–

za Familienkasse Sachsen der Bundesagentur für Arbeit, M. Gößling, u svojstvu agenta,

–

za njemačku vladu, J. Möller, u svojstvu agenta,

–

za češku vladu, M. Smolek i J. Vláčil, u svojstvu agenata,

–

za talijansku vladu, G. Palmieri, u svojstvu agenta, uz asistenciju L. Fiandaca, avvocato dello Stato,

–

za nizozemsku vladu, E. M. M. Besselink i M. K. Bulterman, u svojstvu agenata,

–

za poljsku vladu, B. Majczyna, J. Lachowicz i A. Siwek-Ślusarek, u svojstvu agenata,

–

za slovačku vladu, E. V. Drugda i S. Ondrášiková, u svojstvu agenata,

–

za Europsku komisiju, F. Clotuche‑Duvieusart i B.-R. Killmann, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 68. Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (SL 2004., L 166, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 3., str. 160. i ispravak SL 2020., L 415, str. 88.).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između osobe L i Familienkasse Sachsen der Bundesagentur für Arbeit (Fond za obiteljske doplatke u Saskoj Savezne agencije za zapošljavanje, Njemačka) (u daljnjem tekstu: Fond za obiteljske doplatke) u vezi sa zahtjevom tog fonda za djelomičan povrat obiteljskih doplataka isplaćenih osobi L.

3

Članak 76. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1408/71 od 14. lipnja 1971. o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice, u verziji koja je izmijenjena i dopunjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 118/97 od 2. prosinca 1996. (SL 1997., L 28, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 7., str. 7.) (u daljnjem tekstu: Uredba br. 1408/71) predviđao je:

„1.   Ako za vrijeme istog razdoblja za istog člana obitelji i zbog obavljanja zanimanja obiteljska davanja pruža zakonodavstvo države članice na čijem državnom području članovi obitelji imaju boravište, pravo na obiteljska davanja prema zakonodavstvu druge države, ako je potrebno prema članku 73. ili 74., obustavlja se do iznosa koji određuje zakonodavstvo prve države članice.

2.   Ako zahtjev za davanja nije podnesen u državama članicama na čijem državnom području članovi obitelji imaju boravište, nadležna ustanova druge države članice može primijeniti odredbe stavka 1. kao da su davanja priznata u prvoj državi članici.”

4

Uvodna izjava 35. Uredbe br. 883/2004 glasi:

„S ciljem izbjegavanja neopravdanih preklapanja davanja, potrebno je utvrditi pravila prioriteta u slučaju preklapanja prava na obiteljska davanja na temelju zakonodavstva nadležne države članice i na temelju zakonodavstva države članice u kojoj članovi obitelji imaju boravište.”

5

Članak 1. točke (a) do (c) te uredbe sadržava sljedeće definicije:

„U smislu ove Uredbe:

6

Člankom 11. stavkom 3. navedene uredbe određuje se:

„Podložno člancima od 12. do 16.:

[…]”

7

Poglavlje 8., posvećeno obiteljskim davanjima, glave III. iste uredbe, pod naslovom „Posebne odredbe o različitim kategorijama davanja”, sadržava članke 67. do 69.

8

Člankom 67. Uredbe br. 883/2004, naslovljenim „Članovi obitelji koji borave u drugoj državi članici”, određuje se:

„Osoba ima pravo na obiteljska davanja u skladu sa zakonodavstvom nadležne države članice, uključujući i davanja za članove svoje obitelji koji borave u drugoj državi članici, kao da borave u prvoj državi članici. Međutim, umirovljenik ima pravo na obiteljska davanja u skladu sa zakonodavstvom države članice koja je nadležna za njegovu mirovinu.”

9

U skladu s člankom 68. iste uredbe, naslovljenim „Pravila prednosti u slučaju preklapanja”:

„1.   Ako su tijekom istog razdoblja i za iste članove obitelji predviđena davanja na temelju zakonodavstva više od jedne države članice, primjenjuju se sljedeća pravila prednosti:

2.   U slučaju preklapanja prava, obiteljska se davanja pružaju prema zakonodavstvu koje je određeno prema pravilima prednosti u skladu sa stavkom 1. Prava na obiteljska davanja na temelju drugog zakonodavstva ili zakonodavstava u sukobu obustavljaju se do visine iznosa utvrđenog prvim zakonodavstvom, a omogućava se stjecanje dodatka u visini razlike koja po potrebi prelazi ovaj iznos. Međutim, stjecanje takvog dodatka u visini razlike ne treba omogućiti za djecu koja borave u drugoj državi članici kada se pravo na to davanje temelji isključivo na boravištu.

3.   Ako je na temelju članka 67. podnesen zahtjev za obiteljska davanja nadležnoj ustanovi države članice čije se zakonodavstvo primjenjuje, ali nema prednost prema stavcima 1. i 2. ovog članka:

10

Članak 76. stavci 4. i 5. iste uredbe glasi:

„4.   Ustanove i osobe obuhvaćene ovom uredbom imaju dužnost uzajamnog informiranja i surađivanja s ciljem osiguranja pravilne primjene ove uredbe.

[…]

Dotične osobe moraju obavijestiti ustanove nadležne države članice i države članice boravišta što je prije moguće o svim promjenama njihove osobne ili obiteljske situacije koje utječu na njihova prava na davanja na temelju ove uredbe.

5.   Nepoštovanje obveza o obavješćivanju navedenih u trećem podstavku stavka 4. može dovesti do primjene proporcionalnih mjera u skladu s nacionalnim pravom. Unatoč tomu, te mjere su jednake onima koje se primjenjuju u sličnim situacijama na temelju domaćeg prava i ne onemogućavaju ili pretjerano otežavaju u praksi podnositeljima zahtjeva ostvarivanje prava koja su im omogućena prema ovoj uredbi.”

11

Člankom 81. te uredbe predviđa se:

„Svi zahtjevi, izjave ili žalbe koje su trebale biti podnesene, primjenom zakonodavstva jedne države članice, unutar određenog razdoblja nekom tijelu, ustanovi ili sudu te države članice prihvaćaju se ako se podnesu unutar istog razdoblja odgovarajućem tijelu, ustanovi ili sudu druge države članice. U tom slučaju tijelo, ustanova ili sud koji zaprimi zahtjev, prijavu ili žalbu, iste prosljeđuje bez odgode nadležnom tijelu, ustanovi ili sudu prve države članice, izravno ili putem nadležnih tijela dotičnih država članica. Datum na koji su takvi zahtjevi, prijave ili žalbe podnesene tijelu, ustanovi ili sudu druge države članice smatra se datumom njihove predaje nadležnom tijelu, ustanovi ili sudu.”

12

Člankom 84. Uredbe br. 883/2004, naslovljenim „Prikupljanje doprinosa i povrat davanja”, određuje se:

„1.   Potraživanje na ime doprinosa od strane ustanove jedne države članice i povrat nepripadnih davanja koje pruža ustanova jedne države članice, može se izvršiti u drugoj državi članici, u skladu s postupcima i uz jamstva i pogodnosti koje se primjenjuju na potraživanja na ime doprinosa odgovarajućoj ustanovi potonje države članice, kao i povrat nepripadnih davanja koje ona pruža.

2.   Ovršne odluke sudskih i upravnih tijela koje se odnose na prikupljanje doprinosa, kamata i ostalih troškova, ili na povrat nepripadnih davanja koja su ostvarena primjenom zakonodavstva jedne države članice, priznaju se i provode na zahtjev nadležne ustanove druge države članice uz ograničenja i u skladu s postupcima propisanim zakonodavstvom i svim ostalim postupcima koji se primjenjuju na slične odluke potonje države članice. Takve se odluke proglašavaju ovršnim u toj državi članici u mjeri u kojoj zakonodavstvo i svi ostali postupci te države članice to zahtijevaju.

[…]”

13

Članak 3. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 987/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EZ) br. 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (SL 2009., L 284, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 171. i ispravak SL 2016., L 288, str. 58.) određuje:

„Osobe na koje se primjenjuje Uredba [br. 883/2004] obvezne su nadležnoj ustanovi dostaviti podatke, dokumente ili popratne dokaze potrebne za utvrđivanje okolnosti u kojima se nalaze oni ili članovi njihovih obitelji, za utvrđivanje ili održavanje njihovih prava i obveza te za određivanje zakonodavstva koje se primjenjuje i njihovih obveza na temelju tog zakonodavstva.”

14

Člankom 60. te uredbe propisuje se:

„1.   Zahtjev za obiteljska davanja upućuje se nadležnoj ustanovi. Za potrebe primjene članaka 67. i 68. Uredbe [br. 883/2004], u obzir se uzima situacija čitave obitelji kao da se na sve uključene osobe primjenjivalo zakonodavstvo dotične države članice i kao da su tamo imale boravište, posebno u pogledu prava osobe da zatraži takva davanja. Ako osoba koja ima pravo zatražiti davanja ne iskoristi svoje pravo, nadležna ustanova države članice čije se zakonodavstvo primjenjuje uzima u obzir zahtjev za obiteljska davanja koji je podnio drugi roditelj, osoba koja je izjednačena s roditeljem ili osoba ili ustanova koja nastupa u svojstvu skrbnika djeteta ili djece.

2.   Ustanova kojoj je podnesen zahtjev u skladu sa stavkom 1. ispituje zahtjev na temelju iscrpnih podataka koje je dostavio podnositelj zahtjeva, uzimajući u obzir opće činjenične i pravne okolnosti obitelji podnositelja zahtjeva.

Ako ta ustanova zaključi da se njezino zakonodavstvo primjenjuje prema pravu prvenstva u skladu s člankom 68. stavcima 1. i 2. [Uredbe br. 883/2004], ona pruža obiteljska davanja u skladu sa zakonodavstvom koje primjenjuje.

Ako ta ustanova smatra da možda postoji pravo na dodatak u visini razlike na temelju zakonodavstva druge države članice u skladu s člankom 68. stavkom 2. [Uredbe br. 883/2004], ta ustanova zahtjev bez odlaganja prosljeđuje nadležnoj ustanovi druge države članice te o tome obavješćuje dotičnu osobu; osim toga, o svojoj odluci o zahtjevu i iznosu isplaćenih obiteljskih davanja obavješćuje ustanovu druge države članice.

3.   Ako ustanova kojoj je zahtjev podnesen zaključi da se primjenjuje njezino zakonodavstvo, ali ne prema pravu prvenstva u skladu s člankom 68. stavcima 1. i 2. [Uredbe br. 883/2004], bez odlaganja donosi privremenu odluku o pravilima prvenstva koja treba primijeniti i zahtjev u skladu s člankom 68. stavkom 3. [Uredbe br. 883/2004] prosljeđuje ustanovi druge države članice, a o tome obavješćuje i podnositelja zahtjeva. Ta se ustanova o privremenoj odluci izjašnjava u roku od dva mjeseca.

Ako se ustanova kojoj je zahtjev proslijeđen ne izjasni u roku od dva mjeseca od primitka zahtjeva, primjenjuje se prethodno spomenuta privremena odluka, a ustanova isplaćuje davanja predviđena njezinim zakonodavstvom te ustanovu kojoj je zahtjev podnesen obavješćuje o iznosu isplaćenih davanja.

[…]

5.   Ako je ustanova koja je davanja pružala na privremenoj osnovi isplatila više od iznosa za koji se u konačnici ispostavi da ga je bila dužna isplatiti, ona može zatražiti povrat preplaćenih sredstava od ustanove koja ima primarnu nadležnost u skladu s postupkom utvrđenim u članku 73. provedbene uredbe.”

15

U trećoj rečenici članka 31. Einkommensteuergesetza (Zakon o porezu na dohodak), u verziji koja se primjenjuje na glavni postupak (u daljnjem tekstu: EStG), propisuje se:

„Obiteljski se doplaci u tekućoj kalendarskoj godini isplaćuju mjesečno u obliku povrata poreza.”

16

Stavci 1. i 3. članka 32. EStG‑a glase kako slijedi:

„(1)   Djecom se smatraju

1. djeca koja su s poreznim obveznikom u prvom stupnju srodstva,

[…]

(3)   Dijete se uzima u obzir počevši od kalendarskog mjeseca u kojem je rođeno i u svakom sljedećem kalendarskom mjesecu na početku kojeg nije navršilo 18 godina.”

17

Članak 62. stavak 1. EStG‑a određuje:

„Kad je riječ o djeci u smislu članka 63., na obiteljske doplatke na temelju ovoga zakona ima pravo svaka osoba koja:

1.   ima prebivalište ili uobičajeno boravište na državnom području ili

2.   s obzirom na to da nema prebivalište ili uobičajeno boravište na državnom području,

[…]”

18

U skladu s člankom 63. stavkom 1. EStG‑a:

„1 Djecom se smatraju

1.   djeca u smislu članka 32. stavka 1.

[…]

2 Stavci 3. do 5. članka 32. primjenjuju se mutatis mutandis. […]”

19

Člankom 70. stavkom 2. EStG‑a predviđa se:

„1 Ako dođe do izmjena u okolnostima koje su relevantne za pravo na obiteljske doplatke, dodjelu obiteljskih doplataka treba poništiti ili izmijeniti s učinkom od datuma izmjene okolnosti. […]”

20

U članku 37. Abgabenordnunga (Porezni zakonik), u verziji koja se primjenjuje na glavni postupak, određuje se:

„(1.)   Prava koja proizlaze iz porezne obveze uključuju obračun poreza, povrat poreza, odštetni zahtjev, zahtjev za plaćanje dodatne porezne obveze, pravo na povrat u skladu sa stavkom 2. kao i prava na povrat poreza koja su predviđena pojedinačnim poreznim propisima.

(2.)1   Ako su porez, odbitak poreza, odšteta ili dodatna porezna obveza plaćeni ili vraćeni bez pravne osnove, osoba u čije je ime plaćanje izvršeno ima pravo na povrat od primatelja plaćenog ili vraćenog iznosa2. To vrijedi i ako pravna osnova za plaćanje ili vraćanje poreza poslije prestane postojati.”

21

Tužitelj u glavnom postupku poljski je državljanin koji je već godinama zaposlen u Njemačkoj gdje obavlja nesamostalan rad. Njegova supruga živi u Poljskoj s njihovim djetetom, rođenim 2008.

22

Tužitelj u glavnom postupku podnio je 2016. zahtjev za primanje obiteljskih doplataka u Njemačkoj, podnijevši dokaz o zaposlenju u okviru nesamostalnog rada u Njemačkoj i navevši da njegova supruga nije zaposlena u Poljskoj. Fond za obiteljske doplatke prihvatio je taj zahtjev uz obrazloženje da se njemačko zakonodavstvo na kojem se temelji pravo na obiteljske doplatke primjenjuje primjenom pravila prednosti za razdoblje zaposlenja tužitelja iz glavnog postupka.

23

Fond za obiteljske doplatke 2019. u okviru postupka nadzora prava na obiteljske doplatke poslao je tužitelju iz glavnog postupka upitnik kako bi potvrdio dostavljene podatke te je od nadležnih poljskih tijela zatražio informacije o postojanju moguće profesionalne djelatnosti supruge tužitelja iz glavnog postupka i prava na poljska obiteljska davanja.

24

Navedena tijela odgovorila su da je potonja obavljala profesionalnu djelatnost od 2006. i uplaćivala doprinose u poljski sustav socijalne sigurnosti za poljoprivrednike, ali da nije primala poljska obiteljska davanja. Iako je nakon zakonodavne izmjene do koje je došlo u Poljskoj 2019. bilo moguće primati takozvana davanja „obitelj 500+” koja nisu uvjetovana primanjem dohotka, supruga tužitelja iz glavnog postupka ipak je izjavila da ne želi podnijeti zahtjev u tom smislu.

25

Nakon što je zaprimio taj odgovor, Fond za obiteljske doplatke poništio je, na temelju članka 70. stavka 2. EStG‑a, dodjelu njemačkih obiteljskih doplataka počevši od listopada 2020. do visine iznosa obiteljskih davanja koja su zakonito predviđena u Poljskoj.

26

Osim toga, Fond za obiteljske doplatke „zahtjevom za donošenje odluke o nadležnosti” pozvao je nadležna poljska tijela da ispitaju pravo na obiteljska davanja od srpnja 2019. Ta su tijela, među ostalim, odgovorila da supruga tužitelja iz glavnog postupka nije od 1. srpnja 2019. primila nikakvo takvo davanje i da nije željela podnijeti zahtjev za primanje takvih davanja.

27

Odlukom od 6. siječnja 2021. Fond za obiteljske doplatke poništio je dodjelu obiteljskih doplataka za razdoblje od srpnja 2019. do rujna 2020. do visine iznosa obiteljskih davanja koja su zakonito predviđena u Poljskoj te je od tužitelja iz glavnog postupka zatražio povrat preplaćenog iznosa obiteljskih doplataka, odnosno iznos od 1674,60 eura koji odgovara isplati tih doplataka tijekom tog razdoblja.

28

Nakon odbijanja njegova zahtjeva za izmjenu te odluke, tužitelj iz glavnog postupka podnio je tužbu Finanzgerichtu Bremen (Financijski sud u Bremenu, Njemačka), sudu koji je uputio zahtjev.

29

U prilog svojoj tužbi tužitelj iz glavnog postupka tvrdi da njegova supruga ne obavlja profesionalnu djelatnost jer se poljoprivrednim gospodarstvom koje je naslijedila od svojih roditelja ne upravlja. Osiguranje kod poljskog sustava socijalne sigurnosti za poljoprivrednike, za koji plaća doprinose, ugovoreno je zbog vlasništva nad tim poljoprivrednim gospodarstvom i ne pretpostavlja obavljanje samostalne poljoprivredne djelatnosti. Osim toga, tijekom razdoblja navedenog u točki 27. ove presude njegova supruga nije tražila niti primala obiteljske doplatke u Poljskoj.

30

Fond za obiteljske doplatke tvrdi, među ostalim, da supruga tužitelja iz glavnog postupka ima pravo na takozvana obiteljska davanja „obitelj 500+”, čija dodjela od srpnja 2019. nije uvjetovana primanjem prihoda. Osim toga, kao što to proizlazi iz informacija dobivenih od nadležnih poljskih tijela, treba smatrati da navedena supruga obavlja profesionalnu djelatnost u Poljskoj. Iz članka 68. stavka 1. točke (b) podtočke i. Uredbe br. 883/2004 proizlazi da se obiteljska davanja plaćaju u toj državi članici na temelju pravila prednosti jer dijete tužitelja iz glavnog postupka i njegova supruga ondje borave.

31

Sud koji je uputio zahtjev smatra da iz sudske prakse Suda koja se odnosi na Uredbu br. 1408/71 koja je stavljena izvan snage Uredbom br. 883/2004, a osobito iz presude od 14. listopada 2010., Schwemmer (C‑16/09, EU:C:2010:605), proizlazi da je obustava prava na obiteljska davanja zbog postojanja takvog prava u drugoj državi članici moguća samo ako ta druga država članica stvarno isplaćuje obiteljska davanja i da je, u nedostatku takve isplate, nebitno to što je uzrok neplaćanja samo u tome što u tom smislu nije podnesen zahtjev.

32

Međutim, sud koji je uputio zahtjev ističe da je, kad je riječ o situacijama koje postoje na temelju Uredbe br. 883/2004, Bundesfinanzhof (Savezni financijski sud, Njemačka) smatrao da se, na temelju fikcije uvedene člankom 68. stavkom 3. točkom (b) i člankom 81. te uredbe, zahtjev za obiteljska davanja podnesen u državi članici čije zakonodavstvo nije primjenjivo prema pravilima prednosti također smatra zahtjevom za obiteljska davanja koji je na isti datum podnesen u državi članici čije se zakonodavstvo primjenjuje prema pravilima prednosti, što omogućuje zaključak da je poštovan formalni uvjet stjecanja prava u okviru zahtjeva u potonjoj državi. Prema mišljenju Bundesfinanzhofa (Savezni financijski sud), to bi bio slučaj čak i ako prva država nema spoznaju o postojanju međunarodnog elementa jer je tužitelj o tome nije obavijestio i stoga navedeni zahtjev ne proslijedi drugoj državi članici. Iz toga slijedi da se odredbe članka 68. te uredbe ne primjenjuju samo ako u državi članici čije se zakonodavstvo primjenjuje prema pravilima prednosti nisu ispunjene materijalne pretpostavke prava, osobito zbog prekoračenja dobne granice ili pragova prihoda.

33

Sud koji je uputio zahtjev naglašava da je cilj Uredbe br. 883/2004, kao što to proizlazi iz njezine uvodne izjave 35., izbjeći neopravdano preklapanje davanja u slučaju preklapanja prava na obiteljska davanja na temelju zakonodavstava više država članica, tako da pravila prednosti iz članka 68. te uredbe u načelu ne smiju imati za učinak dodjeljivanje nositeljima prava davanja manjih od onih koja bi im bila isplaćena kad se ta pravila prednosti ne bi primjenjivala.

34

Kad je riječ o stavku 3. članka 68. navedene uredbe, sud koji je uputio zahtjev smatra da izjednačavanje zahtjeva, kako su opisani u točki 32. ove presude, koje je njime predviđeno i čiji je cilj pojednostavniti postupak za nositelja prava, ne utječe na činjenicu da su rokovi za podnošenje zahtjeva za dodjelu obiteljskih davanja i mogućnost retroaktivne dodjele takvih davanja i dalje uređeni nacionalnim zakonodavstvima i da se stoga zahtijeva da se u Poljskoj prethodno podnese takav godišnji zahtjev. Osim toga, postupak iz točke (a) tog stavka 3. odnosi se samo na situaciju u kojoj treba donijeti odluku o zahtjevu za dodjelu obiteljskih davanja koji još nije razmotren.

35

Međutim, kad to ne bi bio slučaj i kad bi se pravila prednosti predviđena u članku 68. stavku 1. Uredbe br. 883/2004 trebala primijeniti u situaciji poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, sud koji je uputio zahtjev pita se treba li prednost između predmetnih država članica odrediti na temelju uvjeta za stjecanje prava predviđenih nacionalnim pravom ili na temelju kriterija iz članaka 11. do 16. te uredbe. Što se tiče tog drugog slučaja, sud koji je uputio zahtjev pita se treba li pretpostaviti da osoba obavlja djelatnost kao zaposlena ili samozaposlena osoba u državi članici kada to potvrde nadležna tijela te države članice, bez obzira na suprotnu tvrdnju navedene osobe.

36

U tim je okolnostima Finanzgericht Bremen (Financijski sud u Bremenu) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

37

Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 68. Uredbe br. 883/2004, kojim se utvrđuju pravila prednosti u slučaju preklapanja obiteljskih davanja, tumačiti na način da dopušta ustanovi države članice čije zakonodavstvo nema prednost u skladu s kriterijima iz stavka 1. tog članka da od dotične osobe zatraži djelomičnu nadoknadu takvih davanja isplaćenih u toj državi članici zbog postojanja prava na ta davanja predviđenog zakonodavstvom druge države članice koje se primjenjuje na temelju pravila prednosti, i to čak i ako nikakvo obiteljsko davanje nije utvrđeno ni isplaćeno u toj drugoj državi članici.

38

Uvodno valja podsjetiti na to da je radnik koji poput tužitelja iz glavnog postupka radi u jednoj državi članici, a čija obitelj živi na državnom području druge države članice obuhvaćen područjem primjene članka 67. Uredbe br. 883/2004.

39

Članak 67. Uredbe br. 883/2004 uspostavlja načelo na temelju kojeg osoba može tražiti obiteljska davanja za članove svoje obitelji koji borave u državi članici različitoj od one koja je nadležna za njihovu isplatu kao da oni borave u potonjoj državi članici. Stoga je cilj tog članka olakšati radnicima migrantima primanje obiteljskih doplataka u državi članici u kojoj su zaposleni ako se njihova obitelj s njima nije preselila (vidjeti u tom smislu presudu od 18. rujna 2019., Moser, C‑32/18, EU:C:2019:752, t. 35. i 36., kao i navedenu sudsku praksu).

40

Međutim, to načelo asimilacije nije apsolutno u smislu da kada se na temelju različitih nacionalnih zakonodavstava može priznati nekoliko prava, moraju se primjenjivati pravila za sprečavanje preklapanja predviđena u članku 68. Uredbe br. 883/2004 (vidjeti u tom smislu presudu od 13. listopada 2022., DN (Povrat obiteljskih davanja), C‑199/21, EU:C:2022:789, t. 33. i navedenu sudsku praksu).

41

Kao što to proizlazi iz uvodne izjave 35. Uredbe br. 883/2004, cilj je tih pravila izbjeći neopravdano preklapanje davanja u slučaju preklapanja prava na obiteljska davanja.

42

Tako se točkom (a) stavka 1. članka 68. Uredbe br. 883/2004 utvrđuju pravila prednosti kada davanja može priznati više država članica po različitim osnovama, dok se u točki (b) tog stavka navodi redoslijed prednosti za davanja koja se mogu priznati po istoj osnovi. Stavak 2. navedenog članka propisuje da se u slučaju preklapanja prava obiteljska davanja isplaćuju prema zakonodavstvu koje je određeno prema pravilima prednosti u skladu sa stavkom 1. navedenog članka, pri čemu se prava na obiteljska davanja na temelju drugih zakonodavstava obustavljaju do visine iznosa utvrđenog prvim zakonodavstvom, a omogućava se stjecanje dodatka u visini razlike koja po potrebi prelazi taj iznos.

43

Kad je riječ o primjenjivosti tih pravila prednosti valja ponoviti da, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, da bi se moglo smatrati da takav slučaj preklapanja postoji, nije dovoljno da su u državi članici u kojoj dotično dijete boravi plaćanja dospjela a da, usporedno s time, postoji samo mogućnost njihove isplate u drugoj državi članici. Osim toga je potrebno da zainteresirana osoba ispunjava sve uvjete, kako formalne tako i materijalne, koji su propisani zakonodavstvom navedene države kako bi mogla ostvariti to pravo, među kojima se, ovisno o slučaju, može nalaziti uvjet da je prethodno podnesen zahtjev (vidjeti u tom smislu presude od 14. listopada 2010., Schwemmer, C‑16/09, EU:C:2010:605, t. 52. i 53., kao i od 13. listopada 2022., DN (Povrat obiteljskih davanja), C‑199/21, EU:C:2022:789, t. 34. i 35. i navedenu sudsku praksu).

44

Ta sudska praksa, koja se odnosi na pravila prednosti predviđena u članku 76. Uredbe br. 1408/71, nije dovedena u pitanje uvođenjem mehanizma predviđenog u članku 68. stavku 3. Uredbe br. 883/2004.

45

U tom pogledu, iz točke (a) stavka 3. članka 68. Uredbe br. 883/2004 proizlazi da nadležna ustanova države članice kojoj je podnesen zahtjev za obiteljska davanja, ali čije se zakonodavstvo ne primjenjuje na temelju pravila prednosti iz stavaka 1. i 2. tog članka, bez odgode prosljeđuje taj zahtjev nadležnoj ustanovi države članice čije se zakonodavstvo primjenjuje na temelju pravila prednosti, o tome obavještava dotičnu osobu i, prema potrebi, isplaćuje dodatak u visini razlike iz stavka 2. tog članka, ne dovodeći u pitanje odredbe članka 60. Uredbe br. 987/2009 koje se odnose na privremeno priznavanje davanja.

46

Kad je riječ o potonjem članku koji, zbog svojeg upućivanja na članke 67. i 68. Uredbe br. 883/2004, valja razmotriti u odnosu na te članke (vidjeti u tom smislu presudu od 18. rujna 2019., Moser, C‑32/18, EU:C:2019:752, t. 34.), treba utvrditi da se njime u stavku 3. prvom podstavku predviđa da ustanova kojoj je podnesen zahtjev za obiteljska davanja, koja utvrdi da se njezino zakonodavstvo ne primjenjuje na temelju pravila prednosti, donosi privremenu odluku o pravilima prvenstva i taj zahtjev prosljeđuje ustanovi druge države članice, a o tome obavješćuje i podnositelja zahtjeva. Drugi podstavak tog istog stavka precizira da ako se ustanova kojoj je zahtjev proslijeđen ne izjasni u roku od dva mjeseca od primitka zahtjeva, primjenjuje se prethodno spomenuta privremena odluka te ustanova koja ju je donijela isplaćuje davanja predviđena njezinim zakonodavstvom.

47

Stoga iz teksta članka 60. Uredbe br. 987/2009 jasno proizlazi da je ustanova države članice kojoj je podnesen zahtjev za dodjelu obiteljskih davanja, koja smatra da njezino zakonodavstvo nema prednost, dužna, u slučaju da ustanova za koju se smatra da je nadležna na temelju pravila prednosti ne zauzme stajalište, isplatiti davanja predviđena na temelju tog zakonodavstva.

48

Slijedom toga, u takvom slučaju ta ustanova ne može obustaviti isplatu navedenih obiteljskih davanja do iznosa koji je eventualno predviđen zakonodavstvom za koje se smatra da ima prednost i isplatiti ih u obliku dodatka u visini razlike za dio koji prelazi taj iznos.

49

To je tumačenje uostalom potvrđeno člankom 60. stavkom 5. Uredbe br. 987/2009 kojim se predviđa da ustanova koja je na privremenoj osnovi isplatila više od iznosa za koji se u konačnici ispostavi da ga je bila dužna isplatiti, može zatražiti povrat preplaćenih sredstava od ustanove koja ima primarnu nadležnost.

50

Nadalje, člankom 68. stavkom 3. točkom (b) Uredbe br. 883/2004 predviđa se da nadležna ustanova čije se zakonodavstvo primjenjuje na temelju pravila prednosti rješava taj zahtjev kao da je podnesen izravno njoj te se dan kada je takav zahtjev predan prvoj ustanovi smatra danom podnošenja zahtjeva kod ustanove koja ima prednost.

51

Odredbe članka 68. stavka 3. Uredbe br. 883/2004 dopunjene su odredbama članka 81. te uredbe, na temelju kojih podnošenje zahtjeva tijelu, ustanovi ili sudu države članice koja nije država članica koja je pozvana dodijeliti davanje ima isti učinak kao da je taj zahtjev izravno podnesen nadležnom tijelu potonje države članice te se dan kada je taj zahtjev podnesen u prvoj državi članici smatra datumom podnošenja nadležnom tijelu, ustanovi ili sudu nadležnom za odlučivanje o njemu.

52

Cilj je tih odredbi olakšati kretanje radnika migranata, pojednostavljivanjem upravnih radnji koje oni moraju poduzeti, s obzirom na složenost upravnih postupaka u različitim državama članicama, i izbjeći to da zainteresiranim osobama budu uskraćena njihova prava zbog čistog formalizma (vidjeti u tom smislu presudu od 29. rujna 2022., Chief Appeals Officer i dr., C‑3/21, EU:C:2022:737, t. 26.).

53

Stoga, budući da se pretpostavlja da je zahtjev koji je podnijela dotična osoba automatski proslijeđen nadležnom tijelu države članice čije se zakonodavstvo primjenjuje na temelju pravila prednosti i da, zbog fikcije da datum podnošenja zahtjeva nadležnom tijelu treba smatrati datumom podnošenja tijelu koje je pozvano da o njemu odlučuje na temelju prednosti, uvjet naveden u točki 43. ove presude, da je podnesen prethodni zahtjev, u načelu više nije potreban za ocjenu postojanja situacije preklapanja davanja radi primjene pravila prednosti.

54

Ostaje činjenica da se moraju poštovati svi drugi formalni i materijalni uvjeti propisani zakonodavstvom države članice koja je nadležna na temelju pravila prednosti, s obzirom na to da valja razlikovati podnošenje zahtjeva za obiteljska davanja i pravo na primanje takvih davanja (vidjeti u tom smislu presude od 22. listopada 2015., Trapkowski, C‑378/14, EU:C:2015:720, t. 46. i od 13. listopada 2022., DN (Povrat obiteljskih davanja), C‑199/21, EU:C:2022:789, t. 42.).

55

U tom pogledu valja podsjetiti na to da su države članice i dalje nadležne urediti svoje sustave socijalne sigurnosti i da je na zakonodavstvu svake države članice da odredi uvjete za priznavanje prava na davanja iz sustava socijalne sigurnosti, iznos i trajanje njihove dodjele kao i rokove za podnošenje zahtjeva za dobivanje tih davanja (presuda od 29. rujna 2022., Chief Appeals Officer i dr., C‑3/21, EU:C:2012:737, t. 39., kao i navedena sudska praksa).

56

Usto, iz teksta članka 1. točaka (a) i (b) Uredbe br. 883/2004, u kojem se djelatnost zaposlene ili samozaposlene osobe definira kao djelatnost ili istovjetna situacija koja se takvom smatra u svrhu primjene zakonodavstva o socijalnoj sigurnosti države članice u kojoj se ta djelatnost obavlja ili u kojoj postoji istovjetna situacija, proizlazi da je za ocjenu obavlja li osoba takvu djelatnost u smislu članka 68. te uredbe nadležna ustanova države članice u kojoj se ta djelatnost obavlja.

57

Naime, budući da odluka o dodjeli obiteljskih davanja ovisi o tumačenju i primjeni zakonodavstva predmetne države članice, ustanova druge države članice ne može ocijeniti jesu li za to ispunjeni svi uvjeti. Ta ustanova stoga mora samo utvrditi da je nadležna ustanova druge države članice stvarno dodijelila obiteljska davanja dotičnoj osobi ili joj ih je odbila dodijeliti (vidjeti u tom smislu presudu od 3. veljače 1983., Robards, 149/82, EU:C:1983:26, t. 11.).

58

U ovom slučaju iz odluke kojom se upućuje zahtjev proizlazi da je prilikom podnošenja prvotnog zahtjeva za obiteljske doplatke u Njemačkoj ta država članica prihvatila zahtjev na temelju svoje nadležnosti kao prioritetne države članice a da pritom nije pokrenula mehanizam iz članka 60. stavka 3. Uredbe br. 987/2009.

59

Tek je prilikom naknadne provjere, zbog izmjene zakonodavstva primjenjivog u Poljskoj, Savezna Republika Njemačka smatrala da njezino zakonodavstvo više nema prednost u smislu članka 68. stavaka 1. i 2. Uredbe br. 883/2004 te je o tome obavijestila kako korisnika obiteljskih doplataka tako i nadležnu poljsku ustanovu, s obzirom na to da je potonja, u skladu s mehanizmom uspostavljenim člankom 68. stavkom 3. te uredbe, pozvana rješavati zahtjev kao da joj je podnesen izravno, i to na dan njegova podnošenja nadležnoj njemačkoj ustanovi.

60

S tim u vezi, valja navesti da pojam „zahtjev”, koji se ne može izjednačiti s činjenicom da tijela neke države članice isplaćuju periodično davanje, zahtijeva upravnu radnju zainteresirane osobe (vidjeti u tom smislu presudu od 29. rujna 2022., Chief Appeals Officer i dr., C‑3/21, EU:C:2022:737, t. 31.), poput one tužitelja iz glavnog postupka koji je odgovorio na upitnik poslan u okviru postupka nadzora prava na obiteljske doplatke kako bi potvrdio dostavljene podatke.

61

U slučaju da su ispunjene sve druge formalne i materijalne pretpostavke za dodjelu obiteljskih doplataka predviđene poljskim zakonodavstvom, Republika Poljska ne može iznijeti čisto formalne argumente u vezi s tim zahtjevom kako bi odbila dodjelu obiteljskih davanja. To vrijedi tim više jer razlozi zbog kojih osoba odbija ili ne namjerava podnijeti formalni zahtjev nemaju nikakav utjecaj na odgovor Suda (vidjeti u tom smislu presudu od 14. listopada 2010., Schwemmer, C‑16/09, EU:C:2010:605, t. 54.).

62

U tim okolnostima, kada poljska ustanova, koja je nadležna na temelju prava prednosti, ne isplaćuje obiteljska davanja o kojima je riječ u glavnom postupku i ne zauzme stajalište o zahtjevu za prosljeđivanje, njemačka ustanova, kao ustanova pred kojom je prvotno podnesen zahtjev, morat će doista isplaćivati davanja predviđena na temelju svojeg zakonodavstva, ali će potom od nadležne poljske ustanove moći tražiti povrat iznosa obiteljskih davanja koji prelazi onaj koji je bila dužna isplatiti primjenom odredbi Uredbe br. 883/2004.

63

Kao što je to Sud već presudio, u skladu s odredbama članka 68. stavka 3. točke (a) Uredbe br. 883/2004 i članka 60. stavaka 2. i 3. Uredbe br. 987/2009, ustanova države članice koja je nadležna prema pravilima prednosti i ustanova podredno nadležne države članice međusobno su povezane te je na tim dvjema ustanovama da zajedno razmotre zahtjev koji je podnositelj zahtjeva za obiteljska davanja podnio jednoj od njih (vidjeti u tom smislu presudu od 25. studenoga 2021., Finanzamt Österreich (Obiteljska naknada za stručnjaka za razvojnu pomoć), C‑372/20, EU:C:2021:962, t. 66.).

64

Nadalje, iz načela lojalne suradnje, kako je konkretizirano u članku 60. stavku 5. Uredbe br. 987/2009, kao i članka 84. Uredbe br. 883/2004, proizlazi da država članica može od druge države članice zahtijevati povrat preplaćenog iznosa obiteljskog davanja, uključujući retroaktivno, pod uvjetom da se formalni i materijalni uvjeti predviđeni propisom druge države članice smatraju retroaktivno ispunjenima.

65

Svako drugo tumačenje, kojim bi se jednoj od nadležnih institucija prigovorilo da ne surađuje u vezi s iznosom obiteljskih doplataka koje treba isplatiti korisniku ili kojim bi se tom korisniku naložio povrat iznosa koje mu je jedna od institucija isplatila, ali koje mu nije bila obvezna isplatiti, očito bi proturječilo cilju pravila o zabrani preklapanja koji se sastoji u tome da se korisniku davanja koje isplaćuje više država članica zajamči ukupan iznos davanja koji je istovjetan najpovoljnijem iznosu davanja koji mu se mora isplatiti na temelju zakonodavstva jedne od tih država (vidjeti u tom smislu presude od 14. listopada 2010., Schwemmer, C‑16/09, EU:C:2010:605, t. 58. i navedenu sudsku praksu, kao i od 18. rujna 2019., Moser, C‑32/18, EU:C:2019:752, t. 42. i navedenu sudsku praksu).

66

U tom kontekstu valja podsjetiti na to da u skladu s člankom 76. stavkom 4. Uredbe br. 883/2004, iako su tijela predviđena tom uredbom dužna odgovoriti na sve zahtjeve u razumnom roku i dostaviti dotičnim osobama sve podatke potrebne za ostvarivanje prava koja su im dodijeljena tom uredbom, te osobe moraju što je prije moguće obavijestiti ustanove nadležne države članice i države članice boravišta o svakoj promjeni u svojoj osobnoj ili obiteljskoj situaciji koja utječe na njihova prava na davanja predviđena navedenom uredbom (vidjeti u tom smislu presudu od 29. rujna 2022., Chief Appeals Officer i dr., C‑3/21, EU:C:2022:737, t. 34.).

67

U ovom slučaju, u slučaju da se utvrdi da izjava tužitelja iz glavnog postupka, prema kojoj njegova supruga nije zaposlena u Poljskoj, ne odgovara stvarnosti, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri, lijek za takvo nepoštovanje obveze obavješćivanja ipak nije u povratu davanja na temelju članka 68. Uredbe br. 883/2004, nego u primjeni proporcionalnih mjera predviđenih nacionalnim pravom kojima se, u skladu s člankom 76. stavkom 5. te uredbe, usto moraju poštovati načela ekvivalentnosti i djelotvornosti (vidjeti u tom smislu presudu od 29. rujna 2022., Chief Appeals Officer i dr., C‑3/21, EU:C:2022:737, t. 43.).

68

S obzirom na prethodna razmatranja, na prvo pitanje valja odgovoriti na način da članak 68. Uredbe br. 883/2004, kojim se utvrđuju pravila prednosti u slučaju preklapanja obiteljskih davanja, treba tumačiti tako da, iako ne dopušta ustanovi države članice čije zakonodavstvo nema prednost u skladu s kriterijima iz stavka 1. tog članka da od dotične osobe zatraži djelomičan povrat takvih davanja isplaćenih u toj državi članici zbog postojanja prava na ta davanja predviđenog zakonodavstvom druge države članice koje se primjenjuje prema pravilima prednosti, ako nikakvo obiteljsko davanje nije utvrđeno ni isplaćeno u toj drugoj državi članici, ipak toj ustanovi dopušta da od ustanove koja je prioritetno nadležna zatraži povrat iznosa davanja koji prelazi onaj koji je dužna isplatiti na temelju odredbi navedene uredbe.

69

Uzimajući u obzir odgovor na prvo pitanje, nije potrebno odgovoriti na drugo i treće pitanje.

70

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (sedmo vijeće) odlučuje:

Članak 68. Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, kojim se utvrđuju pravila prednosti u slučaju preklapanja obiteljskih davanja,

treba tumačiti na način da:

iako ne dopušta ustanovi države članice čije zakonodavstvo nema prednost u skladu s kriterijima iz stavka 1. tog članka da od dotične osobe zatraži djelomičan povrat takvih davanja isplaćenih u toj državi članici zbog postojanja prava na ta davanja predviđenog zakonodavstvom druge države članice koje se primjenjuje prema pravilima prednosti, ako nikakvo obiteljsko davanje nije utvrđeno ni isplaćeno u toj drugoj državi članici, ipak toj ustanovi dopušta da od ustanove koja je prioritetno nadležna zatraži povrat iznosa davanja koji prelazi onaj koji je dužna isplatiti na temelju odredbi navedene uredbe.