—

ukine pobijanu presudu;

—

poništi Komisijin dopis od 2. ožujka 2020., kojim je zamjenica glavne direktorice Komisije za proračun naložila društvu Westfälische Drahtindustrie GmbH plaćanje iznosa od 12 236 931,69 eura Komisiji;

—

i slijedom toga utvrdi da Komisija treba uračunati plaćanja koja je društvo Westfälische Drahtindustrie GmbH izvršilo Komisiji u razdoblju od 29. lipnja 2011. do 16. lipnja 2015. u visini od 16 400 000 eura, uvećano za dospjele kompenzacijske kamate u ukupnom iznosu od 1 420 610 eura, dakle ukupno 17 820 610 eura, u novčanu kaznu koju je Opći sud samostalno izrekao u predmetu Westfälische Drahtindustrie i dr./Komisija (T-393/10, EU:T:2015:515) s učinkom od 15. srpnja 2015. i da je ta novčana kazna isplatom od 17. listopada 2019. u visini od 18 149 636,24 eura već u cijelosti plaćena;

—

naloži Komisiji plaćanje društvu Westfälische Drahtindustrie GmbH iznosa od 1 633 085,17 eura, uvećano za kompenzacijske kamate od 17. listopada 2019. do potpunog povrata dugovanog iznosa;

—

podredno, ukine pobijanu presudu i naloži Komisiji plaćanje naknade štete svim trima žaliteljima u visini od 12 236 931,69 eura u obliku prijeboja s iznosom od 12 236 931,36 eura koji je društvu Westfälische Drahtindustrie GmbH izrečen Komisijinim dopisom od 2. ožujka 2020. i plaćanje društvu Westfälische Drahtindustrie GmbH preplaćenog iznosa od 1 633 085,17 eura, uvećanog za kompenzacijske kamate od 17. listopada 2019. do potpunog povrata dugovanog iznosa;

—

podredno zahtjevima u prvoj, drugoj i trećoj alineji, vrati predmet Općem sudu na ponovno odlučivanje;

i u svakom slučaju

—

naloži Komisiji snošenje troškova nastalih u prvostupanjskom i žalbenom postupku.

1.

Pobijana presuda povređuje pravo Unije i sadržava proturječno obrazloženje. Točno je da Opći sud također priznaje temeljnu promjenu i zamjenu novčane kazne koju je Komisija u godini 2010./2011. izrekla žaliteljima. Neovisno o nedvosmislenosti protivne izreke i utvrđenja koja je Opći sud usvojio u presudi od 15. srpnja 2015., on u pobijanoj presudi ipak argumentira da Komisijina odluka donesena protupravno u godini 2010./2011. i nerazmjerna novčana kazna koja je u njoj izrečena ostaju neizmijenjene i identične.

2.

Opći sud je u pobijanoj presudi zanemario pravne posljedice koje proizlaze iz presude od 15. srpnja 2015. Opći sud je povrijedio načelo da institucije Unije trebaju ispuniti obvezu uklanjanja posljedica, koja je konkretizirana objavom presude od 15. srpnja 2015.

3.

Opći sud je pobijanom presudom povrijedio temeljno postupovno pravo žalitelja na djelotvornu pravnu zaštitu u obliku njihova prava na saslušanje. Sve je tužbene razloge odbio s istim obrazloženjem, prema kojem u slučaju novčane kazne koja je izmijenjena presudom od 15. srpnja 2015. nije riječ o novoj novčanoj kazni. Odluka o pravnoj prirodi novčanih kazni u pobijanoj presudi je upitna. Nadalje, između različitih tužbenih razloga ne postoji tako uska veza da ih je opravdano odbiti jednim jedinim pravnim argumentom. Naprotiv, Opći je sud trebao provesti pojedinačno i pažljivo ispitivanje svih tužbenih razloga. Nije razvidno da je Opći sud dovoljno obrazložio odbijanje svih tužbenih razloga u pobijanoj presudi.