Komisije od 7. srpnja 2009. o sigurnom i učinkovitom sustavu slanja dokumenata i informacija u vezi s odredbama Direktive Vijeća 2006/117/EURATOM, SL L 177, 8.7.2009, str. 5–6.
U skladu s člankom 9., najkasnije dva mjeseca od datuma potvrde o primitku nadležna tijela svih država članica koje sudjeluju u pošiljci obavješćuju nadležna tijela države članice podrijetla o svojoj suglasnosti ili o uvjetima koji su po njihovom mišljenju potrebni za suglasnost ili o odbijanju suglasnosti.
Direktiva 2006/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o gospodarenju otpadom od industrija vađenja minerala i o izmjeni Direktive 2004/35/EZ, SL L 102, 11.4.2006., str. 15–33.
„Radioaktivni otpad” znači radioaktivni materijal u plinovitom, tekućem ili krutom obliku, za koji zemlje podrijetla i odredišta ili fizičke ili pravne osobe čije odluke te zemlje prihvaćaju ne predviđaju daljnju uporabu, te koji nadležno tijelo u skladu sa zakonodavstvom i propisima zemalja podrijetla i odredišta kontrolira kao radioaktivni otpad (članak 5. stavak 1. Direktive 2006/117/EURATOM).
