RJEŠENJE SUDA (deseto vijeće)

3. listopada 2023.(*)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Članak 53. stavak 2. Poslovnika Suda – Članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU-a – Načelo neovisnosti sudaca – Članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima – Nadležnost Suda – Članak 267. UFEU-a – Dopuštenost – Nacionalni propis o redoslijedu rješavanja predmeta – Odgoda objave presude i njezine dostave strankama – Tumačenje potrebno kako bi sud koji je uputio zahtjev mogao donijeti svoju presudu – Očita nedopuštenost”

U predmetu C-327/22,

povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU-a, koji je uputio Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, odlukom od 3. svibnja 2022., koju je Sud zaprimio 16. svibnja 2022., u postupku

Centar za restrukturiranje i prodaju

protiv

PROM-VIDIJA d.o.o.,

SUD (deseto vijeće),

u sastavu: D. Gratsias, predsjednik vijeća, I. Jarukaitis (izvjestitelj) i Z. Csehi, suci,

nezavisni odvjetnik: P. Pikamäe,

tajnik: A. Calot Escobar,

uzimajući u obzir pisani dio postupka,

uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:

–        za hrvatsku vladu, G. Vidović Mesarek, u svojstvu agenta,

–        za poljsku vladu, B. Majczyna i S. Żyrek, u svojstvu agenata,

–        za Europsku komisiju, K. Herrmann, M. Mataija i P. J. O. Van Nuffel, u svojstvu agenata,

odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnog odvjetnika, da u predmetu odluči obrazloženim rješenjem, u skladu s člankom 53. stavkom 2. Poslovnika Suda,

donosi sljedeće

Rješenje

1        Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU-a i članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja).

2        Zahtjev je upućen u okviru spora između Centra za restrukturiranje i prodaju (Hrvatska) i društva PROM-VIDIJA d.o.o. u vezi s naknadom sudskih troškova.

 Pravni okvir

 Zakon o sudovima

3        Na temelju članka 30. stavka 1. Zakona o sudovima (Narodne novine, br. 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20 i 21/20) propisano je:

„Predsjednik suda je sudac koji uz sudačku dužnost obavlja i poslove sudske uprave sukladno zakonu i Sudskom poslovniku [Narodne novine, br. 37/14, 49/14, 8/15, 35/15, 123/15, 45/16, 29/17, 33/17, 34/17, 57/17, 101/18, 119/18, 81/19, 128/19, 39/20, 47/20 i 138/20)].”

4        Članak 31. Zakona o sudovima glasi:

„1.      Predsjednik suda u obavljanju poslova sudske uprave donosi upravne i druge akte, izdaje naredbe i daje upute u okviru svojih ovlasti.

[...]

3.      Predsjednik suda obavlja nadzor nad urednim i pravodobnim obavljanjem poslova u sudu. Pobliže odredbe o načinu obavljanja nadzora propisat će se Sudskim poslovnikom.

[...]

5.      Predsjednik suda dužan je brinuti se o učinkovitosti suda u rješavanju predmeta, a posebno o rješavanju predmeta u kojima postupak traje više od tri godine.

[...]”

5        Člankom 93. stavkom 1. tog zakona određuje se:

„Sudac je dužan predmete koji su mu raspoređeni u rad rješavati redoslijedom njihova zaprimanja u sud, vodeći računa i o predmetima koji su posebnim propisom utvrđeni kao hitni.”

 Sudski poslovnik

6        Članak 121. Sudskog poslovnika određuje:

„Nakon primitka spisa predmeta iz sudske pisarnice, sudac, sudski savjetnik ili drugi službenik rješava predmete redoslijedom njihova zaprimanja u sud, vodeći računa i o predmetima koji su posebnim propisom utvrđeni kao hitni.”

7        U članku 177. stavku 3. tog poslovnika navedeno je:

„Kod drugostupanjskog suda predmet se smatra dovršenim u trenutku otpravka odluke iz referade suca nakon što je predmet vraćen iz službe evidencije. Služba evidencije dužna je u što kraćem roku od dana prijama spisa isti vratiti u referadu suca. Sudska pisarnica će u daljnjem roku od 8 dana otpremiti odluku sa suda.”

 Okvirna mjerila za rad sudaca

8        Okvirnim mjerilima za rad sudaca koja je u prosincu 2021. donio ministar pravosuđa u skladu s člankom 79. Zakona o sudovima, predviđen je broj odluka koje je sudac dužan donijeti tijekom jedne godine. Kad je riječ o Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u njegovoj cijelosti, Okvirna mjerila za rad sudaca određuju:

„Žalba protiv odluke u sporu o naknadi za korištenje glazbenih djela i izvođačkih prava: 350

Žalba protiv odluke u ovršnom postupku: 400

Ostali Pž predmeti: 180

Žalba protiv prvostupanjske odluke o tužbenom i protutužbenom zahtjevu: 150

Registarski predmeti povodom žalbe protiv rješenja o odbačaju prijave: 600

Zaštita prava na suđenje u razumnom roku - isplata naknade zbog povrede prava: 400

Odlučivanje o sukobu nadležnosti: 800

Zahtjev za prethodnu odluku [Sudu]: 100

Postupci mirenja u kojima je mirenje uspjelo – sudac izmiritelj: 90.”

 Zakon o Državnom sudbenom vijeću

9        Članak 62. Zakona o Državnom sudbenom vijeću (Narodne novine, br. 116/10, 57/11, 130/11, 13/13, 28/13, 82/15, 67/18 i 126/19) predviđa:

„1.      Sudac odgovara za počinjena stegovna djela.

2.      Stegovna djela jesu:

1.      neuredno obnašanje sudačke dužnosti,

[...]

3.      Stegovni postupak za stegovno djelo iz stavka 2. točke 1. ovoga članka pokrenut će se osobito:

[...]

3.      ako je bez opravdanog razloga broj odluka koje je sudac donio u jednogodišnjem razdoblju manji od 80 % odluka utvrđenih Okvirnim mjerilima za rad sudaca.

4.      ako sudac u rješavanju predmeta bez opravdanog razloga odstupa od redoslijeda njihovog zaprimanja u sudu, odnosno ne vodi računa o njihovoj hitnosti.

[...]”

 Naredba br. 5-Su-918/21-19

10      U skladu s Naredbom br. 5-Su-918/21-19 predsjednika Visokog trgovačkog suda od 20. siječnja 2022. (u daljnjem tekstu: Naredba br. 5-Su-918/21-19), „u cilju postizanja veće učinkovitosti [s]uda u rješavanju predmeta starijih od 5 godina po pokretanju postupka i radi poštivanja redoslijeda rješavanja predmeta, kao i radi zaštite prava stranaka na suđenje u razumnom roku” sudac je dužan dati prvenstvo, odnosno „rješavati odmah, prije rješavanja bilo kojih drugih predmeta i to redoslijedom starosti po pokretanju postupka”, određene kategorije predmeta, primjerice predmete koji su stariji od sedam godina, a nakon njih predmete stare između pet i sedam godina. U toj je naredbi navedeno da su ostale predmete suci dužni rješavati prema godinama zaprimanja i to redoslijedom zaprimanja. Navedena naredba propisuje da se za praćenje redoslijeda rješavanja predmeta zadužuje zamjenica predsjednika Suda i služba evidencije.

11      U toj se naredbi ne spominje izrijekom postupak evidencije niti postupak otpremanja sudskih odluka te nije predviđena mogućnost da te odluke ne budu evidentirane.

 Glavni postupak i prethodno pitanje

12      Trgovački sud u Zagrebu (Hrvatska) 20. prosinca 2021. rješenjem je, među ostalim, presudio da je tužitelj iz glavnog postupka dužan u potpunosti naknaditi troškove postupka koji su nastali u predmetu o kojem je riječ.

13      Tužitelj iz glavnog postupka podnio je žalbu protiv tog rješenja pred Visokim trgovačkim sudom, odnosno sudom koji je uputio zahtjev.

14      Nakon što je po sucu pojedincu donio odluku o toj žalbi, sud koji je uputio zahtjev je 13. travnja 2022. potpisao i proslijedio svoju presudu službi evidencije.

15      Sud koji je uputio zahtjev navodi da se, na temelju članka 177. stavka 3. Sudskog poslovnika, predmet smatra riješenim samo ako je služba evidencije evidentirala predmet o kojem je riječ. Naime, pojašnjava da se tek nakon takve evidencije taj predmet smatra „riješenim”, da tek tada treće osobe mogu imati pristup odgovarajućoj sudskoj odluci i da se potonja otprema strankama. Stoga, iako je tu sudsku odluku donio sud u određenom sastavu, smatra se da je ona konačno i donesena samo ako ju je potvrdio sudac te službe (u daljnjem tekstu: sudac evidencije), kojeg imenuje predsjednik predmetnog suda u izvršavanju svojih zadaća u području sudske uprave, u okviru godišnjeg rasporeda poslova. Sud koji je uputio zahtjev u tom pogledu ističe, s jedne strane, da strankama nije poznato ime suca evidencije i, s druge strane, da takav postupak nije predviđen zakonom kao uvjet za donošenje sudske odluke, nego postoji u praksi drugostupanjskih sudova na temelju Sudskog poslovnika.

16      Dana 27. travnja 2022. služba evidencije vratila je sucu koji je uputio zahtjev presudu iz glavnog postupka, a da je nije evidentirala, uz dopis zamjenice predsjednika Visokog trgovačkog suda u kojem je navedeno da je člankom 121. Sudskog poslovnika propisano rješavanje predmeta redoslijedom njihova zaprimanja u sud, vodeći računa i o predmetima koji su posebnim propisom utvrđeni kao hitni. Slijedom toga, u skladu s Naredbom br. 5-Su-918/21 -19, odbijena je otprema odluke koju je sud koji je uputio zahtjev donio 13. travnja 2022.

17      U tom pogledu, sud koji je uputio zahtjev ističe da je Naredbom br. 5-Su-918/21-19 predsjednik Visokog trgovačkog suda, kao osoba zadužena za sudsku upravu, odredio kojim redoslijedom se moraju rješavati predmeti dodijeljeni u rad, s time da se niti jedan predmet ne smije riješiti izvan tog redoslijeda. Na temelju navedenog redoslijeda, prema mišljenju tog suda, nijedna odluka ne smije biti otpremljena strankama u predmetu sve dok se sve odluke u predmetima koji su raniji po redu rješavanja ne dostave u službu evidencije. Pojašnjava da, u suprotnom slučaju, služba evidencije vraća dotičnu presudu nadležnom sucu. Stranke u sporu nisu obaviještene o činjenici da je o predmetu zapravo odlučeno ili da je sudac evidencije odbio otpremiti odgovarajuću presudu.

18      Sud koji je uputio zahtjev pojašnjava da je ta naredba donesena u cilju postizanja veće učinkovitosti suda, i to u vrijeme kada je prosječan zaostatak u sudačkoj referadi suca 60 predmeta, a očekuje se da sukladno Okvirnim mjerilima za rad sudaca sudac tog suda riješi 180 predmeta godišnje.

19      U tom pogledu sud koji je uputio zahtjev također primjećuje da se, u skladu s člankom 62. Zakona o Državnom sudbenom vijeću, smatra da je sudac počinio stegovnu povredu „ako je bez opravdanog razloga broj odluka koje je […] donio u jednogodišnjem razdoblju manji od 80% broja odluka utvrđenih Okvirnim mjerilima za rad sudaca” i pojašnjava da je na dan sastavljanja odluke kojom se upućuje prethodno pitanje u tijeku izmjena Zakona o Državnom sudbenom vijeću na temelju koje suci ne mogu donijeti manje od 100% broja odluka sukladno Okvirnim mjerilima za rad sudaca.

20      Stoga bi sudac Visokog trgovačkog suda trebao u prosjeku donijeti jednu odluku dnevno, tako da bi takvo, iznimno formalno i strogo tumačenje članka 121. Sudskog poslovnika i, slijedom toga, Naredbe br. 5-Su-918/21-19 znatno utjecalo na neovisnost pravosuđa.

21      Sud koji je uputio zahtjev također napominje da ta naredba, u verziji koja je trenutačno na snazi, nije prva, ali da prethodne naredbe nisu strogo zabranjivale otpremu odluka u svim drugim predmetima koji nisu „na redu rješavanja”. Stoga sud koji je uputio zahtjev navodi da se sada događa da je odluka napisana, ali je prije njezina slanja u službu evidencije u referadu suca zaprimljen „novi, ali na sudu stari predmet” tako da odluka donesena u predmetu koji je kasnije na redu rješavanja ne može biti otpremljena. Događa se da taj sud ne može otpremiti čak trećinu napisanih odluka i da se po određenim predmetima ne postupa više od šest mjeseci.

22      Sud koji je uputio zahtjev smatra da je prethodna odluka nužna kako bi se presuda iz glavnog postupka mogla otpremiti strankama. Naime, da bi sudska odluka proizvodila pravne učinke, nije dovoljno da se ta odluka donese, nego je potrebno i da je predmetni sud otpremi i da postane dostupna strankama. U tom pogledu ističe da je istaknuta problematika u općem interesu kako bi se osigurala ujednačena primjena prava Unije, vladavina prava, pristup stranaka pravosuđu, neovisnost sudaca države članice te djelotvorna sudska zaštita.

23      U tim je okolnostima Visoki trgovački sud odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:

„Treba li smatrati da je pravilo iz članka 121. Sudskog poslovnika te [Naredba br. 5–Su–918/21–19] temeljem koje se zabranjuje otpremanje odluka sudaca ako nisu u potpunosti sukladne s redoslijedom rješavanja kako je to navedeno u toj naredbi u skladu s člankom 19. stavkom 1. UEU-a i člankom 47. [Povelje]?”

 Dopuštenost zahtjeva za prethodnu odluku

24      Na temelju članka 53. stavka 2. Poslovnika Suda, kad je Sud očito nenadležan za odlučivanje u nekom predmetu ili kad su zahtjev ili tužba očito nedopušteni, Sud može, nakon što sasluša nezavisnog odvjetnika, u svakom trenutku odlučiti obrazloženim rješenjem, bez poduzimanja daljnjih koraka u postupku.

25      U ovom predmetu valja primijeniti tu odredbu.

26      Na prvom mjestu, valja podsjetiti na to da u okviru prethodnog postupka na temelju članka 267. UFEU-a Sud može tumačiti pravo Unije samo u granicama dodijeljene mu nadležnosti (presuda od 19. studenoga 2019., A. K. i dr. (Neovisnost Disciplinskog vijeća Vrhovnog suda), C-585/18, C-624/18 i C-625/18, EU:C:2019:982, t. 77. i navedena sudska praksa, te rješenje od 3. rujna 2020., S.A.D. Maler und Anstreicher, C-256/19, EU:C:2020:684, t. 31).

27      Područje primjene Povelje, u pogledu djelovanja država članica, definirano je u njezinu članku 51. stavku 1., prema kojem se odredbe Povelje odnose na države članice kada provode pravo Unije, pri čemu se tom odredbom potvrđuje ustaljena praksa Suda prema kojoj se temeljna prava koja se jamče u pravnom sustavu Unije primjenjuju na sve situacije uređene pravom Unije, ali ne i izvan njih (presuda od 19. studenoga 2019., A. K. i dr. (Neovisnost Disciplinskog vijeća Vrhovnog suda), C-585/18, C-624/18 i C-625/18, EU:C:2019:982, t. 78. i navedena sudska praksa).

28      U ovom slučaju, što se tiče, konkretnije, članka 47. Povelje, na koji se odnosi zahtjev za prethodnu odluku, valja utvrditi da sud koji je uputio zahtjev ne navodi nijednu odredbu prava Unije koja bi se primjenjivala u glavnom postupku i ne navodi nijedan element koji bi upućivao na to da glavni predmet ulazi u područje primjene odredbi tog prava.

29      Iz prethodno navedenog proizlazi da sud koji je uputio zahtjev nije podnio nikakvu informaciju koja bi upućivala na to da se glavni postupak odnosi na tumačenje ili primjenu pravnog pravila Unije koje se primjenjuje na nacionalnoj razini. Stoga članak 47. Povelje nije relevantan za ovaj predmet.

30      Na drugom mjestu, valja podsjetiti na to da je člankom 19. stavkom 1. drugim podstavkom UEU-a predviđeno da države članice osiguravaju pravne lijekove dostatne da bi se pojedincima osiguralo da će se poštovati njihovo pravo na djelotvornu sudsku zaštitu u područjima obuhvaćenima pravom Unije. Stoga je na državama članicama da predvide sustav pravnih lijekova i postupaka koji u tim područjima osiguravaju djelotvoran sudski nadzor (presuda od 26. ožujka 2020., Miasto Łowicz i Prokurator Generalny, C-558/18 i C-563/18, EU:C:2020:234, t. 32. i navedena sudska praksa).

31      Kad je riječ o području primjene članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU-a, iz sudske prakse Suda proizlazi, među ostalim, da se ta odredba odnosi na „područja obuhvaćena pravom Unije”, neovisno o situaciji u kojoj ga države članice provode, u smislu članka 51. stavka 1. Povelje (presuda od 26. ožujka 2020., Miasto Łowicz i Prokurator Generalny, C-558/18 i C-563/18, EU:C:2020:234, t. 33. i navedena sudska praksa).

32      Tako je cilj članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU-a, osobito, njegova primjena na sva nacionalna tijela koja kao sudovi mogu odlučivati o pitanjima koja se odnose na primjenu ili tumačenje prava Unije i koja su stoga područja koja su obuhvaćena tim pravom (presuda od 26. ožujka 2020., Miasto Łowicz i Prokurator Generalny, C-558/18 i C-563/18, EU:C:2020:234, t. 34. i navedena sudska praksa).

33      To je tako u slučaju suca pojedinca koji čini sastav suda koji je uputio zahtjev i koji u svojem svojstvu člana hrvatskog suda može biti pozvan odlučivati o pitanjima koja se odnose na primjenu ili tumačenje prava Unije te je on – kao „sud” u smislu tog prava – dio hrvatskog sustava pravnih lijekova u „područjima obuhvaćenima pravom Unije”, u smislu članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU-a, na način da taj sudac treba ispunjavati zahtjeve djelotvorne sudske zaštite (vidjeti u tom smislu presudu od 26. ožujka 2020., Miasto Łowicz i Prokurator Generalny, C-558/18 i C-563/18, EU:C:2020:234, t. 35. i navedenu sudsku praksu).

34      Međutim, treba podsjetiti na to da je prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda postupak utvrđen člankom 267. UFEU-a instrument suradnje između Suda i nacionalnih sudova zahvaljujući kojem Sud nacionalnim sudovima daje elemente za tumačenje prava Unije koji su im potrebni za rješavanje spora koji se pred njima vodi. Ipak, smisao prethodnog postupka nije davanje savjetodavnih mišljenja o općenitim ili hipotetskim pitanjima, nego stvarna potreba za učinkovitim rješavanjem spora (presuda od 26. ožujka 2020., Miasto Łowicz i Prokurator Generalny, C-558/18 i C-563/18, EU:C:2020:234, t. 44. i navedena sudska praksa).

35      Kao što to proizlazi iz samog teksta članka 267. UFEU-a, zahtijevana prethodna odluka treba biti „potrebna” kako bi sudu koji je uputio zahtjev omogućila „[da] don[ese] presudu” u predmetu o kojem odlučuje (presuda od 26. ožujka 2020., Miasto Łowicz i Prokurator Generalny, C-558/18 i C-563/18, EU:C:2020:234, t. 45. i navedena sudska praksa).

36      Tako je Sud opetovano podsjetio na to da iz izričaja i strukture članka 267. UFEU-a proizlazi da je pretpostavka za odlučivanje u prethodnom postupku, među ostalim, činjenica da je pred nacionalnim sudovima uistinu u tijeku postupak u okviru kojeg ti sudovi trebaju donijeti odluku koja može uzeti u obzir presudu kojom se odlučuje o prethodnom pitanju (presuda od 26. ožujka 2020., Miasto Łowicz i Prokurator Generalny, C-558/18 i C-563/18, EU:C:2020:234, t. 46. i navedena sudska praksa).

37      U okviru takvog postupka tako treba postojati poveznica između navedenog spora i odredbi prava Unije čije se tumačenje traži, poput one da je to tumačenje objektivno potrebno za odluku koju sud koji je uputio zahtjev treba donijeti (presuda od 26. ožujka 2020., Miasto Łowicz i Prokurator Generalny, C-558/18 i C-563/18, EU:C:2020:234, t. 48. i navedena sudska praksa).

38      U predmetnom slučaju valja utvrditi, prvo, da meritum glavnog postupka nema nikakvu poveznicu s pravom Unije, konkretno s člankom 19. stavkom 1. drugim podstavkom UEU-a na koji se odnosi prethodno pitanje, i da iz zahtjeva za prethodnu odluku ne proizlazi da sud koji je uputio zahtjev pri meritornom rješavanju tog spora treba primijeniti to pravo, konkretno tu odredbu.

39      Nadalje, ne čini se da odgovor Suda na postavljeno prethodno pitanje može sudu koji je uputio zahtjev pružiti tumačenje prava Unije koje bi mu omogućilo da riješi postupovna pitanja nacionalnog prava prije nego bi mogao donijeti meritornu odluku u sporovima koji se pred njim vode, s obzirom na to da je, kao što to proizlazi iz odluke kojom je upućeno prethodno pitanje, taj sud već odlučio o meritumu glavnog predmeta i da se to prethodno pitanje odnosi na otpremu njegove odluke.

40      Kad je riječ o navodu suda koji je uputio zahtjev prema kojem kašnjenje u otpremanju sudskih odluka može rezultirati time da sudac pojedinac koji čini sastav tog suda donese manji broj odluka od onoga koji se od njega uobičajeno zahtijeva i da, slijedom toga, protiv njega može biti pokrenut stegovni postupak, on nije relevantan za taj predmet. Naime, iako sud koji je uputio zahtjev iznosi nacionalne odredbe primjenjive u tom pogledu, iz spisa kojim raspolaže Sud ne proizlazi da bi takva opasnost u pogledu navedenog suca bila stvarna. U svakom slučaju, postavljeno prethodno pitanje ne odnosi se na nacionalni propis relevantan za taj stegovni postupak, a pitanje eventualnog utvrđivanja stegovne odgovornosti tog suca u glavnom se predmetu ne postavlja.

41      Iz svega prethodno navedenog proizlazi da zahtjev za prethodnu odluku treba proglasiti očito nedopuštenim.

 Troškovi

42      Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (deseto vijeće) odlučuje:

Zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Visoki trgovački sud Republike Hrvatske odlukom od 3. svibnja 2022. očito je nedopušten.

U Luxembourgu 3. listopada 2023.

*      Jezik postupka: hrvatski