–

za DM, KS i ZY,

–

za Europsku komisiju, M. Wasmeier i I. Zaloguin, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 4. Okvirne odluke Vijeća 2008/841/PUP od 24. listopada 2008. o borbi protiv organiziranog kriminala (SL 2008., L 300, str. 42.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 16., str. 135.), u vezi s člankom 19. stavkom 1. drugim podstavkom UEU‑a i člancima 47. i 52. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja).

2

Zahtjev je upućen u okviru kaznenog postupka pokrenutog protiv osobe DM i drugih fizičkih osoba, zbog sudjelovanja u zločinačkom udruženju i korupcije.

3

Članak 4. Okvirne odluke 2008/841, naslovljen „Posebne okolnosti”, određuje:

„Svaka država članica može poduzeti potrebne mjere kojima jamči da se kazne iz članka 3. mogu smanjiti ili da počinitelj može biti oslobođen kazne ako on/ona, na primjer:

4

U verziji koja je bila na snazi od 29. travnja 2006. do 28. svibnja 2010., članak 334. Nakazatelno procesualnog kodeksa (Zakonik o kaznenom postupku, u daljnjem tekstu: NPK), naslovljen „Ovlasti žalbenog suda”, u stavku 4. predviđao je da žalbeni sud može ukinuti presudu i obustaviti kazneni postupak, osobito ako prvostupanjski sud nije iskoristio ovlasti koje su mu dodijeljene člankom 369. stavkom 4. NPK‑a.

5

U verziji koja je bila na snazi od 29. travnja 2006. do 28. svibnja 2010., članak 368. NPK‑a, naslovljen „Zahtjev okrivljenika sudu”, glasio je:

6

U verziji koja je bila na snazi od 29. travnja 2006. do 28. svibnja 2010., članak 369. NPK‑a, naslovljen „Razmatranje predmeta”, glasio je:

7

Od 28. svibnja 2010. bugarski je zakonodavac u članku 334. stavku 4. NPK‑a ukinuo mogućnost da žalbeni sud poništi presudu i obustavi kazneni postupak ako prvostupanjski sud nije izvršio ovlasti koje su mu dodijeljene člankom 369. stavkom 4. tog zakonika. Nacionalni zakonodavac također je stavio izvan snage odredbe poglavlja 26. navedenog zakonika, odnosno njegove članke 368. i 369., pojašnjavajući da će se postupci koji su već u tijeku završiti na način koji je prethodno predviđen.

8

U verziji koja je bila na snazi od 13. kolovoza 2013. do 5. studenoga 2017., člankom 334. stavkom 4. NPK‑a ponovno se predviđalo, kao i u verziji koja je bila na snazi od 29. travnja 2006. do 28. svibnja 2010., da žalbeni sud može ukinuti presudu i obustaviti kazneni postupak, osobito ako prvostupanjski sud nije iskoristio ovlasti koje su mu dodijeljene člankom 369. stavkom 4. NPK‑a.

9

NPK je u verziji koja je bila na snazi od 13. kolovoza 2013. do 5. studenoga 2017. sadržavao i poglavlje 26. u kojem su se nalazili članci 368. i 369. tog zakonika. Prvi članak glasio je jednako kao i u verziji navedenog zakonika koja je bila na snazi od 29. travnja 2006. do 28. svibnja 2010. Isto vrijedi i za članak 369. tog zakonika, samo što je rok određen u stavku 1. potonjeg članka produljen na tri mjeseca umjesto dva mjeseca.

10

U verziji koja je na snazi od 5. studenoga 2017. člankom 334. stavkom 4. NPK‑a više se ne predviđa da žalbeni sud može ukinuti presudu i obustaviti kazneni postupak ako se pred prvostupanjskim sudom ne otklone bitne povrede postupovnih pravila ili ako su počinjene nove povrede.

11

U verziji koja je na snazi od 5. studenoga 2017. članak 368. NPK‑a, naslovljen „Ubrzanje istražnog postupka”, glasi:

12

U verziji koja je na snazi od 5. studenoga 2017., članak 369. NPK‑a, naslovljen „Odluka suda. Mjere za ubrzanje kaznenog postupka” određuje:

13

U toj istoj verziji NPK‑a ta dva potonja članka i dalje se nalaze u poglavlju 26. tog zakonika.

14

Protiv pet osoba, među kojima je i osoba DM, podignuta je 5. srpnja 2013. optužnica zbog sudjelovanja u zločinačkom udruženju, na temelju članka 321. stavka 3. Nakazatelen Kodeksa (Kazneni zakonik), i zbog korupcije, na temelju članka 301. stavka 1. tog zakonika.

15

Osoba DM je 31. kolovoza 2015., zbog predugog trajanja kaznene istrage, podnijela zahtjev Specializiran nakazatelen sadu (Specijalizirani kazneni sud, Bugarska) da taj sud ispita predmet u skladu s odredbom članka 368. stavka 1. NPK‑a, u verziji koja je bila na snazi od 13. kolovoza 2013. do 5. studenoga 2017.

16

Rješenjem od 30. rujna 2015. navedeni je sud, na temelju članka 369. stavka 1. NPK‑a, u verziji koja je bila na snazi od 13. kolovoza 2013. do 5. studenoga 2017., uputio kazneni predmet Specializirana prokuraturi (Specijalizirano državno odvjetništvo, Bugarska), određujući joj rok od tri mjeseca za podnošenje optužnice ili prijedloga za oslobađanje počinitelja kaznenog djela od kaznene odgovornosti i izricanje upravne sankcije ili sporazuma o kazni ili za obustavu kaznenog postupka i obavješćivanje o tome suda.

17

Specijalizirano državno odvjetništvo 8. siječnja 2016. uputilo je predmet Specializiran nakazatelen sadu (Specijalizirani kazneni sud) podnošenjem optužnice protiv četiriju okrivljenika, među kojima i osobe DM, za kaznena djela navedena u točki 14. ove presude.

18

Rješenjem od 3. veljače 2016. sudac izvjestitelj obustavio je postupak zbog bitnih ali otklonjivih povreda postupovnih pravila i vratio predmet specijaliziranom državnom odvjetništvu kako bi otklonio te povrede.

19

Ono je podignulo novu optužnicu u roku od mjesec dana te ga je 22. ožujka 2016. podnijelo Specializiran nakazatelen sadu (Specijalizirani kazneni sud).

20

Tijekom postupka koji je uslijedio pred tim sudom osoba DM zatražila je da se, na temelju članka 369. stavka 4. trećeg slučaja NPK‑a, u verziji koja je bila na snazi od 13. kolovoza 2013. do 5. studenoga 2017., obustavi kazneni postupak koji je protiv nje pokrenut zbog novih povreda postupovnih pravila počinjenih tijekom kaznene istrage. Naime, optužnica nije bila jasno i precizno navedena kako bi je okrivljenik mogao razumjeti, učinkovito organizirati svoju obranu i podnijeti relevantne dokaze.

21

Međutim, Specializiran nakazatelen sad (Specijalizirani kazneni sud) 27. lipnja 2016. odbio je taj zahtjev, presudivši da je optužnica u skladu sa zakonskim zahtjevima preciznosti i jasnoće, predviđenima u članku 246. NPK‑a.

22

Presudom od 19. studenoga 2019. Specializiran nakazatelen sad (Specijalizirani kazneni sud) proglasio je osobu DM krivom za kaznena djela koja joj se stavljaju na teret, izrekao joj novčanu kaznu i uskratio prava povezana s njezinom funkcijom.

23

Odlučujući o žalbi, Apelativen specializiran nakazatelen sad (Specijalizirani kazneni žalbeni sud, Bugarska) presudom od 9. studenoga 2020. poništio je tu odluku u cijelosti zbog bitnih ali otklonjivih povreda postupovnih pravila koje se odnose na neusklađenost optužnice od 22. ožujka 2016. sa zakonskim zahtjevima jasnoće i preciznosti predviđenima u članku 246. NPK‑a te je predmet vratio Specializiran nakazatelen sadu (Specijalizirani kazneni sud).

24

Potonji je sud 3. veljače 2021. vratio predmet državnom odvjetništvu kako bi otklonilo bitne povrede postupovnih pravila, počinjene tijekom kaznene istrage u pogledu pripreme optužnice.

25

Specijalizirano državno odvjetništvo 7. srpnja 2022. podnijelo je novu optužnicu protiv osobe DM i triju drugih okrivljenika.

26

Slijedom zakonodavnih izmjena i postupovnih pitanja, predmet je konačno dodijeljen Okražen sadu – Sliven (Okružni sud u Slivenu, Bugarska), sudu koji je uputio zahtjev.

27

Taj sud ističe da je od 5. studenoga 2017. ukinuta mogućnost obustave kaznenog postupka u slučaju predugog trajanja kaznene istrage i u slučaju ponovljenih, ali otklonjivih bitnih povreda postupovnih pravila. Stoga Apelativen Specializiran nakazatelen sad (Specijalizirani kazneni sud), koji je 9. studenoga 2020. poništio odluku prvostupanjskog suda, upravo zbog povreda počinjenih u sastavljanju optužnice od 22. ožujka 2016. i neusklađenosti tog akta sa zakonskim zahtjevima preciznosti i jasnoće, predviđenima u članku 246. NPK‑a, nije mogao obustaviti kazneni postupak protiv osobe DM.

28

Međutim, da je prvostupanjski sud pravilno primijenio članak 369. stavak 4. treći slučaj NPK‑a, u verziji koja je bila na snazi od 13. kolovoza 2013. do 5. studenoga 2017., kazneni postupak protiv osobe DM trebalo je 2016. obustaviti.

29

U tom pogledu sud koji je uputio zahtjev smatra da je, s obzirom na sudsku praksu Konstitucionen sada (Ustavni sud, Bugarska), prema kojoj je povreda zabrane retroaktivnosti zakona povrijeđena ako nova pravna procjena posljedica već stečenog prava, iako u drukčijem pravnom okviru, dovodi do opoziva prava ili ako negativne posljedice nastanu u već nastalim situacijama, s obzirom na načelo vladavine prava neustavno da zakonodavac naknadno nameće negativne posljedice pojedincima koji su stekli prava i djelovali u skladu s postojećim pravnim okvirom.

30

Ta se sudska praksa primjenjuje u ovom slučaju upravo zbog bitnih razlika u relevantnim odredbama NPK‑a prije i nakon 5. studenoga 2017. Od 22. ožujka 2016. osoba DM stekla je, na temelju NPK‑a, u verziji koja je bila na snazi od 13. kolovoza 2013. do 5. studenoga 2017., pravo da se u odnosu na nju obustavi kazneni postupak na temelju članka 369. stavka 4. trećeg slučaja tog zakonika. Za ostvarivanje tog prava nije važno to što je zbog pravosudne pogreške njegov nastanak utvrđen gotovo pet godina kasnije, na temelju drugog zakona koji ne uređuje predmete u tijeku i koji u tom smislu ima nepovoljne posljedice za njih. Naime, kao što to proizlazi iz prethodnih razmatranja, to bi bilo protivno ustavnim načelima koja su na snazi u Bugarskoj.

31

Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, člancima 368. i 369. NPK‑a, u verziji koja je bila na snazi od 13. kolovoza 2013. do 5. studenoga 2017., provedena je mogućnost dana državama članicama da u članku 4. Okvirne odluke 2008/841 oslobode počinitelja kaznenog djela od kazne u određenim okolnostima, u ovom slučaju zbog nedjelovanja tijela zaduženih za istragu ili zbog bitnih povreda postupovnih pravila počinjenih tijekom kaznene istrage, kada je riječ o kaznenim djelima povezanima s organiziranim kriminalom.

32

Prema mišljenju tog suda, tekst članaka 368. i 369. NPK‑a, u verziji koja je na snazi od 5. studenoga 2017., s obzirom na to da se bitno razlikuje od teksta koji proizlazi iz prethodne verzije tog zakonika, a da se pritom ne predviđaju prijelazne odredbe u pogledu postupaka koji su bili u tijeku za vrijeme važenja te ranije verzije, ima za učinak ukidanje mogućnosti okrivljenika da ostvari stečeno pravo na obustavu kaznenog progona koji je pokrenut protiv njega, što je protivno pravu Unije.

33

Te su odredbe NPK‑a protivne članku 4. Okvirne odluke 2008/841 jer sprečavaju primjenu u Bugarskoj mjera koje jamče da, u određenim okolnostima, počinitelj kaznenog djela povezanog s organiziranim kriminalom može biti oslobođen od kazne nakon što su takve mjere donesene i nakon što su okrivljenici stekli pravo koristiti se njima. One su također protivne članku 19. stavku 1. drugom podstavku UEU‑a, s obzirom na to da se njima osobama protiv kojih je podignuta optužnica za kaznena djela iz Okvirne odluke 2008/841 uskraćuje pravni lijek koji im je ponuđen za odlučivanje o njihovu slučaju u razumnom roku. Naposljetku, one su protivne članku 52. Povelje, u vezi s njezinim člankom 47., s obzirom na to da ograničavaju primjenu djelotvornog pravnog lijeka predviđenog nacionalnim pravom prilikom provedbe okvirne odluke Unije, dovodeći tako u pitanje pravičnost cijelog kaznenog postupka.

34

U tim je okolnostima Okražen sad – Sliven (Okružni sud u Slivenu) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

35

Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li Okvirnu odluku 2008/841, a osobito njezin članak 4., u vezi s člancima 47. i 52. Povelje kao i člankom 19. stavkom 1. drugim podstavkom UEU‑a, tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis kojim se tijekom kaznenog postupka pokrenutog protiv okrivljenika ukida pravo okrivljenika na obustavu tog postupka ako iz optužnice nisu otklonjene bitne, ali otklonjive povrede postupovnih pravila.

36

U tom pogledu valja podsjetiti na to da je područje primjene Povelje definirano u njezinu članku 51. stavku 1., u skladu s kojim se, u pogledu djelovanja država članica, odredbe Povelje na njih odnose samo kada provode pravo Unije (presuda od 19. studenoga 2019., TSN i AKT, C‑609/17 i C‑610/17, EU:C:2019:981, t. 42.).

37

Stoga valja provjeriti treba li smatrati da se takvim nacionalnim propisom provodi Okvirna odluka 2008/841 u smislu članka 51. stavka 1. Povelje i može li se slijedom toga njezin članak 47. primijeniti na situacije poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku (vidjeti po analogiji presudu od 19. studenoga 2019., TSN i AKT, C‑609/17 i C‑610/17, EU:C:2019:981, t. 45.).

38

Kao što to proizlazi iz uvodnih izjava 1. i 3. Okvirne odluke 2008/841, ona proizlazi iz zajedničkog pristupa prekograničnim problemima kao što je organizirani kriminal te bi trebala, s jedne strane, obuhvatiti kaznena djela tipična za zločinačku organizaciju i, s druge strane, osigurati da izricanje kazne bude u skladu s ozbiljnosti kaznenog djela, za fizičke i pravne osobe koje su ih počinile ili su odgovorne za njihovo izvršenje.

39

Na temelju članaka 2. i 3. te okvirne odluke, svaka država članica poduzima potrebne mjere kojima jamči da se, među ostalim, kaznenim djelom smatra postupanje vezano uz zločinačku organizaciju koje se odnosi na postupanje bilo koje osobe koja namjerno ili poznavajući cilj ili opću aktivnost zločinačke organizacije ili njezinu namjeru da počini dotična kaznena djela, aktivno sudjeluje u kriminalnim aktivnostima organizacije, uključujući i pružanje informacija ili materijalnih sredstava, regrutiranje novih članova i sve oblike financiranja njezinih aktivnosti, znajući da će takvo sudjelovanje pomoći ostvarivanju kriminalnih aktivnosti organizacije. U tom pogledu svaka država članica poduzima potrebne mjere kojima osigurava da je takvo kazneno djelo kažnjivo najdužom kaznom zatvora od najmanje između dvije i pet godina.

40

Što se tiče članka 4. navedene okvirne odluke, njime se predviđa da svaka država članica može poduzeti potrebne mjere kojima jamči da se kazne iz njezina članka 3. mogu smanjiti ili da počinitelj može biti oslobođen od kazne ako, na primjer, opovrgne kriminalnu aktivnost i pruži upravnim ili sudskim tijelima informacije do kojih ona na drugi način ne bi mogla doći, pomažući im da spriječe, okončaju ili ublaže djelovanje kaznenog djela, prepoznaju ili privedu pravdi druge počinitelje, pronađu dokaze, liše zločinačku organizaciju nezakonitih sredstava ili sredstava stečenih počinjenjem kriminalnih aktivnosti, ili spriječe daljnje počinjenje kaznenih djela iz članka 2. te okvirne odluke.

41

Međutim, nacionalni propis kojim se predviđa pravo okrivljenika na obustavu kaznenog postupka protiv njega ako nisu iz optužnice otklonjene bitne, ali otklonjive povrede postupovnih pravila, ne ulazi u područje primjene članka 4. Okvirne odluke 2008/841 ni njezinih drugih odredbi. Naime, takav nacionalni propis predviđa da se pod određenim uvjetima obustavlja kazneni progon protiv okrivljenika, dok članak 4. te okvirne odluke određuje da države članice mogu predvidjeti da, pod određenim uvjetima, počinitelj kaznenog djela može imati pravo na smanjenje ili oslobođenje od kazne.

42

Članak 4. Okvirne odluke 2008/841 tako pretpostavlja da je dotična osoba počinitelj kaznenog djela kojem se može odobriti smanjenje ili oslobođenje od kazne, dok se navedeni nacionalni propis odnosi samo na okrivljenika koji pod određenim uvjetima može imati pravo na obustavu kaznenog postupka koji je protiv njega pokrenut.

43

Stoga ni nacionalni propis koji ima za učinak ukidanje potonjeg prava ne može biti obuhvaćen člankom 4. Okvirne odluke 2008/841 ni njezinim drugim odredbama.

44

Iz prethodnih razmatranja proizlazi da se, s obzirom na to da se ne može smatrati da se propisom o kojem je riječ u glavnom postupku provodi Okvirna odluka 2008/841, u smislu članka 51. stavka 1. Povelje, članak 47. Povelje, kao ni druge odredbe Povelje ne mogu primijeniti na situaciju poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku.

45

Što se tiče članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a, valja podsjetiti na to da ta odredba predviđa da države članice osiguravaju pravne lijekove dostatne za osiguranje učinkovite pravne zaštite u područjima obuhvaćenima pravom Unije.

46

U okviru prethodnog postupka treba postojati takva poveznica između spora koji se vodi pred sudom koji je uputio zahtjev i odredbi prava Unije čije se tumačenje traži da je to tumačenje objektivno potrebno za odluku koju sud koji je uputio zahtjev treba donijeti (vidjeti u tom smislu presudu od 26. ožujka 2020., Miasto Łowicz i Prokurator Generalny, C‑558/18 i C‑563/18, EU:C:2020:234, t. 47. i 48.).

47

U ovom slučaju, kao što to proizlazi iz točaka 43. i 44. ove presude, glavni postupak nema nikakvu poveznicu s odredbama prava Unije čije se tumačenje traži. Konkretno, taj spor nije povezan s člankom 19. stavkom 1. drugim podstavkom UEU‑a, na koji se odnosi prvo pitanje. Stoga sud koji je uputio zahtjev nije dužan primijeniti tu odredbu kako bi došao do potrebnog rješenja o meritumu navedenog spora (vidjeti po analogiji presudu od 26. ožujka 2020., Miasto Łowicz i Prokurator Generalny, C‑558/18 i C‑563/18, EU:C:2020:234, t. 49.).

48

Uzimajući u obzir sva prethodna razmatranja, na prvo pitanje valja odgovoriti tako da Okvirnu odluku 2008/841, a osobito njezin članak 4., u vezi s člancima 47. i 52. Povelje kao i člankom 19. stavkom 1. drugim podstavkom UEU‑a, treba tumačiti na način da joj se ne protivi nacionalni propis kojim se tijekom kaznenog postupka pokrenutog protiv okrivljenika ukida pravo okrivljenika na obustavu tog postupka ako iz optužnice nisu otklonjene bitne, ali otklonjive povrede postupovnih pravila.

49

S obzirom na odgovor na prvo pitanje, na drugo pitanje nije potrebno odgovoriti.

50

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (šesto vijeće) odlučuje:

Okvirnu odluku 2008/841/PUP od 24. listopada 2008. o borbi protiv organiziranog kriminala, a osobito njezin članak 4., u vezi s člancima 47. i 52. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, kao i člankom 19. stavkom 1. drugim podstavkom UEU‑a,

treba tumačiti na način da joj se:

ne protivi nacionalni propis kojim se tijekom kaznenog postupka pokrenutog protiv okrivljenika ukida pravo okrivljenika na obustavu tog postupka ako iz optužnice nisu otklonjene bitne, ali otklonjive povrede postupovnih pravila.