1

Svojom žalbom Telefónica de España SA zahtijeva ukidanje rješenja predsjednika Općeg suda Europske unije od 14. srpnja 2022., Telefónica de España/Komisija (T-170/22 R, neobjavljeno, u daljnjem tekstu: pobijano rješenje, EU:T:2022:460) kojim je odbijen njezin zahtjev da se, s jedne strane, suspendira primjena odluke Europske komisije od 21. siječnja 2022. o pozivu na dostavu ponuda DIGIT/A 3/PR/2019/010, pod nazivom „Sigurne transeuropske telematske usluge među upravama (TESTA)”, kojom se žalitelja obavještava da njegova ponuda nije odabrana u sklopu postupka javne nabave i kojom se najavljuje skorašnje potpisivanje ugovora s uspješnim ponuditeljem (u daljnjem tekstu: sporna odluka), i da se, s druge strane, Komisiji naloži odgoda potpisivanja tog ugovora.

2

Člankom 2. Direktive Vijeća 89/665/EEZ od 21. prosinca 1989. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na primjenu postupaka kontrole na sklapanje ugovora o javnoj nabavi robe i javnim radovima (SL 1989., L 395, str. 33.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 6., str. 3. i ispravak SL 2016., L 63, str. 44.), kako je izmijenjena Direktivom 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. (SL 2014., L 94, str. 1. i ispravci SL 2015., L 114, str. 24., SL 2018., L 82, str. 17. i SL 2018., L 181, str. 88. (u daljnjem tekstu: Direktiva 89/665), u njegovu stavku 7., određuje se:

„Osim u slučajevima predviđenim u člancima 2.d do 2.f, učinci provedbe ovlasti navedenih u stavku 1. ovog članka na ugovor sklopljen nakon njegova odabira utvrđuju se na temelju nacionalnog prava.

Nadalje, osim u slučaju kad se odluka mora ukinuti prije dodjele naknade štete, država članica može predvidjeti da se nakon sklapanja ugovora u skladu s […] člancima 2.a do 2.f ovlasti tijela nadležnog za postupke pravne zaštite ograničavaju na dodjelu naknade štete bilo kojoj osobi koja je pretrpjela štetu.”

3

Članak 2.a stavak 2. te direktive glasi:

„Ugovor se nakon donošenja odluke o dodjeli ugovora […] ne može sklopiti prije isteka roka od najmanje 10 kalendarskih dana računajući od dana poslije datuma kad je odluka o dodjeli ugovora poslana zainteresiranim ponuditeljima i natjecateljima, ako se koristi telefaks ili elektronička sredstva priopćavanja, ili ako se koriste druga sredstva komunikacije, prije isteka roka od najmanje 15 kalendarskih dana računajući od dana poslije datuma kada je odluka o dodjeli ugovora poslana zainteresiranim ponuditeljima i natjecateljima, ili najmanje 10 kalendarskih dana računajući od dana poslije datuma primitka odluke o dodjeli ugovora.

[…]”

4

Člankom 175. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (SL 2018., L 193, str. 1. i ispravak SL 2018., L 294, str. 45.), u njegovim stavcima 2. i 3., predviđa se:

„2.   Podložno iznimkama i uvjetima utvrđenim u Prilogu I. ovoj uredbi […], javni naručitelj ne potpisuje ugovor ili okvirni ugovor s uspješnim ponuditeljem prije isteka roka mirovanja.

3.   Ako se upotrebljavaju elektronička sredstva komunikacije, rok mirovanja traje 10 dana, dok za uporabu drugih sredstava vrijedi rok od 15 dana.”

5

Okolnosti spora iznesene su u točkama 2. do 9. pobijanog rješenja. One se za potrebe ovog postupka mogu sažeti kako je navedeno u nastavku.

6

Komisija je 23. svibnja 2019. u obavijesti o nadmetanju objavljenoj u Dodatku Službenom listu Europske unije (SL 2019/S 099-238502) objavila poziv na dostavu ponuda DIGIT/A 3/PR/2019/010.

7

Konzorcij sastavljen od žalitelja i drugih dvaju operatora dostavio je 22. srpnja 2020. ponudu u okviru tog postupka javne nabave.

8

Komisija je 18. siječnja 2022. donijela odluku o dodjeli ugovora u skladu s preporukama odbora za evaluaciju.

9

Dopisom od 21. siječnja 2022. Komisija je žalitelju dostavila spornu odluku. U toj je odluci Komisija žalitelja obavijestila, među ostalim, da rok mirovanja od deset dana predviđen u članku 175. Uredbe 2018/1046, tijekom kojeg javni naručitelj ne smije potpisati ugovor s uspješnim ponuditeljem (u daljnjem tekstu: rok mirovanja), počinje teći dan nakon slanja navedenog dopisa i da, ako zahtjevi za suspenziju ili opažanja u vezi s njome to opravdavaju, zadržava pravo odgoditi potpisivanje okvirnog ugovora radi njihova detaljnijeg ispitivanja. Komisija je u istoj odluci pojasnila i da podnošenje opažanja u vezi s postupkom dodjele ne može imati ni kao svrhu ni kao učinak zastoj ili produljenje roka mirovanja.

10

Žalitelj je 31. siječnja 2022. Komisiji podnio očitovanja u kojima je iznio određeni broj pogrešaka koje je Komisija navodno počinila u evaluaciji ponuda.

11

Komisija je 1. veljače 2022. obavijestila sve ponuditelje da, s obzirom na žaliteljeva očitovanja, odgađa potpisivanje okvirnog ugovora dok se ne provede dodatno ispitivanje. Komisija je 21. ožujka 2022. obavijestila žalitelja da je provela to dodatno ispitivanje, da je utvrdila dvije pogreške u tehničkoj evaluaciji ponude konzorcija u kojem Telefónica de España sudjeluje i da je dužnosnik za ovjeravanje potvrdio prvotnu odluku o dodjeli.

12

Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 31. ožujka 2022. žalitelj je pokrenuo postupak za poništenje sporne odluke.

13

Zasebnim aktom podnesenim tajništvu Općeg suda istog dana žalitelj je podnio zahtjev za privremenu pravnu zaštitu kojim je tražio da se, s jedne strane, suspendira primjena sporne odluke i, s druge strane, Komisiji naloži odgoda potpisivanja ugovora s uspješnim ponuditeljem u okviru poziva na dostavu ponuda DIGIT/A 3/PR/2019/010.

14

Predsjednik Općeg suda pobijanim je rješenjem odbio taj zahtjev.

15

U tom je rješenju predsjednik Općeg suda odmah ispitao je li ispunjen uvjet hitnosti.

16

Kao prvo, utvrdio je kriterije na temelju kojih je taj uvjet trebalo ocijeniti.

17

U tom je pogledu najprije, u točki 27. pobijanog rješenja, podsjetio na to da se u području javne nabave sam dokaz o težini štete uzrokovane neprovedbom suspenzije primjene sporne odluke može smatrati, ako za to postoji dovoljno ozbiljan fumus boni juris, dostatnim za ispunjenje uvjeta hitnosti. Međutim, istaknuo je, u točki 28. tog rješenja, da se kriteriji za ocjenu uvjeta hitnosti mogu ublažiti samo tijekom razdoblja koje prethodi sklapanju ugovora, pod uvjetom da je poštovan rok mirovanja.

18

Nadalje, u točki 29. pobijanog rješenja, utvrdio je da je žalitelj u ovom slučaju zahtjev za privremenu pravnu zaštitu podnio nakon isteka roka mirovanja te je na temelju toga, u točki 30. tog rješenja, zaključio da nema osnove za ublažavanje kriterija za ocjenu uvjeta hitnosti.

19

Naposljetku, u točkama 31. do 38. tog rješenja, nakon što je uzeo u obzir da je žalitelj od početka roka mirovanja raspolagao dostatnim elementima na temelju kojih je mogao podnijeti zahtjev za privremenu pravnu zaštitu, bez kojih ne bi moglo doći do puke automatske primjene roka mirovanja, potvrdio je da se kriteriji za ocjenu uvjeta hitnosti ne mogu ublažiti.

20

Kao drugo, u točkama 39. do 81. pobijanog rješenja, predsjednik Općeg suda ispitao je vrste štete na koje se žalitelj pozivao te je smatrao da, iako je žalitelj uspio dokazati postojanje rizika od nastanka teške štete, on nije, suprotno tomu, dokazao da je ta šteta nepopravljiva.

21

S obzirom na te elemente, predsjednik Općeg suda ocijenio je, u točki 82. tog rješenja, da – s obzirom na to da žalitelj nije dokazao da je uvjet hitnosti ispunjen – zahtjev za privremenu pravnu zaštitu valja odbiti, bez potrebe za ispitivanjem postoji li fumus boni juris i bez potrebe za odvagivanjem interesa.

22

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

23

Komisija od Suda zahtijeva da:

24

Rješenjem od 22. srpnja 2022., Telefónica de España/Komisija (C-478/22 P(R)-R, neobjavljeno, EU:C:2022:598), donesenim na temelju članka 160. stavka 7. Poslovnika Suda, potpredsjednik Suda naložio je Komisiji da ne potpiše ugovor obuhvaćen postupkom javne nabave DIGIT/A 3/PR/2019/010 dok se ne donese rješenje kojim će se konačno odlučiti o postupku privremene pravne zaštite ili rješenje kojim će se odlučiti o ovoj žalbi, ovisno o tome koje bude doneseno prije.

25

Nadalje, rješenjem predsjednika Suda od 7. rujna 2022.Telefónica de España/Komisija (C-478/22 P(R)-R, neobjavljeno, EU:C:2022:676) društvu BT Global Services Belgium BV dopušteno je intervenirati u predmet C-478/22 P(R)-R u potporu Komisijinu zahtjevu.

26

Žalitelj u prilog svojoj žalbi navodi dva žalbena razloga koji se temelje, s jedne strane, na pogrešci koja se tiče prava te povredi članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima u vezi s ocjenom uvjeta hitnosti u području javne nabave i, s druge strane, na pogrešci koja se tiče prava u ocjeni nepopravljivosti štete.

27

U prvom dijelu prvog žalbenog razloga žalitelj tvrdi da je predsjednik Općeg suda pogrešno smatrao, u točki 30. pobijanog rješenja, da se kriteriji za ocjenu hitnosti utvrđeni u rješenju potpredsjednika Suda od 23. travnja 2015., Komisija/Vanbreda Risk & Benefits (C-35/15 P(R), EU:C:2015:275), mogu ublažiti samo u pogledu pravnih lijekova podnesenih prije isteka roka mirovanja.

28

On ističe da, kako bi se pomirilo jamstvo djelotvorne sudske zaštite i načelo pravne sigurnosti, kriteriji za ocjenu hitnosti trebaju biti ublaženi tijekom cijelog razdoblja koje prethodi sklapanju ugovora s uspješnim ponuditeljem. To rješenje jasno proizlazi iz rješenja potpredsjednika Suda od 23. travnja 2015., Komisija/Vanbreda Risk & Benefits (C-35/15 P(R), EU:C:2015:275), u kojem se navodi razdoblje „prije sklapanja ugovora” i pojašnjava da kriteriji za ocjenu hitnosti više nisu ublaženi nakon što javni naručitelj sklopi ugovor s uspješnim ponuditeljem.

29

Stoga istek roka mirovanja nije prepreka ublažavanju kriterija za ocjenu uvjeta hitnosti. Samo kada bi, s jedne strane, ugovor bio sklopljen i, s druge strane, rok mirovanja poštovan, neuspješni ponuditelj ne bi imao pravo na to da mu se ublaže uvjeti mjerodavni za ocjenu hitnosti. Obveza poštovanja roka mirovanja stoga ne predstavlja mehanizam osmišljen za sužavanje sudske zaštite koju ostvaruju neuspješni ponuditelji, nego dodatan postupovni zahtjev utvrđen u njihovu korist.

30

Kriterije za ocjenu uvjeta hitnosti treba dakle ublažiti kada, kao u ovom slučaju, javni naručitelj odluči odgoditi sklapanje ugovora, konkretno zato što želi ponovno razmotriti dodjelu ugovora o javnoj nabavi s obzirom na opažanja neuspješnog ponuditelja.

31

U odgovoru Komisija kao prvo tvrdi da je prvi dio prvog žalbenog razloga nedopušten, s obzirom na to da se temelji na argumentima koji nisu bili izneseni u prvostupanjskom postupku. Naime, žalitelj se u zahtjevu za privremenu pravnu zaštitu pozvao na tešku i nepopravljivu štetu te je samo uputio na sudsku praksu u vezi s ublažavanjem kriterija za ocjenu uvjeta hitnosti u području javne nabave, a da nije zahtijevao njezinu primjenu. Nadalje, on nije tvrdio da je težina štete dostatna da se dokaže postojanje hitnosti niti je naveo postojanje posebno ozbiljnog fumus boni juris.

32

Kao drugo, Komisija tvrdi da je prvi dio prvog žalbenog razloga bespredmetan. Ističe da je ublažavanje kriterija za ocjenu uvjeta hitnosti utvrđeno u rješenju potpredsjednika Suda od 23. travnja 2015.Komisija/Vanbreda Risk & Benefits (C-35/15 P(R), EU:C:2015:275) uvjetovano postojanjem posebno ozbiljnog fumus boni juris i da taj zahtjev u ovom slučaju nije ispunjen. Stoga, čak i pod pretpostavkom da se kriteriji za ocjenu uvjeta hitnosti mogu ublažiti tijekom cijelog razdoblja koje prethodi sklapanju ugovora, iz toga ne proizlazi da je uvjet hitnosti u ovom slučaju ispunjen.

33

Kao treće, prvi dio prvog žalbenog razloga je, u svakom slučaju, neosnovan.

34

U rješenju potpredsjednika Suda od 23. travnja 2015., Komisija/Vanbreda Risk & Benefits (C-35/15 P(R), EU:C:2015:275), Sud tako nije namjeravao primijeniti veliko odstupanje od uvjeta hitnosti, nego ograničiti doseg odstupanja koji je u području javne nabave utvrdio Opći sud.

35

U tom smislu, odvagivanje interesa svih uključenih strana opravdava primjenu tog odstupanja samo na pravne lijekove podnesene tijekom roka mirovanja, s obzirom na to da javni naručitelj i uspješni ponuditelj imaju pravo na pravnu sigurnost i zaštitu svojih legitimnih interesa u pogledu brzog sklapanja ugovora, kao što je to potvrđeno u sudskoj praksi Suda i onoj Općeg suda. Usto, iz presude od 11. rujna 2014.Fastweb (C-19/13, EU:C:2014:2194) te iz rješenja potpredsjednika Suda od 1. prosinca 2021., Inivos i Inivos/Komisija (C-471/21 P(R), EU:C:2021:984), proizlazi da je svrha roka mirovanja omogućiti osporavanje pred sudom dodjele ugovora o javnoj nabavi prije nego što se ugovor sklopi.

36

Osim toga, žaliteljeva argumentacija podrazumijeva da rok u kojem se mogu zatražiti privremene mjere ovisi o slobodnoj ocjeni jedne strane, tj. javnog naručitelja, čime bi se povrijedila prisilnopravna narav roka za podnošenje pravnog lijeka. Takvo rješenje bilo bi također protivno načelu pravne sigurnosti jer bi se javnom naručitelju i uspješnom ponuditelju onemogućilo određivanje datuma od kojeg predmetni kriteriji za ocjenu uvjeta hitnosti više nisu ublaženi.

37

Stoga, budući da je zahtjev za privremenu pravnu zaštitu podnesen nakon isteka roka mirovanja, predsjednik Općeg suda osnovano je smatrao da je na društvu Telefónica de España da utvrdi postojanje teške i nepopravljive štete.

38

Prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, s obzirom na to da je u žalbenom postupku nadzor Suda ograničen na ocjenu pravnih utvrđenja u vezi s razlozima i argumentima raspravljenima u prvostupanjskom postupku, stranka ne može pred Sudom prvi put iznijeti razloge i argumente na koje se nije pozvala pred Općim sudom (rješenje potpredsjednika Suda od 24. svibnja 2022., Puigdemont i Casamajó i dr. /Parlament i Španjolska, C-629/21 P(R), EU:C:2022:413, t. 73. i navedena sudska praksa). Međutim, tužitelj je ovlašten podnijeti žalbu u kojoj će pred Sudom istaknuti žalbene razloge koji proizlaze iz same pobijane odluke Općeg suda i kojima je cilj osporiti njezinu pravnu osnovanost (vidjeti u tom smislu presudu od 4. ožujka 2021., Komisija/Fútbol Club Barcelona, C-362/19 P, EU:C:2021:169, t. 47. i navedenu sudsku praksu).

39

U ovom slučaju doista treba istaknuti da je Telefónica de España u zahtjevu za privremenu pravnu zaštitu nastojala dokazati da je šteta na koju se pozvala ne samo teška nego i nepopravljiva, iako takvo dokazivanje nije nužno da bi se utvrdilo da je ispunjen uvjet hitnosti kada se kriterije za ocjenu tog uvjeta mora ublažiti u skladu s rješenjem potpredsjednika Suda od 23. travnja 2015., Komisija/Vanbreda Risk & Benefits (C-35/15 P(R), EU:C:2015:275).

40

Međutim, važno je naglasiti da je predsjednik Općeg suda nužno morao, kako bi mogao ocijeniti je li navedeni uvjet ispunjen, utvrditi kriterije na temelju kojih tu ocjenu treba provesti.

41

Stoga, budući da se zahtjev za privremenu pravnu zaštitu odnosio na odluku donesenu u području provedbe postupka javne nabave, na predsjedniku je Općeg suda bilo da odredi, kao što je to uostalom učinio u točkama 25. do 38. pobijanog rješenja, treba li uvjet hitnosti ocijeniti samo na temelju kriterija koji se općenito primjenjuju u postupku privremene pravne zaštite, koji se odnose na rizik od nastanka teške i nepopravljive štete, ili, naprotiv, treba primijeniti alternativne kriterije koji proizlaze iz rješenja potpredsjednika Suda od 23. travnja 2015., Komisija/Vanbreda Risk & Benefits (C-35/15 P(R), EU:C:2015:275), odnosno postojanje posebno ozbiljnog fumus boni juris i rizika od nastanka teške štete.

42

U tim je okolnostima jasno, pri čemu nije potrebno utvrditi treba li upućivanje na te alternativne kriterije u zahtjevu za privremenu pravnu zaštitu shvatiti kao odraz volje društva Telefónica de España da se na njih pozove, da žalitelj u svakom slučaju osnovano ističe u prilog svojoj žalbi da je predsjednik Općeg suda počinio pogrešku koja se tiče prava kad je riječ o kriterijima na temelju kojih treba ocijeniti uvjet hitnosti.

43

Stoga treba odbiti argument o nedopuštenosti prvog dijela prvog žalbenog razloga koji je istaknula Komisija.

44

Najprije valja podsjetiti na to da se člankom 156. stavkom 4. Poslovnika Općeg suda određuje da zahtjevi za privremenu pravnu zaštitu moraju određivati predmet spora, okolnosti zbog kojih postoji hitnost kao i činjenične i pravne razloge koji na prvi pogled opravdavaju određivanje privremene mjere koja se zahtijeva. Tako, u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, sudac privremene pravne zaštite može odrediti suspenziju primjene i druge privremene mjere ako utvrdi da je njihovo određivanje na prvi pogled činjenično i pravno opravdano (fumus boni juris) i da su hitne u tom smislu da ih je nužno odrediti i da proizvode učinke već prije odluke o meritumu kako bi se izbjegla teška i nepopravljiva šteta interesima stranke koja ih traži. Ti su uvjeti kumulativni, tako da zahtjevi za privremene mjere trebaju biti odbijeni onda kada jedan od njih nije ispunjen. Sudac privremene pravne zaštite također prema potrebi provodi odvagivanje postojećih interesa (rješenje potpredsjednika Suda od 16. rujna 2022., OT/Vijeće, C-526/22 P(R), neobjavljeno, EU:C:2022:701, t. 32. i navedena sudska praksa).

45

Konkretno, kao što to proizlazi iz sudske prakse Suda i kao što je to u biti istaknuo predsjednik Općeg suda u točki 24. pobijanog rješenja, svrha je postupka privremene pravne zaštite zajamčiti punu učinkovitost buduće odluke o meritumu, kako bi se izbjegla pravna praznina u sudskoj zaštiti koju jamči sud Unije. Da bi se postigao taj cilj, hitnost treba ocijeniti s obzirom na potrebu donošenja privremenih mjera kako bi se izbjeglo da stranci koja traži privremenu zaštitu nastane teška i nepopravljiva šteta. Ta je stranka dužna dokazati da će prije ishoda postupka o meritumu pretrpjeti takvu štetu. Iako za utvrđivanje postojanja te štete nije potrebno zahtijevati da se njezin nastanak i neizbježnost utvrde s apsolutnom sigurnošću i da je dovoljno da se navedena šteta može predvidjeti s dovoljnim stupnjem vjerojatnosti, stranka koja traži privremenu mjeru ipak mora dokazati činjenice za koje se smatra da upućuju na izglednost takve štete (rješenje potpredsjednika Suda od 16. rujna 2022., OT/Vijeće, C-526/22 P(R), neobjavljeno, EU:C:2022:701, t. 33. i navedena sudska praksa).

46

Međutim, Sud je presudio da, radi odlučivanja o uvjetu hitnosti u zahtjevu za privremenu pravnu zaštitu u vezi s ugovorima koje dodjeljuje Unija, valja uzeti u razmatranje izraz općeg načela prava na djelotvoran pravni lijek u području javne nabave sadržan u odredbama Direktive 89/665 (vidjeti u tom smislu rješenja potpredsjednika Suda od 23. travnja 2015., Komisija/Vanbreda Risk & Benefits, C-35/15 P(R), EU:C:2015:275, t. 28 i od 1. prosinca 2021., Inivos i Inivos/Komisija, C-471/21 P(R), EU:C:2021:984, t. 69.).

47

Naime, s obzirom na to da iz odredbi te direktive proizlazi da djelotvorna sudska zaštita zahtijeva da neuspješni ponuditelji imaju stvarnu mogućnost pokretanja postupka, uključujući onaj za određivanje privremenih mjera, kad se uzme u obzir opće načelo prava na djelotvoran pravni lijek, kako je konkretizirano u navedenoj direktivi, iz toga proizlazi zaključak da se, kao što je to istaknuo predsjednik Općeg suda u točki 26. pobijanog rješenja, od neuspješnog ponuditelja koji uspije dokazati postojanje posebno ozbiljnog fumus boni juris ne može tražiti da dokaže, radi dokazivanja da je ispunjen uvjet hitnosti, da bi mu u slučaju odbijanja zahtjeva za privremenu pravnu zaštitu mogla nastati nepopravljiva šteta (vidjeti u tom smislu rješenja potpredsjednika Suda od 23. travnja 2015., Komisija/Vanbreda Risk & Benefits, C-35/15 P(R), EU:C:2015:275, t. 29. i 41. i od 1. prosinca 2021., Inivos i Inivos/Komisija, C-471/21 P(R), EU:C:2021:984, t. 65. i 70.).

48

Međutim, kada uzme u obzir odredbe direktive kojima se konkretizira opće načelo prava Unije, sud Unije ne može zanemariti njihov sadržaj, bez obzira na činjenicu da se one kao takve ne primjenjuju u predmetnom slučaju. Konkretnije, budući da je iz odredaba takve direktive vidljivo da je zakonodavac Unije želio uspostaviti ravnotežu između različitih relevantnih interesa, sud Unije mora voditi računa o toj ravnoteži kada primjenjuje na taj način konkretizirano opće načelo (vidjeti u tom smislu rješenja potpredsjednika Suda od 23. travnja 2015., Komisija/Vanbreda Risk & Benefits, C-35/15 P(R), EU:C:2015:275, t. 31. i od 1. prosinca 2021., Inivos i Inivos/Komisija, C-471/21 P(R), EU:C:2021:984, t. 71.).

49

U tom je pogledu članak 2. stavak 7. drugi podstavak Direktive 89/665 posebno relevantan radi toga da se utvrdi doseg ublažavanja kriterijâ za ocjenu uvjeta hitnosti, a koje se navodi u točki 47. ovog rješenja (vidjeti u tom smislu rješenja potpredsjednika Suda od 23. travnja 2015., Komisija/Vanbreda Risk & Benefits, C-35/15 P(R), EU:C:2015:275, t. 33. i od 1. prosinca 2021., Inivos i Inivos/Komisija, C-471/21 P(R), EU:C:2021:984, t. 72.).

50

U toj se odredbi navodi da država članica može predvidjeti da se nakon sklapanja ugovora u skladu s, među ostalim, člankom 2.a te direktive, ovlasti tijela nadležnog za postupke pravne zaštite ograničavaju na dodjelu naknade štete bilo kojoj osobi koja je pretrpjela štetu.

51

Iz navedene odredbe proizlaze dvije posljedice za sud kojem je podnesen zahtjev za privremenu pravnu zaštitu u vezi s ugovorima koje dodjeljuje Unija.

52

S jedne strane, osim činjenice da iz ustaljene sudske prakse Suda općenito proizlazi da, u okviru utvrđenom člankom 2. Direktive 89/665, neuspješni ponuditelj do sklapanja ugovora mora imati stvarnu mogućnost podnošenja zahtjeva za određivanje privremenih mjera (vidjeti u tom smislu presude od 24. lipnja 2004., Komisija/Austrija, C-212/02, neobjavljenu, EU:C:2004:386, t. 23. i od 3. travnja 2008., Komisija/Španjolska, C-444/06, EU:C:2008:190, t. 39.), očito je da je u članku 2. stavku 7. drugom podstavku te direktive zakonodavac Unije razlikovao razdoblje prije sklapanja ugovora, tijekom kojeg neuspješni ponuditelj mora imati stvarnu mogućnost, među ostalim, ishođenja privremenih mjera, od razdoblja nakon sklapanja ugovora, tijekom kojeg je moguće ograničiti ovlasti tijela nadležnog za postupke pravne zaštite na dodjelu naknade štete (vidjeti u tom smislu presudu od 28. listopada 1999., Alcatel Austria i dr., C-81/98, EU:C:1999:534, t. 37.).

53

Činjenica da sudac privremene pravne zaštite uzima u obzir članak 2. stavak 7. drugi podstavak navedene direktive stoga podrazumijeva da se kriteriji za ocjenu uvjeta hitnosti ublažavaju samo kad je riječ o zahtjevima za određivanje privremenih mjera podnesenima tijekom razdoblja koje prethodi sklapanju ugovora (vidjeti u tom smislu rješenje potpredsjednika Suda od 23. travnja 2015., Komisija/Vanbreda Risk & Benefits, C-35/15 P(R), EU:C:2015:275, t. 38.).

54

Prema tome, kriteriji za ocjenu uvjeta hitnosti trebaju biti ublaženi tijekom cijelog razdoblja koje prethodi sklapanju ugovora, kako bi se zajamčilo da ishođenje privremenih mjera ne bude praktično nemoguće (vidjeti u tom smislu rješenje potpredsjednika Suda od 23. travnja 2015., Komisija/Vanbreda Risk & Benefits, C-35/15 P(R), EU:C:2015:275, t. 30.), dok tijekom razdoblja nakon sklapanja ugovora ograničenja koja se mogu odrediti u odnosu na sudsku zaštitu neuspješnog ponuditelja podrazumijevaju da se na njega, načelno, više ne primjenjuje navedeno ublažavanje kriterija za ocjenu uvjeta hitnosti.

55

To vremensko ograničenje ublažavanja kriterija za ocjenu uvjeta hitnosti omogućuje da se pomire interesi neuspješnog ponuditelja s onima javnog naručitelja i odabranog ponuditelja (vidjeti u tom smislu rješenje potpredsjednika Suda od 23. travnja 2015., Komisija/Vanbreda Risk & Benefits, C-35/15 P(R), EU:C:2015:275, t. 34.), s obzirom na to da sklapanje ugovora između javnog naručitelja i odabranog ponuditelja stvara uzajamne obveze koje, u skladu s načelom pravne sigurnosti, opravdavaju jačanje zaštite koja im se dodjeljuje protiv osporavanja trećih strana u odnosu na ugovor.

56

S druge strane, iz članka 2. stavka 7. Direktive 89/665 proizlazi da nakon sklapanja ugovora ovlasti tijela nadležnog za postupke iz te odredbe mogu biti ograničene, pod uvjetom da je ugovor sklopljen u skladu s člankom 2.a te direktive, odnosno nakon isteka roka mirovanja.

57

Naime, kao što je to slučaj s rokom mirovanja predviđenim u članku 2.a Direktive 89/665, rokom mirovanja navedenim u članku 175. Uredbe 2018/1046 nastoji se izbjeći da javni naručitelj i uspješni ponuditelj, koji učinke odluke o dodjeli nastoje učiniti nepovratnima, ne pristupe vrlo brzo sklapanju ugovora i time ozbiljno ugroze sudsku zaštitu koju neuspješni ponuditelj mora imati (vidjeti po analogiji presudu od 14. srpnja 2022., EPIC Financial Consulting, C-274/21 i C-275/21, EU:C:2022:565, t. 63.).

58

Svrha roka mirovanja stoga nije ograničiti sudsku zaštitu neuspješnog ponuditelja, kako bi se zaštitili interesi javnog naručitelja i uspješnog ponuditelja, nego, naprotiv, zajamčiti njezinu djelotvornost.

59

U tom pogledu, istek roka mirovanja relevantan je za suca koji odlučuje u postupku privremene pravne zaštite isključivo zato što se ograničenje primjene predmetnog ublažavanja kriterija za ocjenu uvjeta hitnosti na razdoblje koje prethodi sklapanju ugovora nalaže samo u situacijama u kojima je ugovor sklopljen nakon isteka tog roka (vidjeti u tom smislu rješenje potpredsjednika Suda od 23. travnja 2015., Komisija/Vanbreda Risk & Benefits, C-35/15 P(R), EU:C:2015:275, t. 42., 57. i 62.).

60

Stoga se istek roka mirovanja ne može smatrati krajem razdoblja tijekom kojeg neuspješnom ponuditelju treba biti zajamčena proširena sudska zaštita i tijekom kojeg, slijedom toga, kriteriji za ocjenu uvjeta hitnosti trebaju biti ublaženi.

61

Suprotno onomu što tvrdi Komisija, to rješenje ne sprečava javnog naručitelja i uspješnog ponuditelja da brzo sklope ugovor, s obzirom na to da će, u praksi, neuspješni ponuditelj, tijekom razdoblja između isteka roka mirovanja i sklapanja ugovora, moći podnijeti zahtjev za privremenu pravnu zaštitu koji treba ocijeniti s obzirom na ublažene kriterije za ocjenu uvjeta hitnosti samo u situacijama u kojima su javni naručitelj i uspješni ponuditelj odlučili da taj ugovor ne sklope brzo, a imali su tu mogućnost.

62

Usto, navedeno rješenje ne utječe na rokove za pokretanje sudskih postupaka i stoga se ne može smatrati da dovodi u pitanje prisilnopravnu narav potonjih. Njime se ni ne stvara nesigurnost kod javnog naručitelja i uspješnog ponuditelja u pogledu trajanja razdoblja tijekom kojeg će se uvjet hitnosti ocijeniti na temelju ublaženih kriterija, s obzirom na to da će razdoblje o kojem je riječ isteći na datum koji su odabrali za sklapanje ugovora.

63

Stoga, kao što je to istaknuo predsjednik Općeg suda u točki 28. pobijanog rješenja, kriteriji za ocjenu uvjeta hitnosti u području javne nabave ublažavaju se samo tijekom razdoblja koje prethodi sklapanju ugovora, pod uvjetom da je poštovan rok mirovanja (vidjeti u tom smislu rješenje potpredsjednika Suda od 1. prosinca 2021., Inivos i Inivos/Komisija, C-471/21 P(R), EU:C:2021:984, t. 66.).

64

U ovom slučaju, budući da nije sporno da je Telefónica de España zahtjev za privremenu pravnu zaštitu podnijela prije sklapanja ugovora, datum isteka roka mirovanja nije stoga bio ni u kojem pogledu relevantan za utvrđivanje kriterija za ocjenu uvjeta hitnosti.

65

Iz toga proizlazi da je predsjednik Općeg suda počinio pogrešku koja se tiče prava i nije uzeo u obzir posljedice svojih navoda kada je, u točkama 29. i 30. pobijanog rješenja smatrao da, s obzirom na to da je taj zahtjev za privremenu pravnu zaštitu podnesen nakon isteka roka mirovanja, predmetne kriterije za ocjenu uvjeta hitnosti ne treba ublažiti prilikom ispitivanja navedenog zahtjeva za privremenu pravnu zaštitu.

66

Utvrđenje do kojeg je došao predsjednik Općeg suda u točki 38. pobijanog rješenja, prema kojem je žalitelj od početka roka mirovanja raspolagao dostatnim elementima da podnese zahtjev za privremenu pravnu zaštitu, nije moglo opravdati zaključak da u ovom slučaju nije trebalo ublažiti te kriterije za ocjenu uvjeta hitnosti jer je takva okolnost relevantna za suca u postupku privremene pravne zaštite samo u slučaju u kojem je ugovor već sklopljen, nakon isteka roka mirovanja, na dan podnošenja zahtjeva za privremenu pravnu zaštitu (vidjeti u tom smislu rješenje potpredsjednika Suda od 23. travnja 2015., Komisija/Vanbreda Risk & Benefits, C-35/15 P(R), EU:C:2015:275, t. 49., 50. i 57.).

67

Iz toga slijedi da je prvi dio prvog žalbenog razloga osnovan.

68

Pogreška koja se tiče prava koju je počinio predsjednik Općeg suda prilikom određivanja kriterija za ocjenu uvjeta hitnosti čini neosnovanom ocjenu, navedenu u točki 82. pobijanog rješenja, prema kojoj Telefónica de España nije dokazala da je taj uvjet ispunjen.

69

Naime, iz sudske prakse na koju se upućuje u točki 47. ovog rješenja proizlazi da, kada treba ublažiti predmetne kriterije za ocjenu uvjeta hitnosti, taj je uvjet ispunjen ako neuspješni ponuditelj uspije dokazati postojanje posebno ozbiljnog fumus boni juris i rizika od nastanka teške štete.

70

Iz točke 64. pobijanog rješenja upravo proizlazi da je Telefónica de España dokazala postojanje takvog rizika.

71

Stoga, predsjednik Općeg suda pogrešno je smatrao, ne provjerivši prethodno je li fumus boni juris na koji se poziva Telefónica de España posebno ozbiljan, da uvjet hitnosti nije bio ispunjen.

72

Iz toga proizlazi da prvi dio prvog žalbenog razloga treba prihvatiti i da valja ukinuti pobijano rješenje, a da pritom nije potrebno odlučiti o drugom dijelu prvog žalbenog razloga i o drugom žalbenom razlogu.

73

U skladu s člankom 61. prvim stavkom Statuta Suda Europske unije, kada Sud ukine odluku Općeg suda, on može sam konačno odlučiti o sporu ako stanje postupka to dopušta ili može vratiti predmet na odlučivanje Općem sudu. Ta se odredba primjenjuje i na žalbe podnesene u skladu s člankom 57. drugim stavkom Statuta Suda Europske unije (rješenje potpredsjednika Suda od 24. svibnja 2022., Puigdemont i Casamajó i dr./Parlament i Španjolska, C-629/21 P(R), EU:C:2022:413, t. 172 i navedena sudska praksa).

74

U ovom je slučaju predsjednik Općeg suda odbio zahtjev za privremenu pravnu zaštitu bez ispitivanja razloga koje je Telefónica de España istaknula kako bi dokazala postojanje fumus boni juris.

75

Budući da iz točke 71. ovog rješenja proizlazi da je, radi odlučivanja o zahtjevu za privremenu pravnu zaštitu, nužno ispitati te razloge, koji se odnose na različite aspekte postupka javne nabave DIGIT/A 3/PR/2019/010, predmet valja vratiti na odlučivanje Općem sudu kako bi se odredilo može li se na temelju njih utvrditi postojanje posebno ozbiljnog fumus boni juris.

76

Budući da se predmet vraća na odlučivanje Općem sudu, o troškovima valja odlučiti naknadno.

Slijedom navedenog, potpredsjednik Suda rješava: