1

Tužbom podnesenom na temelju članka 270. UFEU-a tužitelj, osoba UF, traži, s jedne strane, poništenje odluke Europske komisije od 8. travnja 2022. koja se odnosi na otkaz njegova ugovora kao člana privremenog osoblja na neodređeno vrijeme (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) te, s druge strane, naknadu štete za koju tvrdi da ju je zbog toga pretrpio.

2

Tužitelj je 16. srpnja 2016. stupio u službu Europske komisije kao član privremenog osoblja u smislu članka 2. točke (c) Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije (u daljnjem tekstu: Uvjeti zaposlenja), u okviru ugovora na neodređeno vrijeme.

3

Tužitelj je obavljao dužnosti službenika za tjelesnu zaštitu članova Komisije, među kojima su i potpredsjednik A i nedavno potpredsjednik B (u daljnjem tekstu: potpredsjednik). Tužiteljeve dužnosti podrazumijevale su nošenje oružja.

4

U okviru svojih dužnosti tužitelj se morao redovito podvrgavati virološkim testovima polimerazne lančane reakcije, tzv. PCR-ovima, kako bi utvrdio je li nositelj virusa odgovornog za pandemiju bolesti COVID-19.

5

Tužitelj je 22. listopada 2021. podvrgnut PCR testu (u daljnjem tekstu: PCR test od 22. listopada 2021.) radi službenog putovanja u Ruandu.

6

Tužiteljev nadređeni mu je 25. listopada 2021. poslao poruku koju je primio od liječnika iz liječničke službe Komisije (u daljnjem tekstu: liječnička služba), u kojoj je on od tužiteljevih nadređenih zatražio informacije o događajima koji su se odvili prilikom PCR testa od 22. listopada 2021. Prema mišljenju medicinskog tehničara koji je proveo taj test, tužitelj se neprimjereno ponašao, među ostalim, „vičući ‚dosta’” i „udarajući ga po podlaktici”, a zatim odlazeći bez objašnjenja i bez mogućnosti da završi navedeni test.

7

Dana 26. listopada 2021. tužitelj je svojim nadređenima poslao poruku elektroničke pošte tvrdeći da je šokiran pritužbom navedenom u točki 6. ove presude. Objasnio je da je PCR test o kojem je riječ bio dulji i invazivniji nego obično, ali da nije udario medicinskog tehničara. Međutim, on je potonjem ponudio ispriku ako ga je uvrijedio ili reagirao na način koji je mogao ostaviti pogrešan dojam na njega. Osim toga, dodao je da je potpredsjednik bio prisutan na PCR testu 22. listopada 2021. i da je svakako mogao potvrditi te činjenice.

8

Dana 28. listopada 2021. održan je sastanak između tužitelja, medicinskog tehničara koji je proveo PCR test od 22. listopada 2021. i njihovih nadređenih.

9

Tužitelj je 4. ožujka 2022. podvrgnut drugom PCR testu (u daljnjem tekstu: PCR test od 4. ožujka 2022.) radi službenog puta u Francusku.

10

Tužitelj je 5. ožujka 2022. liječničkoj službi poslao poruku elektroničke pošte u kojoj je objasnio da je, kao i PCR test od 22. listopada 2021., PCR test od 4. ožujka 2022. također bio dulji i invazivniji nego obično, te da je imao bolove i iritaciju cijeli dan nakon tog testiranja i da je čak otišao u bolnicu.

11

Dana 14. ožujka 2022. službenici Uprave za sigurnost Komisijine Glavne uprave za ljudske resurse i sigurnost (u daljnjem tekstu: Uprava za sigurnost) zaplijenili su tužiteljevo oružje i istog ga dana predali u oružarnicu u Komisijinoj zgradi Berlaymont.

12

Dana 23. ožujka 2022. tim za unutarnje istrage Uprave za sigurnost prikupio je pisane iskaze dvaju medicinskih tehničara koji su proveli PCR testove 22. listopada 2021. i 4. ožujka 2022.

13

Što se tiče PCR testa od 22. listopada 2021., medicinski tehničar u svojem iskazu u biti navodi da se tužitelj, dok mu je on uvodio štapić za uzimanje uzorka u nos, počeo micati i tresti glavom, što je onemogućilo provedbu testa. Kada je medicinski tehničar ipak jedva stavio štapić za uzimanje uzorka u tužiteljev nos, potonji ga je udario po nadlaktici te je rekao „dosta”. Tužitelj je vidio da je potpredsjednik već završio svoj test i otišao je s njim. Što se tiče PCR testa od 4. ožujka 2022., medicinska tehničarka je u biti navela da je bila s medicinskim tehničarem koji je proveo PCR test od 22. listopada 2021. Potonji je prepoznao tužitelja i rekao medicinskoj tehničarki da će testirati potpredsjednika. Medicinska tehničarka je morala provesti dva testa, PCR i antigenski test. Kada je medicinska tehničarka pokušala provesti prvi test, tužitelj, prema njezinom iskazu, nije prestao pomicati glavu. Ona je jedva uspjela površno uvesti štapić za uzimanje uzorka u tužiteljev nos. Nakon tog prvog testa navela je da će provesti drugi test. Tužitelj se ustao i strogo izjavio: „Ne vidite li da ste me rasplakali?” Medicinska tehničarka je pokušala provesti drugi test, ali to se pokazalo nemogućim jer je tužitelj pomicao glavu. Zatim je ustao i pridružio se potpredsjedniku koji je u međuvremenu završio svoje testove.

14

Tužitelj je 24. ožujka 2022. putem Komisijina internog računalnog komunikacijskog sustava ARES primio obavijest o odluci o ukidanju njegovih prava na pristup zgradama Komisije i njegove propusnice.

15

Tužitelj je 24. ožujka 2022. pozvan na sastanak s direktorom Uprave za sigurnost tijekom kojeg je bio obaviješten, s jedne strane, da je liječnička služba zaprimila pritužbe u pogledu njegova ponašanja na PCR testovima od 22. listopada 2021. i 4. ožujka 2022. i, s druge strane, o namjeri Uprave za sigurnost da od tijela ovlaštenog za sklapanje ugovora o radu zatraži otkaz njegova ugovora zbog prekida odnosa povjerenja.

16

Direktorica uprave „Ljudski resursi za posebne službe i lokacije” Komisijine Glavne uprave za ljudske resurse i sigurnost, u svojstvu tijela ovlaštenog za sklapanje ugovora o radu, poslala je 30. ožujka 2022. tužitelju dopis od 25. ožujka 2022., pri čemu ga je obavijestila o namjeri otkaza njegova ugovora na temelju članka 47. točke (c) podtočke i. Uvjeta zaposlenja zbog prekida odnosa povjerenja, slijedom primjedbi koje su joj dostavljene na sastanku navedenom u točki 15. ove presude. Pozvala je tužitelja da joj u roku od pet dana podnese eventualna očitovanja.

17

Tužitelj je 30. ožujka 2022. tijelu ovlaštenom za sklapanje ugovora o radu poslao poruku elektroničke pošte u kojoj je, s jedne strane, zatražio produljenje roka navedenog u točki 16. ove presude kako bi mogao podnijeti očitovanja o otkazu svojeg ugovora i, s druge strane, iznio svoju verziju činjenica u pogledu PCR testa od 4. ožujka 2022.

18

Tužiteljev zastupnik uputio je 1. travnja 2022. dopis tijelu ovlaštenom za sklapanje ugovora o radu tražeći da mu se dostave činjenice u vezi s kojima je tužitelj bio pozvan iznijeti svoje komentare kako bi ga se moglo korisno saslušati. Također je osporio optužbe koje su protiv njega iznesene u dopisu od 30. ožujka 2022.

19

Pobijanom odlukom tijelo ovlašteno za sklapanje ugovora o radu otkazalo je tužiteljev ugovor kao člana privremenog osoblja na temelju članka 47. točke (c) podtočke i. Uvjeta zaposlenja, uz otkazni rok od pet mjeseci.

20

Tužitelj je 24. lipnja 2022. podnio žalbu protiv pobijane odluke na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije (u daljnjem tekstu: Pravilnik o osoblju).

21

Odlukom R/303/22 od 20. listopada 2022. tijelo ovlašteno za sklapanje ugovora o radu odbilo je tužiteljevu žalbu.

22

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

23

Komisija od Općeg suda zahtijeva da:

24

Tužitelj ističe tri tužbena razloga u potporu svojem zahtjevu za poništenje, od kojih se prvi temelji, s jedne strane, na materijalnoj netočnosti činjenica iz kojih proizlazi pobijana odluka i, s druge strane, na očitim pogreškama u ocjeni i zlouporabi ovlasti, drugi, koji se temelji na nedostatnosti obrazloženja, povredi dužnosti brižnog postupanja, povredi načela proporcionalnosti i povredi prava obrane, a treći na povredi članka 2. točke (c) Uvjeta zaposlenja i prava obrane.

25

U potporu prvom tužbenom razlogu tužitelj u biti tvrdi da se pobijana odluka ne temelji na stvarno utvrđenim činjenicama, da je zahvaćena s više očitih pogrešaka u ocjeni kao i zlouporabom ovlasti.

26

Kao prvo, što se tiče točnosti činjenica, tužitelj osporava prigovore tijela ovlaštenog za sklapanje ugovora o radu kao i verziju činjenica medicinskog tehničara koji je proveo PCR test od 22. listopada 2021.

27

Kao prvo, tužitelj osporava činjenicu da je otišao iz liječničke službe a da nije završio navedeni test. Tvrdi da, da je to bio slučaj, medicinski tehničar ne bi mogao zatražiti od laboratorija da analizira prikupljeni uzorak, ne bi imao rezultate svojeg PCR testa i stoga ne bi mogao putovati tijekom službenog putovanja u inozemstvo nakon navedenog PCR testa.

28

Kao drugo, tužitelj tvrdi da, ako je stvarno vikao „dosta”, kao što to tvrdi medicinski tehničar (vidjeti točku 6. ove presude), potpredsjednik, koji je bio prisutan na testu, nužno ga je trebao čuti. Međutim, potonji je dao pisanu izjavu pod prisegom u kojoj tvrdi da se, prema njegovu mišljenju, tužitelj nije neprimjereno ponašao.

29

Kao treće, tužitelj dodaje da je pisana izjava medicinskog tehničara, dana pet mjeseci nakon počinjenja djela, protivna izjavi njegovog nadređenog. Naime, on tvrdi da je medicinski tehničar izjavio da mu je tužitelj „odgurnuo podlakticu”, a ne da ga je „udario po nadlaktici”. Osim toga, u toj izjavi nadređeni tvrdi da nakon tog događaja medicinski tehničar nije bio „jako ljut”, nego je mislio da ga mora prijaviti zbog „fizičkog aspekta incidenta”. Tužitelj smatra da je ta tvrdnja proturječna jer da je medicinski tehničar stvarno bio verbalno i fizički napadnut, kao što to tvrdi, on se ne bi tako osjećao u pogledu incidenta. Stoga smatra da prikaz činjenica, koji je iznijela Komisija, nije ni dosljedan, ni uvjerljiv ni vjerodostojan.

30

Kao četvrto, tužitelj tvrdi da argument tijela ovlaštenog za sklapanje ugovora o radu prema kojem medicinski tehničari imaju „povjerenje svojih nadređenih” ne znači da su njihove verzije događaja automatski utvrđene i da onu koju je on podnio treba odbiti. Tužitelj smatra da je, s obzirom na proturječnosti u pogledu činjenica, kao u ovom slučaju, tijelo ovlašteno za sklapanje ugovora o radu trebalo provesti dodatne istrage kako bi provjerilo predmetne tvrdnje.

31

Kao peto, što se tiče dokaza o predmetnim incidentima, tužitelj tvrdi da se, suprotno Komisijinu argumentu, činjenice nisu mogle objektivno i neovisno utvrditi s obzirom na iskaze medicinskih tehničara liječničke službe. Naime, budući da nije bilo drugih dokaza koje je tijelo ovlašteno za sklapanje ugovora o radu moglo uzeti u obzir, osim iskaza navedenih medicinskih tehničara i izjava njihovog nadređenog, koji nije bio prisutan u trenutku spornih činjenica, Komisija nije mogla činjenice utvrditi „objektivno i neovisno”. Prema tužiteljevu mišljenju, tijelo ovlašteno za sklapanje ugovora o radu utvrdilo je, isključivo na temelju pritužbi medicinskih tehničara, činjenice koje su, prema njegovu mišljenju, materijalno netočne i na kojima se temelji pobijana odluka.

32

Kao drugo, tužitelj tvrdi da je tijelo ovlašteno za sklapanje ugovora o radu počinilo više očitih pogrešaka u ocjeni i zlouporabilo ovlasti.

33

Kao prvo, tužitelj tvrdi da, suprotno onomu što tvrdi Komisija, nije propustio surađivati tijekom PCR testova od 22. listopada 2021. i 4. ožujka 2022. Naime, podvrgnuo se navedenim testovima i nije otišao, a da ih nije završio.

34

S jedne strane, Komisija je smatrala da okolnost da je tužitelj imao bolove i iritacije (vidjeti točku 10. ove presude) predstavlja nedostatak suradnje. Tužitelj ističe da ta tvrdnja također predstavlja očitu pogrešku u ocjeni. On u tom pogledu tvrdi da je iritacije koje je zadobio utvrdio liječnik prilikom pregleda u hitnoj službi bolnice nakon PCR testa od 4. ožujka 2022. Dodaje da je, u skladu s neslužbenim informacijama koje su proslijeđene potpredsjedniku, pobijana odluka posljedica činjenice da je on liječničku službu obavijestio o iritacijama nakon PCR testa od 4. ožujka 2022. Ta je informacija shvaćena kao neprihvatljiva optužba u pogledu medicinskog tehničara i stoga je izvor pobijane odluke. Činjenica da nije otkrio stvarne razloge te odluke predstavlja zlouporabu ovlasti tijela ovlaštenog za sklapanje ugovora o radu.

35

Kao drugo, tužitelj tvrdi da je činjenica da Komisija nije uzela u obzir bolove i iritacije koje je pretrpio povreda dužnosti brižnog postupanja.

36

Kao treće, tužitelj osporava da je „izgubio hladnokrvnost” tijekom dvaju PCR testova. Istina, žalio se na način na koji su navedeni testovi provedeni, ali sama činjenica da se testovi smatraju neprimjereno invazivnima, s obzirom na brojne druge testove koje je prije proveo tužitelj, ne može opravdati otkaz, koji je u svakom slučaju potpuno neproporcionalan. Osim toga, tužitelj tvrdi da je tijelo ovlašteno za sklapanje ugovora o radu, ako je namjeravalo dovesti u pitanje njegovu radnu sposobnost i hladnokrvnost, trebalo ispitati potpredsjednika A i potpredsjednika kod kojih je upravljao stresnim i opasnim situacijama tijekom različitih službenih putovanja.

37

Kao četvrto, tužitelj tvrdi da su na PCR testu 4. ožujka 2022. bile prisutne četiri osobe, odnosno on sam, potpredsjednik, medicinska tehničarka koja je provela test i medicinski tehničar koji je proveo PCR test 22. listopada 2021. Stoga, s obzirom na to da osporava činjeničnu verziju obaju medicinskih tehničara u pogledu dvaju događaja, tužitelj smatra da je jedina relevantna verzija činjenica ona potpredsjednika.

38

Prema tužiteljevu mišljenju, potpredsjednik je mogao savršeno čuti i vidjeti interakciju između njega i medicinskog tehničara tijekom predmetnog PCR testa. Naime, s obzirom na to da su se testovi provodili u prostorima odvojenima običnom zavjesom na kotačićima i da je potpredsjednik već završio svoj test, mogao je vidjeti ono što se dogodilo u pogledu testa koji je bio u tijeku.

39

Stoga je odbijanje tijela ovlaštenog za sklapanje ugovora o radu da uzme u obzir potpredsjednikov iskaz, osim očite pogreške u ocjeni, dodatni pokazatelj zlouporabe ovlasti. Tužitelj tvrdi da ga je, čak i pod pretpostavkom da potpredsjednik nije bio izravni svjedok kao što to tvrdi Komisija, tijelo ovlašteno za sklapanje ugovora o radu trebalo saslušati kako bi se u to uvjerilo, s obzirom na to da je jasno izjavio da se nije neprimjereno ponašao tijekom predmetnih PCR testova.

40

Kao peto, tužitelj tvrdi da je optužba tijela ovlaštenog za sklapanje ugovora o radu, prema kojoj sva njegova ponašanja na PCR testovima od 22. listopada 2021. i 4. ožujka 2022. predstavljaju povredu ugleda službe, također očita pogreška u ocjeni. Prema tužiteljevu mišljenju, ta je tvrdnja proizvoljna i otkriva povredu dužnosti brižnog postupanja.

41

Naposljetku, tužitelj tvrdi da, što se tiče točnosti činjenica, tijelo ovlašteno za sklapanje ugovora o radu nema diskrecijsku ovlast i ne može tvrditi da pojedinosti njegova ponašanja nisu odlučujući elementi za pobijanu odluku. Tijelo ovlašteno za sklapanje ugovora o radu oslonilo se isključivo na zapisnike s tužiteljevih saslušanja, saslušanja medicinskih tehničara i njihovog nadređenog, te nije tražilo druge elemente kako bi utvrdilo činjenice, osobito saslušanje potpredsjednika kao svjedoka. Stoga, prema tužiteljevu mišljenju, samo činjenice koje se odnose na dva PCR testa od 22. listopada 2021. i 4. ožujka 2022. dovele su do gubitka povjerenja i te činjenice nisu pravilno utvrđene. Osim toga, dodaje da je potpredsjednik potvrdio da nije izgubio povjerenje u njega. Stoga je pobijana odluka nezakonita jer se Komisija nije mogla samo pozvati na gubitak povjerenja a da prethodno nije utvrdila činjenice na kojima se temelji navedena odluka.

42

Komisija osporava argumente koje je istaknuo tužitelj. Kao prvo, što se tiče očitih pogrešaka u ocjeni koje je potonji naveo (vidjeti točke 32. do 40. ove presude), Komisija tvrdi da je ugovor otkazan nakon prekida odnosa povjerenja između nje i tužitelja. Taj prekid proizlazi iz neprimjerenih ponašanja tužitelja na PCR testovima 22. listopada 2021. i 4. ožujka 2022., tijekom kojih je bio verbalno ili fizički agresivan prema medicinskim tehničarima liječničke službe koji su obavljali navedene testove.

43

Komisija tvrdi da su tužiteljeva neprimjerena ponašanja objektivno utvrđena, neovisno o iskazima medicinskih tehničara. Prema mišljenju Komisije, pojedinosti tužiteljeva ponašanja nisu odlučujući element na temelju kojeg se može utvrditi gubitak povjerenja. Najvažnija je činjenica da se tužitelj u dva navrata pokazao agresivnim prema medicinskim tehničarima liječničke službe. To ne predstavlja subjektivnu predodžbu događaja, nego proizlazi iz dužnosti Uprave za sigurnost da osigura sigurnost svojih članova i osoba koje se nalaze u Komisijinim prostorijama. Stoga tijelo ovlašteno za sklapanje ugovora o radu nije počinilo nikakvu očitu pogrešku u ocjeni činjenica.

44

Prema Komisijinu mišljenju, tužitelj se trebao besprijekorno ponašati i biti sposoban zadržati hladnokrvnost u svim okolnostima kao sigurnosni djelatnik, to više što je nosio oružje u Komisijinim zgradama. Dodaje da, kako bi obavljao te dužnosti, tužitelj mora istodobno imati povjerenje člana kojeg štiti, ali i povjerenje institucije u cjelini. Nije dovoljno, kao što to tvrdi tužitelj (vidjeti točku 41. ove presude), da ima povjerenje članova kod kojih izvršava svoje dužnosti. Stoga Uprava za sigurnost treba biti sigurna da tužitelj ne predstavlja nikakvu opasnost za sigurnost članova i drugih osoba koje se nalaze u prostorima Komisije. Stoga je, prema mišljenju Komisije, Uprava za sigurnost pravilno zatražila otkaz tužiteljeva ugovora.

45

Kao drugo, što se tiče činjenične netočnosti na koju se poziva tužitelj, kao prvo, Komisija tvrdi da medicinski tehničari nisu imali nikakav razlog za iznošenje netočnih činjenica o tužitelju i da imaju potpuno povjerenje svoje službe. Prema Komisijinu mišljenju, predmetni su incidenti jedini koji su prijavljeni tijekom pandemije te su odmah proslijeđeni nadređenom medicinskih tehničara (vidjeti točku 6. ove presude), iako je službena izjava u vezi s prvim incidentom zaprimljena tek kasnije.

46

Kao drugo, Komisija tvrdi da izjave medicinskih tehničara i njihova nadređenog nisu proturječne jer se radnja udarca po nadlaktici odnosno ona odgurivanja podlaktice ne isključuju. Osim toga, dodaje da se tijelo ovlašteno za sklapanje ugovora o radu nije oslonilo isključivo na zapisnike s tužiteljevih saslušanja, saslušanja medicinskih tehničara i njihovih nadređenih, nego je uzelo u obzir prekid odnosa povjerenja Uprave za sigurnost u odnosu na tužitelja.

47

Komisija dodaje da je činjenica da je medicinski tehničar koji je proveo test od 22. listopada 2021. mogao tvrditi da nije bio „jako ljut” jer je on stručnjak koji zna obavljati svoje zadaće, čak i u teškim uvjetima. To također dokazuje da medicinski tehničar nema ništa osobno protiv tužitelja i da nije imao razloga izvijestiti o nepostojećim činjenicama.

48

Kao treće, što se tiče tužiteljeva argumenta o stvarnim razlozima dvaju medicinskih tehničara za pritužbe (vidjeti točku 34. ove presude), Komisija ponavlja da su ti medicinski tehničari prijavili incidente odmah nakon događaja. Osim toga, Komisija ističe da je tužitelj u bolnicu otišao tek nakon drugog PCR testa i da, u svakom slučaju, dostavljeni dokumenti dokazuju samo da se žalio na bolove na licu, ali nije pojasnio razlog tih bolova.

49

Kao četvrto, Komisija tvrdi da, s obzirom na to da je uprava mogla imati dovoljno informacija o spornim incidentima, nije bilo korisno saslušati potpredsjednikov iskaz. Ističe da točno mjesto na kojem se potpredsjednik nalazio tijekom PCR testova 22. listopada 2021. i 4. ožujka 2022. nije utvrđeno, osobito je li se nalazio u kabini različitoj od one u kojoj se nalazio tužitelj kada se on podvrgnuo svakom od spornih testiranja ili u području oko navedenih kabina. Ona u svakom slučaju naglašava da su te kabine bile odvojene i da su jamčile privatnost postupka, tako da potpredsjednik nije mogao biti izravni svjedok spornih činjenica. Prema tome, njegov iskaz nije bio relevantan.

50

Kao peto, što se tiče PCR testa od 22. listopada 2021., Komisija tvrdi da, iako je tužitelj primio rezultate testa, to ne znači da je taj test pravilno proveden. Naime, medicinski tehničar je mogao samo površno uvesti štapić za uzimanje uzorka kako bi se proveo test prije nego što je tužitelj otišao i stoga nije mogao završiti test. Međutim, poslao je prikupljeni uzorak na analizu.

51

Kao šesto, Komisija osporava činjenicu da su četiri osobe bile prisutne na PCR testu 4. ožujka 2022., kao što to tvrdi tužitelj (vidjeti točku 37. ove presude). Tvrdi da su se PCR testovi provodili u odvojenim kabinama kojima se jamčila privatnost postupka. Stoga su bili prisutni samo tužitelj i medicinska tehničarka koja je provela test, zbog čega potpredsjednikov iskaz nije bio relevantan.

52

Kao treće, što se tiče tužiteljevih argumenata u vezi sa zlouporabom ovlasti (vidjeti točke 34. i 39. ove presude), Komisija tvrdi da tužitelj ne objašnjava u čemu se sastoji ta zlouporaba. Prema Komisijinu mišljenju, tužitelj nije podnio nijedan dokaz zlouporabe ovlasti, osobito o ciljevima koji su se željeli postići pobijanom odlukom, osim onih na koje se ta odluka poziva. Stoga smatra da navode o zlouporabi ovlasti treba odbiti kao nedokazane.

53

Uvodno, valja podsjetiti da, kad je riječ o postupku koji omogućuje da se ugovor na neodređeno vrijeme člana privremenog osoblja otkaže, iz članka 47. točke (c) podtočke i. Uvjeta zaposlenja proizlazi da radni odnos prestaje istekom otkaznog roka navedenog u tom ugovoru. Usto, članak 49. stavak 1. Uvjeta zaposlenja predviđa da se, nakon što se provede stegovni postupak predviđen Prilogom IX. Pravilniku o osoblju, koji se analogno primjenjuje, radni odnos člana privremenog osoblja može prekinuti bez otkaznog roka iz stegovnih razloga ako on namjerno ili iz nepažnje teško povrijedi svoje obveze.

54

Prema ustaljenoj sudskoj praksi, zbog široke diskrecijske ovlasti kojom tijelo ovlašteno za sklapanje ugovora o radu raspolaže u slučaju povrede koja može opravdati otkaz članu privremenog osoblja, to tijelo ništa ne obvezuje da umjesto primjene mogućnosti jednostranog otkaza ugovora iz članka 47. točke (c) Uvjeta zaposlenja pokrene stegovni postupak protiv tog člana, a stegovni postupak utvrđen Prilogom IX. Pravilniku o osoblju za dužnosnike, koji se po analogiji primjenjuje na članove privremenog osoblja, može se pokrenuti samo u slučaju da tijelo ovlašteno za sklapanje ugovora o radu namjerava otpustiti člana privremenog osoblja bez otkaznog roka zbog teške povrede svojih obveza, u skladu s člankom 49. stavkom 1. Uvjeta zaposlenja (vidjeti presudu od 16. lipnja 2021., EZ/Odbor regija, T-355/19, EU:T:2021:369, t. 61. i navedenu sudsku praksu).

55

Iz toga u načelu slijedi da je tijelo ovlašteno za sklapanje ugovora o radu bilo ovlašteno otkazati tužiteljev ugovor na temelju članka 47. točke (c) podtočke i. Uvjeta zaposlenja prije njegova isteka i uz otkazni rok od mjesec dana po godini navršenog staža u službi, s tim da ne smije trajati kraće od tri mjeseca ni dulje od deset mjeseci, bez obveze pokretanja stegovnog postupka.

56

U ovom slučaju valja utvrditi da je razlog otkaza tužiteljeva ugovora, čiji se otkazni rok poštovao, bio prekid odnosa povjerenja između Komisije i tužitelja zbog ponašanja koja su mu pripisana na PCR testovima 22. listopada 2021. i 4. ožujka 2022. Naime, tijelo ovlašteno za sklapanje ugovora o radu odlučilo je otkazati tužiteljev ugovor na temelju članka 47. točke (c) podtočke i. Uvjeta zaposlenja, a ne na temelju članka 49. stavka 1. Uvjeta zaposlenja.

57

U tom pogledu, iako nije na tijelu ovlaštenom za sklapanje ugovora o radu da svojom ocjenom nadomjesti ocjenu tužiteljeva nadređenog u pogledu okolnosti, je li došlo do prekida odnosa povjerenja, tijelo ovlašteno za sklapanje ugovora o radu ipak mora prije svega provjeriti jesu li nepovjerenje ili gubitak povjerenja ipak istaknuti, zatim uvjeriti se da su činjenice pravilno utvrđene, te, naposljetku, uvjeriti se da, s obzirom na iznesene razloge, zahtjev za otkaz nije zahvaćen povredom temeljnih prava ili pak zlouporabom ovlasti. U tom kontekstu tijelo ovlašteno za sklapanje ugovora o radu može, s obzirom na očitovanja koja je zainteresirana osoba dostavila, osobito smatrati da posebne okolnosti opravdavaju da se predvide mjere različite od otkaza, primjerice raspoređivanje zainteresirane osoba na druge dužnosti unutar Komisije (vidjeti u tom smislu presudu od 10. siječnja 2019., RY/Komisija, T-160/17, EU:T:2019:1, t. 38. i navedenu sudsku praksu).

58

Usto, valja istaknuti da ako institucija koja odluči otkazati ugovor člana privremenog osoblja posebice upućuje na precizne materijalne činjenice kao razloge za odluku o otkazu zbog gubitka povjerenja, sud je dužan provjeriti točnost tih materijalnih činjenica. Konkretno, ako institucija izričito navede razloge gubitka povjerenja upućivanjem na precizne materijalne činjenice, sud mora utvrditi da se ti razlozi temelje na točnim činjenicama. Time sud svojom ocjenom ne zamjenjuje ocjenu nadležnog tijela, prema kojoj je gubitak povjerenja dokazan, nego se ograničava na nadzor točnosti činjenica koje je institucija izrijekom istaknula, a koje su dovele do odluke (presuda od 11. rujna 2013., L/Parlament, T-317/10 P, EU:T:2013:413, t. 70.).

59

U ovom je slučaju tijelo ovlašteno za sklapanje ugovora o radu u pobijanoj odluci navelo da je razlog otkaza tužiteljeva ugovora bio prekid odnosa povjerenja između tužitelja i institucije zbog „više ozbiljnih incidenata” tijekom obavljanja njegovih dužnosti, o čemu je bilo obaviješteno, odnosno njegova ponašanja tijekom PCR testova 22. listopada 2021. i 4. ožujka 2022.

60

S obzirom na sudsku praksu navedenu u točkama 57. i 58. ove presude, valja, dakle, ispitati dokaze koje su stranke podnijele kako bi se utvrdilo može li se tim elementima, uzetima zasebno, a potom zajedno, potvrditi ili, naprotiv, proglasiti neosnovanim razlog za otkaz ugovora na koji se poziva Uprava za sigurnost i koji je prihvatilo tijelo ovlašteno za sklapanje ugovora o radu.

61

Kako bi osporio ponašanja koja mu se stavljaju na teret u pisanim iskazima medicinskih tehničara koji su proveli dva sporna PCR testa (vidjeti točku 13. ove presude), tužitelj je, osim svoje verzije činjenica o kojima je riječ, podnio pisanu izjavu potpredsjednika s kojim je išao na PCR testove 22. listopada 2021. i 4. ožujka 2022. i koji je stoga bio prisutan u prostoriji liječničke službe u kojoj su se dogodile sporne činjenice.

62

U tom pogledu, s jedne strane, valja utvrditi da je tijekom predsudskog postupka i u ovoj tužbi tužitelj doveo u pitanje verziju činjenica dvaju medicinskih tehničara koji su proveli PCR testove od 22. listopada 2021. i 4. ožujka 2022., i koju je tijelo ovlašteno za sklapanje ugovora o radu preuzelo u pobijanoj odluci. Naime, tužitelj osporava da je bio agresivan i da se neprimjereno ponašao prema tim medicinskim tehničarima. Što se tiče PCR testa od 22. listopada 2021., on osobito osporava činjenicu da je udario nadlakticu ili podlakticu jednog od medicinskih tehničara i da je vikao „dosta” (vidjeti točke 7. i 29. ove presude). Što se tiče PCR testa od 4. ožujka 2022., on osporava da se neprimjereno ponašao. Tako je, s obzirom na proturječnost između verzije činjenica koju su iznijeli, kao prvo, medicinski tehničari i, kao drugo, tužitelj, potonji u više navrata zatražio da se potpredsjednik sasluša u svojstvu svjedoka (vidjeti točke 7. i 39. ove presude).

63

S druge strane, kao što to proizlazi iz točaka 49. i 51. ove presude, tijelo ovlašteno za sklapanje ugovora o radu smatralo je da su činjenice dovoljno razjašnjene i da ne treba saslušati potpredsjednika. Naime, Komisija u biti tvrdi, kao prvo, da pojedinosti tužiteljeva ponašanja nisu odlučujuće i, kao drugo, da su ta ponašanja utvrđena objektivno i neovisno o posebnom sadržaju iskaza medicinskih tehničara (vidjeti točku 43. ove presude). Nasuprot tomu, kao što je to navedeno u točki 49. ove presude, Komisija tvrdi da točno mjesto u kojem se nalazio potpredsjednik nije bilo utvrđeno, odnosno je li se nalazio u kabini različitoj od one u kojoj se nalazio tužitelj kada se potonji podvrgnuo svakom od spornih testiranja ili u području oko navedenih kabina. Komisija zaključuje da potpredsjednik stoga nije mogao biti izravni svjedok činjenica.

64

U tom pogledu, s jedne strane, valja utvrditi da Komisija ne pojašnjava koji se drugi dokazi, osim iskaza medicinskih tehničara njezine liječničke službe, koriste za utvrđivanje spornih činjenica. S druge strane, iz spisa proizlazi da su jedini elementi kojima tijelo ovlašteno za sklapanje ugovora o radu raspolaže i koji su mogli opravdati otkaz tužiteljeva ugovora bili pisani iskazi navedenih medicinskih tehničara i njihovih nadređenih navedeni u točkama 12. i 13. ove presude. Osim toga, iz odluke o odbijanju žalbe proizlazi da su navedeni iskazi imali odlučujuću dokaznu vrijednost za tijelo ovlašteno za sklapanje ugovora o radu.

65

Međutim, Komisija ne objašnjava kako su se tužiteljeva ponašanja mogla utvrditi „objektivno i neovisno o posebnom sadržaju” tih iskaza, kao što to ističe (vidjeti točku 43. ove presude). Naime, ona se ne poziva na druge elemente koji bi mogli potkrijepiti takvu tvrdnju, iako je jedini drugi raspoloživi dokaz, koji je tužitelj priložio žalbi protiv pobijane odluke, pisana izjava potpredsjednika u kojoj potonji tvrdi da se, prema njegovu mišljenju, tužitelj nije neprimjereno ponašao tijekom spornih testova (vidjeti točku 28. ove presude).

66

U tom pogledu, kao prvo, valja utvrditi da je Komisija, unatoč proturječnostima između verzije činjenica koju su iznijeli medicinski tehničari, s jedne strane, i tužitelj, s druge strane, odbila poduzeti dodatne korake kako bi utvrdila činjenice, među ostalim, kao što je to tužitelj u više navrata zatražio, da potpredsjednika sasluša kao svjedoka. U tom pogledu Komisija ne osporava da je potonji bio prisutan u prostoriji liječničke službe u kojoj su bile ugrađene pojedinačne kabine u kojima su provedeni PCR testovi od 22. listopada 2021. i 4. ožujka 2022. Komisija je samo izrazila sumnje u pogledu pitanja gdje se u navedenoj prostoriji točno potpredsjednik nalazio tijekom spornih događaja.

67

Kao drugo, valja utvrditi da Komisija proturječi sama sebi kad je riječ o relevantnosti potpredsjednikovog iskaza.

68

Naime, s jedne strane, Komisija tvrdi da točno mjesto u kojem se potpredsjednik nalazio tijekom spornih PCR testova nije bilo utvrđeno (vidjeti točku 49. ove presude) i da njegov iskaz stoga nije koristan. S druge strane, tvrdi da se PCR testovi poput onih o kojima se raspravlja u ovom slučaju, odvijaju u zasebnim kabinama i da, slijedom toga, potpredsjednik nije mogao biti izravni svjedok događaja (vidjeti točku 51. ove presude). Međutim, ako mjesto u kojem se točno nalazio potpredsjednik tijekom spornih PCR-ovih testova nije bilo utvrđeno, proturječno je tvrditi, kao što to čini Komisija, da potonji ni u kojem slučaju nije mogao biti izravni svjedok događaja koji su se odvili tijekom tih istih testova.

69

Iz toga slijedi da se na temelju koraka tijela ovlaštenog za sklapanje ugovora o radu nije moglo utvrditi, s obzirom na dokaze koji su podneseni Općem sudu, postojanje ponašanja koja se tužitelju stavljaju na teret i koja su dovela do pobijane odluke na temelju prekida odnosa povjerenja između Komisije i njega samog.

70

S obzirom na ta razmatranja, valja zaključiti da je odluka tijela ovlaštenog za sklapanje ugovora o radu zahvaćena nezakonitošću jer je to tijelo smatralo da je stvar dovoljno razjašnjena iskazima medicinskih tehničara te je odbilo provesti provjeru činjenica iz kojih proizlazi pobijana odluka s obzirom na druge dokaze koji su, međutim, bili dostupni, odnosno organizirati upravnu istragu.

71

Prema tome, tužiteljevu argumentaciju iznesenu u potporu prvom tužbenom razlogu, koja se temelji na tome da činjenice koje opravdavaju pobijanu odluku nisu dokazane, treba prihvatiti.

72

Stoga valja poništiti pobijanu odluku a da nije potrebno ispitati druge tužbene razloge i argumente koje je istaknuo tužitelj kao ni mjere izvođenja dokaza koje je zatražio tužitelj i dopuštenost dokumenata koje je podnio u replici i 10. studenoga 2023.

73

Tužitelj tvrdi da je zbog nezakonitog otkaza pretrpio znatnu neimovinsku štetu zbog povrede svojih temeljnih prava, osobito prava obrane, očitih pogrešaka u ocjeni koje je počinila uprava i nepoštovanja dužnosti brižnog postupanja. Pobijana odluka povrijedila je njegovu čast i prouzročila mu znatnu neimovinsku štetu, s obzirom na to da mu je Komisija odbila, među ostalim, dati pristup pisanim pritužbama, donijeti mjere za provjeru činjenica i saslušati potpredsjednika kao svjedoka.

74

Tužitelj stoga zahtijeva da Opći sud naloži Komisiji ex æquo et bono da mu naknadi tu neimovinsku štetu.

75

Komisija osporava tužiteljeve argumente. Tvrdi da nije podnio nijedan dokaz za svoju navodnu neimovinsku štetu i da se samo općenito poziva na povredu svoje časti.

76

U tom pogledu, što se tiče navodne neimovinske štete, valja istaknuti da prema sudskoj praksi, poništenje akta koji sadržava nezakonitost može samo po sebi predstavljati odgovarajuće i načelno dovoljno popravljanje ukupne neimovinske štete koju je taj akt mogao prouzročiti, osim ako tužitelj ne dokaže da je pretrpio neimovinsku štetu koja se tim poništenjem ne može u potpunosti popraviti (vidjeti u tom smislu rješenje od 3. rujna 2019., FV/Vijeće, C-188/19 P, neobjavljeno, EU:C:2019:690, t. 4. (zauzimanje stajališta nezavisne odvjetnice Kokott, točka 26.) i presudu od 28. travnja 2021., Correia/EGSO, T-843/19, EU:T:2021:221, t. 86.).

77

Neimovinska narav navodno pretrpljene štete ne može prebaciti teret dokazivanja u pogledu postojanja i opsega štete koji je na tužitelju. Naime, odgovornost Europske unije postoji samo ako je tužitelj uspio dokazati da je njegova šteta stvarna (vidjeti presudu od 16. lipnja 2021., EZ/Odbor regija, T-355/19, EU:T:2021:369, t. 148. i navedenu sudsku praksu).

78

U ovom slučaju tužitelj nije objasnio po čemu postoji neimovinska šteta koja se ne može u potpunosti popraviti poništenjem te odluke. Naime, on je u svojim pismenima samo tvrdio da je pobijana odluka povrijedila njegovu čast te mu je nanijela neimovinsku štetu a da nije pojasnio ni sadržaj ni opseg te štete te nije tvrdio da je pretrpio neimovinsku štetu koja se ne može u potpunosti popraviti poništenjem te odluke.

79

Iz toga slijedi da tužitelj nije uspio dokazati, kao što je bio dužan, s obzirom na sudsku praksu navedenu u točkama 76. i 77. ove presude, da se neimovinska šteta koju navodi nije mogla u cijelosti popraviti poništenjem pobijane odluke i da je, kao takva, naknadiva.

80

U tim okolnostima zahtjev za naknadu štete treba odbiti kao neosnovan.

81

U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika Općeg suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.

82

Budući da Komisija nije uspjela u ovom postupku, treba joj naložiti snošenje troškova u skladu s tužiteljevim zahtjevom.

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (četvrto vijeće)

proglašava i presuđuje: