Privremena verzija

MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA

MACIEJA SZPUNARA

od 25. travnja 2024.(1)

Predmet C-21/23

ND

protiv

DR

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud, Njemačka))

„Zahtjev za prethodnu odluku – Zaštita osobnih podataka – Uredba (EU) 2016/679 – Pravni lijekovi – Ograničavanje pravnih lijekova – Obrada posebnih kategorija osobnih podataka – Pojmovi ‚podaci u vezi sa zdravljem’ i ‚podaci koji se odnose na zdravlje’”

I.      Uvod

1.        Ovaj se predmet odnosi na tumačenje nekoliko odredbi Uredbe (EU) 2016/679(2) (u daljnjem tekstu: OUZP) u pogledu, s jedne strane, sustava pravnih lijekova uspostavljenog tom uredbom i, s druge strane, kategorije osobito osjetljivih podataka kao što su „podaci koji se odnose na zdravlje”.

2.        Zahtjev za prethodnu odluku upućen je u okviru tužbe za prestanak povrede koja se temelji na zabrani, u nacionalnom pravu, radnji nepoštenog tržišnog natjecanja i koju je poduzetnik podnio kako bi okončao internetsku prodaju lijekova koji se ne izdaju na liječnički recept koju provodi jedan od njegovih konkurenata. Navodnu radnju nepoštenog tržišnog natjecanja, prema mišljenju tog poduzetnika, predstavlja nepoštovanje zahtjeva koji proizlaze iz OUZP-a u pogledu obrade „podataka koji se odnose na zdravlje”.

3.        Svoju ću analizu započeti ispitivanjem drugog prethodnog pitanja, koje će Sudu omogućiti da pojasni okvir pojma „podaci koji se odnose na zdravlje” koji određuje hoće li se primijeniti pojačani sustav zaštite.

4.        Naime, u slučaju da se podatke o kojima je riječ u ovom predmetu ne može kvalificirati kao „podatke koji se odnose na zdravlje” u smislu članka 9. stavka 1. OUZP-a, iz toga bi slijedilo da navodna radnja nepoštenog tržišnog natjecanja ne postoji. Tada ne bi bilo korisno odgovoriti na prvo prethodno pitanje, koje se odnosi na to omogućuje li sustav pravnih lijekova uspostavljen OUZP-om postojanje, u nacionalnom pravu, pravnog lijeka koji se temelji na povredi pravila o zabrani radnji nepoštenog tržišnog natjecanja kojom se tužitelj poziva na povredu materijalnih odredbi OUZP-a.

II.    Pravni okvir

A.      Pravo Unije

1.      Direktiva 95/46/EZ

5.        Člankom 8. stavkom 1. Direktive 95/46/EZ(3) predviđa se:

„Države članice zabranjuju obradu osobnih podataka kojima se otkriva rasno ili etničko podrijetlo, politička mišljenja, vjerska ili filozofska uvjerenja, članstvo u sindikatu i obradu podataka u vezi sa zdravljem ili spolnim životom.”

2.      OUZP

6.        Uvodne izjave 9., 10., 13., 35., 51. i 142. OUZP-a glase kako slijedi:

„(9) Ciljevi i načela Direktive 95/46/EZ i dalje su utemeljeni, no njome nisu spriječeni rascjepkanost provedbe zaštite podataka u Uniji, pravna nesigurnost ili rasprostranjeno javno mišljenje da osobito kod internetskih aktivnosti postoje znatni rizici povezani sa zaštitom pojedinaca. Razlike u razini zaštite prava i sloboda pojedinaca, a posebno prava na zaštitu osobnih podataka, koje pružaju države članice u vezi s obradom osobnih podataka mogu spriječiti slobodni protok osobnih podataka u Uniji. Te razlike stoga mogu predstavljati prepreku obavljanju gospodarskih djelatnosti na razini Unije, narušiti tržišno natjecanje te spriječiti nadležna tijela u ispunjenju njihovih odgovornosti na temelju prava Unije. Do takve razlike u razinama zaštite došlo je zbog postojanja razlika u provedbi i primjeni [Direktive 95/46].

(10) Kako bi se osigurala postojana i visoka razina zaštite pojedinaca te uklonile prepreke protoku osobnih podataka unutar Unije, razina zaštite prava i sloboda pojedinaca u vezi s obradom takvih podataka trebala bi biti jednaka u svim državama članicama. U čitavoj Uniji trebalo bi osigurati postojanu i homogenu primjenu pravila za zaštitu temeljnih prava i sloboda pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka. […]

[…]

(13) Kako bi se osigurala dosljedna razina zaštite pojedinaca širom Unije i spriječila razilaženja koja ometaju slobodno kretanje osobnih podataka na unutarnjem tržištu, potrebna je Uredba radi pružanja pravne sigurnosti i transparentnosti gospodarskim subjektima, uključujući mikropoduzeća, mala i srednja poduzeća, te pružanja pojedincima u svim državama članicama istu razinu pravno primjenjivih prava i obveza te odgovornosti za voditelje obrade i izvršitelje obrade kako bi se osiguralo postojano praćenje obrade osobnih podataka i jednake sankcije u svim državama članicama, kao i djelotvornu suradnju između nadzornih tijela različitih država članica. […]

[…]

(35) Osobni podaci koji se odnose na zdravlje trebali bi obuhvaćati sve podatke koji se odnose na zdravstveno stanje ispitanika, a koji otkrivaju informacije u vezi s prijašnjim, trenutačnim ili budućim fizičkim ili mentalnim zdravstvenim stanjem ispitanika. To uključuje informacije o pojedincu prikupljene tijekom registracije za ili tijekom pružanja tom pojedincu zdravstvenih usluga kako je navedeno u [Direktivi 2011/24/EU(4)]; broj, simbol ili oznaku koja je pojedincu dodijeljena u svrhu njegove jedinstvene identifikacije za zdravstvene svrhe; informacije izvedene iz testiranja ili ispitivanja dijela tijela ili tjelesne tvari, među ostalim iz genetskih podataka i bioloških uzoraka; i bilo kakvu informaciju o, na primjer, bolesti, invalidnosti, riziku od bolesti, medicinskoj povijesti, kliničkom tretmanu ili fiziološkom ili biomedicinskom stanju ispitanika neovisno o njegovu izvoru, kao na primjer od liječnika ili drugog zdravstvenog djelatnika, bolnice, medicinskog uređaja ili dijagnostičkog testa in vitro.

[…]

(51) Osobni podaci koji su po svojoj naravi posebno osjetljive prirode u pogledu temeljnih prava i sloboda zaslužuju posebnu zaštitu jer bi u okviru njihove obrade moglo doći do značajnih rizika za temeljna prava i slobode. […] Takvi osobni podaci ne bi se smjeli obrađivati osim ako je obrada dopuštena u posebnim slučajevima navedenima u ovoj Uredbi, uzimajući u obzir da pravom država članica mogu biti propisane posebne odredbe o zaštiti podataka kako bi se prilagodila primjena pravila iz ove Uredbe radi poštovanja pravne obveze ili za obavljanje zadaće koja se obavlja u javnom interesu ili pri izvršavanju službene ovlasti koju ima voditelj obrade. Osim posebnih zahtjeva za takvu obradu, trebala bi se primjenjivati opća načela i druga pravila iz ove Uredbe, posebno u pogledu uvjeta za zakonitu obradu. Odstupanja od opće zabrane obrade takvih posebnih kategorija osobnih podataka trebala bi biti izričito predviđena, među ostalim ako je ispitanik dao svoju izričitu privolu ili u vezi s posebnim potrebama, pogotovo ako se obrada provodi u sklopu legitimnih aktivnosti određenih udruženja ili zaklada čiji je cilj dopustiti ostvarivanje temeljnih sloboda.

[…]

(142) Ako ispitanik smatra da su prekršena njegova prava iz ove Uredbe, trebao bi imati pravo ovlastiti neprofitno tijelo, organizaciju ili udruženje osnovano u skladu s pravom države članice, u čijem se statutu navode ciljevi od javnog interesa i koje je aktivno u području zaštite osobnih podataka, da nadzornom tijelu podnese pritužbu u njegovo ime, da ostvari pravo na sudski pravni lijek u ime ispitanikâ ili da ostvari pravo na naknadu u ime ispitanikâ ako je to predviđeno pravom države članice. Država članica može predvidjeti da takvo tijelo, organizacija ili udruženje ima pravo, neovisno o mandatu ispitanika, podnijeti u toj državi članici pritužbu i imati pravo na učinkoviti sudski pravni lijek ako ima razloga smatrati da je do kršenja prava ispitanika došlo zbog obrade osobnih podataka kojom se krši ova Uredba. Tom tijelu, organizaciji ili udruženju ne smije biti dopušteno tražiti naknadu u ime ispitanika neovisno o mandatu ispitanika.”

7.        Člankom 1. te uredbe, naslovljenim „Predmet i ciljevi”, određuje se:

„1.      Ovom se Uredbom utvrđuju pravila povezana sa zaštitom pojedinaca u pogledu obrade osobnih podataka i pravila povezana sa slobodnim kretanjem osobnih podataka.

2.      Ovom se Uredbom štite temeljna prava i slobode pojedinaca, a posebno njihovo pravo na zaštitu osobnih podataka.

3.      Slobodno kretanje osobnih podataka unutar Unije ne ograničava se ni zabranjuje iz razloga povezanih sa zaštitom pojedinaca u pogledu obrade osobnih podataka.”

8.        Člankom 4. navedene uredbe predviđa se:

„Za potrebe ove Uredbe:

1.      ‚osobni podaci’ znači svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi (‚ispitanik’); pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca;

[…]

15.      ‚podaci koji se odnose na zdravlje’ znači osobni podaci povezani s fizičkim ili mentalnim zdravljem pojedinca, uključujući pružanje zdravstvenih usluga, kojima se daju informacije o njegovu zdravstvenom statusu;

[…]”

9.        U skladu s člankom 9. te uredbe, naslovljenim „Obrada posebnih kategorija osobnih podataka”:

„1.      Zabranjuje se obrada osobnih podataka koji otkrivaju rasno ili etničko podrijetlo, politička mišljenja, vjerska ili filozofska uvjerenja ili članstvo u sindikatu te obrada genetskih podataka, biometrijskih podataka u svrhu jedinstvene identifikacije pojedinca, podataka koji se odnose na zdravlje ili podataka o spolnom životu ili seksualnoj orijentaciji pojedinca.

2.      Stavak 1. ne primjenjuje se ako je ispunjeno jedno od sljedećeg:

(a)      ispitanik je dao izričitu privolu za obradu tih osobnih podataka za jednu ili više određenih svrha, osim ako se pravom Unije ili pravom države članice propisuje da ispitanik ne može ukinuti zabranu iz stavka 1.;

[…]

(h)      obrada je nužna u svrhu preventivne medicine ili medicine rada radi procjene radne sposobnosti zaposlenika, medicinske dijagnoze, pružanja zdravstvene ili socijalne skrbi ili tretmana ili upravljanja zdravstvenim ili socijalnim sustavima i uslugama na temelju prava Unije ili prava države članice ili u skladu s ugovorom sa zdravstvenim radnikom te u skladu s uvjetima i zaštitnim mjerama iz stavka 3.;

[…]”

10.      Članci 77. do 84. nalaze se u poglavlju VIII. OUZP-a, naslovljenom „Pravna sredstva, odgovornost i sankcije”.

11.      Člankom 77. te uredbe, naslovljenim „Pravo na pritužbu nadzornom tijelu”, u stavku 1. određuje se:

„Ne dovodeći u pitanje nijedan drugi upravni ili sudski pravni lijek, svaki ispitanik ima pravo podnijeti pritužbu nadzornom tijelu, osobito u državi članici u kojoj ima uobičajeno boravište, u kojoj je njegovo radno mjesto ili mjesto navodnog kršenja, ako ispitanik smatra da obrada osobnih podataka koja se odnosi na njega krši ovu Uredbu.”

12.      U članku 78. navedene direktive, naslovljenom „Pravo na učinkoviti sudski pravni lijek protiv nadzornog tijela”, u stavku 1. navodi se:

„Ne dovodeći u pitanje nijedan drugi upravni ili izvansudski pravni lijek, svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na učinkoviti sudski pravni lijek protiv pravno obvezujuće odluke nekog nadzornog tijela koja se na nju odnosi.”

13.      Člankom 79. te uredbe‚ naslovljenim „Pravo na učinkoviti sudski pravni lijek protiv voditelja obrade ili izvršitelja obrade”‚ u stavku 1. predviđa se:

„Ne dovodeći u pitanje nijedan dostupan upravni ili izvansudski pravni lijek, uključujući pravo na podnošenje pritužbe nadzornom tijelu na temelju članka 77., ispitanik ima pravo na učinkoviti sudski pravni lijek ako smatra da su mu zbog obrade njegovih osobnih podataka protivno ovoj Uredbi prekršena njegova prava iz ove Uredbe.”

14.      U članku 80. OUZP-a, naslovljenom „Zastupanje ispitanika”, navodi se:

„1.      Ispitanik ima pravo ovlastiti neprofitno tijelo, organizaciju ili udruženje, koje je pravilno osnovano u skladu s pravom države članice, u čijem se statutu navode ciljevi od javnog interesa te je aktivno u području zaštite prava i sloboda ispitanika s obzirom na zaštitu njegovih osobnih podataka, da podnesu pritužbu u njegovo ime i da ostvaruju prava iz članaka 77., 78. i 79. u njegovo ime te da ostvaruju pravo na naknadu iz članka 82. u ime ispitanika ako je to predviđeno pravom države članice.

2.      Države članice mogu predvidjeti da svako tijelo, organizacija ili udruženje iz stavka 1. ovog članka, neovisno o mandatu ispitanika, ima pravo u toj državi članici podnijeti pritužbu nadzornom tijelu nadležnom u skladu s člankom 77. i ostvarivati prava iz članaka 78. i 79. ako smatra da su uslijed obrade osobnih podataka prekršena prava ispitanika iz ove Uredbe.”

15.      Člankom 82. te uredbe, naslovljenim „Pravo na naknadu štete i odgovornost”, u stavku 1. određuje se:

„Svaka osoba koja je pretrpjela materijalnu ili nematerijalnu štetu zbog kršenja ove Uredbe ima pravo na naknadu od voditelja obrade ili izvršitelja obrade za pretrpljenu štetu.”

16.      U članku 84. navedene uredbe, naslovljenom „Sankcije”, u stavku 1. navodi se:

„Države članice utvrđuju pravila o ostalim sankcijama koje se primjenjuju na kršenja ove Uredbe, a posebno na ona kršenja koja ne podliježu upravnim novčanim kaznama na temelju članka 83., te poduzimaju sve potrebne mjere kako bi se osigurala njihova provedba. Te sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.”

B.      Njemačko pravo

1.      Zakon o suzbijanju nepoštenog tržišnog natjecanja

17.      Člankom 3. Gesetza gegen den unlauteren Wettbewerb (Zakon o suzbijanju nepoštenog tržišnog natjecanja) od 3. srpnja 2004.(5), u verziji koja se primjenjuje u glavnom postupku (u daljnjem tekstu: Zakon o suzbijanju nepoštenog tržišnog natjecanja), naslovljenim „Zabrana nepoštenih poslovnih postupanja”, u stavku 1. predviđa se da su „nepoštene poslovne prakse [n]ezakonite”.

18.      Članak 3.a tog zakona, naslovljen „Povreda prava”, glasi kako slijedi:

„Tko povrijedi zakonsku odredbu namijenjenu, među ostalim, uređenju djelovanja na tržištu u interesu njegovih sudionika, čini akt nepoštenog tržišnog natjecanja ako ta povreda može znatno utjecati na interese potrošača, drugih sudionika na tržištu ili konkurenata.”

19.      Članak 8. navedenog zakona, naslovljen „Uklanjanje i prekid”, glasi:

„(1)      Svaka poslovna praksa koja je nezakonita na temelju članka 3. ili članka 7. može dovesti do izdavanja naloga o prestanku aktivnosti te, u slučaju opasnosti od ponavljanja povrede, naloga o prestanku povrede ili zabrani. […]

[…]

(3)       Izdavanje naloga iz stavka 1. mogu zatražiti:

1.      svi konkurenti koji u znatnoj mjeri i ne samo povremeno prodaju ili potražuju robu ili usluge,

[…]”

2.      Zakon o lijekovima

20.      Promet lijekova uređuje se Arzneimittelgesetzom (Zakon o lijekovima) od 24. kolovoza 1976., u verziji objavljenoj 12. prosinca 2005.(6), kako je zadnje izmijenjena člankom 8.c Zakona od 20. prosinca 2022.(7). Tim se zakonom pravi razlika između lijekova koji se izdaju u ljekarnama, navedenih u njegovim člancima 43. (naslovljen „Obveza distribucije u ljekarni”) do 47., i lijekova koji se izdaju na liječnički recept, navedenih u njegovu članku 48., naslovljenom „Obveza izdavanja na recept”.

III. Činjenice, postupak i prethodna pitanja

21.      Osobe ND i DR upravljaju svaka jednom ljekarnom. Tužitelj iz glavnog postupka, osoba ND, usto je nositelj dozvole za prodaju na daljinu i također prodaje svoje proizvode, uključujući lijekove koji se izdaju isključivo u ljekarnama, preko posrednika Amazon Marketplacea (u daljnjem tekstu: Amazon), platforme za elektroničku trgovinu na kojoj prodavatelji mogu izravno nuditi proizvode na prodaju potrošačima.

22.      Tuženik iz glavnog postupka, osoba DR, podnijela je tužbu za prestanak povrede kako bi se osobi ND zabranilo da na internetskoj platformi za prodaju Amazon prodaje lijekove koji se izdaju isključivo u ljekarnama. Osoba DR smatra da takva prodaja predstavlja nepoštenu poslovnu radnju jer osoba ND time povređuje zakonsku odredbu u smislu članka 3.a Zakona o suzbijanju nepoštenog tržišnog natjecanja, odnosno, među ostalim, članak 9. OUZP-a u pogledu pribavljanja izričite prethodne privole kupca za obradu njegovih osobnih podataka koji se odnose na zdravlje.

23.      Landgericht Dessau-Roßlau (Zemaljski sud u Dessau-Roßlauu, Njemačka) prihvatio je tu tužbu. Oberlandesgericht Naumburg (Visoki zemaljski sud u Naumburgu, Njemačka) zatim je odbio žalbu osobe ND i pritom presudio da je njezina prodaja lijekova koji se izdaju isključivo u ljekarnama preko Amazona protivna nacionalnom zakonu o suzbijanju nepoštenog tržišnog natjecanja. Naime, prema mišljenju tog suda, ta prodaja predstavlja obradu podataka koji se odnose na zdravlje u smislu članka 9. stavka 1. OUZP-a, za koju kupci nisu dali izričitu privolu. Međutim, odredbe OUZP-a treba smatrati pravilima ponašanja na tržištu u smislu nacionalnog prava tržišnog natjecanja, tako da osoba DR kao konkurent ima pravo podnijeti zahtjev za prestanak povrede na temelju nacionalnog prava tržišnog natjecanja u kojem se poziva na povredu odredbi te uredbe koju je počinila osoba ND.

24.      Osoba ND podnijela je reviziju Bundesgerichtshofu (Savezni vrhovni sud, Njemačka), odnosno sudu koji je uputio zahtjev, kojom ostaje pri zahtjevu za odbijanje tužbe za prestanak povrede.

25.      Sud koji je uputio zahtjev smatra da ishod revizije ovisi o tumačenju poglavlja VIII. OUZP-a i članka 9. te uredbe, kao i članka 8. stavka 1. Direktive 95/46.

26.      Naime, s jedne strane, taj sud naglašava da je važno utvrditi ima li tužitelj iz glavnog postupka, kao konkurent, potrebnu aktivnu procesnu legitimaciju kako bi zbog povreda OUZP-a protiv osobe koja ih je počinila podnio tužbu pred građanskim sudovima na temelju zabrane nepoštenih poslovnih praksi. Sud koji je uputio zahtjev pojašnjava da je riječ o spornom pitanju na koje se može odgovoriti da su pravila iz OUZP-a koja se odnose na primjenu njegovih odredbi iscrpna, tako da je isključena aktivna procesna legitimacija konkurenata na temelju prava tržišnog natjecanja. Međutim, također se može zagovarati da odredbe OUZP-a koje se odnose na nadzor primjene prava nisu iscrpne i da konkurenti stoga imaju potrebnu legitimaciju kako bi podnošenjem tužbe ostvarili prava na prestanak povrede pozivanjem na povredu te uredbe.

27.      S druge strane, sud koji je uputio zahtjev tvrdi da valja utvrditi jesu li podaci koje kupci trebaju unijeti prilikom internetske narudžbe lijekova koje izdaju isključivo ljekarnici, ali koji se ne izdaju na liječnički recept, podaci koji se odnose na zdravlje u smislu članka 9. stavka 1. OUZP-a i prije toga podaci u vezi sa zdravljem u smislu članka 8. stavka 1. Direktive 95/46, s obzirom na to da pravo na prestanak povrede postoji samo ako je postupanje osobe ND bilo nezakonito u trenutku kad je do njega došlo i u trenutku rasprave u postupku povodom revizije.

28.      U tim je okolnostima Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

„1.      Protive li se odredbama poglavlja VIII. [OUZP-a] nacionalna pravila kojima se, pored ovlasti intervencije koje imaju nadzorna tijela nadležna za praćenje i provedbu te uredbe i mogućnosti ispitanika da podnesu pravne lijekove, konkurentima priznaje potrebna aktivna procesna legitimacija kako bi zbog povreda navedene uredbe protiv osobe koja ih je počinila podnijeli tužbu pred građanskim sudovima na temelju zabrane nepoštenih poslovnih praksi?

2.      Smatraju li se podaci koje kupci ljekarnika, koji na internetskoj platformi za prodaju djeluje kao prodavatelj, prilikom narudžbe lijekova za koje je točno da se izdaju isključivo u ljekarnama, ali se ne izdaju na liječnički recept, unose na toj platformi za prodaju (kao što su ime kupca, adresa za dostavu i informacije nužne za individualizaciju naručenog lijeka koji se izdaje isključivo u ljekarnama) podacima koji se odnose na zdravlje u smislu članka 9. stavka 1. [OUZP-a] te podacima u vezi sa zdravljem u smislu članka 8. stavka 1. Direktive 95/46?”

29.      Sud je predmetni zahtjev za prethodnu odluku zaprimio 19. siječnja 2023. Pisana očitovanja podnijele su stranke glavnog postupka, njemačka vlada i Europska komisija. Iste su stranke bile zastupane na raspravi održanoj 9. siječnja 2024.

IV.    Analiza

30.      U ovom predmetu osoba DR tvrdi da je osoba ND povrijedila članak 9. OUZP-a time što je obrađivala podatke kupaca koji su na internetu naručili lijekove koji se ne izdaju na liječnički recept a da pritom nije postupila u skladu sa zahtjevima kojima se nalaže pribavljanje izričite privole kupaca za obradu tih podataka.

31.      Prvim prethodnim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li odredbe poglavlja VIII. OUZP-a tumačiti na način da im se protive nacionalna pravila kojima se poduzetnicima priznaje pravo da se na temelju zabrane radnji nepoštenog tržišnog natjecanja pozivaju na povrede materijalnih odredbi OUZP-a koje su navodno počinili njihovi konkurenti. U drugom prethodnom pitanju taj sud pita Sud treba li članak 9. OUZP-a tumačiti na način da su podaci o kojima je riječ podaci koji se odnose na zdravlje i da su stoga obuhvaćeni posebnim kategorijama podataka iz te odredbe(8).

32.      Najprije ističem da, kao što sam to već naglasio, u slučaju niječnog odgovora na drugo pitanje nije potrebno odgovoriti na prvo pitanje jer bi odgovor Suda bio dovoljan kako bi sud koji je uputio zahtjev odlučio o sporu koji se pred njim vodi. U tim okolnostima, čini mi se prikladnim da svoju analizu prethodnih pitanja započnem tim drugim pitanjem.

A.      Drugo prethodno pitanje

33.      Drugim prethodnim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita jesu li podaci ljekarnikovih kupaca, koji su prilikom narudžbe preneseni na internetsku platformu za prodaju lijekova koji se izdaju isključivo u ljekarnama, ali se ne izdaju na liječnički recept, „podaci koji se odnose na zdravlje” u smislu članka 9. stavka 1. OUZP-a.

34.      Najprije moram pojasniti da je pojam „podaci koji se odnose na zdravlje” iz članka 9. stavka 1. OUZP-a definiran u članku 4. točki 15. te uredbe. Odgovor na drugo prethodno pitanje stoga podrazumijeva zajedničko tumačenje tih dviju odredbi.

1.      Tumačenje pojma „podaci koji se odnose na zdravlje” s obzirom na postojeću sudsku praksu

35.       U skladu s člankom 4. točkom 15. OUZP-a, „‚podaci koji se odnose na zdravlje’ znači osobni podaci povezani s fizičkim ili mentalnim zdravljem pojedinca, uključujući pružanje zdravstvenih usluga, kojima se daju informacije o njegovu zdravstvenom statusu”.

36.      Ta je definicija usto potkrijepljena uvodnom izjavom 35. OUZP-a. Sud je tako u svojoj sudskoj praksi istaknuo „[da bi u toj uvodnoj izjavi] [o]sobni podaci koji se odnose na zdravlje trebali […] obuhvaćati sve podatke koji se odnose na zdravstveno stanje ispitanika, a koji ‚otkrivaju’ informacije u vezi s prijašnjim, trenutačnim ili budućim fizičkim ili mentalnim zdravstvenim stanjem ispitanika”(9).

37.      Stoga iz teksta članka 4. točke 15. OUZP-a, koji se pojašnjava u uvodnoj izjavi 35. te uredbe, proizlazi da je odlučujući element za utvrđivanje da određeni osobni podaci predstavljaju podatke koji se odnose na zdravlje činjenica da je na temelju predmetnih podataka moguće donijeti zaključke o zdravstvenom stanju ispitanika. Drugim riječima, „podaci koji se odnose na zdravlje” nisu ograničeni na medicinske podatke ili podatke koji se izravno odnose na zdravstvene probleme, nego uključuju i sve podatke koji omogućuju donošenje zaključaka o zdravstvenom stanju ispitanika, neovisno o tome je li riječ o patološkom ili fiziološkom stanju.

38.      To je potvrđeno s obzirom na cilj koji se nastoji postići člankom 9. OUZP-a. Tako je Sud u svojoj sudskoj praksi naglasio da je svrha te odredbe osigurati pojačanu zaštitu od obrada koje, zbog posebne osjetljivosti odnosnih podataka, mogu predstavljati, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 51. OUZP-a, osobito teško miješanje u temeljna prava na privatnost i na zaštitu osobnih podataka, zajamčena u člancima 7. i 8. Povelje Europske unije o temeljnim pravima(10).

39.      Naime, posebna osjetljivost podataka koji se odnose na zdravlje objašnjava se činjenicom da se tiču informacija koje su dio najintimnijeg područja života osoba i koje mogu izložiti njihovu ranjivost. Ta posebna osjetljivost i, slijedom toga, posebna potreba za njihovom zaštitom ne priznaju se uostalom samo u pravu Unije, nego i u sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava, u kojoj se naglašava da je „poštovanje povjerljivosti informacija o zdravlju temeljno načelo pravnog sustava svih ugovornih strana [Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, potpisane u Rimu 4. studenoga 1950.]”(11).

40.      Stoga je, s obzirom na taj cilj, u skladu sa sudskom praksom Suda, važno široko tumačiti pojam „posebne kategorije osobnih podataka” kojim su obuhvaćeni podaci koji se odnose na zdravlje, tako da se one ne odnose samo na suštinski osjetljive podatke, nego i na podatke koji neizravno otkrivaju informacije takve prirode putem intelektualnog čina zaključivanja ili unakrsne provjere(12).

41.      U tom pogledu ističem da Europski odbor za zaštitu podataka uspostavljen člankom 68. i sljedećim člancima OUZP-a također na taj način shvaća pojam „podaci koji se odnose na zdravlje”, pri čemu naglašava da kvalifikaciju informacije kao „podataka koji se odnose na zdravlje” ne određuje samo suštinska priroda te informacije, nego i okolnosti njezina prikupljanja i obrade, te u tom smislu daje različite primjere. Prema mišljenju tog odbora, „podaci koji se odnose na zdravlje” su informacije sadržane u zdravstvenom kartonu, informacije koje otkrivaju zdravstveno stanje jer se povezuju s drugim podacima, ili pak podaci koji postanu zdravstveni podaci zbog njihove upotrebe u određenom kontekstu, kao što su informacije o putovanju koje je obradio medicinski stručnjak u svrhu dijagnoze(13). Suprotno tomu, „podatke koji se odnose na zdravlje” ne predstavljaju podaci prikupljeni preko aplikacije koja omogućuje mjerenje broja ispitanikovih koraka, ako ta aplikacija ne može povezati te podatke s drugim podacima te osobe i s obzirom na to da se prikupljeni podaci ne obrađuju u medicinskom kontekstu(14).

42.      Stoga iz članka 4. točke 15. i članka 9. OUZP-a, kako ih se tumači u sudskoj praksi, jasno proizlazi da „podacima koji se odnose na zdravlje” u smislu tih odredbi treba smatrati podatke koji mogu omogućiti donošenje zaključaka o zdravstvenom stanju ispitanika.

43.      Stoga ističem da se, na prvi pogled, ne može osporavati da internetska narudžba lijekova koji se ne izdaju na liječnički recept podrazumijeva obradu podataka iz kojih se mogu izvesti određene informacije o zdravlju ili barem određene indicije u tom pogledu jer ta narudžba uključuje vezu između kupnje lijeka, proizvoda povezanog sa zdravljem u punom smislu riječi, i identiteta njegova kupca. Međutim, prema mojem mišljenju i zbog razloga koje ću sada iznijeti, iz informacija koje je sud koji je uputio zahtjev dostavio Sudu proizlazi da je ta veza preslaba te da su indicije koje se iz toga mogu izvesti previše neprecizne ili hipotetske da bi se predmetni podaci mogli kvalificirati kao „podaci koji se odnose na zdravlje” u smislu članka 4. točke 15. i članka 9. OUZP-a.

2.      Zahtjev određene razine sigurnosti u pogledu zaključaka koji se mogu izvesti o zdravstvenom stanju ispitanika

44.      Moram iznijeti nekoliko pojašnjenja u pogledu tog tumačenja pojma „podaci koji se odnose na zdravlje” zasebno i pojma „posebna kategorija podataka” općenito.

45.      S jedne strane, čini mi se da se na temelju tih elemenata tumačenja može smatrati da proizvod koji je naručen na internetu može otkriti opće informacije o zdravstvenom stanju osobe, ali i, kao što to proizlazi iz članka 9. OUZP-a, rasno ili etničko podrijetlo, politička mišljenja, vjerska ili filozofska uvjerenja ili pak seksualnu orijentaciju osobe. Prema mojem mišljenju, određene informacije o tim različitim elementima u pogledu ispitanika mogu se izvesti iz robe naručene na internetu.

46.      Moje stajalište može se potkrijepiti s nekoliko primjera. Narudžba knjige o političkoj ličnosti može potencijalno upućivati na podupiranje ideja koje ona zagovara, narudžba odjeće može biti znak vjerskih uvjerenja pojedinca, a narudžba erotskih proizvoda može pak biti pokazatelj seksualne orijentacije osobe. Čini mi se da je stoga, osim ako se na velik dio obrade podataka o internetskoj trgovini ne primijeni sustav predviđen u članku 9. stavku 2. OUZP-a, potrebno detaljnije pojasniti tumačenje pojma „podaci koji se odnose na zdravlje” na način da zaključci koji se mogu izvesti iz podataka o narudžbi ne moraju biti samo potencijalni. Drugim riječima, prema mojem mišljenju, informacije o zdravstvenom stanju ispitanika koje su otkrivene predmetnim podacima ne mogu biti obične pretpostavke, nego moraju imati određeni stupanj sigurnosti.

47.      S druge strane, smatram da, osim u slučajevima u kojima su podaci suštinski „podaci koji se odnose na zdravlje”, pitanje mogu li se podaci kvalificirati na taj način ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Konkretnije, čini mi se da zaključci koji se mogu izvesti iz tih podataka ovise o kontekstu u kojem su prikupljeni i o njihovoj obradi. Kao što to naglašava Europski odbor za zaštitu podataka uspostavljen člankom 68. i sljedećim člancima OUZP-a, podaci koji na prvi pogled nisu obuhvaćeni područjem medicine, kao što su informacije o putovanju, ipak se mogu smatrati „podacima koji se odnose na zdravlje” ako se analiziraju u medicinskom kontekstu i ako ih se poveže s drugim informacijama kako bi se u navedenom primjeru utvrdila moguća zaraza bakterijom ili virusom koji postoji u određenoj regiji.

48.      Konkretno, naglašavam da je identitet voditelja obrade podataka osobito relevantan element u tom pogledu. Naime, s obzirom na to da podatke obrađuje zdravstveno tijelo, čini mi se da to može biti pokazatelj da su ti podaci doista „podaci koji se odnose na zdravlje”. Suprotno tomu, ti se podaci mogu drukčije kvalificirati zbog činjenice da ih ne obrađuje zdravstvena institucija i da ih se ne može povezati s drugim ispitanikovim podacima. Drugim riječima, isti podatak može otkriti više informacija o zdravstvenom stanju osobe kada ga obrađuje zdravstvena institucija koja ima ovlasti za njihovo tumačenje ili koja raspolaže drugim podacima o osobi nego kada ga obrađuje tijelo izvan tog sektora.

49.      U tim okolnostima smatram da je na sudu koji je uputio zahtjev da ispita bit predmetnih podataka i sve okolnosti njihove obrade kako bi utvrdio mogu li se iz njih s određenim stupnjem sigurnosti izvesti informacije o zdravstvenom stanju ispitanika.

50.      Međutim, s obzirom na elemente sadržane u odluci suda koji je uputio zahtjev, čini mi se da je moguće dati pojašnjenja koja će ga voditi u rješavanju glavnog postupka(15).

3.      Elementi koji su relevantni kako bi sud koji je uputio zahtjev ispitao mogućnost izvođenja informacija o zdravstvenom stanju ispitanika

51.      Kao prvo, kad je riječ o naručenim proizvodima, naglašavam da se lijekovima o kojima je riječ, odnosno lijekovima koji se ne izdaju na liječnički recept, u načelu ne liječi određeno stanje, nego ih se može općenitije upotrebljavati za liječenje svakodnevnih bolesti s kojima se može suočiti svaka osoba i koje nisu simptom konkretne patologije ili zdravstvenog stanja. Usto, ti se lijekovi također često kupuju preventivno kako bi bili na raspolaganju u slučaju potrebe ili, primjerice, prije putovanja izvan uobičajenog boravišta. Primjerice, na temelju narudžbe paracetamola ne može se izvesti nikakav zaključak o konkretnom stanju osobe, s obzirom na to da se taj kemijski spoj koristi u liječenju različitih bolesti i febrilnih stanja te da je često jedan od lijekova koje osobe imaju u svojem domu, bez ikakve određene potrebe.

52.      Kao drugo, kao što to ističe osoba ND, činjenica da osoba na internetu naručuje lijek koji se ne izdaje na liječnički recept ne podrazumijeva nužno da će korisnik tog lijeka biti ta osoba čiji se podaci obrađuju, a ne druga osoba iz njezina kućanstva ili bliskog kruga. Naime narudžbu na internetskoj stranici za prodaju često izvršava osoba koja je vlasnik računa na toj stranici, u ime i za račun osobe koja ga nema. Budući da ne postoji liječnički recept u kojem se poimence navodi osoba kojoj je lijek namijenjen i na temelju kojeg valja pretpostaviti da su korisnik lijeka i kupac ista osoba, iz narudžbe proizvoda koji je slobodno dostupan na internetu ne može se zaključiti da je taj proizvod namijenjen tomu da ga upotrebljava isključivo kupac. Iz toga proizlazi da se iz tih podataka ne može razumno izvesti nikakav zaključak o zdravstvenom stanju osobe čiji se podaci obrađuju da bi ih se moglo kvalificirati kao „podatke koji se odnose na zdravlje”.

53.      To vrijedi tim više jer, kao treće, pod uvjetom da to provjeri sud koji je uputio zahtjev, osoba može izvršiti internetsku narudžbu a da pritom ne treba pružiti precizne podatke o svojem identitetu, osobito ako se proizvod ne isporučuje na ispitanikovu adresu, nego putem određene točke za preuzimanje, i ako za potrebe izdavanja računa nije nužan nijedan drugi podatak o građanskom identitetu.

54.      Stoga smatram da na drugo prethodno pitanje valja odgovoriti da podaci ljekarnikovih kupaca, koji su prilikom narudžbe preneseni na internetsku platformu za prodaju lijekova koji se izdaju isključivo u ljekarnama, ali se ne izdaju na liječnički recept, nisu „podaci koji se odnose na zdravlje” u smislu članka 4. točke 15. i članka 9. OUZP-a, s obzirom na to da se iz njih mogu izvesti samo hipotetski ili neprecizni zaključci o zdravstvenom stanju osobe koja je izvršila internetsku narudžbu, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.

55.      Osim toga, još moram pojasniti da, prema mojem mišljenju, tumačenje pojma „podaci koji se odnose na zdravlje” na način da on uključuje podatke prenesene prilikom narudžbe na internetskoj platformi za prodaju lijekova koji se izdaju isključivo u ljekarnama, ali se ne izdaju na liječnički recept paradoksalno može dovesti do otkrivanja više osjetljivih informacija zbog sustava pojačane zaštite predviđenog člankom 9. stavkom 2. OUZP-a. Naime, zahtjev izričite privole za obradu podataka koji su već utvrđeni kao osjetljivi mogao bi in fine potaknuti kupca da otkrije identitet krajnjeg korisnika proizvoda. U toj bi se situaciji mogli izvesti sigurniji zaključci o zdravstvenom stanju te osobe.

B.      Prvo prethodno pitanje

56.      S obzirom na odgovor koji predlažem na drugo prethodno pitanje, smatram da nije potrebno odgovoriti na prvo prethodno pitanje. Međutim, radi sveobuhvatnosti i uzimajući u obzir ocjenu koju treba provesti sud koji je uputio zahtjev, analizirat ću to pitanje kojim sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li odredbe poglavlja VIII. OUZP-a tumačiti na način da im se protive nacionalna pravila kojima se poduzetnicima priznaje pravo da se na temelju zabrane radnji nepoštenog tržišnog natjecanja pozivaju na povrede materijalnih odredbi te uredbe koje su navodno počinili njihovi konkurenti.

57.      Stranke su na to pitanje dale dijametralno suprotne odgovore. S jedne strane, prema mišljenju Komisije i osobe ND, sustav pravnih lijekova uspostavljen odredbama poglavlja VIII. OUZP-a, tumačenog s obzirom na ciljeve te uredbe, treba smatrati iscrpnim sustavom kojim se isključuje svaka mogućnost da države članice predvide alternativne pravne lijekove u nacionalnom pravu.

58.      S druge strane, prema mišljenju njemačke vlade, sustav pravnih lijekova uspostavljen odredbama poglavlja VIII. OUZP-a treba smatrati najmanjim skupom pravnih lijekova koji države članice mogu dopuniti. Neiscrpnost takvog sustava opravdava se činjenicom da je cilj OUZP-a također zaštititi uvjete tržišnog natjecanja i spriječiti narušavanja do kojih bi moglo doći zbog razlika u razini zaštite podataka te da mogućnost da se konkurent pozove na povredu materijalnih odredbi te uredbe koju je počinio drugi konkurent ojačava funkcionalnost te uredbe.

59.      Stranke su stoga iznijele očitovanja u pogledu pitanja treba li sustav pravnih lijekova predviđen OUZP-om smatrati sustavom iscrpnog usklađivanja, čime bi se, prema njihovu mišljenju, uvjetovala mogućnost da države članice u svojem nacionalnom pravu predvide pravne lijekove koji su alternativa onima utvrđenima tom uredbom.

60.      Međutim, iako je određivanje iscrpnosti ili neiscrpnosti sustava pravnih lijekova relevantan element za pružanje korisnog odgovora na prvo prethodno pitanje, zbog razloga koje ću iznijeti čini mi se da takva analiza najprije zahtijeva ispitivanje temeljnog pitanja utvrđivanja osoba na koje se primjenjuje zaštita dodijeljena materijalnim i postupovnim pravnim pravilima iz OUZP-a. Naime, u slučaju da poduzetnike koji su voditelji obrade podataka treba smatrati nositeljima prava dodijeljenih OUZP-om, smatram da tu uredbu treba tumačiti na način da se njome od nacionalnog prava zahtijeva uvođenje pravnih lijekova namijenjenih ostvarivanju tih prava. Stoga ću svoju analizu započeti tim pitanjem, a zatim ću odgovoriti na pitanje treba li sustav pravnih lijekova uspostavljen OUZP-om smatrati iscrpnim sustavom u smislu da se njime isključuje mogućnost koja se u nacionalnom pravu nudi poduzetniku da protiv konkurenta podnese tužbu za prestanak povrede na temelju zabrane radnji nepoštenog tržišnog natjecanja u kojoj se poziva na povredu odredbi te uredbe koju je počinio taj konkurent.

1.      Utvrđivanje nositeljâ prava dodijeljenih OUZP-om

61.      Najprije ću pojasniti potrebu za takvim utvrđivanjem, zatim ću ga provesti te ću naposljetku iznijeti utjecaj utvrđivanja ispitanika kao jedinih nositelja prava dodijeljenih OUZP-om u pogledu odgovora na prvo prethodno pitanje.

a)      Nužnost utvrđivanja nositeljâ prava zaštićenih OUZP-om

62.      Prema mojem mišljenju, nužnost da se za potrebe odgovora na prethodno pitanje najprije utvrde nositelji prava zaštićenih OUZP-om, prije nego što se razmotri pitanje iscrpnosti sustava pravnih lijekova koji se uspostavlja tom uredbom, objašnjava se na dva načina.

1)      Obveza država članica da predvide pravne lijekove za ostvarivanje prava koje proizlazi iz prava Unije

63.      Ističem da u sudskoj praksi nije sporno da je pravo Unije, osim što se njime propisuju obveze za pojedince, također namijenjeno dodjeljivanju prava koja postaju dio njihova pravnog naslijeđa(16), pri čemu Sud u tom pogledu naglašava da ta prava osobito nastaju zbog obveza koje se nalažu pojedincima, kao i državama članicama te institucijama Unije(17). Naime, svaka obveza naložena fizičkoj ili pravnoj osobi u pravilu ima povezani učinak dodjele prava u korist druge osobe.

64.      Osim toga, nije sporno da svako pravo dodijeljeno osobi na temelju prava Unije dovodi i do postojanja pravnog lijeka kojim se upravo nastoji ostvariti to pravo, s obzirom na to da je, u nedostatku posebnih pravila prava Unije u tom pogledu, na državama članicama da osiguraju poštovanje predmetnih prava u okviru pravnih lijekova nacionalnog prava(18). Naime, iz sudske prakse jasno proizlazi da je na nacionalnim sudovima da zaštite prava koja se odredbama prava Unije dodjeljuju pojedincima(19).

65.      Ako, kao što to tvrdi njemačka vlada, OUZP treba tumačiti na način da se njime, osim ispitanika, štite uvjeti tržišnog natjecanja na tržištu i stoga, in fine, poduzetnici, treba smatrati da se tom uredbom dodjeljuju prava koja su dio pravnog naslijeđa tih poduzetnika(20).

66.      U tim okolnostima, s obzirom na to da u tu svrhu ne postoje izričite odredbe prava Unije, poštovanje prava koja poduzetnici imaju na temelju OUZP-a trebalo bi moći osigurati pravnim lijekovima koje su predvidjele države članice.

67.      Iz toga proizlazi, a da pritom nije potrebno razmotriti iscrpnost ili neiscrpnost sustava pravnih lijekova uspostavljenog OUZP-om, da na prvo prethodno pitanje valja odgovoriti da poglavlje VIII. te uredbe ne treba tumačiti na način da mu se ne protivi to da države članice mogu predvidjeti mogućnost da konkurent podnese tužbu protiv drugog poduzetnika u kojoj se poziva na povredu navedene uredbe, nego na način da se njime zahtijeva da se poštovanje njegovih odredbi može osigurati u okviru tužbe koju je poduzetnik podnio protiv konkurenta i u kojoj se poziva na povredu tih odredbi koju je taj konkurent počinio(21).

68.      Stoga smatram da se odgovor na prvo prethodno pitanje doista uvjetuje utvrđivanjem nositeljâ prava dodijeljenih OUZP-om.

2)      Dvostruka dimenzija iscrpnosti sustava pravnih lijekova

69.      Sam pojam „iscrpnost sustava pravnih lijekova” može obuhvaćati dvije različite dimenzije, a to podrazumijeva drukčiju analizu i zahtijeva da se prethodno utvrde osobe koje su nositelji prava čije se poštovanje osigurava takvim sustavom.

70.      Prva dimenzija odnosi se na iscrpnost sustava pravnih lijekova u odnosu na sve druge pravne lijekove namijenjene zaštiti tog prava. Drugim riječima, riječ je o iscrpnosti pravnih lijekova predviđenih pravom Unije za zaštitu prava koja se njezinim pravnim pravilima dodjeljuju pojedincima. Sud je u svojoj sudskoj praksi već odlučivao o utjecaju iscrpnosti pravnih lijekova predviđenih pravom Unije za zaštitu samog prava predviđenog pravom Unije. Primjerice, Sud je tako dosljedno presuđivao da sustav odgovornosti koji je iscrpno usklađen pravom Unije ipak može istodobno postojati s drugim sustavom odgovornosti predviđenim u nacionalnom pravu koji se temelji na istim činjenicama i istoj osnovi ako ne dovodi u pitanje usklađeni sustav i ne povređuje njegove ciljeve i korisni učinak(22). Sama iscrpnost sustava pravnih lijekova predviđenog pravom Unije stoga nije dovoljna da bi se isključila mogućnost da država članica u nacionalnom pravu predvidi drugi pravni lijek koji se temelji na istom pravu, pod uvjetom da se poštuju određeni uvjeti.

71.      Druga dimenzija pojma „iscrpnost sustava pravnih lijekova” predviđenog pravom Unije šira je i odnosi se na iscrpnost u pogledu svih drugih pravnih lijekova koje podnose osobe koje nisu izravno nositelji prava dodijeljenih pravom Unije, ali koje se ipak pozivaju na njih u okviru pravnog lijeka predviđenog u nacionalnom pravu. Takvo shvaćanje iscrpnosti sustava pravnih lijekova uspostavljenog pravom Unije stoga zahtijeva drukčiju analizu(23).

72.      Stoga je ponovno važno, kako bi se provela relevantna analiza eventualne iscrpnosti sustava pravnih lijekova predviđenog OUZP-om, prethodno utvrditi nositelje prava koja se dodjeljuju tom uredbom, na što ću se osvrnuti u razmatranjima u nastavku.

b)      Utvrđivanje nositeljâ prava zaštićenih OUZP-om

73.      Prema mojem mišljenju, osobno područje zaštite dodijeljene OUZP-om treba utvrditi s obzirom na ciljeve i sadržaj te uredbe.

74.      Najprije, kad je riječ o ciljevima OUZP-a, njemačka vlada u tom pogledu tvrdi da je cilj te uredbe, osim osiguravanja visoke i dosljedne razine zaštite fizičkih osoba, uspostaviti jednake uvjete tržišnog natjecanja.

75.      Točno je da se u uvodnoj izjavi 9. OUZP-a navodi činjenica da razlike u zaštiti prava na zaštitu osobnih podataka u pogledu njihove obrade mogu narušiti tržišno natjecanje. Međutim, smatram da se takvo pojašnjenje ne može tumačiti na način da je osiguravanje slobodnog i nenarušenog tržišnog natjecanja cilj OUZP-a. Čini mi se da je činjenica da razlike u zakonodavstvima država članica u pogledu pravnih pravila koja se nalažu poduzetnicima dovode do narušavanja tržišnog natjecanja obično utvrđenje koje nije svojstveno OUZP-u. Budući da se materijalnim odredbama djelovanje poduzetnikâ na tržištu više ograničava u jednoj državi članici nego u drugoj, iz toga nužno proizlazi određena konkurentska prednost za poduzetnike koji djeluju u potonjoj državi u odnosu na one s poslovnim nastanom u prvonavedenoj državi, a koja se može ukloniti bilo kojim tekstom za usklađivanje.

76.      Čini mi se da je takvo tumačenje potvrđeno upućivanjem u uvodnoj izjavi 9. OUZP-a na potrebu da se zajamči „slobodni protok osobnih podataka u Uniji”, koji može biti ugrožen zbog razlika u nacionalnim pravnim okvirima.

77.      Usto, kao što je to Komisija istaknula na raspravi, uvodna izjava 9. OUZP-a ne odnosi se na tržišno natjecanje koje postoji između svih poduzetnika, nego prije svega na tržišno natjecanje između poduzetnika iz dviju različitih država članica koje proizlazi iz različitih pravnih okvira. Drugim riječima, u biti je riječ o jamčenju jednakih uvjeta tržišnog natjecanja u različitim državama članicama primjenom usklađenih pravnih pravila na poduzetnike, iako ta pravna pravila uzgredno pridonose tomu da nijedan poduzetnik nema konkurentsku prednost u odnosu na druge poduzetnike u istoj državi članici.

78.      Stoga smatram da se OUZP ne odnosi na cilj osiguravanja slobodnog i nenarušenog tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu.

79.      Nadalje, ističem da se nijednom od materijalnih odredbi OUZP-a ne nastoji osigurati slobodno i nenarušeno tržišno natjecanje između poduzetnika niti ih se nastoji učiniti korisnicima zaštite koja se uspostavlja tom uredbom. Naprotiv, tim se odredbama u biti nastoje naložiti obveze poduzetnicima koji su voditelji obrade podataka. Iako je točno, kao što sam to naveo, da svaka obveza naložena fizičkoj ili pravnoj osobi nužno ima povezani učinak dodjele prava drugoj osobi, jedini nositelji predmetnih prava ipak nisu poduzetnici, nego osobe čije podatke oni obrađuju. Naslov OUZP-a sugestivan je u tom pogledu jer se odnosi samo na zaštitu fizičkih osoba.

80.      Naposljetku, kad je riječ o postupovnim odredbama iz poglavlja VIII. OUZP-a, naglašavam, kao što sam to već istaknuo, da se njima podnošenje pravnih lijekova omogućava samo ispitanicima i subjektima koji su ih ovlašteni zastupati. Čini mi se da to ograničavanje osoba koje na temelju odredbi OUZP-a mogu pokrenuti sudski postupak u okviru kojeg se pozivaju na povredu zaštite njihovih osobnih podataka jasno upućuje na to da su one jedini korisnici te zaštite. Naime, prema mojem mišljenju, bilo bi nedosljedno OUZP učiniti i instrumentom zaštite pravâ konkurenata a da se pritom tom uredbom ne predviđa nikakav pravni lijek kako bi im se omogućilo da pokrenu postupak zbog povrede tih prava, iako su takvi pravni lijekovi izričito predviđeni u pogledu zaštite prava ispitanikâ.

81.      Slijedom toga, smatram da poduzetnici nisu korisnici zaštite predviđene OUZP-om jer se tom uredbom prava dodjeljuju samo ispitanicima.

c)      Utjecaj tumačenja OUZP-a kao pravnog pravila kojim se štite samo ispitanici

82.      Tumačenje OUZP-a prema kojem se odredbama te uredbe prava ne dodjeljuju poduzetnicima nego isključivo ispitanicima navodi me na nekoliko zaključaka.

83.      Kao prvo, kao što sam to naveo, tim se tumačenjem, prema mojem mišljenju, isključuje mogućnost da se smatra da poštovanje odredbi OUZP-a treba moći osigurati u okviru tužbe koju poduzetnik podnosi protiv konkurenta i u kojoj se poziva na povredu tih odredbi koju je taj konkurent počinio.

84.      Kao drugo, s obzirom na to da je krug korisnika prava dodijeljenih OUZP-om ograničen samo na ispitanike, čini mi se da se sudska praksa Suda koja se odnosi na mogućnost da države članice u nacionalnom pravu predvide dodatne pravne lijekove namijenjene nositeljima tih prava, pod uvjetom da ti pravni lijekovi ne dovode u pitanje usklađeni sustav pravnih lijekova i ne povređuju njegove ciljeve(24), ne može izravno prenijeti na situaciju o kojoj je riječ. Međutim, kao što ću to dokazati, predmetna sudska praksa može poslužiti kao osnova za analizu te situacije.

85.      Naime, u skladu s takvim shvaćanjem pojma „iscrpnost sustava pravnih lijekova”, važno je utvrditi treba li sustav pravnih lijekova uspostavljen OUZP-om smatrati iscrpnim sustavom u smislu da mu se protivi to da, u nacionalnom pravu, pravne lijekove različite od onih predviđenih tom uredbom mogu podnijeti ispitanici.

86.      Međutim, u glavnom predmetu riječ je o tužbi koju je podnio poduzetnik koji nije jedan od nositelja prava dodijeljenih OUZP-om.

87.      U tim okolnostima, s obzirom na činjenicu da se OUZP-om poduzetnicima i njihovim konkurentima ne dodjeljuje nikakvo pravo, relevantno je samo pitanje treba li sustav pravnih lijekova uspostavljen OUZP-om smatrati iscrpnim sustavom u smislu da se tom uredbom isključuje i to da se poduzetnici pozivaju na povredu njegovih odredbi u okviru pravnih lijekova predviđenih u nacionalnom pravu, što ću razmotriti u nastavku.

2.      Mogućnost da osobe koje nisu nositelji prava dodijeljenih OUZP-om podnesu pravni lijek na temelju nacionalnog prava

88.      Čini mi se da pitanje protivi li se odredbama o sustavu pravnih lijekova predviđenog OUZP-om to da se poduzetnici pozivaju na povredu odredbi te uredbe u okviru pravnih lijekova predviđenih u nacionalnom pravu zahtijeva odgovor u dvije faze.

89.      Naime, odgovor na to pitanje podrazumijeva ispitivanje, s jedne strane, mogućnosti da se poduzetnici pozovu na odredbe OUZP-a iako nisu nositelji prava koja se njime dodjeljuju i, s druge strane, uvjetâ međudjelovanja takvih pravnih lijekova sa sustavom pravnih lijekova koji se predviđa tom uredbom.

90.      Kao prvo, kad je riječ o mogućnosti poduzetnika da se pozivaju na odredbe OUZP-a, ističem da je ona u okviru pravnih lijekova koji se temelje na nacionalnom pravu, poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku, samo uzgredna. Konkretnije, poduzetnik podnosi pravni lijek na temelju nacionalnog prava, odnosno zabrane radnji nepoštenog tržišnog natjecanja. Nepoštenost radnje o kojoj je riječ stoga proizlazi iz povrede OUZP-a. Drugim riječima, pravni lijek ne temelji se na povredi odredbi OUZP-a, nego se u njemu uzgredno uzima u obzir takva povreda(25).

91.      Sud je zapravo već prihvatio takvo uzgredno uzimanje u obzir, ali u drukčijem kontekstu. Naime, Sud je u presudi Meta Platforms i dr. (Opći uvjeti uporabe društvene mreže) odlučio da „neusklađenost s [OUZP-om] obrade podataka koju vrši poduzetnik koji ima taj položaj […] može predstavljati zlouporabu vladajućeg položaja”(26) i da je općenito potrebno uključiti „pravila o zaštiti osobnih podatka [u] pravn[i] okvi[r] koji tijela nadležna za tržišno natjecanje moraju uzeti u obzir prilikom ispitivanja zlouporabe vladajućeg položaja”(27). Drugim riječima, Sud priznaje da je do povrede prava tržišnog natjecanja došlo zbog povrede odredbi OUZP-a.

92.      Iako do takvog utvrđenja nije došlo u okviru spora između osoba, nego u okviru ispitivanja protutržišne prakse koje je provelo nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje, ne vidim nijedan razlog da se mogućnost uzgrednog uzimanja u obzir povrede odredbi OUZP-a ograniči samo na tu pretpostavku.

93.      Naime, s jedne strane, kad je riječ o pravu tržišnog natjecanja, s obzirom na to da se takvo uzimanje u obzir priznaje u području public enforcementa, čini mi se nužnim da ga se omogući i u pogledu private enforcementa te stoga u pogledu sporova između osoba koji se ne temelje primarno na povredi prava dodijeljenog OUZP-om, osim ako se prizna da osobe ne mogu ishoditi naknadu štete uzrokovane povredom prava tržišnog natjecanja koju je ipak utvrdilo tijelo nadležno za tržišno natjecanje.

94.      S druge strane, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik J. Richard de la Tour, zaštita osobnih podataka može imati „posljedice [...] u drugim područjima koja se odnose, među ostalim, na radno pravo, pravo tržišnog natjecanja ili pak potrošačko pravo”(28). Čini mi se da taj utjecaj OUZP-a u drugim područjima treba dovesti do toga da se prihvati uzimanje u obzir odredbi te uredbe u okviru pravnih lijekova koji se primarno temelje na odredbama koje nisu njezin dio.

95.      Kao drugo, kad je riječ o pitanju međudjelovanja nacionalnih pravnih lijekova koji uključuju uzgredno uzimanje u obzir odredbi OUZP-a sa sustavom pravnih lijekova uspostavljenim tom uredbom, smatram da takve pravne lijekove treba priznati samo pod uvjetom da se njima ne dovodi u pitanje sustav pravnih lijekova iz navedene uredbe ili ostvarivanje njegovih ciljeva.

96.      Ti su uvjeti razvijeni u sudskoj praksi kad je riječ o iscrpnosti usklađenog sustava pravnih lijekova u pogledu nacionalnih pravnih lijekova koji se temelje na istom pravu(29). Stoga mi se čini da a fortiori trebaju biti ispunjeni kad je riječ o nacionalnim pravilima kojima se poduzetnicima pravo na podnošenje pravnog lijeka ne priznaje na temelju istog prava, nego na temelju nacionalnog prava, pri čemu se ipak pozivaju na povrede materijalnih odredbi OUZP-a koje je navodno počinio drugi poduzetnik.

97.      Stoga je važno provjeriti jesu li u ovom slučaju ispunjeni ti uvjeti.

98.      Najprije, kad je riječ o pitanju narušava li se tužbom za prestanak povrede koju je poduzetnik podnio protiv konkurenta, i u kojoj se poziva na povredu odredbi OUZP-a koju je taj konkurent počinio, sustav pravnih lijekova predviđen poglavljem VIII. te uredbe, smatram da to nije slučaj. Naime, ti pravni lijekovi omogućuju ispitanicima, ili neprofitnim tijelima, organizacijama ili udruženjima koja su oni ovlastili, da podnesu pritužbu nadzornom tijelu (članak 77.), podnesu pravni lijek protiv odluke nadzornog tijela (članak 78.), pokrenu postupak protiv voditelja obrade ili izvršitelja obrade (članak 79.) ili da od voditelja obrade ili izvršitelja obrade ishode naknadu štete zbog povrede Uredbe (članak 82.).

99.      Drugim riječima, kao što to Sud naglašava u svojoj sudskoj praksi, poglavlje VIII. OUZP-a „uređuje […] pravne lijekove koji omogućuju zaštitu prava ispitanika kada su osobni podaci koji se na njega odnose predmet obrade koja je navodno u suprotnosti s odredbama navedene uredbe”, pri čemu se zaštita tih prava može „izravno zahtijevati od ispitanika ili subjekta koji je u tu svrhu ovlašten […], pri čemu ima ili nema mandat u tu svrhu”(30).

100. U tim okolnostima, pravni lijek koji bi poduzetnik mogao podnijeti protiv konkurenta i u okviru kojeg se poziva na povredu OUZP-a koju je taj konkurent počinio doista se in fine temelji na povredi iste odredbe, ali se njime ne nastoji postići isti cilj te se postupak povodom tog pravnog lijeka ne odnosi na iste stranke. Drugim riječima, takav pravni lijek predviđen u nacionalnom pravu nije osmišljen kako bi se osiguralo poštovanje prava čiji su korisnici ispitanici.

101. Prema mojem mišljenju, iz toga slijedi da su pravni lijekovi koji su dostupni ispitanicima na temelju sustava pravnih lijekova uspostavljenog OUZP-om očuvani te da se, čak i u slučaju da poduzetnik pokrene postupak protiv konkurenta, i dalje mogu podnijeti.

102. U tom pogledu također moram pojasniti da ne vidim u kojoj se mjeri, kao što to tvrdi Komisija, takvim pravnim lijekovima može ugroziti javni sustav nadzora primjene prava uspostavljen OUZP-om, s obzirom na to da se tom uredbom osim takvog javnog sustava već izričito predviđa i mogućnost da se ispitanik pozove na prava koja ima na temelju OUZP-a u okviru sudskih postupaka.

103. Nadalje, kad je riječ o ciljevima koji se nastoje postići OUZP-om, iz njegove uvodne izjave 10. proizlazi da se tom uredbom nastoji, među ostalim, osigurati visoka razina zaštite pojedinaca te postojana i homogena primjena pravila za zaštitu temeljnih prava i sloboda pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka.

104. Čini mi se da postizanje nijednog od tih ciljeva nije ugroženo mogućnošću koja se nudi poduzetniku da protiv konkurenta podnese tužbu za prestanak povrede na temelju zabrane radnji nepoštenog tržišnog natjecanja u kojoj se poziva na povredu odredbi OUZP-a koju je taj konkurent počinio. S jedne strane, čini mi se da se visoka razina zaštite pojedinaca u vezi s obradom njihovih osobnih podataka ostvaruje, pa čak i ojačava, mogućnošću pozivanja, koja se proširuje na poduzetnika da se pozove na to da je taj konkurent počinio povredu materijalnih odredbi OUZP-a. S druge strane, šira mogućnost da se osobe koje nisu ispitanici pozivaju na te odredbe ne ugrožava postizanje cilja postojane i homogene zaštite unutar Unije. Naime, čak i ako države članice ne predvide takvu mogućnost, to ipak ne dovodi do rascjepkanosti provedbe zaštite podataka u Uniji, s obzirom na to da se materijalne odredbe OUZP-a na isti način nalažu svim poduzetnicima te se njihovo poštovanje osigurava pravnim lijekovima predviđenima tom uredbom.

105. Naposljetku, kad je riječ o korisnom učinku OUZP-a, koji se uopće ne dovodi u pitanje time što se poduzetniku nudi mogućnost da protiv konkurenta podnese tužbu za prestanak povrede u kojoj se poziva na povredu OUZP-a, čini mi se da se on, kao što sam to naveo, ojačava činjenicom da se poštovanje odredbi te uredbe može osigurati i u okviru sudskih postupaka različitih od onih predviđenih sustavom pravnih lijekova uspostavljenim tom uredbom.

106. U tim okolnostima smatram da tužba za prestanak povrede koju je poduzetnik podnio protiv konkurenta i u kojoj se poziva na činjenicu da je taj konkurent povrijedio odredbe OUZP-a, može postojati istodobno s pravnim lijekovima uvedenima u poglavlju VIII. OUZP-a jer ona ne dovodi u pitanje te pravne lijekove i ne povređuje ciljeve i korisni učinak te uredbe.

107. Slijedom toga, predlažem Sudu da presudi da se odredbama poglavlja VIII. OUZP-a ne protive nacionalna pravila kojima se poduzetnicima priznaje pravo da se na temelju zabrane radnji nepoštenog tržišnog natjecanja pozivaju na povrede materijalnih odredbi te uredbe koje su navodno počinili njihovi konkurenti.

V.      Zaključak

108. S obzirom na sva prethodna razmatranja, predlažem Sudu da na prethodna pitanja koja je uputio Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud, Njemačka) odgovori na sljedeći način:

Članak 4. točku 15. i članak 9. stavak 1. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti osobnih podataka)

treba tumačiti na način da

podaci ljekarnikovih kupaca, koji su prilikom narudžbe preneseni na internetsku platformu za prodaju lijekova koji se izdaju isključivo u ljekarnama, ali se ne izdaju na liječnički recept, nisu „podaci koji se odnose na zdravlje”.

1      Izvorni jezik: francuski

2      Uredba Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL 2016., L 119, str. 1. te ispravci SL 2018., L 127, str. 2. i SL 2021., L 74, str. 35.)

3      Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL 1995., L 281, str. 31.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 7., str. 88.)

4      Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2011. o primjeni prava pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj skrbi (SL 2011., L 88, str. 45.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 14., str. 165. i ispravak SL 2023., L 90092)

5      BGBl. 2004. I, str. 1414.

6      BGBl. 2005. I, str. 3394.

7      BGBl. 2022. I, str. 2793.

8      U tom pogledu naglašavam da sud koji je uputio zahtjev također pita Sud o pojmu „podaci u vezi sa zdravljem”, u smislu članka 8. stavka 1. Direktive 95/46. Međutim, smatram da nije potrebno praviti razliku između te odredbe i članka 9. stavka 1. OUZP-a jer za potrebe tumačenja koje treba dati Sud u ovom predmetu treba smatrati da te odredbe imaju sličan opseg primjene. Vidjeti u tom pogledu presudu od 1. kolovoza 2022., Vyriausioji tarnybinės etikos komisija (C-184/20, EU:C:2022:601, t. 58.). Stoga ću u svojoj analizi upućivati samo na članak 9. stavak 1. OUZP-a, pri čemu ta analiza vrijedi i za članak 8. stavak 1. Direktive 95/46.

9      Presuda od 1. kolovoza 2022., Vyriausioji tarnybinės etikos komisija (C-184/20, EU:C:2022:601, t. 124.)

10      Presuda od 1. kolovoza 2022., Vyriausioji tarnybinės etikos komisija (C-184/20, EU:C:2022:601, t. 126.)

11      Presuda ESLJP-a od 25. veljače 1997., Z protiv Finske (CE:ECHR:1997:0225 JUD002200993, t. 95.). Europski sud za ljudska prava usto naglašava da je povećana zaštita podataka koji se odnose na zdravlje „ključna ne samo za zaštitu privatnog života bolesnika, nego i za očuvanje njihova povjerenja u medicinsku struku i zdravstvene usluge općenito”.

12      Presuda od 1. kolovoza 2022., Vyriausioji tarnybinės etikos komisija (C-184/20, EU:C:2022:601, t. 123.)

13      Smjernice 03/2020 Europskog odbora za zaštitu podataka o obradi podataka koji se odnose na zdravlje u svrhu znanstvenog istraživanja u kontekstu izbijanja bolesti COVID-19, str. 5.

14      Vidjeti Bygrave, L.A., i Tosoni, L., „Article 4(15)”, The EU General Data Protection Regulation (GDPR), a Commentary, Kuner, C., Bygrave, L.A., i Docksey, C., (ur.), Oxford University Press, 2020., str. 222.

15      Presuda od 24. veljače 2022., Glavna direkcija „Požarna bezopasnost i zaštita na naselenieto” (C-262/20, EU:C:2022:117, t. 71.)

16      Presude od 19. studenoga 1991., Francovich i dr. (C-6/90 i C-9/90, EU:C:1991:428, t. 31.) i od 20. rujna 2001., Courage i Crehan (C-453/99, EU:C:2001:465, t. 19.)

17      Presuda od 20. rujna 2001., Courage i Crehan (C-453/99, EU:C:2001:465, t. 19.)

18      Vidjeti u tom pogledu Van Gerven, W., „Of Rights, Remedies and Procedures”, Common Market Law Review, sv. 37, br. 3, 2000., str. 501. do 536.

19      Presuda od 20. rujna 2001., Courage i Crehan (C-453/99, EU:C:2001:465, t. 25.)

20      Presude od 19. studenoga 1991., Francovich i dr. (C-6/90 i C-9/90, EU:C:1991:428, t. 31.) i od 20. rujna 2001., Courage i Crehan (C-453/99, EU:C:2001:465, t. 19.)

21      Sud je već primijenio slično rješenje u pogledu, među ostalim, Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1035/72 od 18. svibnja 1972. o zajedničkoj organizaciji tržišta voća i povrća (SL 1972., L 118, str. 1.). To se rješenje temeljilo isključivo na činjenici da se tim tekstom također nastoji osigurati poštena trgovina i transparentnost tržištâ, tako da tužba u građanskom postupku koju poduzetnik podnese protiv konkurenta s ciljem da ga se obveže na poštovanje obveza predviđenih tom uredbom ojačava funkcionalnost propisa Zajednice. Drugim riječima, Uredbu br. 1035/72 tumačilo se na način da se njome poduzetnicima nalaže da poštuju pravila zajedničke organizacije tržišta kako bi ostvarili poslovne odnose utemeljene na poštenom tržišnom natjecanju te su stoga u skladu s tom uredbom bili nositelji prava proizašlih iz obveza koje su im također naložene. Vidjeti presudu od 17. rujna 2002., Muñoz i Superior Fruiticola (C-253/00, EU:C:2002:497, t. 29. i 31.).

22      Presude od 21. prosinca 2011., Dutrueux (C-495/10, EU:C:2011:869, t. 29. i 30.) i od 16. ožujka 2023., Beobank (C-351/21, EU:C:2023:215, t. 38.)

23      Čini mi se da ta dvostruka dimenzija iscrpnosti sustava pravnih lijekova koji ovisi o utvrđivanju nositeljâ prava koje se temelji na pravu Unije proizlazi iz sudske prakse Suda u presudi od 2. rujna 2021.,CRCAM (C-337/20, EU:C:2021:671). U toj je presudi Sud ispitao usklađenost s Direktivom 2007/64/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu i o izmjeni direktiva 97/7/EZ, 2002/65/EZ, 2005/60/EZ i 2006/48/EZ te stavljanju izvan snage Direktive 97/5/EZ (SL 2007., L 319, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 10., svezak 2., str. 172.) nacionalnog sustava odgovornosti kojim se omogućuje da se jamac korisnika platnih usluga, zbog povrede obveza pružatelja platnih usluga koje proizlaze iz te direktive, pozove na građanskopravnu odgovornost takvog pružatelja usluga, u skladu s nacionalnim sustavom opće ugovorne odgovornosti. Sud je svoju analizu započeo utvrđenjem da se navedenom direktivom ne utvrđuju prava u pogledu jamca, nego samo u pogledu pružatelja platnih usluga i korisnikâ takvih usluga, a zatim je analizirao protivi li se sustavu odgovornosti uspostavljenom tom direktivom drugi sustav koji se temelji na nacionalnom pravu.

24      Presude od 21. prosinca 2011., Dutrueux (C-495/10, EU:C:2011:869, t. 29. i 30.) i od 16. ožujka 2023., Beobank (C-351/21, EU:C:2023:215, t. 38.)

25      U tom pogledu naglašavam da, u slučaju da se povreda odredbe OUZP-a može smatrati nepoštenom poslovnom praksom u smislu Direktive 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (SL 2005., L 149, str. 22.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 8., str. 101. i ispravak SL 2016., L 332, str. 25.) ta bi se direktiva, prema mojem mišljenju, trebala primjenjivati u svim njezinim odredbama, uključujući potrebu da države članice u skladu s člankom 11. navedene direktive predvide odredbe kojima se konkurentima omogućuje podnošenje tužbe protiv te nepoštene poslovne prakse.

26      Presuda od 4. srpnja 2023., Meta Platforms i dr. (Opći uvjeti uporabe društvene mreže) (C-252/21, EU:C:2023:537, t. 43.)

27      Presuda od 4. srpnja 2023., Meta Platforms i dr. (Opći uvjeti uporabe društvene mreže) (C-252/21, EU:C:2023:537, t. 51.)

28      Mišljenje nezavisnog odvjetnika J. Richarda de la Toura u predmetu Meta Platforms Ireland (C-319/20, EU:C:2021:979, t. 51.)

29      Presude od 21. prosinca 2011., Dutrueux (C-495/10, EU:C:2011:869, t. 29. i 30.) i od 16. ožujka 2023., Beobank (C-351/21, EU:C:2023:215, t. 38.). Vidjeti i točku 71. ovog mišljenja.

30      Presuda od 28. travnja 2022., Meta Platforms Ireland (C-319/20, EU:C:2022:322, t. 53.)