EUR-Lex Access to European Union law
This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 62023CC0264
Opinion of Advocate General Collins delivered on 6 June 2024.###
Mišljenje nezavisnog odvjetnika Collins iznesen 06. lipnja 2024.
Mišljenje nezavisnog odvjetnika Collins iznesen 06. lipnja 2024.
ECLI identifier: ECLI:EU:C:2024:470
Privremena verzija
MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA
ANTHONYJA COLLINSA
od 6. lipnja 2024.(1)
Predmet C-264/23
Booking.com BV,
Booking.com (Deutschland) GmbH
protiv
25hours Hotel Company Berlin GmbH,
Aletto Kudamm GmbH,
Air-Hotel Wartburg Tagungs- & Sporthotel GmbH,
Andel’s Berlin Hotelbetriebs GmbH,
Angleterre Hotel GmbH & Co. KG,
Atrium Hotelgesellschaft mbH,
Azimut Hotelbetrieb Köln GmbH & Co. KG,
Barcelo Cologne GmbH,
Business Hotels GmbH,
Cocoon München GmbH,
DJC Operations GmbH,
Dorint GmbH,
Eleazar Novum GmbH,
Empire Riverside Hotel GmbH & Co. KG,
Explorer Hotel Fischen GmbH & Co. KG,
Explorer Hotel Nesselwang GmbH & Co. KG,
Explorer Hotel Schönau GmbH & Co. KG,
Fleming’s Hotel Management und Servicegesellschaft mbH & Co. KG,
G. Stürzer GmbH Hotelbetriebe,
Hotel Bellevue Dresden Betriebs GmbH,
Hotel Europäischer Hof W.A.L. Berk GmbH & Co KG,
Hotel Hafen Hamburg. Wilhelm Bartels GmbH & Co. KG,
Hotel John F GmbH,
Hotel Obermühle GmbH,
Hotel Onyx GmbH,
Hotel Rubin GmbH,
Hotel Victoria Betriebs- und Verwaltungs GmbH,
Hotel Wallis GmbH,
i31 Hotel GmbH,
IntercityHotel GmbH,
ISA Group GmbH,
Kur-Cafe Hotel Allgäu GmbH,
Lindner Hotels AG,
M Privathotels GmbH & Co. KG,
Maritim Hotelgesellschaft mbH,
MEININGER Shared Services GmbH,
Oranien Hotelbetriebs GmbH,
Platzl Hotel Inselkammer KG,
prize Deutschland GmbH,
Relexa Hotel GmbH,
SANA BERLIN HOTEL GmbH,
SavFra Hotelbesitz GmbH,
Scandic Hotels Deutschland GmbH,
Schlossgarten Hotelgesellschaft mbH,
Seaside Hotels GmbH & Co. KG,
SHK Hotel Betriebsgesellschaft mbH,
Steigenberger Hotels GmbH,
Sunflower Management GmbH & Co. KG,
The Mandala Hotel GmbH,
The Mandala Suites GmbH,
THR Hotel am Alexanderplatz Berlin Betriebs- und Management GmbH,
THR III Berlin Prager-Platz Hotelbetriebs- und Beteiligungsgesellschaft mbH,
THR München Konferenz und Event Hotelbetriebs- und Management GmbH,
THR Rhein/Main Hotelbetriebs- und Beteiligungs-GmbH,
THR XI Berlin Hotelbetriebs- und Beteiligungsgesellschaft mbH,
THR XXX Hotelbetriebs- und Beteiligungs-GmbH,
Upstalsboom Hotel + Freizeit GmbH & Co. KG,
VI VADI HOTEL Betriebsgesellschaft mbH & Co. KG,
Weissbach Hotelbetriebsgesellschaft mbH,
Wickenhäuser & Egger AG,
Wikingerhof GmbH & Co. KG,
Hans-Hermann Geiling Hotel Präsident,
Karl Herfurtner, Hotel Stadt München eK
(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Rechtbank Amsterdam (Sud u Amsterdamu, Nizozemska))
„Zahtjev za prethodnu odluku – Tržišno natjecanje – Sporazumi među poduzetnicima – Ugovori između internetske platforme za rezervaciju hotelskog smještaja i hotela – Klauzule o paritetu cijena – Članak 101. UFEU-a – Akcesorna ograničenja – Skupno izuzeće –Vertikalni sporazumi – Uredba (EU) br. 330/2010 – Određivanje tržišta”
I. Uvod
1. Predmetni slučaj zahtijeva od Suda da odgovori na dva nova i važna pitanja u vezi s primjenom prava tržišnog natjecanja na digitalna tržišta. Jesu li široke i uske klauzule o paritetu cijena akcesorna ograničenja za potrebe članka 101. stavka 1. UFEU-a? U kontekstu dvostranih digitalnih platformi kao što je Booking.com, koja se pravna načela primjenjuju na određivanje mjerodavnog tržišta proizvodâ?
II. Spor u glavnom postupku, zahtjev za prethodnu odluku i postupak pred Sudom
2. Booking.com BV, društvo osnovano 1996. u Nizozemskoj, vodi istoimenu internetsku platformu za rezervaciju hotelskog smještaja(2). To društvo djeluje kao posrednik između pružateljâ usluga hotelskog smještaja i krajnjih potrošača. Ono ne određuje cijene po kojima se hotelske sobe nude na njegovoj platformi. Krajnji potrošači ne plaćaju proviziju za korištenje te platforme. Kada krajnji potrošač rezervira smještaj preko te platforme, hotel koji nudi taj smještaj plaća proviziju platformi. Krajnji potrošači usto mogu hotelske sobe rezervirati izravno od hotela (telefonski, putem elektroničke pošte ili preko hotelske internetske stranice) ili preko „fizičkih” putničkih agencija. Društvo Booking.com na svojoj platformi nudi sobe u više od 1,2 milijuna hotela diljem svijeta.
3. Kada je društvo Booking.com 2006. ušlo na njemačko tržište, internetske rezervacije hotelskog smještaja nisu bile uobičajene te se većina hotelskih soba rezervirala izravno od hotela. U Njemačkoj su poslovali i drugi IPA-ovi, uključujući društva Hotel Reservation Service Robert Ragge GmbH (u daljnjem tekstu: HRS) i Expedia Inc. Ti IPA-ovi u svojim su ugovorima s hotelima koristili široke klauzule o paritetu cijena. Te su klauzule onemogućavale hotelima da sobe nude po nižim cijenama preko svojih izravnih prodajnih kanala i bilo kojih drugih prodajnih kanala, uključujući konkurentske IPA-ove.
4. Savezni ured za zaštitu tržišnog natjecanja pokrenuo je 2010. istragu društva HRS u pogledu njegova korištenja širokih klauzula o paritetu cijena. On je 20. prosinca 2013. donio odluku kojom je utvrdio da su se široke klauzule o paritetu cijena sadržane u ugovorima između društva HRS i hotela protivile članku 101. UFEU-a i ekvivalentnoj odredbi njemačkog prava (u daljnjem tekstu: odluka HRS). Savezni ured za zaštitu tržišnog natjecanja pokrenuo je 2013. i istragu društva Booking.com u pogledu širokih klauzula o paritetu cijena u njegovim ugovorima.
5. Oberlandesgericht Düsseldorf (Visoki zemaljski sud u Düsseldorfu, Njemačka) je presudom od 9. siječnja 2015. odbio tužbu za poništenje odluke HRS (u daljnjem tekstu: presuda HRS). Društvo HRS nije podnijelo žalbu protiv te presude, koja je postala pravomoćna.
6. Društvo Booking.com je u srpnju 2015., u suradnji s francuskim, talijanskim i švedskim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje, prestalo koristiti široke klauzule o paritetu cijena koje je do tada uključivalo u sve svoje ugovore. Zamijenilo je te klauzule uskim klauzulama o paritetu cijena. Potonje onemogućuju hotelima da sobe nude po nižim cijenama preko svojih izravnih prodajnih kanala.
7. Savezni ured za zaštitu tržišnog natjecanja je 22. prosinca 2015. utvrdio da su se uske klauzule društva Booking.com o paritetu cijena protivile članku 101. UFEU-a i ekvivalentnoj odredbi njemačkog prava (u daljnjem tekstu: odluka Booking.com). Zaključio je da su te klauzule ograničavale tržišno natjecanje na tržištu usluga hotelskog smještaja te, u praksi, na tržištu usluga internetskog posredovanja koje platforme pružaju hotelima(3). Budući da je društvo Booking.com držalo velik udio mjerodavnog tržišta, te klauzule nisu bile izuzete na temelju Uredbe Komisije (EU) br. 330/2010 od 20. travnja 2010. o primjeni članka 101. stavka 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na kategorije vertikalnih sporazuma i usklađenih djelovanja(4) (u daljnjem tekstu: stari VABER). Nisu bili ispunjeni ni uvjeti za primjenu pojedinačnog izuzeća na temelju članka 101. stavka 3. UFEU-a.
8. Oberlandesgericht Düsseldorf (Visoki zemaljski sud u Düsseldorfu) je presudom od 4. lipnja 2019. utvrdio da su uske klauzule društva Booking.com o paritetu cijena ograničavale tržišno natjecanje, ali da su bile nužne za izbjegavanje parazitiranja. One su onemogućavale hotelima da preko platforme Booking.com dođu do korisnika i potom ih nagovore da smještaj rezerviraju izravno od njih. Oberlandesgericht Düsseldorf (Visoki zemaljski sud u Düsseldorfu) zaključio je da su te klauzule bile akcesorna ograničenja koja se nisu protivila članku 101. stavku 1. UFEU-a. On je zato poništio odluku Booking.com.
9. Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud, Njemačka) je 18. svibnja 2021. poništio tu presudu i potvrdio odluku Booking.com. On je smatrao da su uske klauzule društva Booking.com o paritetu cijena ograničavale tržišno natjecanje na tržištu usluga hotelskog smještaja. Te klauzule nisu bile izuzete na temelju starog VABER-a niti su činile akcesorna ograničenja. U okviru analize za potrebe članka 101. stavka 3. UFEU-a pozitivne učinke uskih klauzula o paritetu cijena na tržišno natjecanje potrebno je odvagnuti u odnosu na njihove negativne učinke na tržišno natjecanje. Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud) je zaključio da takve klauzule društva Booking.com nisu bile objektivno nužne za provedbu glavne transakcije jer nije dokazano da bi bez njih profitabilnost tog društva bila ugrožena.
10. Hotelverband Deutschland (IHA) eV, udruga koja predstavlja više od 2600 hotela, podnio je 2020. protiv društva Booking.com tužbu za naknadu štete Landgerichtu Berlin (Zemaljski sud u Berlinu, Njemačka).
11. Društvo Booking.com pokrenulo je 23. listopada 2020. postupak pred Rechtbankom Amsterdam (Sud u Amsterdamu, Nizozemska) zahtijevajući da se utvrdi da se njegove klauzule o paritetu cijena nisu protivile članku 101. UFEU-a. U okviru tog postupka 62 njemačka hotela podnijela su protutužbu zahtijevajući od društva Booking.com naknadu štete zbog povrede članka 101. UFEU-a (u daljnjem tekstu: hoteli protutužitelji). Pred tim se sudom vodi spor oko dva glavna pitanja.
12. Kao prvo, jesu li klauzule o paritetu cijena akcesorno ograničenje za potrebe članka 101. stavka 1. UFEU-a? Društvo Booking.com tvrdi da široke i uske klauzule o paritetu cijena jesu akcesorna ograničenja jer onemogućuju hotelima besplatno korištenje usluga internetske rezervacije smještaja i tako sprečavaju parazitiranje. Hoteli protutužitelji tvrde da prestanak korištenja tih klauzula 2016. nije osjetno utjecao na djelatnosti društva Booking.com, što je dokaz ograničene opasnosti od parazitiranja.
13. Rechtbank Amsterdam (Sud u Amsterdamu) dalje ističe da postoje suprotstavljena mišljenja o tome kako treba postupati s klauzulama o paritetu cijena, što pokazuju različita stajališta Saveznog ureda za zaštitu tržišnog natjecanja, s jedne, i Oberlandesgerichta Düsseldorf (Visoki zemaljski sud u Düsseldorfu), s druge strane. Dodaje da belgijsko, francusko, talijansko i austrijsko zakonodavstvo zabranjuju korištenje uskih i širokih klauzula o paritetu cijena.
14. Kao drugo, Rechtbank Amsterdam (Sud u Amsterdamu) navodi da je, ako klauzule o paritetu cijena nisu akcesorna ograničenja, potrebno odrediti mjerodavno tržište proizvodâ kako bi se utvrdilo je li stari VABER primjenjiv. Ističe da je, u skladu sa starom Obavijesti Komisije o definiciji mjerodavnog tržišta za potrebe prava tržišnog natjecanja Zajednice(5), za određivanje mjerodavnog tržišta proizvodâ potrebno razmotriti zamjenjivost potražnje i zamjenjivost ponude(6).
15. Društvo Booking.com ističe da je mjerodavno tržište proizvodâ tržište distribucije i rezervacije hotelskog smještaja, što je dvostrano tržište. Razni distribucijski kanali, internetski i neinternetski, zamjenjivi su za hotele i krajnje potrošače te stoga pripadaju istom mjerodavnom tržištu proizvodâ. Prema jednom ekonomskom izvješću koje je naručilo društvo Booking.com, godine 2014. 62 % njemačkih krajnjih potrošača koristilo je između dvije do četiri internetske stranice za pronalazak hotelskog smještaja. Od krajnjih potrošača koji su preko IPA-ova tražili hotelski smještaj, 46 % ih je koristilo metatražilice. Godine 2015. 60 % hotelskih rezervacija izvršeno je neinternetski.
16. Hoteli protutužitelji pak tvrde da IPA-ovi spadaju u zasebno mjerodavno tržište proizvodâ jer nude usluge traženja, uspoređivanja i rezervacije smještaja. Distribucija hotelskih usluga izvan interneta i izravni prodajni kanali hotela stoga nisu dio istog mjerodavnog tržišta proizvodâ.
17. Rechtbank Amsterdam (Sud u Amsterdamu) navodi da, prema svemu sudeći, tvrdnja da izravni prodajni kanali hotela čine zasebno tržište proizvodâ proturječi tvrdnji da uske klauzule o paritetu cijena ograničavaju tržišno natjecanje između IPA-ova, kao što je društvo Booking.com, i izravnih prodajnih kanala hotela. Taj sud usto ističe da, prema svemu sudeći, Odluka Komisije C(2011) 3913 final od 30. svibnja 2011. (Predmet br. COMP/M.6163 – AXA/PERMIRA/OPODO/GO VOYAGES/EDREAMS), prema kojoj je mjerodavno tržište proizvodâ obuhvaćalo i internetsku distribuciju avionskih karata preko IPA-ova i njihovu distribuciju preko internetskih stranica zračnih prijevoznika, ide u prilog stajalištu društva Booking.com.
18. Prema Sažetku savjetovanja s dionicima radi ocjene Obavijesti o definiciji tržišta od 18. prosinca 2020. (u daljnjem tekstu: Sažetak savjetovanja s dionicima)(7), ni u ekonomskoj literaturi ni u praksi donošenja odluka tijela nadležnih za tržišno natjecanje nema konsenzusa o tome na koji način treba odrediti mjerodavno tržište kada je riječ o višestranoj platformi. Vodi se rasprava o tome treba li tada smatrati da postoji više mjerodavnih tržišta (jedno za svaku stranu platforme) ili jedno mjerodavno tržište (koje obuhvaća sve strane platforme)(8).
19. U tim okolnostima, Rechtbank Amsterdam (Sud u Amsterdamu) odlučio je prekinuti postupak i Sudu uputiti sljedeća prethodna pitanja:
„1. Treba li široku i usku klauzulu o paritetu cijena u okviru članka 101. stavka 1. UFEU-a smatrati akcesornim ograničenjem?
2. Na koji način prilikom primjene Uredbe [(EU) br. 330/2010] treba utvrditi mjerodavno tržište ako se transakcije obavljaju preko internetske platforme putničke agencije (IPA) na kojoj smještajni objekti nude sobe i mogu kontaktirati s putnicima, koji pak mogu rezervirati sobu preko platforme?”
20. Društvo Booking.com, hoteli protutužitelji, njemačka, grčka, španjolska i austrijska vlada te Europska komisija podnijeli su pisana očitovanja. Na raspravi održanoj 29. veljače 2024. društvo Booking.com, hoteli protutužitelji, njemačka i španjolska vlada te Komisija usmeno su se očitovali te su odgovarali na pitanja Suda.
III. Ocjena
A. Dopuštenost
21. Hoteli protutužitelji i njemačka vlada osporavaju dopuštenost zahtjeva za prethodnu odluku.
22. Kao prvo, navode da zahtjev za prethodnu odluku nije dopušten zato što ne ispunjava uvjete iz članka 94. Poslovnika Suda. Ne sadržava sve relevantne činjenice; konkretno, u njemu se ne navodi da su odlukom Booking.com i odlukom HRS riješena oba pitanja suda koji je uputio zahtjev. Njemački sudovi potvrdili su te odluke te su one postale pravomoćne. Dok hoteli protutužitelji smatraju da utvrđenja u tim odlukama obvezuju sud koji je uputio zahtjev, njemačka vlada tvrdi da su te odluke barem dokaz prima facie da je došlo do povrede.
23. Kao drugo, hoteli protutužitelji navode da su pitanja potpuno hipotetska jer je sud koji je uputio zahtjev vezan presudama njemačkih sudova. Isto tako, njemačka vlada smatra da pitanja nisu nužna jer odluka Booking.com i odluka HRS, koje su njemački sudovi potvrdili, otklanjaju sve dvojbe u pogledu tumačenja prava Unije.
24. Kao treće, pitanja nisu dopuštena jer se ne odnose na tumačenje prava Unije, već na njegovu primjenu. Na pitanje jesu li široke i uske klauzule o paritetu cijena akcesorno ograničenje nije moguće odgovoriti apstraktno i neovisno o činjeničnom, pravnom i gospodarskom kontekstu u kojem se te klauzule primjenjuju. Definicija mjerodavnog tržišta proizvodâ nije pravni pojam, već zahtijeva činjeničnu ocjenu.
25. U skladu s ustaljenom sudskom praksom, postupak utvrđen člankom 267. UFEU‑a instrument je suradnje između Suda i nacionalnih sudova zahvaljujući kojem Sud nacionalnim sudovima daje elemente za tumačenje prava Unije koji su potonjima potrebni za rješavanje sporova koji se pred njima vode. U okviru te suradnje samo je na nacionalnom sudu pred kojim je pokrenut postupak i koji mora preuzeti odgovornost za sudsku odluku koja će biti donesena da ocijeni koliko je prethodna odluka potrebna kako bi mogao donijeti svoju odluku te u kojoj su mjeri relevantna pitanja koja postavlja Sudu. Posljedično, ako se postavljena pitanja odnose na tumačenje prava Unije, Sud u načelu mora donijeti odluku(9).
26. Iz toga slijedi da pitanja o tumačenju prava Unije koja uputi nacionalni sud unutar pravnog i činjeničnog okvira koji utvrđuje pod vlastitom odgovornošću i čiju točnost Sud nije dužan provjeravati uživaju presumpciju relevantnosti. Sud može odbiti odlučivati o zahtjevu za prethodnu odluku koji je uputio nacionalni sud samo ako je očito da zatraženo tumačenje prava Unije nema nikakve veze s činjeničnim stanjem ili predmetom spora u glavnom postupku, ako je problem hipotetski ili ako Sud ne raspolaže činjeničnim i pravnim elementima potrebnima da bi se mogao dati koristan odgovor na upućena pitanja(10).
27. Kada je riječ o prvom prigovoru nedopuštenosti zahtjeva za prethodnu odluku, odluka kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku pruža Sudu dovoljno činjeničnih, pravnih i postupovnih informacija da odgovori na postavljena pitanja. Osobito, ona sadržava pojedinosti odluke HRS, odluke Booking.com i kasnijih presuda njemačkih sudova o tim odlukama.
28. Što se tiče relevantnosti tih odluka i kasnijih presuda njemačkih sudova za predmet pred sudom koji je uputio zahtjev, materijalno područje primjene Direktive 2014/104/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. studenoga 2014. o određenim pravilima kojima se uređuju postupci za naknadu štete prema nacionalnom pravu za kršenje odredaba prava tržišnog natjecanja država članica i Europske unije(11) ograničeno je na tužbe za naknadu štete uzrokovane povredama pravila tržišnog natjecanja. Ta se direktiva ne primjenjuje na druge vrste tužbi povezanih s povredom prava tržišnog natjecanja(12), kao što su tužbe kojima se zahtijeva utvrđenje da povrede nisu počinjene, ako takve tužbe postoje u nacionalnom pravu. Iz spisa kojim Sud raspolaže proizlazi da društvo Booking.com od suda koji je uputio zahtjev traži da utvrdi da se njegove klauzule o paritetu cijena nisu protivile pravilima tržišnog natjecanja, dok su hoteli protutužitelji tom sudu podnijeli tužbu za naknadu štete protiv društva Booking.com. Predmet pred sudom koji je uputio zahtjev zbog te je protutužbe obuhvaćen područjem primjene Direktive 2014/104.
29. Prema članku 9. stavku 1. Direktive 2014/104, povreda prava tržišnog natjecanja utvrđena odlukom nacionalnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje ili žalbenog suda smatra se nepobitno dokazanom za potrebe postupka za naknadu štete pokrenutog pred nacionalnim sudovima odnosne države članice(13). Člankom 9. stavkom 2. Direktive 2014/104 uređena je situacija o kakvoj je riječ u predmetnom slučaju. Ako se sudovima države članice podnese tužba za naknadu štete uzrokovane povredom prava tržišnog natjecanja, ti sudovi moraju pravomoćne odluke donesene u drugoj državi članici uzeti u obzir kao dokaz prima facie da je došlo do povrede prava tržišnog natjecanja, ne dovodeći u pitanje mogućnost pružanja dokaza o suprotnom(14). Sud koji je uputio zahtjev stoga nije vezan utvrđenjima u odluci Booking.com, odluci HRS ili kasnijim odlukama njemačkih sudova. Mogućnost da su te odluke dokaz prima facie da je došlo do povrede ne čini zahtjev za prethodnu odluku nedopuštenim.
30. Drugi prigovor nedopuštenosti zahtjeva za prethodnu odluku može se odbiti zbog sličnih razloga. Pitanja suda koji je uputio zahtjev nisu hipotetska jer on nije vezan odlukama navedenima u prethodnoj točki. Osim toga, postojanje tih odluka ne znači da odgovor Suda na prethodna pitanja nije potreban jer je Sud krajnji tumač prava Unije(15).
31. Naposljetku, Sud u okviru postupka utvrđenog člankom 267. UFEU-a nije ovlašten primjenjivati pravila prava Unije na činjenice konkretnog slučaja, nego je to zadaća suda koji je uputio zahtjev. Međutim, on na temelju elemenata kojima raspolaže može nacionalnom sudu pružiti tumačenje prava Unije koje potonjem može biti korisno u ocjeni učinaka dane odredbe tog prava(16).
32. Pitanja koja sud koji je uputio zahtjev postavlja u predmetnom slučaju odnose se na tumačenje prava Unije, to jest pojma akcesornih ograničenja i pravnih načela koja uvjetuju određivanje mjerodavnih tržišta proizvodâ na kojima IPA-ovi i hoteli djeluju.
33. Zbog navedenih razloga, savjetujem Sudu da odbije sve prigovore nedopuštenosti zahtjeva za prethodnu odluku.
B. Meritum
1. Prvo pitanje
– Očitovanja stranaka
34. Kada je riječ o širokim klauzulama o paritetu cijena, Komisija smatra da odluka HRS i presuda HRS sugeriraju da se takve klauzule protive članku 101. stavku 1. UFEU-a jer ograničavaju tržišno natjecanje kako između IPA-ova tako i između hotela. To vrijedi i za takve klauzule društva Booking.com, iako ono nije bilo stranka tih postupaka, pa se stoga ne primjenjuje članak 9. stavak 2. Direktive 2014/104.
35. Što se pak tiče uskih klauzula o paritetu cijena, Komisija navodi da odluka Booking.com i kasnija presuda Bundesgerichsthofa (Savezni vrhovni sud), kojima je zaključeno da takve klauzule ograničavaju tržišno natjecanje između hotela i IPA-ova, čine dokaz prima facie u smislu članka 9. stavka 2. Direktive 2014/104 da je došlo do povrede prava tržišnog natjecanja. Prema Komisiju mišljenju, ništa ne upućuje na to da su u utvrđenjima njemačkih tijela u pogledu širokih i uskih klauzula o paritetu cijena sadržani pogrešna pravna analiza ili iskrivljavanja dokaza.
36. Komisija ističe da ograničenje treba smatrati akcesornim ako su ispunjena dva uvjeta. Kao prvo, ograničenje mora biti objektivno nužno za provedbu glavne transakcije, što bi bilo nemoguće bez akcesornog ograničenja. Glavna transakcija pritom mora imati pozitivne ili barem neutralne učinke na tržišno natjecanje. Kao drugo, ograničenje mora biti proporcionalno ciljevima glavne transakcije. Komisijina zapažanja usredotočena su na prvonavedeni uvjet. Ona smatra da glavna djelatnost u predmetnom slučaju, to jest pružanje usluga internetskog posredovanja hotelima od strane IPA-ova, ima pozitivne učinke. Ta djelatnost povećava tržišno natjecanje među hotelima te omogućuje krajnjim potrošačima da traže i uspoređuju konkurentske hotelske usluge. Komisija dalje navodi da su njemačka tijela, prema svemu sudeći, primijenila pravilan pravni kriterij nastojeći utvrditi jesu li klauzule o paritetu cijena objektivno nužne. Iako Komisija u okviru prethodnog postupka ne može ocjenu koju su provela nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje i nacionalni sudovi zamijeniti vlastitom, čini se da ništa ne upućuje na to da bi u nedostatku klauzula o paritetu cijena gospodarski opstanak društva Booking.com bio u opasnosti. Iako uske klauzule o paritetu cijena mogu biti korisne u suzbijanju parazitiranja, analizu toga treba provesti primjenjujući članak 101. stavak 3. UFEU-a na konkretne okolnosti slučaja(17).
37. Hoteli protutužitelji, njemačka, grčka i austrijska vlada tvrde da je klauzule društva Booking.com o paritetu cijena moguće smatrati akcesornim ograničenjima samo ako su one bile nužne za osiguravanje opstanka tog društva. Nije dovoljno dokazati da bi djelatnosti tog društva bile manje profitabilne. Navedene stranke smatraju da klauzule društva Booking.com o paritetu cijena nisu bile akcesorna ograničenja jer nisu bile objektivno nužne. Kao prvo, društvo Booking.com te je klauzule uvelo nekoliko godina nakon što je uspješno ušlo na njemačko tržište. Kao drugo, društvo Booking.com nastavilo je jačati svoj tržišni položaj u Njemačkoj i nakon što je prestalo koristiti te klauzule(18). Kao treće, društvo Booking.com navodi da je ono pokušalo izvršiti klauzule o paritetu, iako ih se mnogi hoteli nisu pridržavali.
38. Hoteli protutužitelji i grčka vlada dalje ističu da klauzule društva Booking.com o paritetu cijena nisu bile proporcionalne jer je ono svoje legitimne komercijalne interese moglo zaštiti na druge načine. Primjerice, moglo je hotelima naplaćivati oglašavanje smještaja preko svoje platforme ili krajnjim potrošačima naplaćivati po kliku.
39. Njemačka i grčka vlada smatraju da su široke klauzule o paritetu cijena isključena ograničenja u smislu članka 5. stavka 1. točke (d) novog VABER-a. Ta odredba pokazuje da takve klauzule nisu akcesorna ograničenja te da je za utvrđivanje njihove usklađenosti s pravom tržišnog natjecanja potrebno ocijeniti konkretne okolnosti slučaja u skladu s člankom 101. stavkom 3. UFEU-a. Međutim, uske klauzule o paritetu cijena mogu biti obuhvaćene područjem primjene novog VABER-a ako je ispunjen uvjet u pogledu pragova tržišnog udjela i drugi primjenjivi uvjeti.
40. Španjolska vlada predlaže različito postupanje sa širokim klauzulama o paritetu cijena, s jedne, i uskim klauzulama o paritetu cijena, s druge strane. Budući da široke klauzule o paritetu cijena izrazito štetno djeluju na tržišno natjecanje, one čine ograničenja tržišnog natjecanja s obzirom na cilj, zbog čega bi ih trebalo smatrati teškim ograničenjima u smislu članka 4. novog VABER-a. Nasuprot tomu, uske klauzule o paritetu cijena mogu biti izuzete na temelju novog VABER-a ako dotični poduzetnici ne prelaze 30 % praga tržišnog udjela. Ako su prekoračeni ti pragovi tržišnog udjela, usklađenost uskih klauzula o paritetu cijena potrebno je ispitati s obzirom na konkretne okolnosti slučaja. Španjolska vlada ne isključuje da bi se u tom slučaju takve klauzule smatrale akcesornim ograničenjima ako su one nužne za suzbijanje parazitiranja, pod uvjetom da se taj cilj ne može postići drugim, manje ograničavajućim sredstvima.
41. Društvo Booking.com iznosi dva razloga zbog kojih su njegove široke i uske klauzule o paritetu cijena bile akcesorna ograničenja. Kao prvo, one su bile izravno povezane s provedbom glavnih ugovora između tog društva i hotela, a koji su imali pozitivne učinke na tržišno natjecanje te koristi i hotelima i krajnjim potrošačima. Hoteli su zahvaljujući platformi društva Booking.com postali vidljiviji te su doprli do većeg broja krajnjih potrošača diljem svijeta. Krajnji potrošači pak imaju pristup većoj ponudi hotela te mogu jednostavno i efikasno uspoređivati i rezervirati smještaj. Platforma društva Booking.com povećala je tržišno natjecanje među hotelima, što je krajnjim potrošačima donijelo niže cijene.
42. Kao drugo, s obzirom na to da je društvo Booking.com mnogo uložilo u oblikovanje, razvoj i promidžbu svoje platforme, klauzule o paritetu cijena bile su objektivno nužne radi zaštite poslovnog modela tog društva. Hoteli ne plaćaju pristojbu za oglašavanje svojih soba na platformi društva Booking.com. Oni plaćaju tek kada potrošač preko te platforme rezervira sobu te ne otkaže rezervaciju. Krajnji potrošači besplatno koriste usluge društva Booking.com. Klauzule o paritetu cijena bile su neophodne kako hoteli ne bi mogli parazitirati oglašavajući sobe na platformi društva Booking.com, a istodobno pokušavajući izbjeći pristojbu za rezervaciju nuđenjem istih soba po nižoj cijeni preko drugih prodajnih kanala. Booking.com tvrdi da su klauzule o paritetu cijena i. bile prikladna mjera za osiguravanje uspjeha njegova poslovnog modela, ii. imale legitiman cilj te su iii. bile najmanje ograničavajuća mjera za suzbijanje parazitiranja(19).
– Analiza
43. Sud koji je uputio zahtjev prvim pitanjem pita treba li široke i uske klauzule o paritetu cijena koje IPA-ovi nameću hotelima kao dio svojih uvjeta poslovanja smatrati akcesornim ograničenjima za potrebe članka 101. stavka 1. UFEU-a.
44. Sud koji je uputio zahtjev mora zbog članka 9. stavka 2. Direktive 2014/104 odluku Booking.com i kasnije presude njemačkih sudova smatrati barem dokazom prima facie da su se uske klauzule društva Booking.com o paritetu cijena protivile pravu tržišnog natjecanja. Sud koji je uputio zahtjev usto može odluku HRS, koja nije bila upućena društvu Booking.com, i kasnije presude njemačkih sudova o toj odluci smatrati, ako su ih stranke istaknule, „bilo kojim drugim dokazima” o tome da se široke klauzule o paritetu cijena protive pravu tržišnog natjecanja. Sud koji je uputio zahtjev nije vezan pravomoćnim odlukama donesenima u drugoj državi članici ako se čini da te odluke sadržavaju pogrešku koja se tiče prava ili očitu pogrešku u ocjeni, što je na sudu koji je uputio zahtjev da utvrdi.
45. Prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, ako se na neku transakciju ili neku djelatnost, zbog njezine neutralnosti ili zbog njezina pozitivnog učinka na tržišno natjecanje, ne primjenjuje zabrana iz članka 101. stavka 1. UFEU‑a, na ograničenje gospodarske autonomije jednog ili više sudionika u toj transakciji ili djelatnosti također se ne primjenjuje navedena zabrana ako je to ograničenje objektivno nužno za izvršenje navedene transakcije ili djelatnosti i proporcionalno ciljevima jednog ili drugog(20).
46. Kada je potrebno utvrditi izmiče li neko protutržišno ograničenje zabrani iz članka 101. stavka 1. UFEU‑a zato što je akcesorno glavnoj transakciji koja sama po sebi nije protutržišno, treba ispitati bi li provedba te transakcije bila nemoguća bez postojanja ograničenja o kojem je riječ. Ne može se smatrati da činjenica da bi bez navedenog ograničenja tu transakciju bilo teže ostvariti ili bi je bilo manje profitabilno ostvariti čini to ograničenje „objektivno nužnim”, što je pretpostavka da bi ga se moglo smatrati akcesornim. Naime, takvo bi tumačenje dovelo do proširenja tog pojma na ograničenja koja nisu strogo nužna za provedbu glavne transakcije. Takav bi rezultat ugrozio koristan učinak zabrane iz članka 101. stavka 1. UFEU‑a(21). Kriterij objektivne nužnosti odnosi se na pitanje je li vjerojatno da se bez ograničenja gospodarske autonomije glavna transakcija ili djelatnost koje ne potpadaju pod doseg zabrane iz članka 101. stavka 1. UFEU‑a i u odnosu na koje je to ograničenje akcesorno ne bi izvršile ili da se ne bi nastavile(22).
47. Kako bi se izbjegla kumulacija uvjeta koji prema sudskoj praksi moraju biti ispunjeni da bi se ograničenje smatralo akcesornim za potrebe članka 101. stavka 1. UFEU-a i kriterija neophodnosti kojim članak 101. stavak 3. UFEU-a uvjetuje izuzimanje ograničenja iz zabrane, ocjena objektivne nužnosti ograničenja provodi se relativno apstraktno. Iako se odvagivanje pozitivnih i negativnih učinaka sporazuma na tržišno natjecanje provodi u okviru članka 101. stavka 3. UFEU-a, samo je ograničenja koja su u svim okolnostima nužna za provedbu glavne transakcije(23) moguće smatrati obuhvaćenima pojmom akcesornih ograničenja(24).
48. U predmetnom je slučaju jasno da usluge internetske rezervacije smještaja koje pružaju IPA-ovi kao što je društvo Booking.com imaju pozitivan učinak na tržišno natjecanje jer povećavaju tržišno natjecanje među hotelima te omogućuju krajnjim potrošačima da traže i uspoređuju konkurentske ponude usluga smještaja. Pravo je pitanje jesu li široke i/ili uske klauzule o paritetu cijena objektivno nužne i proporcionalne za ostvarenje glavne transakcije o kojoj je riječ pred sudom koji je uputio zahtjev. Kako većina stranaka predmetnog postupka ističe, široke i uske klauzule o paritetu cijena ne čine se neophodnima. Glavna djelatnost IPA-ova i korištenje klauzula o paritetu cijena prema svemu sudeći nisu nužno povezani. Te se klauzule usto ne čine objektivno nužnima za osiguravanje gospodarske opstanka IPA-ova. Spis kojim Sud raspolaže sugerira da su IPA-ovi i nakon prestanka korištenja klauzula o paritetu cijena nastavili pružati usluge te da čak veoma uspješno posluju u nekoliko država članica. Kako nekoliko stranaka postupka pred Sudom tvrdi, postoje druga, manje ograničavajuća sredstva za postizanje legitimnog cilja suzbijanja parazitiranja, kao što je naplaćivanje oglašavanja smještaja hotelima. Stoga je upitno zadovoljavaju li široke i uske klauzule o paritetu cijena kriterij proporcionalnosti koji mora biti ispunjen da bi bila riječ o akcesornom ograničenju.
49. Prethodna razmatranja ne dovode u pitanje odvagivanje pozitivnih i negativnih učinaka takvih ograničenja u kontekstu članka 101. stavka 3. UFEU-a. Izbjegavanje parazitiranja legitiman je cilj koji može opravdati ograničenja tržišnog natjecanja ako su ispunjeni uvjeti za primjenu članka 101. stavka 3. UFEU-a(25). Iz navedenog proizlazi da se IPA-ovi takvim argumentima mogu koristiti u kontekstu okvira predviđenog člankom 101. stavkom 3. UFEU-a, a ne za potrebe utvrđivanja postojanja akcesornih ograničenja(26).
50. Budući da je to pitanje istaknuto na raspravi, dodao bih da široke i uske klauzule o paritetu cijena nisu teška ograničenja u smislu članka 4. starog VABER-a. U starom VABER-u ne govori se ni o širokim ni o uskim klauzulama o paritetu cijena. Teško ograničenje iz članka 4. točke (a) starog VABER-a(27) odnosi se na „održavanje preprodajne cijene”, to jest na vertikalne sporazume i usklađena djelovanja kojima je izravan ili neizravan cilj utvrđivanje fiksne ili najniže preprodajne cijene. Pojam održavanja preprodajne cijene odnosi se na ograničenje prava kupca da utvrdi vlastitu preprodajnu cijenu(28). Široke i uske klauzule o paritetu cijena poprilično različito djeluju. Kao prvo, IPA-ovi hotelima pružaju usluge posredovanja. Oni ne pružaju usluge smještaja koje hoteli nude krajnjim potrošačima. Pojam održavanja preprodajne cijene ne uklapa se lako u tu ugovornu matricu. Kao drugo, čak i ako bismo izveli analogiju između održavanja preprodajne cijene i utvrđivanja fiksne ili najniže prodajne cijene od strane IPA za transakcije koje se provode preko njega(29), široke i uske klauzule o paritetu cijena ne onemogućuju hotelima da snize prodajne cijene transakcija koje se provode preko tog IPA-a(30).
51. Tvrdnji da klauzule o paritetu cijena nisu teška ograničenja u smislu starog VABER-a u prilog idu još dva elementa izvedena iz novog VABER-a i novih Vertikalnih smjernica(31). Kao prvo, članak 5. stavak 1. točka (d) novog VABER-a izričito predviđa da su široke klauzule o paritetu cijena „isključena ograničenja”(32), a ne teška ograničenja u smislu članka 4. novog VABER-a(33). Iz toga čini se proizlazi da novi VABER izuzima uske klauzule o paritetu cijena, koje manje ograničavaju tržišno natjecanje(34). Kao drugo, nove Vertikalne smjernice izričito potvrđuju da je izuzeće predviđeno novim VABER-om primjenjivo na uske klauzule o paritetu cijena(35).
52. Budući da stari VABER ne sadržava odredbu sličnu članku 5. stavku 1. točki (d) novog VABER-a te da klauzule o paritetu cijena nisu teška ograničenja, čini se da ništa načelno ne sprečava primjenu starog VABER-a ni na široke ni na uske klauzule o paritetu cijena, pod pretpostavkom da su ispunjeni drugi uvjeti iz te uredbe.
53. Stoga pozivam Sud da na prvo pitanje odgovori na način da široke i uske klauzule o paritetu cijena koje IPA želi nametnuti hotelima u okviru svojih uvjeta poslovanja nisu akcesorna ograničenja za potrebe članka 101. stavka 1. UFEU-a, osim ako su neophodne i proporcionalne za osiguravanje gospodarskog opstanka IPA-a, što je na sudu koji je uputio zahtjev da utvrdi ne dovodeći u pitanje svoju analizu s obzirom na članak 101. stavak 3. UFEU-a.
2. Drugo pitanje
– Očitovanja stranaka
54. Komisija ističe da, prema odluci Booking.com, koja je postala pravomoćna, mjerodavno tržište proizvodâ čini tržište usluga internetskog posredovanja koje platforme pružaju hotelima. Izravni prodajni kanali hotela i metatražilice nisu dio tog mjerodavnog tržišta proizvodâ. Komisija, uz potporu njemačke vlade, navodi da ništa ne upućuje na to da ta utvrđenja sadržavaju očitu pogrešku u ocjeni(36). Navedena odluka stoga sudu koji je uputio zahtjev čini barem dokaz prima facie za potrebe određivanja mjerodavnog tržišta.
55. Komisija ističe da se prag tržišnog udjela iz članka 3. stavka 1. starog VABER-a odnosi na mjerodavno tržište na kojem dobavljač prodaje robu ili usluge koje su predmet ugovora. Komisija i njemačka vlada po analogiji upućuju na točku 67. novih Vertikalnih smjernica.
56. Hoteli protutužitelji, kako se čini, dovode u pitanje vertikalnu prirodu odnosa između društva Booking.com i hotela s obzirom na tvrdnju tog društva da se izravni prodajni kanali hotela natječu s njegovom platformom. Ako je ta tvrdnja točna, stari VABER ne bi bio primjenjiv. U svakom slučaju, hoteli protutužitelji, uz potporu grčke, španjolske i austrijske vlade, ističu da metatražilice nisu dio mjerodavnog tržišta proizvodâ jer korisnici preko njih ne mogu rezervirati smještaj. Izravni prodajni kanali hotela nisu dio mjerodavnog tržišta proizvodâ zato što ne omogućuju traženje i uspoređivanje smještaja.
57. Društvo Booking.com ističe da mjerodavno tržište proizvodâ mora uključivati konkurentski pritisak koji izravno ili neizravno vrše neinternetski i internetski prodajni kanali, uključujući internetske stranice hotela. Toj tvrdnji u prilog ide činjenica da potrošači prakticiraju multi-homing, u smislu da hotelski smještaj rezerviraju i preko neinternetskih i preko internetskih prodajnih kanala, uključujući IPA-ove, metatražilice i izravne prodajne kanale hotela. Bez obzira na prodajni kanal, usluga koja se pruža krajnjim korisnicima je ista, a to je hotelska soba. Kada ne bi bilo opasnosti da korisnici rezerviraju hotelske sobe preko drugih prodajnih kanala, klauzule o paritetu cijena ne bi bile potrebne iz komercijalne perspektive.
– Analiza
58. Sud koji je uputio zahtjev drugim pitanjem pita na koji način treba odrediti mjerodavno tržište proizvodâ za potrebe primjene članka 3. stavka 1. starog VABER-a kada je riječ o djelatnostima IPA-ova koji posreduju između hotela i krajnjih potrošača.
59. Uvodno ističem da se tvrdnja hotela protutužitelja da odnos između hotela i društva Booking.com nije vertikalan te da stari VABER nije primjenjiv na takav odnos, čini se, temelji na pogrešnoj pretpostavci.
60. U članku 1. stavku 1. točki (a) starog VABER-a „vertikalni sporazum” definiran je kao sporazum ili usklađeno djelovanje između dvaju ili više poduzetnika koji za potrebe sporazuma ili usklađenog djelovanja djeluju na različitim razinama proizvodnog ili distribucijskog lanca u odnosu na uvjete po kojima stranke sporazuma mogu kupovati, prodavati ili preprodavati određene robe ili usluge(37). Poduzetnik, kao što je društvo Booking.com, koji hotelima pruža usluge posredovanja kako bi oni mogli doprijeti do krajnjih potrošača koji traže usluge hotelskog smještaja očito je obuhvaćen tom definicijom jer, za potrebe odnosnog sporazuma, društvo Booking.com i hoteli djeluju na različitim razinama proizvodnog i distribucijskog lanca.
61. Posebno je pravno pitanje isključuje li ili ne primjenu starog VABER-a činjenica da se platforma društva Booking.com natječe s izravnim prodajnim kanalima hotela. Prema članku 2. stavku 4. VABER-a, izuzeće iz stavka 1. te uredbe ne primjenjuje se na vertikalne sporazume sklopljene između konkurentskih poduzetnika. Od te odredbe postoji iznimka: kada konkurentski poduzetnici sklope jednostrani vertikalni sporazum i kada je dobavljač davatelj usluga na nekoliko razina trgovine, dok kupac prodaje robu ili pruža usluge na razini maloprodaje i nije konkurentski poduzetnik na razini trgovine na kojoj kupuje usluge koje su predmet sporazuma, primjenjuje se skupno izuzeće(38). Ta iznimka obuhvaća situacije „dvojne distribucije”, o kakvima je riječ kada dobavljač svoje usluge, osim preko neovisnih distributera, prodaje i izravno krajnjim potrošačima natječući se s neovisnim distributerima(39). Iz toga proizlazi da, čak i ako bi se platformu društva Booking.com i izravne prodajne kanale hotela smatralo stvarnim ili potencijalnim konkurentima na istom mjerodavnom tržištu proizvodâ(40), situacija u kojoj hoteli svoje sobe prodaju i preko IPA-ova i preko vlastitih internetskih stranica obuhvaćena je člankom 2. stavkom 4. starog VABER-a. Stoga, suprotno onomu što tvrde hoteli protutužitelji, stari VABER jest primjenjiv.
62. Taj zaključak postaje još očitiji kada se promatra u kontekstu novog VABER-a i novih Vertikalnih smjernica. U članku 1. stavku 1. točki (e) podtočki ii. novog VABER-a „usluge internetskog posredovanja” definirane su kao usluge informacijskog društva koje poduzetnicima omogućuju da nude robu ili usluge krajnjim potrošačima, radi olakšavanja pokretanja izravnih transakcija između tih poduzetnika i krajnjih potrošača. Članak 2. stavak 4. točka (b) novog VABER-a, koji se odnosi na dvojnu distribuciju, glasi jednako kao članak 2. stavak 4. točka (b) starog VABER-a. Međutim, novi VABER sadržava članak 2. stavak 6., novu odredbu koja predviđa da se iznimke iz članka 2. stavka 4. novog VABER-a ne primjenjuju na vertikalne sporazume o pružanju usluga internetskog posredovanja ako je pružatelj tih usluga konkurentski poduzetnik na mjerodavnom tržištu za prodaju posredovane robe ili usluga(41).
63. Iz točaka 104. do 106. novih Vertikalnih smjernica jasno proizlazi da je svrha članka 2. stavka 6. novog VABER-a suziti doseg pravila sigurne luke tako da ono isključuje platforme koje imaju „hibridnu” funkciju(42). Takve platforme čine, primjerice, internetske tržnice na kojima prodavatelji hrane nude svoje proizvode, a na kojima operatori tih platformi istodobno nude svoje proizvode koji se natječu s proizvodima tih prodavatelja. Razlog za to isključenje je činjenica da u opisanoj situaciji pružatelji usluga internetskog posredovanja mogu biti ponukani pogodovati vlastitim proizvodima i tako utjecati na ishod tržišnog natjecanja. Iz toga slijedi da novi VABER i dalje predviđa izuzeće za pružatelje usluga internetskog posredovanja koji nemaju hibridnu funkciju, kao što su IPA-ovi koji preko svoje platforme ne nude vlastite hotelske sobe.
64. U vezi s drugim pitanjem ističem da je određivanje tržišta alat za prepoznavanje i određivanje granica tržišnog natjecanja među poduzetnicima. Njegova je glavna svrha sustavno prepoznavanje djelotvornih i neposrednih prepreka s kojima se poduzetnici suočavaju kada prodaju određene proizvode(43).
65. Iz sudske prakse proizlazi da se mjerodavno tržište sastoji od svih proizvoda i/ili usluga koje kupci smatraju međusobno zamjenjivima ili zamjenjivima zbog njihovih značajki, cijena ili namjene. Pojam mjerodavnog tržišta znači da između proizvoda i usluga koji su njegov dio može postojati stvarno tržišno natjecanje. To podrazumijeva dovoljan stupanj međuzamjenjivosti radi iste uporabe među svim proizvodima ili uslugama koje su dio istog tržišta. Međuzamjenjivost ili zamjenjivost ne ocjenjuje se samo u odnosu na objektivne značajke predmetnih proizvoda i usluga. Također valja uzeti u obzir uvjete tržišnog natjecanja i strukturu potražnje i ponude na tržištu(44). Međuzamjenjivost i zamjenjivost proizvoda je dinamična te se određenje mjerodavnog tržišta može mijenjati s vremenom(45).
66. Dvostrana tržišta su ona na kojima gospodarski subjekt, često internetska platforma, povezuje dvije različite skupine korisnika. U takvim okolnostima, potražnja jedne skupine korisnika utječe na potražnju druge skupine, što proizvodi neizravne mrežne učinke(46). Među primjerima takvih dvostranih tržišta su internetska tržnica koja spaja prodavatelje i kupce te profesionalna društvena mreža koja spaja krajnje korisnike i potencijalne poslodavce(47).
67. U skladu s novom Obavijesti o definiciji mjerodavnog tržišta, kada je riječ o višestranim platformama, mjerodavno tržište proizvodâ može biti prikladno odrediti s obzirom na proizvode koji se nude na platformi kao cjelini, tako da se obuhvate sve skupine korisnika. Može biti prikladno odrediti i zasebna, mada međusobno povezana, mjerodavna tržišta proizvodâ s obzirom na proizvode koji se nude na pojedinim stranama platforme(48). To ovisi o više čimbenika, uključujući pitanje je li riječ o transakcijskoj ili o netransakcijskoj platformi(49).
68. U tom kontekstu, kako Komisija i njemačka vlada pravilno navode, odluka Booking.com i kasnije presude njemačkih sudova sudu koji je uputio zahtjev čine, u skladu s razmatranjima izloženima u točki 29. ovog mišljenja, barem dokaz prima facie u smislu članka 9. stavka 2. Direktive 2014/104 za potrebe određivanja mjerodavnog tržišta. Međutim, nacionalni sudovi nisu vezani odlukama donesenima u drugoj državi članici, osobito ako se čini da te odluke sadržavaju pogrešku koja se tiče prava ili očitu pogrešku u ocjeni, što je na sudu koji je uputio zahtjev da utvrdi.
69. Nesporno je da, u predmetnom slučaju, društvo Booking.com djeluje na dvostranom tržištu pružajući usluge internetskog posredovanja i hotelima i krajnjim korisnicima(50). Iako je na sudu koji je uputio zahtjev da utvrdi je li prikladno odrediti jedno mjerodavno tržište proizvodâ koje obuhvaća korisnike na objema stranama platforme ili pak dva zasebna mjerodavna tržišta proizvodâ, jedno za svaku stranu platforme, nove Vertikalne smjernice predviđaju da se, za potrebe primjene pragova tržišnog udjela utvrđenih u članku 3. stavku 1. novog VABER-a(51), pružatelj usluga internetskog posredovanja kao što je društvo Booking.com smatra dobavljačem tih usluga, dok se poduzetnik, kao što je hotel, koji nudi ili prodaje robu ili usluge preko pružatelja usluga internetskog posredovanja smatra kupcem tih usluga(52). Posljedično, tržišni udio poduzetnika koji pruža usluge internetskog posredovanja izračunava se s obzirom na mjerodavno tržište za isporuku tih usluga poduzetnicima koji su kategorizirani kao kupci(53). U novim se Vertikalnim smjernicama dalje navodi da opseg mjerodavnog tržišta proizvodâ ovisi o stupnju zamjenjivosti između usluga internetskog i neinternetskog posredovanja na internetu i izvan njega, između usluga posredovanja koje se upotrebljavaju za različite kategorije robe ili usluga te između usluga posredovanja i kanala izravne prodaje(54).
70. U svrhu primjene članka 3. stavka 1. starog VABER-a na predmetni slučaj potrebno je izračunati tržišni udio društva Booking.com kao pružatelja usluga internetskog posredovanja hotelima. U tom kontekstu možda valja razmotriti jesu li druge vrste usluga posredovanja i drugi prodajni kanali zamjenjivi s uslugama posredovanja iz perspektive hotela (koji se nalaze na strani potražnje za tim uslugama posredovanja) i krajnjih korisnika (koji se nalaze na drugoj strani te dvostrane platforme)(55). Stoga možda valja razmotriti međusobnu zamjenjivost neinternetskih usluga putničkih agencija, izravnih prodajnih kanala hotela te čak i drugih internetskih usluga kao što su usluge metatražilica. U tom pogledu ističem da sve stranke postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, izuzevši društvo Booking.com, smatraju da usluge internetskog posredovanja i navedeni prodajni kanali nisu međusobno zamjenjivi, u bitnome zato što ne pružaju iste mogućnosti traženja i uspoređivanja kao ni mogućnost rezervacije(56).
71. Na sudu koji je uputio zahtjev je da odredi mjerodavno tržište s obzirom na prethodna razmatranja, uzimajući u obzir odluku Booking.com i kasnije presude njemačkih sudova kao dokaz prima facie i bilo koje druge relevantne dokaze. Dodao bih da društvo Booking.com, u skladu s presudom Bundesgerichtshofa (Savezni vrhovni sud) o odluci Booking.com, tijekom postupka u kojem je donesena ta presuda nije prigovorilo na određenje mjerodavnog tržišta.
72. Sud koji je uputio zahtjev usto može potražiti smjernice u presedanima drugih tijela nadležnih za tržišno natjecanje, kao što je Odluka Komisije C(2023) 6376 final od 25. rujna 2023. o proglašenju koncentracije nespojivom s unutarnjim tržištem i funkcioniranjem Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru (EGP) (Predmet M.10615 – Booking Holdings/Traveli Group), o kojoj se govorilo na raspravi. Iako je društvo Booking.com Općem sudu podnijelo tužbu za poništenje te odluke(57), njegovi su zastupnici odgovarajući na pitanja Suda naveli da ono, unatoč određenim zadrškama, nije izričito osporilo određenje mjerodavnog tržišta usvojeno u toj odluci.
73. Naposljetku, kako Komisija pravilno ističe, nema proturječja između tvrdnje da izravni prodajni kanali hotela čine zasebno tržište proizvodâ i navoda da uske klauzule o paritetu cijena ograničavaju tržišno natjecanje između IPA-ova kao što je društvo Booking.com i izravnih prodajnih kanala hotela. Iako je cilj definiranja mjerodavnog tržišta proizvodâ utvrditi najizravniji konkurentski pritisak na poduzetnike o kojima je riječ, prilikom ocjene tržišnog natjecanja u obzir se mogu uzeti i oblici konkurentskog pritiska koji nisu toliko izravni, kao što su izvantržišna ograničenja konkurentnosti.
74. Stoga pozivam Sud da na drugo pitanje odgovori na način da, za potrebe primjene članka 3. stavka 1. starog VABER-a, mjerodavno tržište proizvodâ za djelatnosti IPA-a koji posreduje između hotela i krajnjih potrošača treba odrediti ispitujući mogu li iz perspektive hotela i krajnjih potrošača drugi prodajni kanali zamijeniti te djelatnosti, kako bi se izračunao tržišni udio IPA-a kao pružatelja usluga internetskog posredovanja hotelima.
IV. Zaključak
75. Predlažem da Sud na prethodna pitanja koja je uputio Rechtbank Amsterdam (Sud u Amsterdamu, Nizozemska) odgovori na sljedeći način:
1. Članak 101. stavak 1. UFEU-a treba tumačiti na način da
široke i uske klauzule o paritetu cijena koje internetski putnički agent (IPA) želi nametnuti hotelima u okviru svojih uvjeta poslovanja nisu akcesorna ograničenja, osim ako su neophodne i proporcionalne za osiguravanje gospodarskog opstanka IPA-a, što je na sudu koji je uputio zahtjev da utvrdi ne dovodeći u pitanje svoju analizu s obzirom na članak 101. stavak 3. UFEU-a.
2. Članak 3. stavak 1. Uredbe Komisije (EU) br. 330/2010 od 20. travnja 2010. o primjeni članka 101. stavka 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na kategorije vertikalnih sporazuma i usklađenih djelovanja treba tumačiti na način da
mjerodavno tržište proizvodâ za djelatnosti IPA-a koji posreduje između hotela i krajnjih potrošača treba odrediti ispitujući mogu li iz perspektive hotela i krajnjih potrošača drugi prodajni kanali zamijeniti te djelatnosti, kako bi se izračunao tržišni udio IPA-a kao pružatelja usluga internetskog posredovanja hotelima.
1 Izvorni jezik: engleski
2 Internetske platforme za rezervaciju hotelskog smještaja često se nazivaju „internetskim putničkim agentima” (u daljnjem tekstu: IPA-ovi) te će ih se tako nazivati u čitavom ovom mišljenju.
3 Prema tvrdnjama Saveznog ureda za zaštitu tržišnog natjecanja, hotelima se nije isplatilo sobe nuditi po nižim cijenama preko drugih IPA-ova. Uske klauzule o paritetu cijena koje je društvo Booking.com nametalo djelovale su tako da su hoteli sobe preko svojih izravnih prodajnih kanala nudili samo po višim cijenama kako bi bile jednake onima na platformi Booking.com.
4 SL 2010., L 102, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 3., str. 270.). Članak 2. stavak 1. starog VABER-a predviđao je da se, u skladu s člankom 101. stavkom 3. UFEU-a i odredbama te uredbe, članak 101. stavak 1. UFEU-a ne primjenjuje na vertikalne sporazume ako takvi sporazumi sadržavaju vertikalna ograničenja. To se izuzeće primjenjivalo ako dobavljač na mjerodavnom tržištu na kojem je prodavao robu ili usluge koje su bile predmet sporazuma nije imao udio veći od 30 % te ako kupac na mjerodavnom tržištu na kojem je kupovao tu robu ili usluge nije imao udio veći od 30 % (članak 3. stavak 1. starog VABER-a). Stari VABER zamijenjen je Uredbom Komisije (EU) 2022/720 оd 10. svibnja 2022. o primjeni članka 101. stavka 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na kategorije vertikalnih sporazuma i usklađenih djelovanja (SL 2022., L 134, str. 4.; u daljnjem tekstu: novi VABER).
5 SL 1997., C 372, str. 5.
6 Koja je zamijenjena novom Obavijesti Komisije o definiciji mjerodavnog tržišta za potrebe prava tržišnog natjecanja Unije (SL C C/2024/1645; u daljnjem tekstu: nova Obavijest o definiciji mjerodavnog tržišta)
7 Ares(2020)7730543
8 Sažetak savjetovanja s dionicima, str. 8. Iako Rechtbank Amsterdam (Sud u Amsterdamu) upućuje na Radni dokument službi Komisije naslovljen „Ocjena Obavijesti Komisije o definiciji mjerodavnog tržišta za potrebe prava tržišnog natjecanja Zajednice od 9. prosinca 1997. (SWD (2021) 199 final) od 12. srpnja 2021., u daljnjem tekstu: Radni dokument službi Komisije), u kojem postoji slično utvrđenje (vidjeti str. 54.), konkretni citat nalazi se u Sažetku savjetovanja s dionicima.
9 Presuda od 8. prosinca 2016., Eurosaneamientos i dr. (C-532/15 i C-538/15, EU:C:2016:932, t. 26. i 27. i navedena sudska praksa)
10 Ibid., t. 28.
11 SL 2014., L 349, str. 1.
12 Presuda od 20. travnja 2023., Repsol Comercial de Productos Petrolíferos (C-25/21, EU:C:2023:298, t. 31.)
13 Točke 38. i 43.
14 Vidjeti, u tom pogledu, mišljenje nezavisnog odvjetnika G. Pitruzzelle u predmetu Repsol Comercial de Productos Petrolíferos (C-25/21, EU:C:2022:659, t. 107.).
15 Vidjeti, u tom pogledu, mišljenje nezavisnog odvjetnika Y. Bota u pogledu Mišljenja 1/17 (CETA EU- Kanada) (EU:C:2019:72, t. 116.).
16 Presuda od 19. studenoga 2019., A. K. i dr. (Neovisnost disciplinskog vijeća Vrhovnog suda) (C-585/18, C-624/18 i C-625/18, EU:C:2019:982, t. 132.)
17 Grčka vlada usto ističe da pojam akcesornih ograničenja, koji se odnosi na primjenu članka 101. stavka 1. UFEU-a, ne treba miješati s priznanjem izuzeća na temelju članka 101. stavka 3. UFEU-a.
18 Austrijska vlada dodaje da IPA-ovi drže sve veći udio austrijskog tržišta unatoč tomu što je na austrijskom državnom području uporaba klauzula o paritetu cijena od 2017. zabranjena kao nepoštena praksa.
19 Društvo Booking.com hotelima nije u tu svrhu nametalo obvezu isključivosti, što bi bila više ograničavajuća mjera.
20 Presude od 11. rujna 2014., MasterCard i dr./Komisija (C-382/12 P, EU:C:2014:2201, t. 89.); od 23. siječnja 2018., F. Hoffmann-La Roche i dr. (C-179/16, EU:C:2018:25, t. 69.), i od 26. listopada 2023., EDP – Energias de Portugal i dr. (C-331/21, EU:C:2023:812, t. 88.)
21 Presude od 11. rujna 2014., MasterCard i dr./Komisija (C-382/12 P, EU:C:2014:2201, t. 91.); od 23. siječnja 2018., F. Hoffmann-La Roche i dr. (C-179/16, EU:C:2018:25, t. 71.), i od 26. listopada 2023., EDP – Energias de Portugal i dr. (C-331/21, EU:C:2023:812, t. 90.)
22 Presuda od 11. rujna 2014., MasterCard i dr./Komisija (C-382/12 P, EU:C:2014:2201, t. 93.)
23 Shodno tomu, čimbenici povezani sa stanjem tržišnog natjecanja na mjerodavnom tržištu ne uzimaju se u obzir prilikom ocjenjivanja akcesornosti ograničenja, već prilikom primjene članka 101. stavka 3. UFEU-a.
24 Vidjeti, u tom pogledu, presude od 18. rujna 2001., M6 i dr./Komisija (T-112/99, EU:T:2001:215, t. 107. i 109.), i od 24. svibnja 2012., MasterCard i dr./Komisija (T-111/08, EU:T:2012:260, t. 89.).
25 Vidjeti, u tom pogledu, mišljenje nezavisnog odvjetnika J. Mazáka u predmetu Pierre Fabre Dermo-Cosmétique (C-439/09, EU:C:2011:113, t. 39. i 40.) i mišljenje nezavisnog odvjetnika N. Wahla u predmetu CB/Komisija (C-67/13 P, EU:C:2014:1958, t. 123.).
26 Točke 372. do 375. novih Komisijinih Smjernica o vertikalnim ograničenjima (SL 2022. C 248, str. 1.; u daljnjem tekstu: nove Vertikalne smjernice) vodič su za ocjenjivanje obveza pariteta cijena s obzirom na članak 101. stavak 3. UFEU-a u svrhu rješavanja problema parazitiranja.
27 Članak 4. točka (a) novog VABER-a jednako glasi.
28 Vidjeti točku 48. starih Komisijinih Smjernica o vertikalnim ograničenjima (SL 2010., C 130, str. 1.) i točku 185. novih Vertikalnih smjernica. Primjer održavanja preprodajne cijene jest slučaj u kojem dobavljač određuje cijenu po kojoj distributer mora preprodati njegov proizvod.
29 Vidjeti, u tom pogledu, podtočku (c) točke 67. i točku 194. novih Vertikalnih smjernica.
30 Uska klauzula o paritetu cijena ne onemogućuje hotelu X da snizi cijenu sobe Y na platformi Booking.com. Ona samo zahtijeva od hotela X da cijenu sobe Y na toj platformi snizi ako ju je snizio na svojem izravnom prodajnom kanalu (primjerice, na svojoj internetskoj stranici). Slično tomu, ni široka klauzula o paritetu cijena ne onemogućuje hotelu X da snizi cijenu sobe Y na platformi Booking.com. Ona znači da hotel X mora sniziti cijenu sobe Y na toj platformi ako ju je snizio na platformi drugog IPA-a.
31 Kako ne bilo dvojbe, definicija teškog ograničenja iz članka 4. točke (a) starog VABER-a jednaka je definiciji tog pojma sadržanoj u članku 4. točki (a) novog VABER-a.
32 Članak 5. stavak 1. novog VABER-a isključuje primjenu te uredbe o skupnom izuzeću na izravne ili neizravne obveze koje kupce usluga internetskog posredovanja sprečavaju da nude, prodaju ili preprodaju robu ili usluge krajnjim korisnicima pod povoljnijim uvjetima koristeći se konkurentskim uslugama internetskog posredovanja.
33 Podtočka (d) točke 67. i točka 253. novih Vertikalnih smjernica izričito potvrđuju tu tvrdnju.
34 Vidjeti, u tom pogledu, točke 360. i 374. novih Vertikalnih smjernica.
35 Vidjeti podtočku (a) točke 254. i točku 359. novih Vertikalnih smjernica.
36 Komisija usto ističe da su francuska, talijanska i švedska tijela nadležna za tržišno natjecanje slično odredila mjerodavno tržište proizvodâ.
37 Članak 1. stavak 1. točka (a) novog VABER-a jednako glasi.
38 Članak 2. stavak 4. točka (b) starog VABER-a
39 Vidjeti, u tom pogledu, točku 28. starih Vertikalnih smjernica.
40 Na sudu koji je uputio zahtjev je da to ocijeni uzimajući u obzir razmatranja izložena u točkama 64. do 74. ovog mišljenja.
41 Iznimka od iznimke znači da se novi VABER ne primjenjuje u tim situacijama.
42 Vidjeti, u tom pogledu, Komisijino Objašnjenje novog VABER-a i Vertikalnih smjernica, dostupno na njezinoj internetskoj stranici: https://competition-policy.ec.europa.eu/system/files/2022-05/explanatory_note_VBER_and_Guidelines_2022.pdf. Vidjeti također podtočku (e) točke 67. novih Vertikalnih smjernica.
43 Vidjeti točku 6. Obavijesti o definiciji mjerodavnog tržišta.
44 Presude od 23. siječnja 2018., F. Hoffmann-La Roche i dr. (C-179/16, EU:C:2018:25, t. 50. i 51.), i od 30. siječnja 2020., Generics (UK) i dr. (C-307/18, EU:C:2020:52, t. 129.)
45 Vidjeti, u tom pogledu, presudu od 30. siječnja 2020., Generics (UK) i dr. (C-307/18, EU:C:2020:52, t. 130.).
46 Vidjeti, u tom pogledu, točku 94. nove Obavijesti o definiciji mjerodavnog tržišta.
47 Fenomen neizravnih mrežnih učinaka posljedica je činjenice da s porastom broja prodavatelja koji nude svoje proizvode na internetskoj tržnici raste i broj kupaca koji će biti zainteresirani za tu tržnicu, i obratno.
48 Vidjeti točku 95. nove Obavijesti o definiciji mjerodavnog tržišta.
49 Ibid. Ističem da u novoj Obavijesti o definiciji mjerodavnog tržišta nije prihvaćena teorija koju zagovaraju neki učenjaci, a prema kojoj, načelno, u slučaju transakcijskih platformi (kao što je internetska tržnica) treba odrediti jedno mjerodavno tržište koje obuhvaća sve skupine korisnika, dok u slučaju netransakcijskih platformi (kao što je društvena mreža) za svaku stranu platforme treba odrediti zasebna mjerodavna tržišta. U skladu s novom Obavijesti o definiciji mjerodavnog tržišta, to je tek jedan od nekoliko čimbenika koje treba uzeti u obzir. Razlog je za taj pristup, kako se čini, želja za konsenzusom u akademskoj literaturi i praksi tijela nadležnih za tržišno natjecanje. Vidjeti, u tom pogledu, Radni dokument službi Komisije str. 54. Za više detalja o toj teoriji, vidjeti Filistrucchi, L., Geradin, D., van Damme, E., Affeld, P., „Market Definition in Two-sided Markets: Theory and Practice”, Journal of Competition Law & Economics, 2014., sv. 10(2), str. 293. do 339.
50 Iz perspektive krajnjih potrošača, te se usluge posredovanja sastoje od mogućnosti traženja i uspoređivanja te u konačnici rezervacije hotelskog smještaja.
51 Članak 3. stavak 1. novog VABER-a glasi jednako kao članak 3. stavak 1. starog VABER-a.
52 Točka 67. novih Vertikalnih smjernica
53 Podtočka (b) točke 67. novih Vertikalnih smjernica
54 Ibid.
55 Kako je prethodno navedeno, čak i kada se za svaku stranu tržišta odrede zasebna mjerodavna tržišta proizvodâ, obje su strane međusobno povezane te njihove značajke treba recipročno uzeti u obzir prilikom određivanja mjerodavnog tržišta. Vidjeti Filistrucchi, L., Geradin, D., van Damme, E., Affeldt, P., „Market Definition in Two-sided Markets: Theory and Practice”, Journal of Competition Law & Economics, 2014., sv. 10(2), str. 293. do 339.
56 Čini se jasnim da neinternetske usluge fizičkih putničkih agencija imaju specifične značajke i mogućnosti. Izravni prodajni kanali hotela pak ne omogućuju potrošačima da traže i uspoređuju ponude različitih dobavljača. I metatražilice prema svemu sudeći imaju specifične značajke i mogućnosti u smislu da te tražilice pronalaze ponude IPA-ova i pružatelja hotelskih usluga te se korisnik, kada klikne na rezultate, preusmjerava na internetsku stranicu dotičnog IPA-a ili hotela kako bi izvršio rezervaciju.
57 Predmet T-1139/23, Booking Holdings/Komisija (u tijeku)