—

poništi Provedbenu uredbu br. 2023/152 (1) od 23. siječnja 2023. kao protivnu pravu Europske unije u dijelu u kojem uvrštava tužitelja u Prilog I Uredbi br. 359/2011.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na prekoračenju ovlasti Vijeća Europske unije. Tužitelj tvrdi da je time što ga je odlučilo uvrstiti na popis osoba na koje se odnose mjere ograničavanja, Vijeće prekoračilo ovlasti jer je donijelo navedenu odluku samo na temelju zakonskog odnosa koji postoji između tužitelja i vlade Islamske Republike Iran.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na nepostojanju obrazloženja pobijanog akta. Prema tužiteljevom mišljenju, razlozi navedeni u prilog odluci Vijeća samo su činjenične pretpostavke čija pogrešna priroda dovodi u pitanje valjanost obrazloženja. To čisto formalno obrazloženje odluke podrazumijeva prebacivanje tereta dokazivanja kojim se od tužitelja zahtijeva da dokaže negativnu činjenicu kako bi osporio svoje uvrštavanje na popis osoba na koje se odnose mjere ograničavanja.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na pogrešci u ocjeni činjenica. Tužitelj smatra da je Vijeće, s jedne strane, počinilo očitu pogrešku o ocjeni i, s druge strane, da je pogrešno utemeljio odluku o njegovu uvrštavanju na popis subjekata na koje se odnose mjere ograničavanja.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela proporcionalnosti. Tužitelj tvrdi da su sankcije poduzete protiv Irana dovele do zadržavanja alata posebno korisnih za njega, od kojih se jedan koristi za izbjegavanje preklapanja iranskih frekvencija s frekvencijama susjednih država, a drugi, Location Based System, za precizno lociranje povezanih uređaja. Osim toga, nerazmjernost odluke Vijeća očituje se opsegom posljedica mjera poduzetih protiv tužitelja u smislu da je sposobnost potonjeg da obavlja svoju misije od općeg interesa teško pogođena.