1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 5. točaka (a) i (b) Direktive 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom (SL 2008., L 348, str. 98.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 8., str. 188.).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između Bundesrepublik Deutschland (Savezna Republika Njemačka) i osobe GS, maloljetnog djeteta koje zastupaju njegovi roditelji, povodom, među ostalim, naloga za napuštanje državnog područja pod prijetnjom udaljavanja koji je Bundesamt für Migration und Flüchtlinge (Savezni ured za migraciju i izbjeglice, Njemačka; u daljnjem tekstu: Ured) izdao u odnosu na navedeno dijete.

3

U Povelji Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja), u njezinu članku 7., naslovljenom „Poštovanje privatnog i obiteljskog života”, određuje se:

„Svatko ima pravo na poštovanje svojeg privatnog i obiteljskog života, doma i komuniciranja.”

4

U skladu s člankom 24. Povelje, naslovljenim „Prava djeteta”:

„[…]

2.   U svakom djelovanju koje se odnosi na djecu, bez obzira na to provode li ga tijela javne vlasti ili privatne institucije, primarni cilj mora biti zaštita interesa djeteta.

3.   Svako dijete ima pravo na održavanje redovitog osobnog odnosa i izravan kontakt s oba roditelja, osim ako je to u suprotnosti s njegovim interesima.”

5

Na temelju članka 2. stavka 1. Direktive 2008/115, ona se „primjenjuje na državljane trećih zemalja koji nezakonito borave na državnom području države članice”.

6

U skladu s člankom 3. te direktive, naslovljenim „Definicije”, primjenjuju se sljedeće definicije:

„1.   ‚državljanin treće zemlje’ znači svaka osoba koja nije državljanin [Europske u]nije u smislu članka [9. UEU‑a] i koja nema na temelju prava Zajednice pravo na slobodno kretanje kako je utvrđeno člankom 2. stavkom 5. [Uredbe (EZ) br. 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o Zakoniku Zajednice o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama) (SL 2006., L 105, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 10., str. 61.)];

2.   ‚nezakonit boravak’ znači nazočnost u području države članice državljanina treće zemlje koji ne ispunjava ili više ne ispunjava uvjete za ulazak iz članka 5. Zakonika o schengenskim granicama ili druge uvjete za ulazak, boravak ili boravište u toj državi članici;

3.   ‚vraćanje’ znači postupak vraćanja državljanina treće zemlje – bilo kao dobrovoljno prihvaćanje obveze na povratak ili prisilno – u:

4.   ,odluka o vraćanju’ znači upravna ili sudska odluka ili akt u kojem se navodi ili određuje da je boravak državljanina treće zemlje nezakonit i kojom se određuje ili utvrđuje obveza vraćanja;

5.   ‚udaljavanje’ znači izvršenje obveze vraćanja, posebno fizički prijevoz iz države članice;

[…]

8.   ‘dobrovoljni odlazak’ znači izvršavanje obveze vraćanja u roku koji je određen u tu svrhu u odluci o vraćanju;

[…]”

7

U članku 5. navedene direktive, naslovljenom „Non refoulement, najbolji interes djeteta, pravo na obiteljski život i zdravstveno stanje”, određuje se:

„Države članice prilikom provedbe ove Direktive uzimaju u obzir:

te poštuju načelo non refoulement.”

8

Gesetz über den Aufenthalt, die Erwerbstätigkeit und die Integration von Ausländern im Bundesgebiet (Zakon o boravku, radu i integraciji stranaca na saveznom području) od 30. srpnja 2004. (BGBl., 2004. I, str. 1950.), u verziji koja se primjenjuje na glavni postupak (BGB1., 2017. I, str. 2780.) (u daljnjem tekstu: Zakon o boravku stranaca), sadržava članak 59., naslovljen „Nalog za napuštanje državnog područja pod prijetnjom udaljavanja”, kojim se određuje:

„1.   Udaljavanju prethodi nalog za napuštanje državnog područja pod prijetnjom udaljavanja kojim se određuje razuman rok za dobrovoljni odlazak od sedam do 30 dana. […]

2.   U nalogu za napuštanje državnog područja pod prijetnjom udaljavanja označava se država u koju će se stranac udaljiti i pojašnjava da ga se može udaljiti i u drugu državu na čije područje može ući ili koja ga je dužna preuzeti. […]

3.   Postojanje zabrane udaljavanja i razlogâ za odgodu izvršenja udaljavanja ne sprečavaju da se donese nalog za napuštanje državnog područja. […]

4.   Ako se protiv naloga za napuštanje državnog područja više ne može podnijeti pravni lijek, okolnosti koje sprečavaju udaljavanje u državu određenu u [tom nalogu] i koje su nastale prije nego što se protiv [navedenog naloga] više ne može podnijeti pravni lijek ne uzimaju se u obzir u naknadnim odlukama službe za strance o udaljavanju ili odgodi izvršenja udaljavanja; druge okolnosti na koje se poziva stranac i koje sprečavaju udaljavanje u tu državu mogu se ne uzeti u obzir. Ne mijenjaju se odredbe koje omogućuju strancu da pred sudom istakne okolnosti iz prve rečenice, u postupku povodom pravnog lijeka u pogledu merituma ili u postupku privremene pravne zaštite, u skladu s Verwaltungsgerichtsordnungom (Zakon o upravnim sporovima).”

9

Člankom 60.a Zakona o boravku stranaca, naslovljenom „Privremena odgoda udaljavanja (tolerancija)”, u njegovim stavcima 2. do 5. predviđa se:

„2.   Udaljavanje stranca odgađa se sve dok ono nije moguće zbog činjeničnih i pravnih razloga i nije mu izdana privremena dozvola boravka. […]

[…]

3.   Odgoda udaljavanja stranca ne dovodi u pitanje njegovu obvezu napuštanja državnog područja.

4.   Potvrda se izdaje strancu u čiju je korist određena odgoda udaljavanja.

5.   Odgoda udaljavanja završava na dan kada stranac napusti državno područje. […]”

10

U članku 34. Asylgesetza (Zakon o pravu na azil) (BGB1., 2008. I, str. 1798.), u verziji koja se primjenjuje na glavni postupak (BGB1., 2013. I, str. 3474.), predviđa se:

„1.   U skladu s člankom 59. i člankom 60. stavkom 10. [Zakona o boravku stranaca], pisani nalog za napuštanje državnog područja izdaje se kada:

3.   nisu ispunjeni uvjeti iz članka 60. stavaka 5. i 7. [Zakona o boravku stranaca] ili se udaljavanje iznimno dopušta unatoč ispunjavanju uvjeta iz članka 60. stavka 7. prve rečenice [Zakona o boravku stranaca], te

4.   stranac nema dozvolu boravka.

Stranca nije potrebno saslušati prije nego što se naloži udaljavanje. Osim toga, služba za strance ostaje nadležna za donošenje odluka na temelju članka 59. stavka 1. četvrte rečenice i članka 59. stavka 6. [Zakona o boravku stranaca].

2. Nalog za napuštanje državnog područja mora se priložiti odluci kojom se odlučuje o zahtjevu za azil. […]”

11

U članku 123. Zakona o upravnim sudovima, u verziji koja se primjenjuje na glavni postupak, općenito se predviđa da sudovi mogu, na zahtjev zainteresirane osobe i neovisno o podnošenju pravnog lijeka u pogledu merituma, izreći privremene mjere.

12

Žalitelj iz glavnog postupka, rođen u Njemačkoj u prosincu 2018., državljanin je Savezne Republike Nigerije kao i njegovi roditelji te braća i sestre.

13

Odlukama iz ožujka 2017. odnosno ožujka 2018. Ured je odlučio da se oca žalitelja iz glavnog postupka i jednu od njegovih sestara rođenu 2014. ne može udaljiti u Nigeriju. U tom je pogledu smatrao da su uvjeti za zabranu udaljavanja, koji se predviđaju nacionalnim zakonodavstvom, ispunjeni u pogledu te zemlje s obzirom na to da, kad bi ga se udaljilo u tu zemlju, otac žalitelja iz glavnog postupka ne bi mogao ispunjavati svoje obveze uzdržavanja svojih roditelja, supruge i djece. Odlukama iz veljače odnosno travnja 2018. nadležna je uprava ocu i sestri žalitelja iz glavnog postupka izdala dozvolu boravka iz humanitarnih razloga u skladu s nacionalnim pravilima primjenjivima u području zabrane udaljavanja.

14

Suprotno tomu, zahtjevi za azil koje su podnijele majka i druga sestra žalitelja iz glavnog postupka, rođena 2016., odbijeni su kao očito neosnovani. Njihov boravak u Njemačkoj ipak se tolerira.

15

Odlukom od 13. lipnja 2019. Ured je, s jedne strane, odbio zahtjev žalitelja iz glavnog postupka kojim je tražio da mu se odobri status izbjeglice, azil ili supsidijarna zaštita te je, s druge strane, u odnosu na njega izdao nalog za napuštanje državnog područja pod prijetnjom udaljavanja u Nigeriju, pri čemu mu je dodijelio rok od 30 dana za dobrovoljni odlazak (u daljnjem tekstu: nalog za napuštanje državnog područja).

16

Presudom od 7. lipnja 2021. Verwaltungsgericht (Upravni sud, Njemačka), kojem je podnesena tužba protiv te odluke, odbio je većinu zahtjeva žalitelja iz glavnog postupka. Međutim, poništio je nalog za napuštanje državnog područja koji je izdan u odnosu na njega jer bi njegovo udaljavanje bilo protivno pravu na poštovanje obiteljskog života koje se propisuje njemačkim Ustavom i člankom 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, potpisane u Rimu 4. studenoga 1950., s obzirom na to da se nije moglo zahtijevati odvajanje žalitelja iz glavnog postupka i njegova oca s obzirom na zabrane udaljavanja koje su donesene u odnosu na njegova otac i jednu od njegovih sestara.

17

Savezna Republika Njemačka podnijela je Bundesverwaltungsgerichtu (Savezni upravni sud), odnosno sudu koji je uputio zahtjev, reviziju koja se odnosi samo na pravna pitanja u pogledu presude Verwaltungsgerichta (Upravni sud) jer je potonji sud poništio nalog za napuštanje državnog područja.

18

U potporu svojoj reviziji Savezna Republika Njemačka u biti tvrdi da razloge koji isključuju udaljavanje osobe i odnose se na najbolji interes djeteta i poštovanje njegova obiteljskog života iz članka 5. točaka (a) i (b) Direktive 2008/115 ne treba uzeti u obzir u okviru postupka koji dovodi do izdavanja naloga za napuštanje državnog područja, koje je u nadležnosti Ureda. Prema njezinu mišljenju, takvi se razlozi mogu uzeti u obzir samo u okviru zasebnog i kasnijeg postupka čiji je cilj izvršenje udaljavanja, koje je u nadležnosti drugih tijela, odnosno područnih službi za strance.

19

U tim je okolnostima Bundesverwaltungsgericht (Savezni upravni sud) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:

„Treba li članak 5. točke (a) i (b) Direktive 2008/115 tumačiti na način da mu se apsolutno protivi zakonitost odluke o vraćanju donesene protiv maloljetnog državljanina treće zemlje zajedno s odbijanjem njegova zahtjeva za međunarodnu zaštitu kojom se tom državljaninu određuje rok za napuštanje državnog područja od 30 dana od isteka roka za podnošenje pravnog lijeka ako se iz pravnih razloga na neodređeno vrijeme nijedan od roditelja ne može udaljiti u zemlju navedenu u članku 3. točki 3. Direktive 2008/115 te se stoga ni od maloljetnika ne može razumno zahtijevati da napusti državu članicu zbog njegovih obiteljskih veza koje je potrebno zaštititi (članak 7. i članak 24. stavak 2. Povelje te članak 8. [Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda]) ili je dovoljno da se najbolji interes djeteta i obiteljske veze iz članka 5. točaka (a) i (b) Direktive 2008/115 uzmu u obzir na temelju nacionalnog propisa tako da se nakon donošenja odluke o vraćanju odgodi udaljavanje?”

20

Na temelju članka 99. Poslovnika Suda, kad se odgovor na pitanje može jasno izvesti iz sudske prakse ili kad odgovor ne ostavlja mjesta nikakvoj razumnoj sumnji, Sud može, u svakom trenutku, na prijedlog suca izvjestitelja te nakon što sasluša nezavisnog odvjetnika, odlučiti obrazloženim rješenjem.

21

Tu odredbu valja primijeniti u okviru predmetnog zahtjeva za prethodnu odluku.

22

Sud koji je uputio zahtjev svojim pitanjem u biti pita treba li članak 5. točke (a) i (b) Direktive 2008/115 tumačiti na način da se njime zahtijeva da se najbolji interes djeteta i njegov obiteljski život zaštite u okviru postupka koji dovodi do donošenja odluke o vraćanju u odnosu na maloljetnika ili je dovoljno da se taj maloljetnik može s uspjehom pozvati na ta dva interesa zaštićena u okviru kasnijeg postupka koji se odnosi na prisilno izvršenje navedene odluke o vraćanju kako bi ishodio, ovisno o slučaju, odgodu tog naloga.

23

U tom pogledu valja podsjetiti na to da se članak 5. Direktive 2008/115, s obzirom na njegov cilj da se u okviru postupka vraćanja uspostavljenog tom direktivom zajamči poštovanje više temeljnih prava, među kojima su temeljna prava djeteta, kako su utvrđena u članku 24. Povelje, ne može tumačiti restriktivno (presuda od 11. ožujka 2021., État belge (Vraćanje roditelja maloljetnika), C‑112/20, EU:C:2021:197, t. 35.).

24

Stoga se člankom 5. točkom (a) Direktive 2008/115 i člankom 24. stavkom 2. Povelje zahtijeva zaštita najboljeg interesa djeteta u svim fazama postupka (vidjeti u tom smislu presudu od 14. siječnja 2021., Staatssecretaris van Justitie en Veiligheid (Vraćanje maloljetnika bez pratnje), C‑441/19, EU:C:2021:9, t. 54.), dok se člankom 5. točkom (b) te direktive obvezuje države članice da uzmu u obzir i pravo na obiteljski život (vidjeti u tom smislu presudu od 11. ožujka 2021., État belge (Vraćanje roditelja maloljetnika), C‑112/20, EU:C:2021:197, t. 41.).

25

Stoga se članku 5. Direktive 2008/115 protivi to da država članica donese odluku o vraćanju a da pritom ne uzme u obzir relevantne elemente obiteljskog života dotičnog državljanina treće zemlje koje je on istaknuo kako bi osporio donošenje takve odluke (presuda od 8. svibnja 2018., K. A. i dr., (Spajanje obitelji u Belgiji) (C‑82/16, EU:C:2018:308, t. 104.).

26

Konkretnije, prije donošenja odluke o vraćanju predmetna država članica mora provesti opću i sveobuhvatnu ocjenu situacije tog maloljetnika i uzeti u obzir najbolji interes djeteta (vidjeti u tom smislu presudu od 14. siječnja 2021., Staatssecretaris van Justitie en Veiligheid (Vraćanje maloljetnika bez pratnje), C‑441/19, EU:C:2021:9, t. 60.).

27

Stoga se članku 5. točkama (a) i (b) Direktive 2008/115 protivi nacionalna sudska praksa prema kojoj obvezu uzimanja u obzir najboljeg interesa djeteta i njegova obiteljskog života prilikom donošenja naloga za napuštanje državnog područja pod prijetnjom udaljavanja treba poštovati dok se ne izvrši udaljavanje.

28

S obzirom na prethodno navedeno, na postavljeno pitanje valja odgovoriti da članak 5. točke (a) i (b) Direktive 2008/115 treba tumačiti na način da se njime zahtijeva da se najbolji interes djeteta i njegov obiteljski život zaštite u okviru postupka koji dovodi do donošenja odluke o vraćanju u odnosu na maloljetnika i da nije dovoljno da se taj maloljetnik može pozvati na ta dva interesa zaštićena u okviru kasnijeg postupka koji se odnosi na prisilno izvršenje navedene odluke o vraćanju kako bi ishodio, ovisno o slučaju, odgodu tog naloga.

29

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (osmo vijeće) odlučuje:

Članak 5. točke (a) i (b) Direktive 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom

treba tumačiti na način da se:

njime zahtijeva da se najbolji interes djeteta i njegov obiteljski život zaštite u okviru postupka koji dovodi do donošenja odluke o vraćanju u odnosu na maloljetnika i da nije dovoljno da se taj maloljetnik može pozvati na ta dva interesa zaštićena u okviru kasnijeg postupka koji se odnosi na prisilno izvršenje navedene odluke o vraćanju kako bi ishodio, ovisno o slučaju, odgodu tog naloga.