1

Svojom tužbom Europska komisija zahtijeva od Suda da utvrdi da je Republika Malta povrijedila obveze koje ima na temelju članka 110. UFEU‑a time što je na motorna vozila registrirana u drugim državama članicama prije 1. siječnja 2009., a koja su unesena u Maltu nakon tog datuma, primijenila višu godišnju naknadu za promet od one koja se primjenjuje na slična vozila registrirana u Malti prije navedenog datuma.

2

Člankom 2. stavkom 1. Motor Vehicles Registration and Licensing Acta (Zakon o registraciji motornih vozila), kako je izmijenjen Zakonom XV. iz 2016., koji se nalazi u poglavlju 368. malteških zakona (u daljnjem tekstu: Zakon o registraciji), određuje se:

„U ovom zakonu, osim ako kontekst ne upućuje na drukčije značenje:

[…]

,naknada za promet’ znači naknada koja se plaća prilikom registracije motornog vozila i nakon toga svake godine;

[…]

,porez na registraciju’ znači registracijska pristojba koja se primjenjuje i ubire u skladu s člankom 3.;

[…]”

3

Člankom 3. stavkom 1. Zakona o registraciji predviđa se:

„[Tijelo nadležno za prijevoz u Malti] u ime vlade primjenjuje i naplaćuje porez na registraciju i naknadu za promet, čiji su stopa i iznos propisani ovim zakonom prilikom registracije i izdavanja odobrenja za:

osim ako se na vozilo primjenjuje oslobođenje na temelju ovog zakona ili ako je već registrirano i ima odobrenje u drugoj zemlji i ako je privremeno uneseno ili uvezeno u Maltu u skladu s odredbama članka 18. […]”

4

Članak 8. tog zakona glasi kako slijedi:

„(1)   Porez na registraciju za vozila kategorija M1, M2 i M3 plaća se na temelju vrijednosti registracije motornog vozila razvrstanog ili privremeno razvrstanog na drugi popis, po stopi ili u iznosu navedenom za predmetnu kategoriju i u skladu s kriterijima definiranima na svakom popisu:

[p]od uvjetom da za rabljena vozila kategorije M1 razvrstana na drugi popis osim onih iz članka 6. stavka 2., ona ne premašuje amortiziranu rezidualnu poreznu vrijednost istog ili sličnog motornog vozila na malteškom tržištu.

(2)   Porez na registraciju vozila kategorija N1, N2 i N3 odgovara stopama ili iznosima navedenima u prvom prilogu.

(3)   Kad je riječ o automobilskim vozilima unesenima u Maltu koja su unajmljena ili uzeta u leasing u drugoj državi članici i za koje se plaća porez na registraciju na temelju članka 3. stavka 2., porez koji se plaća na registraciju jest porez iz članka 3. stavka 3.

(4)   Motorna vozila kategorije M1 čije su razine emisija CO2 jednake ili veće od 221 g/km (i čija razina emisija odgovara najnovijoj europskoj normi, najnovijoj europskoj normi minus jedan ili najnovijoj europskoj normi minus dva) i motocikle čiji je obujam jednak ili veći od 801 cc, koji se prvi put registriraju kod [tijela nadležnog za promet u Malti] na temelju ovog zakona, mogu se registrirati za korištenje na malteškim cestama isključivo subotom, nedjeljom, nacionalnim blagdanima i drugim praznicima.

Porez na registraciju navedenih motornih vozila kategorije M1 i motocikala primjenjuje se po stopi utvrđenoj u drugom prilogu ovom zakonu.

(5)   Prilikom registracije motornih vozila kategorije M1 i motocikala registriranih u skladu sa stavcima 3. i 4., i svake godine nakon toga, plaća se naknada za promet po punoj stopi utvrđenoj u četvrtom prilogu.

[…]”

5

U četvrtom prilogu Zakonu o registraciji utvrđena je razlika između, s jedne strane, vozila registriranih u Malti prije 1. siječnja 2009., na koja se primjenjuje naknada za promet izračunana na temelju obujma motora vozila, načina pogona (dizel ili benzin) i godine proizvodnje vozila, kao i, s druge strane, vozila registriranih u Malti nakon 1. siječnja 2009., na koja se primjenjuje naknada za promet koja se izračunava na temelju emisija CO2 (benzinski motori), emisija CO2 i čestica (dizelski motori) i godine proizvodnje.

6

Komisija je 7. lipnja 2019. – nakon što je ocijenila da je četvrti prilog Zakonu o registraciji protivan članku 110. UFEU‑a zbog toga što se na motorna vozila registrirana u svim državama članicama osim u Republici Malti prije 1. siječnja 2009. i unesena u Maltu nakon tog datuma primjenjuje viša godišnja naknada za promet (u daljnjem tekstu: TAC) od one koja se primjenjuje na slična vozila registrirana u Malti prije navedenog datuma – uputila službenu opomenu toj državi članici.

7

Republika Malta odgovorila je dopisom od 26. kolovoza 2019. u kojem je, kao prvo, navela da su sustav poreza na registraciju vozila i sustav TAC‑a komplementarni, tako da se usklađenost potonjeg sustava s člankom 110. UFEU‑a ne može zasebno ispitivati. Kao drugo, navela je da se sustav uveden četvrtim prilogom Zakonu o registraciji u pogledu TAC‑a koji se primjenjuje na vozila registrirana u Malti nakon 1. siječnja 2009. (u daljnjem tekstu: novi sustav) temelji na načelu da onečišćivač plaća te se njime u povoljniji položaj stavljaju nova, manja i čišća vozila. Kao treće, tvrdila je da primjena novog sustava na vozila registrirana u Malti prije 1. siječnja 2009. kažnjava one koji su kupili svoje vozilo prije navedenog datuma. Kao četvrto, navela je da će se analizirati izmjene Zakona o registraciji koje omogućavaju ispravljanje diskriminacije koju, prema Komisijinu mišljenju, četvrti prilog tom zakonu uvodi u odnosu na vozila uvezena u Maltu nakon 1. siječnja 2009.

8

Komisija je 9. lipnja 2021. donijela obrazloženo mišljenje u kojem je ponovila da se, prema njezinu mišljenju, sustavom TAC‑a uspostavljenim četvrtim prilogom Zakonu o registraciji povređuje članak 110. UFEU‑a. Istaknula je da izmjene koje je Republika Malta spomenula u svojem dopisu od 26. kolovoza 2019. još uvijek nisu donesene, da ih ona nije uzela u obzir u svojoj ocjeni, ali da je iz činjenice da su te izmjene bile predložene zaključila da Republika Malta priznaje postojanje diskriminacije o kojoj je riječ. Stoga je pozvala Republiku Maltu da postupi u skladu s obrazloženim mišljenjem u roku od dva mjeseca.

9

Dopisom od 5. kolovoza 2021. Republika Malta odgovorila je na to obrazloženo mišljenje dodatno precizirajući koje zakonodavne mjere namjerava poduzeti radi ispravljanja navodne povrede. Osim toga, ta je država članica ponovno istaknula štetne posljedice do kojih bi dovela primjena novog sustava na cijeli vozni park automobila registriranih u Malti prije 1. siječnja 2009. za vlasnike tih vozila. Naime, takvom bi se primjenom povrijedila legitimna očekivanja tih vlasnika koji su, u skladu sa sustavom koji se primjenjivao prije donošenja četvrtog priloga Zakonu o registraciji (u daljnjem tekstu: stari sustav), u trenutku registracije svojeg vozila u tom pogledu platili porez te nisu očekivali da će naknadno doći do bilo kakvog drugog poreznog davanja. U tom je kontekstu Republika Malta naglasila da valja uzeti u obzir socijalne posljedice koje bi takva promjena imala, a koje proizlaze iz vjerojatnosti da vozila obuhvaćena starim sustavom pripadaju osobama koje se nalaze u neizvjesnoj financijskoj situaciji.

10

Budući da je svojim odgovorom Republika Malta nije uvjerila, Komisija je odlučila pokrenuti ovaj postupak.

11

U prilog svojoj tužbi Komisija ističe samo jedan prigovor, koji se temelji na tvrdnji da je Republika Malta povrijedila članak 110. UFEU‑a jer se sustavom uspostavljenim četvrtim prilogom Zakonu o registraciji u pogledu određivanja iznosa TAC‑a diskriminiraju rabljena vozila registrirana u drugoj državi članici prije 1. siječnja 2009. i uvezena u Maltu nakon tog datuma.

12

Na prvom mjestu Komisija ističe da se, u skladu s tim sustavom, vozila registrirana u Malti prije 1. siječnja 2009. trebaju oporezivati prema starom sustavu, u skladu s kojim se TAC izračunava na temelju obujma motora vozila, načina pogona (dizel ili benzin) i godine proizvodnje. S druge strane, vozila registrirana u Malti nakon tog datuma trebaju se oporezivati prema novom sustavu, u skladu s kojim se TAC izračunava na temelju emisija CO2 za motorna vozila s benzinskim motorom, emisija CO2 i čestica za motorna vozila s dizelskim motorom i godine proizvodnje za te dvije kategorije vozila.

13

Budući da nije sporno da je TAC koji se primjenjuje na temelju novog sustava viši od onoga koji se primjenjuje u skladu sa starim sustavom, smatra da se na vozila registrirana u Malti prije 1. siječnja 2009. primjenjuje manji TAC u odnosu na slična vozila registrirana u drugoj državi članici i unesena u Maltu nakon tog datuma. U tom kontekstu Komisija daje nekoliko primjera koji, prema njezinu mišljenju, potkrepljuju tu tvrdnju.

14

Komisija podsjeća na to da članak 110. UFEU‑a obvezuje svaku državu članicu da odabere i uredi poreze na automobilska vozila na način da učinak takvih poreza nije davanje prednosti prodaji domaćih rabljenih vozila, a time i odvraćanje od uvoza sličnih rabljenih vozila iz drugih država članica (presuda od 7. srpnja 2011., Nisipeanu, C‑263/10, EU:C:2011:466, t. 25.).

15

Komisija u tom smislu upućuje na ustaljenu sudsku praksu Suda koja osobito proizlazi iz presuda od 11. prosinca 1990., Komisija/Danska (C‑47/88, EU:C:1990:449, t. 17.), od 3. lipnja 2010., Kalinchev (C‑2/09, EU:C:2010:312, t. 32. i 40.) kao i od 7. travnja 2011., Tatu (C‑402/09, EU:C:2011:219, t. 55.), prema kojoj su rabljena automobilska vozila iz drugih država članica, koja predstavljaju „proizvode drugih država članica” u smislu članka 110. UFEU‑a, vozila koja se prodaju u svim drugim državama članicama osim države članice o kojoj je riječ i koja u slučaju da ih kupi rezident potonje države članice mogu biti uvezena i stavljena u promet u toj državi članici, dok su slična domaća vozila, koja predstavljaju „domaće proizvode” u smislu članka 110. UFEU‑a, rabljena automobilska vozila iste vrste, istih karakteristika i istog stanja dotrajalosti koja se prodaju u državi članici o kojoj je riječ.

16

Međutim, prema Komisijinu mišljenju, sustav uveden četvrtim prilogom Zakonu o registraciji u dijelu u kojem se njime određuje iznos TAC‑a ne uzima u obzir datum prve registracije vozila kada je ona bila u državi članici koja nije Republika Malta prije 1. siječnja 2009., tako da bi tim sustavom došlo do većeg oporezivanja vozila uvezenih iz druge države članice od onoga u pogledu vozila registriranih u Malti prije tog datuma.

17

Komisija iz toga zaključuje da je, poput portugalskog poreznog sustava koji uređuje godišnji porez na promet automobilskih vozila registriranih u Portugalu, za koji je Sud rješenjem od 17. travnja 2018., dos Santos (C‑640/17, EU:C:2018:275), presudio da je protivan članku 110. UFEU‑a, učinak sustava uvedenog četvrtim prilogom Zakonu o registraciji poticanje povoljnog oporezivanja domaćih rabljenih automobilskih vozila i odvraćanje od prijenosa sličnih rabljenih automobilskih vozila iz drugih država članica, čime se povređuje navedeni članak.

18

Na drugom mjestu Komisija osporava argumente koje je Republika Malta istaknula u okviru predsudskog postupka kako bi opravdala usklađenost četvrtog priloga Zakonu o registraciji s člankom 110. UFEU‑a.

19

U tom pogledu ističe, kao prvo, da argument Republike Malte u vezi s komplementarnosti poreza na registraciju i TAC‑a nije osnovan jer usklađenost potonjeg poreza s pravom Unije treba ocjenjivati neovisno o bilo kojem drugom porezu na vozila. Osim toga, čak i da su ta dva poreza imala istu pravnu osnovu u malteškom zakonodavstvu, ne postoji međusobna povezanost u pogledu načina na koji se izračunavaju s obzirom na to da se porez na registraciju naplaćuje samo jednom, dok bi se TAC obračunavao svake godine. Naposljetku, čak i pod pretpostavkom da je Republika Malta smatrala svrsishodnim oporezivati vozila registrirana u Malti prije 1. siječnja 2009. prema starom sustavu, ona bi kompenzacijskom mjerom lako mogla ispraviti diskriminaciju do koje je došlo na temelju četvrtog priloga Zakonu o registraciji tako da jednostavno odobri isti porezni tretman za uvezena rabljena vozila koja su registrirana u drugoj državi članici prije tog datuma.

20

Kao drugo, tvrdi da postizanje cilja zaštite okoliša, u ovom slučaju uvođenjem u novom sustavu načela da onečišćivač plaća, ne oslobađa državu članicu obveze izbjegavanja svake diskriminacije. Usto, kao što je to Sud već presudio u točki 60. presude od 7. travnja 2011., Tatu (C‑402/09, EU:C:2011:219), cilj zaštite okoliša u ovom se slučaju može ostvariti na potpuniji i dosljedniji način povećavanjem okolišne komponente TAC‑a za sva vozila određene starosti registrirana prije 1. siječnja 2009., neovisno o tome je li riječ o uvezenim rabljenim vozilima ili „domaćim” vozilima.

21

Kao treće, smatra da se razmatranjima koja se odnose na povredu načela zaštite legitimnih očekivanja i socijalnih posljedica koje bi nastale zbog primjene novog sustava oporezivanja domaćeg automobilskog voznog parka registriranog prije 1. siječnja 2009. ne može opravdati povreda temeljnog načela nediskriminacije navedenog u članku 110. UFEU‑a, s obzirom na to da bi malteška tijela mogla lako odgovoriti na te probleme, pridržavajući se pritom članka 110. UFEU‑a, tako da se na sva vozila koja su registrirana prije tog datuma, bilo u Malti bilo u drugoj državi članici, primijeni stari sustav.

22

Na trećem i posljednjem mjestu Komisija naglašava da postupak koji je u tijeku kako bi Republika Malta izmijenila Zakon o registraciji nema nikakav utjecaj na predmetnu tužbu. Naime, s jedne strane, podsjeća da Republika Malta još nije formalno donijela nijednu izmjenu. S druge strane, iz ustaljene sudske prakse Suda proizlazi da se postojanje povrede obveze treba ocjenjivati s obzirom na stanje u državi članici kakvo je bilo u trenutku isteka roka određenog u obrazloženom mišljenju, odnosno u ovom slučaju na dan 9. kolovoza 2021.

23

Republika Malta ističe, kao prvo, da nijedno vozilo nije proizvedeno u Malti, tako da su sva vozila nužno uvezena u tu državu članicu. Zbog nepostojanja lokalnog tržišta vozila, ona dakle nikada nije ni mogla razmišljati o donošenju bilo kakvog zakonodavstva s ciljem zaštite takvog tržišta. Prema tome, svako upućivanje na „domaće proizvode” u usporedbi s „uvezenim proizvodima” u kontekstu malteškog tržišta vozila predstavlja apsurd i čistu fikciju. Stoga smatra da treba odbiti sve Komisijine pravne argumente s obzirom na to da se temelje na takvoj fikciji.

24

Osim toga, tvrdi da se razlika koja se u sustavu uvedenom četvrtim prilogom Zakonu o registraciji pravi u pogledu određivanja iznosa TAC‑a ne temelji na činjenici da je vozilo o kojem je riječ proizvedeno u Malti ili uvezeno iz druge države članice, u kojem slučaju očito postoji povreda članka 110. UFEU‑a, nego na datumu registracije navedenog vozila.

25

Kao drugo, Republika Malta ističe da se nijedno vozilo ne može upotrebljavati na malteškim cestama ako njegov vlasnik prilikom uvoza u Maltu i registracije u toj državi članici nije platio porez na registraciju, a zatim i TAC. Stoga smatra da, suprotno onomu što tvrdi Komisija, porez na registraciju i TAC treba smatrati dijelom jedinstvenog i sveobuhvatnog poreznog sustava, tako da bi ocjenjivanje jednog od njegovih sastavnih dijelova odvojeno od drugog neizbježno dovelo do nepoštenih i nepravednih zaključaka.

26

U tom kontekstu Republika Malta ističe da se, kad je riječ o određivanju iznosa TAC‑a, različitim postupanjem koje je uvedeno četvrtim prilogom Zakonu o registraciji u odnosu na vozila registrirana u Malti prije 1. siječnja 2009., dakle u okviru starog sustava, i ona registrirana nakon tog datuma, dakle u okviru novog sustava, uzima u obzir okolnost da su vlasnici vozila registriranih u okviru starog sustava trebali plaćati znatno viši porez na registraciju od onoga koji trebaju platiti vlasnici vozila registriranih u okviru novog sustava, a na koje se u zamjenu primjenjuje TAC koji se razlikuje ovisno o emisiji CO2 njihovih vozila.

27

Sustav je dakle po njezinu mišljenju osmišljen tako da rezultira pravednim sveobuhvatnim oporezivanjem vozilâ i spriječi štetu koju bi u protivnom slučaju pretrpjela vozila registrirana u Malti prije 2009. zbog smanjenja poreza na registraciju koje proizlazi iz izmjena usvojenih 2009. Stoga, prema mišljenju Republike Malte, valja smatrati da vozila registrirana u Malti prije 1. siječnja 2009. i ona registrirana nakon tog datuma pripadaju dvjema objektivno različitim kategorijama koje, zbog reforme poreznog sustava, nisu usporedive i stoga ne mogu biti diskriminirajuće.

28

Kako bi potkrijepila taj argument, Republika Malta upućuje na tablicu iz Priloga 1. svojem odgovoru na tužbu, koja sadržava usporedbu sedam modela vozila koja su najčešće registrirana u Malti, iz koje proizlazi da je naplata višeg TAC‑a za vozila registrirana nakon 1. siječnja 2009. u odnosu na TAC naplaćivan za vozila registrirana prije tog datuma predstavljala pravičnu mjeru kako bi se ukupno porezno opterećenje koje snose vlasnici vozila registriranih prije 2009. što je više moguće približilo onomu koje snose vlasnici vozila registriranih nakon 1. siječnja 2009.

29

Stoga smatra da naplaćivanje višeg TAC‑a za vozila registrirana nakon 1. siječnja 2009. ne dovodi ni do kakve diskriminacije između vozila registriranih prije tog datuma i onih registriranih nakon navedenog datuma, nego naprotiv doprinosi izbjegavanju diskriminacije i očite nepravde koju bi pretrpjeli vlasnici vozila registriranih prije 1. siječnja 2009. ako bi se bez razlike trebao primijeniti isti TAC. Naime, ubiranje jednakog iznosa TAC‑a ni na koji način ne bi omogućilo vlasnicima potonjih vozila amortizaciju većeg poreza na registraciju koji su platili, što neizbježno dovodi do toga da će se rezidualna vrijednost tih vozila znatno umanjiti u odnosu na onu vozila registriranih nakon tog datuma.

30

Naposljetku, Republika Malta dodaje da se vozila registrirana u drugoj državi članici prije 1. siječnja 2009. i uvezena u Maltu nakon tog datuma ne mogu izjednačiti s vozilima koja su registrirana u Malti prije navedenog datuma, s obzirom na to da se na prva vozila u njihovoj državi članici podrijetla primjenjivao potpuno različit sustav poreza na registraciju.

31

Kao treće, Republika Malta ponovno ističe da je cilj novog sustava zaštita okoliša primjenom načela onečišćivač plaća kojim se prednost daje novim, manjim i čišćim vozilima. U okviru novog sustava stopa TAC‑a povećavala bi se razmjerno starosti vozila te na temelju njegovih ukupnih emisija CO2. Tvrdi da je taj je sustav zapravo namijenjen poticanju kupnje vozila koja manje zagađuju kao i češćeg obnavljanja vozila, s obzirom na to da bi stopa TAC‑a bila fiksna prvih pet godina nakon registracije svakog vozila.

32

Kao četvrto, Republika Malta podsjeća na to da bi se primjenom novog sustava oporezivanja na cijeli automobilski vozni park registriran u Malti prije 1. siječnja 2009. kažnjavale osobe koje su kupile svoje vozilo prije tog datuma, s obzirom na to da bi takva primjena dovela do znatnog smanjenja rezidualne vrijednosti predmetnih vozila te bi se njihovim vlasnicima nametnulo visoko porezno opterećenje prilikom naplate TAC‑a, iako su već bili podvrgnuti takvom poreznom opterećenju pri registraciji. Stoga smatra da bi prelazak na novi sustav ugrozio legitimna očekivanja vlasnika vozila registriranih u Malti u okviru starog sustava. Usto, navodi da navedena primjena ne bi uzimala u obzir socijalne posljedice koje proizlaze iz činjenice da vozila obuhvaćena starim sustavom u pravilu pripadaju osobama čija je financijska situacija neizvjesna.

33

Kao peto i posljednje, Republika Malta navodi da je malteški parlament već odobrio izmjene Zakona o registraciji kojima bi se ispravila navodna povreda članka 110. UFEU‑a i da će stupiti na snagu 1. siječnja 2024., pri čemu ipak pojašnjava da su te izmjene bile dostavljene Komisiji samo u duhu suradnje i postizanja kompromisa te da ni na koji način ne podrazumijevaju priznanje postojanja bilo kakve povrede ili diskriminacije.

34

Na prvom mjestu valja podsjetiti na to da, kao što to proizlazi iz ustaljene sudske prakse Suda, postojanje povrede obveze treba procjenjivati s obzirom na stanje u predmetnoj državi članici kakvo je bilo u trenutku isteka roka određenog u obrazloženom mišljenju te da naknadno nastale promjene Sud ne može uzeti u obzir (presuda od 21. rujna 2023., Komisija/Njemačka (Zaštita posebnih područja očuvanja), C‑116/22, EU:C:2023:687, t. 29. i navedena sudska praksa).

35

Stoga u ovom slučaju odobrenje malteškog parlamenta nakon isteka roka određenog u obrazloženom mišljenju od 9. lipnja 2021. u pogledu izmjena Zakona o registraciji navedenih u točki 33. ove presude nema nikakav utjecaj na predmet ove tužbe niti na njezinu osnovanost.

36

Na drugom mjestu, kao što je to Sud više puta presudio, članak 110. UFEU‑a predstavlja dopunu odredbi koje se odnose na ukidanje carina i davanja s istovrsnim učinkom. Cilj te odredbe UFEU‑a je osigurati slobodno kretanje robe između država članica u normalnim uvjetima tržišnog natjecanja uklanjanjem svih oblika zaštite koji mogu nastati zbog primjene diskriminatornih nacionalnih poreza na proizvode koji potječu iz drugih država članica (presuda od 3. lipnja 2010., Kalinchev, C‑2/09, EU:C:2010:312, t. 37. i navedena sudska praksa).

37

U tu svrhu, člankom 110. prvim stavkom UFEU‑a svakoj državi članici zabranjuje se da na proizvode iz drugih država članica naplaćuje nacionalne poreze koji su viši od onih koji se naplaćuju na slične domaće proizvode.

38

Stoga je cilj te odredbe osigurati potpunu neutralnost nacionalnih poreza u pogledu tržišnog natjecanja između proizvoda koji se već nalaze na domaćem tržištu i uvezenih proizvoda (presuda od 7. travnja 2011., Tatu, C‑402/09, EU:C:2011:219, t. 35. i navedena sudska praksa).

39

U tom smislu Sud je presudio da je sustav oporezivanja u skladu s člankom 110. UFEU‑a samo ako je definiran i uređen na način da se njime isključuje svaka mogućnost da se uvezeni proizvodi oporezuju strože nego domaći proizvodi tako da ni u kojem slučaju ne može imati diskriminatoran učinak (presuda od 3. lipnja 2010., Kalinchev, C‑2/09, EU:C:2010:312, t. 38 i navedena sudska praksa).

40

Sud je u tom kontekstu pojasnio da povreda članka 110. prvog stavka UFEU‑a postoji ako su porez na uvezeni proizvod i porez na sličan domaći proizvod izračunati na različit način i na temelju različitih postupaka što je, u određenim slučajevima, rezultiralo višim porezom na uvezene proizvode (presuda od 3. lipnja 2010., Kalinchev, C‑2/09, EU:C:2010:312, t. 39. i navedena sudska praksa).

41

Stoga se zabrana propisana člankom 110. UFEU‑a treba primjenjivati svaki put kad je nacionalni porez države članice takve naravi da se njime destimulira uvoz dobara podrijetlom iz drugih država članica u korist sličnih domaćih proizvoda (presuda od 19. prosinca 2013., X, C‑437/12, EU:C:2013:857, t. 38.).

42

Međutim, s jedne strane, iz sudske prakse Suda proizlazi da porezi koji se primjenjuju na motorna vozila, kao što su primjerice porez na promet vozila i porez na registraciju, predstavljaju nacionalne poreze država članica (vidjeti u tom smislu presude od 15. ožujka 2001., Komisija/Francuska, C‑265/99, EU:C:2001:169, t. 51., kao i od 19. prosinca 2013., X, C‑437/12, EU:C:2013:857, t. 20. i navedenu sudsku praksu).

43

S druge strane, nije sporno da su automobilska vozila koja su prisutna na tržištu države članice njezini „domaći proizvodi” u smislu članka 110. UFEU‑a. Kada se ti proizvodi stavljaju u prodaju na tržište rabljenih vozila te države članice, treba ih smatrati „proizvodima sličnima” uvezenim rabljenim vozilima iste vrste, istih karakteristika i istog stanja dotrajalosti (presuda od 7. srpnja 2011., Nisipeanu, C‑263/10, EU:C:2011:466, t. 24. i navedena sudska praksa).

44

Članak 110. UFEU‑a stoga obvezuje svaku državu članicu da odabere i uredi poreze na automobilska vozila na način da učinak takvih poreza nije davanje prednosti prodaji domaćih rabljenih vozila i odvraćanje od uvoza sličnih rabljenih vozila (presuda od 7. travnja 2011., Tatu, C‑402/09, EU:C:2011:219, t. 56.).

45

U tom kontekstu, Sud je među ostalim presudio da se članku 110. UFEU‑a protivi propis države članice na temelju kojeg se jedinstveni porez na promet koji je ona utvrdila ubirao za laka motorna vozila za prijevoz putnika koja su registrirana ili upisana u navedenoj državi članici, a da se nije uzeo u obzir datum prve registracije vozila ako je do nje došlo u drugoj državi članici, s posljedicom da je oporezivanje vozila uvezenih iz druge države članice bilo veće od oporezivanja sličnih domaćih vozila. Naime, učinak takvog propisa je poticanje prodaje domaćih rabljenih vozila i na taj način odvraćanje od uvoza sličnih rabljenih vozila (vidjeti u tom smislu rješenje od 17. travnja 2018., dos Santos, C‑640/17, EU:C:2018:275, t. 21. i 22.).

46

Stoga, s obzirom na tu sudsku praksu valja provjeriti je li učinak sustava uvedenog četvrtim prilogom Zakonu o registraciji u pogledu određivanja iznosa TAC‑a onakav kakav je opisan u prethodnoj točki ove presude, tako da se, kao što to tvrdi Komisija, njime povređuje zabrana diskriminacije iz članka 110. UFEU‑a.

47

U tom pogledu, kao prvo, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 43. ove presude i suprotno argumentu Republike Malte o nepostojanju malteškog tržišta vozila, valja istaknuti da vozila registrirana u Malti i stavljena u prodaju na tržište rabljenih vozila te države članice treba smatrati „sličnim domaćim proizvodima”, u smislu članka 110. UFEU‑a, u odnosu na uvezena rabljena vozila iste vrste, istih karakteristika i istog stanja dotrajalosti.

48

Kao drugo, kao što to proizlazi iz članka 3. stavka 1. i članka 8. stavka 5. Zakona o registraciji, TAC se primjenjuje na motorna vozila uvezena ili proizvedena u Malti i naplaćuje se prilikom registracije takvih vozila i nakon toga svake godine.

49

Kao treće, nesporno je da se u okviru sustava uvedenog četvrtim prilogom Zakonu o registraciji primjenjuje različit TAC ovisno o tome odnosi li se na vozila registrirana u Malti prije ili nakon 1. siječnja 2009. Konkretno, za vozila registrirana u Malti prije tog datuma, TAC se izračunava na temelju obujma motora vozila, načina pogona (dizel ili benzin) i godine proizvodnje. Nasuprot tomu, kad je riječ o vozilima registriranima u Malti nakon tog datuma, TAC se izračunava na temelju emisija CO2 (benzinski motori), emisija CO2 i čestica (dizelski motori) i godine proizvodnje za te dvije vrste motora.

50

Kao četvrto, iz podnesaka stranaka proizlazi da je zbog tih različitih načina izračuna, iznos TAC‑a koji se primjenjuje na vozila registrirana u Malti nakon 1. siječnja 2009. viši od iznosa TAC‑a koji se primjenjuje na slična vozila registrirana u Malti prije tog datuma, što potvrđuju primjeri koje je Komisija iznijela Sudu i koje Republika Malta nije osporavala.

51

Stoga je učinak sustava uvedenog četvrtim prilogom Zakonu o registraciji u pogledu određivanja iznosa TAC‑a takav da se na rabljena vozila prodana u Malti nakon što su ondje registrirana prije 1. siječnja 2009. primjenjuje niži TAC u odnosu na slična rabljena vozila registrirana u državi članici koja nije Republika Malta prije tog datuma i unesena u Maltu nakon navedenog datuma.

52

Dakle, takav se sustav, koji je je stroži od onog koji se primjenjuje na slična domaća rabljena vozila registrirana u Malti prije 1. siječnja 2009., primjenjuje na rabljena vozila koja su prvi put registrirana u državi članici koja nije Republika Malta prije navedenog datuma i uvezena u potonju državu članicu nakon tog datuma, s obzirom na to da se njime ne uzima u obzir datum registracije uvezenih vozila u drugim državama članicama. Stoga je učinak takvog sustava poticanje prodaje domaćih rabljenih vozila i na taj način odvraćanje od uvoza sličnih rabljenih vozila (vidjeti po analogiji rješenje od 17. travnja 2018., dos Santos, C‑640/17, EU:C:2018:275, t. 21.).

53

Na trećem mjestu, argumenti Republike Malte kojima se nastoji dokazati usklađenost sustava uvedenog četvrtim prilogom Zakonu o registraciji s člankom 110. UFEU‑a ne mogu dovesti u pitanje tu ocjenu.

54

Naime, kao prvo, kad je riječ o argumentu koji se odnosi na sveobuhvatnost poreza na registraciju i TAC‑a, valja istaknuti da, osim činjenice da ta dva poreza imaju istu pravnu osnovu u malteškom zakonodavstvu, nijedan od dokaza koje je Republika Malta dostavila, osobito iz tablice koja se navodi u Prilogu 1. njezinu odgovoru na tužbu, spomenutoj u točki 28. ove presude, ne omogućava da se utvrdi kako su navedeni porezi toliko povezani da bi njihovo zajedničko ocjenjivanje bilo opravdano.

55

S jedne strane, kad je riječ o samoj naravi tih poreza, porez na registraciju plaća se zbog registracije vozila u Malti, dok se TAC plaća zbog posjedovanja vozila ispravnog za sudjelovanje u prometu. S druge strane, kad je riječ o obvezi obračunavanja tih poreza, porez na registraciju plaća se samo jednom prilikom registracije vozila u Malti, dok TAC treba platiti prilikom registracije, a zatim i svake godine tijekom cijelog životnog vijeka vozila.

56

Usto, čak i pod pretpostavkom da se veza između poreza na registraciju i TAC‑a može smatrati utvrđenom, Republika Malta ni u kojem slučaju nije dokazala da ukupan iznos poreza na registraciju koji su platili vlasnici vozila registriranih u Malti prije 2009. i TAC‑a koji treba plaćati tijekom cijelog životnog vijeka tih vozila odgovara ukupnom iznosu poreza na registraciju koji su platili vlasnici sličnih vozila prvi put registriranih u državi članici koja nije Republika Malta prije 1. siječnja 2009. i uvezenih u potonju državu članicu nakon tog datuma i TAC‑a koji treba plaćati tijekom cijelog životnog vijeka potonjih vozila.

57

Kao drugo, kad je riječ o argumentu Republike Malte da je cilj novog sustava zaštititi okoliš primjenom načela onečišćivač plaća, dovoljno je utvrditi da ta država članica nije dokazala po čemu bi uspostava TAC‑a kojim se strože oporezuju uvezena rabljena vozila u odnosu na slična domaća rabljena vozila bila prikladna za ostvarivanje tog cilja.

58

Osim toga, kao što je to Komisija pravilno istaknula, postizanje cilja zaštite okoliša moglo bi se ostvariti na potpuniji i dosljedniji način povećanjem okolišne komponente TAC‑a za sva vozila određene dobi, odnosno za rabljena vozila registrirana prvi put prije 2009., bilo u Malti ili u drugoj državi članici. Takvo povećanje ne bi na diskriminatoran način pogodovalo domaćem tržištu rabljenih vozila na štetu stavljanja u promet uvezenih rabljenih vozila te bi osim toga bilo u skladu s načelom onečišćivač plaća (vidjeti u tom smislu presudu od 7. srpnja 2011., Nisipeanu, C‑263/10, EU:C:2011:466, t. 28. i navedenu sudsku praksu).

59

Kao treće, kad je riječ o argumentu koji se odnosi na načelo zaštite legitimnih očekivanja i na socijalna razmatranja, čak i pod pretpostavkom da to načelo i ta razmatranja predstavljaju legitiman cilj kojim bi se opravdalo predmetno različito postupanje, Republika Malta nije dokazala po čemu bi uvođenje takve razlike u postupanju bilo prikladno za ostvarivanje zaštite navedenog načela i uzimanje u obzir navedenih socijalnih razmatranja.

60

U tom kontekstu valja utvrditi, kao što je to učinila Komisija, da bi Republika Malta, ako bi smatrala da je potrebno zaštititi eventualna očekivanja vlasnika domaćeg automobilskog voznog parka registriranog u Malti prije 1. siječnja 2009., to mogla ostvariti, a da pritom ne povrijedi zabranu diskriminacije predviđenu člankom 110. UFEU‑a, tako da primijeni stari sustav kako na ta vozila tako i na vozila koja su registrirana u drugoj državi članici prije tog datuma i uvezena u Maltu nakon navedenog datuma.

61

Slijedom toga, valja zaključiti da sustav uspostavljen četvrtim prilogom Zakonu o registraciji u pogledu određivanja iznosa TAC‑a povređuje članak 110. UFEU‑a i da stoga valja prihvatiti jedini prigovor koji je Komisija istaknula.

62

Iz svih prethodnih razmatranja proizlazi da je Republika Malta povrijedila obveze koje ima na temelju članka 110. UFEU‑a time što je na motorna vozila registrirana u drugim državama članicama prije 1. siječnja 2009., a koja su unesena u Maltu nakon tog datuma, primijenila višu godišnju naknadu za promet od one koja se primjenjuje na slična vozila registrirana u Malti prije navedenog datuma.

63

U skladu s člankom 138. stavkom 1. Poslovnika Suda, stranci koja ne uspije u postupku nalaže se snošenje troškova, ako je takav zahtjev podnesen.

64

U ovom slučaju, budući da Republika Malta nije uspjela u postupku, valja joj naložiti snošenje, osim vlastitih, i Komisijinih troškova, u skladu sa zahtjevima potonje.

Slijedom navedenog, Sud (sedmo vijeće) proglašava i presuđuje: