–

za CROSS Zlín a.s., M. Šimka i L. Vaculínová, advokáti,

–

za Úřad pro ochranu hospodářské soutěže, P. Mlsna i I. Pospíšilíková, u svojstvu agenata,

–

za češku vladu, L. Halajová, M. Smolek i J. Vláčil, u svojstvu agenata,

–

za ciparsku vladu, N. Ioannou, D. Kalli i E. Zachariadou, u svojstvu agenata,

–

za Europsku komisiju, G. Gattinara, P. Ondrůšek i G. Wils, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 2. stavka 3. i članka 2.a stavka 2. Direktive Vijeća 89/665/EEZ od 21. prosinca 1989. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na primjenu postupaka kontrole na sklapanje ugovora o javnoj nabavi robe i javnim radovima (SL 1989., L 395, str. 33.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 6., str. 3. i ispravak SL 2016., L 63, str. 44.), kako je izmijenjena Direktivom 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. (SL 2014., L 94, str. 1. i ispravci SL 2018., L 181, str. 88., SL 2018., L 82., str. 17. i SL 2015., L 114, str. 24.) (u daljnjem tekstu: Direktiva 89/665) i članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između društva CROSS Zlín a.s. i Úřada pro ochranu hospodářské soutěže (Ured za zaštitu tržišnog natjecanja, Češka Republika) (u daljnjem tekstu: Ured), povodom potvrde odbijanja predsjednika Ureda pritužbe društva CROSS Zlín protiv odluke Statutární město Brno (Grad Brno, Češka Republika) da to društvo isključi iz postupka javne nabave koji se odnosi na proširenje funkcija centrale za kontrolu prometa (u vezi sa sustavom svjetlosne signalizacije) tog grada.

3

Peta uvodna izjava Direktive 89/665 glasi kako slijedi:

„[…] budući da, zbog kratkotrajnosti postupaka za sklapanje ugovora o javnoj nabavi, tijela nadležna za pravnu zaštitu moraju, uz ostalo, biti ovlaštena poduzimati privremene mjere s ciljem zaustavljanja takvog postupka ili provedbe bilo kakvih odluka koje javni naručitelj može donijeti; […] kratkotrajnost postupaka znači da gore navedena kršenja moraju biti hitno otklonjena”.

4

Uvodne izjave 3., 4. i 36. Direktive 2007/66/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2007. o izmjeni direktiva Vijeća 89/665/EEZ i 92/13/EEZ u vezi s poboljšanjem učinkovitosti postupaka pravne zaštite koji se odnose na sklapanje ugovora o javnoj nabavi (SL 2007., L 335, str. 31.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 9., str. 198.) glase:

[…]

5

U članku 1. Direktive 89/665, naslovljenom „Područje primjene i dostupnost postupaka pravne zaštite”, određuje se:

„1.   […]

[…]

Države članice poduzimaju mjere neophodne kako bi osigurale da se, u pogledu ugovora obuhvaćenih područjem primjene Direktive 2014/24/EU [Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ (SL 2014., L 94, str. 65. te ispravci SL 2015., L 275, str. 68., SL 2016., L 311, str. 26. i SL 2020., L 406, str. 67.)] ili Direktive [2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o dodjeli ugovora o koncesiji (SL 2014., L 94, str. 1. i ispravci SL 2018., L 181, str. 88., SL 2018., L 82, str. 17. i SL 2015., L 114, str. 24.)], odluke javnih naručitelja mogu učinkovito razmatrati i, osobito, u najkraćem roku u skladu s uvjetima utvrđenima u člancima od 2. do 2.f ove direktive, iz razloga što su takve odluke dovele do povrede prava [Unije] u području javne nabave ili povrede nacionalnih pravila koja prenose to pravo.

[…]

3.   Države članice osiguravaju da su, prema detaljnim pravilima koja mogu utvrditi države članice, postupci pravne zaštite dostupni barem svakoj osobi koja ima ili je imala interes za dobivanje određenog ugovora i koja je pretrpjela ili bi mogla pretrpjeti štetu zbog navodnog kršenja.

[…]

5.   Države članice mogu zahtijevati da dotična osoba najprije zatraži pravnu zaštitu kod javnog naručitelja. U tom slučaju države članice osiguravaju da podnošenje takvog zahtjeva za pravnu zaštitu ima za posljedicu neposrednu obustavu mogućnosti sklapanja ugovora.

[…]

Obustava iz prvog podstavka ne prestaje prije isteka roka od najmanje 10 kalendarskih dana, računajući od dana poslije dana kad je javni naručitelj poslao odgovor ako se koriste faks ili elektronička sredstva, ili, ako se koriste druga sredstva komunikacije, prije isteka najmanje 15 kalendarskih dana računajući od dana poslije dana kad je javni naručitelj poslao odgovor, ili najmanje 10 kalendarskih dana računajući od dana poslije dana primitka odgovora.”

6

Članak 2. Direktive 89/665, naslovljen „Zahtjevi za postupke pravne zaštite”, propisuje:

„1.   Države članice osiguravaju da mjere poduzete u vezi s postupcima pravne zaštite navedenim u članku 1. uključuju ovlasti da:

2.   Ovlasti navedene u stavku 1. i člancima 2.d i 2.e mogu se prenijeti na odvojena tijela nadležna za različite aspekte postupka pravne zaštite.

3.   Ako prvostupanjsko tijelo, neovisno o javnom naručitelju, preispituje odluku o odabiru, države članice osiguravaju da javni naručitelj ne može sklopiti ugovor prije nego je tijelo nadležno za pravnu zaštitu donijelo odluku o primjeni privremenih mjera ili o pravnoj zaštiti. Obustava će prestati najranije po isteku roka mirovanja, kako je navedeno u članku 2.a stavku 2. i članku 2.d stavcima 4. i 5.

4.   Osim u slučajevima predviđenim u stavku 3. i članku 1. stavku 5., postupak pravne zaštite ne mora nužno imati automatski učinak obustave na postupke sklapanja ugovora na koje se odnose.

5.   Države članice mogu predvidjeti da tijelo nadležno za postupke pravne zaštite može uzeti u obzir moguće posljedice privremenih mjera za sve zainteresirane koji bi mogli biti oštećeni, kao i javni interes, te može odlučiti da ne odredi takve mjere kada bi njihove negativne posljedice mogle nadmašiti njihove koristi.

Odluka da se ne odrede privremene mjere ne dovodi u pitanje bilo koje drugo pravo osobe koja zahtijeva takve mjere.

6.   Države članice mogu predvidjeti da, kad je podnesen zahtjev za naknadu štete na temelju nezakonito donesene odluke, osporenu odluku mora najprije ukinuti tijelo koje ima potrebne ovlasti.

7.   […]

Nadalje, osim u slučaju kad se odluka mora ukinuti prije dodjele naknade štete, država članica može predvidjeti da se nakon sklapanja ugovora u skladu s člankom 1. stavkom 5., stavkom 3. ovog članka ili člancima 2.a do 2.f ovlasti tijela nadležnog za postupke pravne zaštite ograničavaju na dodjelu naknade štete bilo kojoj osobi koja je pretrpjela štetu.

[…]

9.   Kad tijela nadležna za postupke pravne zaštite nisu pravosudne naravi, uvijek se moraju pisano navesti obrazloženja njihovih odluka. Nadalje, u takvom se slučaju moraju predvidjeti postupci kojima se bilo kakva navodna nezakonita mjera koju poduzme tijelo nadležno za pravnu zaštitu, ili bilo koja navodna nepravilnost u provođenju ovlasti koje su mu prenesene, može podvrgnuti sudskoj zaštiti ili zaštiti nekog drugog tijela koje je sud ili sudsko vijeće u smislu članka [267. UFEU‑a] i koje je neovisno kako o javnom naručitelju tako i o tijelu nadležnom za pravnu zaštitu.

[…]”

7

U skladu s člankom 2.a navedene direktive, naslovljenim „Rok mirovanja”:

„1.   Države članice osiguravaju da osobe navedene u članku 1. stavku 3. imaju dovoljno vremena za učinkovito preispitivanje odluka o odabiru koje donose javni naručitelji donošenjem potrebnih propisa u kojima se poštuju minimalni uvjeti navedeni u stavku 2. ovog članka i u članku 2.c.

2.   Ugovor se nakon donošenja odluke o dodjeli ugovora iz područja primjene Direktive [2014/24] ili Direktive [2014/23] ne može sklopiti prije isteka roka od najmanje 10 kalendarskih dana računajući od dana poslije datuma kad je odluka o dodjeli ugovora poslana zainteresiranim ponuditeljima i natjecateljima, ako se koristi telefaks ili elektronička sredstva priopćavanja, ili ako se koriste druga sredstva komunikacije, prije isteka roka od najmanje 15 kalendarskih dana računajući od dana poslije datuma kada je odluka o dodjeli ugovora poslana zainteresiranim ponuditeljima i natjecateljima, ili najmanje 10 kalendarskih dana računajući od dana poslije datuma primitka odluke o dodjeli ugovora.

Smatra se da su ponuditelji zainteresirani ako još nisu konačno isključeni. Isključenje je konačno ako su o njemu obaviješteni zainteresirani ponuditelji i ako ga neovisno tijelo nadležno za pravnu zaštitu smatra zakonitim ili ako ono više ne može biti predmet postupka pravne zaštite.

[…]

Svakom zainteresiranom ponuditelju i natjecatelju uz odluku o odabiru mora se dostaviti:

8

Članak 2.d Direktive 89/665, naslovljen „Nevaženje”, propisuje:

„1.   Države članice osiguravaju da tijelo nadležno za pravnu zaštitu, neovisno o javnom naručitelju, smatra ugovor nevažećim ili da se njegovo nevaženje zasniva na odluci takvog tijela nadležnog za pravnu zaštitu u svakom od sljedećih slučajeva:

[…]

[…]

2.   Posljedice ugovora koji se smatra nevažećim predviđaju se nacionalnim pravom.

Nacionalno pravo može predvidjeti retroaktivno poništavanje svih ugovornih obaveza ili ograničiti opseg poništenja samo na one obveze koje se još moraju izvršiti. U potonjem slučaju države članice predvidjet će primjenu drugih kazni u smislu članka 2.e stavka 2.”

9

Iz članaka 241. i 242. Zákona č. 134/2016 Sb., o zadávání veřejných zakázek (Zakon br. 134/2016 o javnoj nabavi), u verziji koja se primjenjuje u glavnom postupku (u daljnjem tekstu: Zakon br. 134/2016) proizlazi da se prigovor protiv postupka javnog naručitelja može podnijeti u roku od petnaest dana od datuma kada je podnositelj prigovora saznao za povredu zakona od strane javnog naručitelja.

10

U skladu s člankom 245. stavkom 1. tog zakona, javni naručitelj u roku od 15 dana od primitka prigovora podnositelju prigovora dostavlja odluku u kojoj navodi prihvaća li ili odbija prigovor. Ta odluka mora sadržavati obrazloženje u kojem se javni naručitelj detaljno i razumljivo izjašnjava o svim okolnostima koje je podnositelj prigovora naveo u prigovoru. Ako javni naručitelj prihvaća prigovor, u navedenoj odluci također navodi koje će korektivne mjere primijeniti.

11

Prema članku 245. stavku 4. navedenog zakona, ako javni naručitelj odbije prigovor, u odluci o prigovoru poučava podnositelja prigovora da Uredu može podnijeti žalbu protiv postupanja javnog naručitelja u roku predviđenom člankom 251. stavkom 2. istog zakona, kao i o obvezi da javnom naručitelju dostavi otpravak žalbe u istom roku.

12

Člankom 246. stavkom 1. Zakona br. 134/2016 propisano je da javni naručitelj ne može sklopiti ugovor s uspješnim ponuditeljem:

13

Na temelju članka 246. stavka 2. tog zakona, javni naručitelj ne može ni sklopiti ugovor s dobavljačem u roku od 60 dana od datuma pokretanja postupka nadzora nad aktima javnog naručitelja ako Ured pokrene taj postupak po službenoj dužnosti. Međutim, javni naručitelj može sklopiti ugovor čak i u tom roku ako je upravni postupak završen i ako je takva odluka postala konačna u tom upravnom postupku.

14

U skladu s člankom 254. stavkom 1. navedenog zakona, zahtjev za zabranu izvršenja ugovora o javnoj nabavi može podnijeti ponuditelj koji tvrdi da je javni naručitelj sklopio ugovor, među ostalim, bez prethodne objave, unatoč zabrani njegova sklapanja koja proizlazi iz istog zakona ili privremenih mjera, postupajući izvan okvira postupka za dodjelu ugovora o javnoj nabavi.

15

Članak 257. točka (j) Zakona br. 134/2016 propisuje da Ured rješenjem obustavlja pokrenuti postupak ako je javni naručitelj tijekom upravnog postupka sklopio ugovor o izvršenju predmeta javne nabave koji je predmet kontrole.

16

Članak 264. stavak 1. tog zakona propisuje da u postupku pokrenutom na zahtjev u skladu s člankom 254. navedenog zakona, Ured zabranjuje javnom naručitelju izvršenje ugovora ako je ugovor o javnoj nabavi ili okvirni ugovor sklopljen na način spomenut u tom članku 254. stavku 1. Ugovor čije je izvršenje Ured zabranio smatra se ništavim od početka bez potrebe provođenja postupka u skladu sa stavkom 3. U skladu s tim člankom 264. stavkom 2., ugovor o javnoj nabavi ništav je zbog povrede tog zakona samo ako Ured zabrani njegovo izvršavanje u skladu s navedenim člankom 264. stavkom 1.

17

Grad Brno je 27. rujna 2019. pokrenuo postupak za dodjelu ugovora o javnoj nabavi koji se odnosi na proširenje funkcija centrale za kontrolu prometa (u vezi sa sustavom svjetlosne signalizacije) u tom gradu. Vrijednost ugovora javne nabave procijenjena je na 13805000 čeških kruna (CZK) bez poreza na dodanu vrijednost (PDV) (oko 560000 eura).

18

Grad Brno je, kao javni naručitelj, dobio dvije ponude, to jest onu društva CROSS Zlín, najnižu, i onu društva Siemens Mobility, s. r. o. Obaviješću od 6. travnja 2020. taj javni naručitelj isključio je društvo CROSS Zlín iz postupka jer nije ispunilo uvjete sudjelovanja u postupku javne nabave. Dana 7. travnja 2020. navedeni ugovor dodijeljen je društvu Siemens Mobility.

19

Društvo CROSS Zlín podnijelo je prigovor protiv te obavijesti o isključenju ponude koji je javni naručitelj odbio odlukom od 4. svibnja 2020. To je društvo nakon toga Uredu podnijelo žalbu protiv postupanja javnog naručitelja kojom je zahtijevalo da se poništi obavijest o njegovu isključenju i odabiru društva Siemens Mobility kao uspješnog ponuditelja.

20

U upravnom postupku pred Uredom, on je 3. srpnja 2020. po službenoj dužnosti donio privremenu mjeru kojom se javnom naručitelju zabranjuje da sklopi predmetni ugovor o javnoj nabavi do pravomoćnog okončanja tog upravnog postupka.

21

Odlukom od 5. kolovoza 2020. Ured je odbio žalbu društva CROSS Zlín. Ono je stoga podnijelo upravni pravni lijek (pritužbu) protiv te odluke, koju je predsjednik Ureda, kao drugostupanjsko upravno tijelo, odbio odlukom od 9. studenoga 2020. Javni naručitelj sklopio je 18. studenoga 2020. ugovor o javnoj nabavi s društvom Siemens Mobility.

22

Društvo CROSS Zlín podnijelo je 13. siječnja 2021. tužbu Krajský soudu v Brně (Okružni sud u Brnu, Češka Republika), sudu koji je uputio zahtjev, protiv te odluke predsjednika Ureda. Usporedno s tom tužbom, društvo CROSS Zlín podnijelo je zahtjev za davanje suspenzivnog učinka toj tužbi u odnosu na sklapanje ugovora i da se donese privremena mjera kojom se javnom naručitelju zabranjuje sklapanje ili izvršenje navedenog ugovora o javnoj nabavi.

23

Taj je sud 11. veljače 2021. odbio taj zahtjev uz obrazloženje, u biti, da, kada je ugovor o javnoj nabavi već sklopljen, besmisleno je predmetnom javnom naručitelju nalagati zabranu sklapanja tog ugovora. Naime, prema trenutačnom stanju češkog prava, čak i u slučaju da se takva tužba prihvati i sporna odluka poništi uz vraćanje predmeta Uredu, potonji bi okončao postupak na temelju članka 257. točke (j) Zakona br. 134/2016 bez ispitivanja merituma tog predmeta.

24

Isto tako, navedeni sud odbio je javnom naručitelju nametnuti zabranu izvršenja ugovora, s obzirom na to da se češki propisi ne protive sklapanju ugovora o javnoj nabavi nakon što je odluka predsjednika Ureda postala konačna u okviru upravnog postupka.

25

U tom kontekstu, sud koji je uputio zahtjev izražava sumnje u pogledu toga protivi li se Direktivi 89/665 kao i zahtjevu da se zajamči djelotvoran sudski nadzor koji proizlazi iz članka 47. Povelje propis države članice kojim se javnom naručitelju dopušta sklapanje ugovora o javnoj nabavi prije isteka roka predviđenog za podnošenje pravnog sredstva protiv odluke drugostupanjskog upravnog tijela ili prije nego što sud pred kojim se vodi postupak može odlučiti o zahtjevu za donošenje privremene mjere kojom se tom javnom naručitelju zabranjuje sklapanje tog ugovora dok odluka o tom pravnom sredstvu ne postane konačna.

26

Iz sudske prakse čeških sudova proizlazi da, ako je ugovor o javnoj nabavi sklopljen prije nego što je sud pred kojim je pokrenut postupak odlučio o takvoj tužbi ili takvom zahtjevu, taj sud više ne izriče privremene mjere, s obzirom na to da u takvom slučaju više nije potrebno privremeno urediti situaciju stranaka.

27

Stoga, u slučaju da sud pred kojim se vodi postupak zaključi da je Ured počinio pogrešku u ocjeni zakonitosti isključenja predmetnog ponuditelja, on bi zbog nezakonitosti morao poništiti odluku predsjednika Ureda iz točke 21. ove presude i vratiti predmet tom upravnom tijelu. S obzirom na navedeno, ako je predmetni ugovor o javnoj nabavi sklopljen prije nego što je taj sud donio odluku, Ured, nakon što mu se predmet vrati, neće ponovno ispitati osnovanost žalbe protiv postupanja javnog naručitelja u skladu sa zaključcima navedenog suda i okončat će postupak na temelju članka 257. točke (j) Zakona br. 134/2016.

28

U takvom slučaju, isključeni ponuditelj mogao bi se samo obratiti građanskim sudovima u okviru zahtjeva za naknadu štete uzrokovane nezakonitim postupanjem javnog naručitelja, iako je, međutim, prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, uvjete za dobivanje takve naknade teško ispuniti.

29

Taj sud dodaje da je, u skladu s češkim propisom, Ured „tijelo nadležno za pravnu zaštitu” u smislu Direktive 89/665. U tom pogledu, članak 246. Zakona br. 134/2016 propisuje u kojim je rokovima javnom naručitelju zabranjeno sklapanje ugovora tijekom trajanja postupka koji se vodi pred Uredom. Međutim, potonji se ne može smatrati sudom.

30

Slijedom toga, ako bi se, kao što to proizlazi iz presude od 21. prosinca 2021., Randstad Italia (C‑497/20, EU:C:2021:1037, t. 73.), trebalo smatrati da neovisno tijelo nadležno za pravnu zaštitu na temelju članka 2. stavka 3. ili članka 2.a stavka 2. Direktive 89/665 treba biti sud u smislu članka 47. Povelje, češki propis koji dopušta sklapanje ugovora o javnoj nabavi odmah nakon odluke predsjednika Ureda povređuje tu direktivu i ne jamči djelotvoran pravni lijek ponuditeljima isključenima iz postupka javne nabave.

31

Naposljetku, u slučaju da Sud utvrdi da Direktiva 89/665 nije u dostatnoj mjeri prenesena u češki pravni poredak, sud koji je uputio zahtjev smatra da je dužan, u slučaju utvrđenja nezakonitosti odluke javnog naručitelja, naložiti Uredu da izuzme iz primjene odredbe češkog prava koje dovode do takve povrede te direktive.

32

U tim je okolnostima Krajský soud v Brně (Okružni sud u Brnu) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:

„Je li češko pravno uređenje kojim se omogućuje javnom naručitelju da sklopi ugovor o javnoj nabavi prije podnošenja tužbe sudu nadležnom za ispitivanje zakonitosti odluke o isključenju ponuditelja, koju je u drugostupanjskom postupku donio [Ured], u skladu s člankom 2. stavkom 3. i člankom 2.a stavkom 2. Direktive [89/665] u vezi s člankom 47. [Povelje]?”

33

Nakon objave mišljenja nezavisnog odvjetnika, društvo CROSS Zlín je aktom podnesenim tajništvu Suda 19. rujna 2023. zatražilo da se u skladu s člankom 83. Poslovnika Suda odredi ponovno otvaranje usmenog dijela postupka.

34

U prilog svojem zahtjevu društvo CROSS Zlín smatra da, s obzirom na mišljenje nezavisnog odvjetnika, postoji opasnost da se o predmetu odluči na temelju argumenta o kojem se nije raspravljalo među strankama ili zainteresiranim osobama iz članka 23. Statuta Suda Europske unije. Naime, češki pravni poredak ne omogućuje, ni činjenično ni pravno, upravnom sudu da poništi ugovor, čak i ako je sklopljen na temelju nezakonite odluke javnog naručitelja. Međutim, u tom mišljenju ne uzima se u obzir to što društvo CROSS Zlín želi objasniti u okviru ponovnog otvaranja usmenog dijela postupka.

35

Osim toga, navodi da pred Sudom osobito želi razmotriti razlog zbog kojeg je Krajský soud v Brně (Okružni sud u Brnu) odbio njegov zahtjev za donošenje privremene mjere radi zabrane izvršenja ugovora o javnoj nabavi o kojem je riječ u glavnom postupku, nadležnost čeških upravnih sudova za odlučivanje o valjanosti ugovora sklopljenih u okviru postupka javne nabave u vezi s prvostupanjskim odlukama koje je donio Ured, kao i stvarne učinke poništenja odluke Ureda od strane upravnog suda i njihov utjecaj na ugovor o izvršenju ugovora o javnoj nabavi koji je već sklopljen. U tom pogledu predlaže da se uz pomoć više elemenata dopuni odgovor na prethodno pitanje koji je predložio nezavisni odvjetnik.

36

S jedne strane, valja podsjetiti na to da na temelju članka 252. drugog stavka UFEU‑a, nezavisni odvjetnik, djelujući posve nepristrano i neovisno, javno iznosi obrazložena mišljenja o predmetima u kojima se u skladu sa Statutom Suda Europske unije zahtijeva njegovo sudjelovanje. Sud nije vezan ni mišljenjem ni obrazloženjem nezavisnog odvjetnika (presuda od 28. rujna 2023., LACD, C‑133/22, EU:C:2023:710, t. 22. i navedena sudska praksa).

37

Također valja podsjetiti na to da se u Statutu Suda Europske unije i Poslovniku ne predviđa mogućnost da zainteresirane stranke odgovore na mišljenje nezavisnog odvjetnika. Slijedom toga, neslaganje jedne stranke glavnog postupka ili jedne zainteresirane stranke s mišljenjem nezavisnog odvjetnika, bez obzira na pitanja koja je ondje razmatrao, ne može samo za sebe biti opravdan razlog za ponovno otvaranje usmenog postupka (presude od 28. svibnja 2020., Interseroh, C‑654/18, EU:C:2020:398, t. 33., i od 9. studenoga 2023., Všeobecná úverová banka, C‑598/21, EU:C:2023:845, t. 50.).

38

Stoga društvo CROSS Zlín ne može valjano opravdati svoj zahtjev za ponovno otvaranje usmenog dijela postupka predlažući nadopunu odgovora na prethodno pitanje koji je predložio nezavisni odvjetnik u svojem mišljenju.

39

S druge strane, na temelju članka 83. svojeg poslovnika, Sud može u svakom trenutku, nakon što sasluša nezavisnog odvjetnika, odrediti ponovno otvaranje usmenog dijela postupka, osobito ako smatra da stvar nije dovoljno razjašnjena ili ako stranka po zatvaranju tog dijela postupka iznese novu činjenicu koja je takve prirode da ima odlučujući utjecaj na odluku Suda ili pak ako je u predmetu potrebno odlučiti na temelju argumenta o kojem se nije raspravljalo među strankama ili zainteresiranim osobama iz članka 23. Statuta Suda Europske unije.

40

Međutim, valja istaknuti da su društvo CROSS Zlín i zainteresirane osobe koje su sudjelovale u ovom postupku tijekom pisanog i usmenog dijela ovog postupka mogli iznijeti pravne elemente koje su smatrali relevantnima kako bi Sudu omogućili tumačenje Direktive 89/665 u svrhu odgovora na pitanje koje je postavio sud koji je uputio zahtjev. U tom pogledu Sud smatra da raspolaže svim elementima potrebnima za odlučivanje o ovom zahtjevu za prethodnu odluku i da nijedan element na koji se u potporu svojem zahtjevu za ponovno otvaranje usmenog dijela postupka pozvalo društvo CROSS Zlín ne opravdava to ponovno otvaranje u skladu s člankom 83. Poslovnika.

41

U takvim okolnostima, nakon što je saslušao nezavisnog odvjetnika, Sud smatra da ne treba odrediti ponovno otvaranje usmenog dijela postupka.

42

Uvodno valja podsjetiti na to da je, prema ustaljenoj sudskoj praksi, u okviru postupka suradnje između nacionalnih sudova i Suda uspostavljene u članku 267. UFEU‑a na Sudu da nacionalnom sudu pruži koristan odgovor koji će mu omogućiti da riješi spor koji se pred njim vodi i da će Sud, u tom smislu, prema potrebi preoblikovati pitanja koja su mu postavljena (presuda od 5. svibnja 2022., Universiteit Antwerpen i dr., C‑265/20, EU:C:2022:361 t. 33. i navedena sudska praksa).

43

U tekstu pitanja spominje se tumačenje, među ostalim, članka 2. stavka 3. Direktive 89/665 u vezi s propisom države članice koji javnom naručitelju omogućuje sklapanje ugovora o javnoj nabavi prije nego što nadležno sudsko tijelo može ispitati zakonitost odluke javnog naručitelja o isključenju ponuditelja iz tog ugovora.

44

Međutim, valja utvrditi da se taj članak 2. stavak 3. ne odnosi na slučaj pravnog sredstva protiv odluke o isključenju ponuditelja iz predmetnog ugovora, nego na slučaj pravnog sredstva protiv odluke o dodjeli tog ugovora. Stoga, budući da iz elemenata iz zahtjeva za prethodnu odluku proizlazi da je pred Uredom društvo CROSS Zlín zahtijevalo poništenje ne samo obavijesti o njegovu isključenju, nego i odluke o dodjeli ugovora o javnoj nabavi o kojoj je riječ u glavnom postupku drugom ponuditelju, društvu Siemens Mobility, ovaj zahtjev za prethodnu odluku valja ispitati samo s obzirom na tu odluku o dodjeli.

45

U tim okolnostima valja smatrati da svojim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 2. stavak 3. i članak 2.a stavak 2. Direktive 89/665 tumačiti na način da im se protivi propis države članice koji javnom naručitelju zabranjuje sklapanje ugovora o javnoj nabavi samo do datuma na koji prvostupanjsko tijelo, u smislu tog članka 2. stavka 3., koje u toj državi članici nije pravosudne naravi, odlučuje o pravnom sredstvu protiv odluke o dodjeli tog ugovora.

46

Najprije valja istaknuti da Direktiva 89/665 sadržava detaljne odredbe koje predviđaju koherentan sustav postupaka pravne zaštite u području javne nabave koji, sukladno članku 1. stavku 3. te direktive, moraju biti dostupni barem svakoj osobi koja ima ili je imala interes za dobivanje određenog ugovora i koja je pretrpjela ili bi mogla pretrpjeti štetu zbog navodnog kršenja.

47

U tom pogledu, najprije valja podsjetiti da, u skladu s člankom 2.a stavkom 1. Direktive 89/665/EEZ, države članice osiguravaju da osobe navedene u članku 1. stavku 3. te direktive imaju dovoljno vremena za učinkovito preispitivanje odluka o odabiru koje donose javni naručitelji donošenjem potrebnih propisa u kojima se poštuju minimalni uvjeti navedeni, među ostalim, u tom članku 2.a stavku 2.

48

Potonjom se odredbom utvrđuju minimalni rokovi mirovanja tijekom kojih se, nakon odluke o dodjeli ugovora o javnoj nabavi, ugovor koji se odnosi na tu javni nabavu ne može sklopiti. Ti rokovi iznose, ovisno o slučaju, deset ili petnaest kalendarskih dana računajući od dana poslije datuma kad je odluka o dodjeli predmetnog ugovora poslana zainteresiranim ponuditeljima ili su je oni primili, ovisno o načinu na koji je ta odluka poslana.

49

Članak 2.a stavak 2. Direktive 89/665 tako određuje rokove mirovanja po sili zakona za sklapanja ugovora o javnoj nabavi kako bi se osigurala učinkovitost pravnog sredstva koje osobe iz članka 1. stavka 3. te direktive mogu podnijeti protiv takve odluke o dodjeli.

50

Kao drugo, valja istaknuti da se članak 2. stavak 3. navedene direktive primjenjuje kada te osobe podnose takvo pravno sredstvo.

51

U skladu s ustaljenom sudskom praksom, prilikom tumačenja odredbe prava Unije valja uzeti u obzir ne samo njezin tekst nego i kontekst te ciljeve propisa kojeg je ona dio (presuda od 22. prosinca 2022., Sambre & Biesme i Commune de Farciennes, C‑383/21 i C‑384/21, EU:C:2022:1022, t. 54. i navedena sudska praksa).

52

U tom pogledu, najprije, iz teksta članka 2. stavka 3. Direktive 89/665 proizlazi da, ako prvostupanjsko tijelo, neovisno o javnom naručitelju, preispituje odluku o odabiru, javni naručitelj ne može sklopiti ugovor prije nego je to prvostupanjsko tijelo donijelo odluku o primjeni privremenih mjera ili o pravnoj zaštiti.

53

Stoga, s jedne strane, ta odredba predviđa suspenzivni učinak pravnog lijeka protiv odluke o dodjeli ugovora o javnoj nabavi u postupku pred prvostupanjskim tijelom kojem je podnesen taj pravni lijek ili barem dok to tijelo ne odluči o eventualnom zahtjevu za određivanje privremenih mjera. S druge strane, iako navedena odredba zahtijeva da spomenuto tijelo bude neovisno o javnom naručitelju, ona ne sadržava nikakvu naznaku iz koje bi proizlazilo da isto tijelo treba biti pravosudne naravi.

54

Nadalje, kad je riječ o kontekstu članka 2. stavka 3. Direktive 89/665, stavak 9. tog članka 2. izričito predviđa slučaj u kojem „tijela nadležna za postupke pravne zaštite nisu pravosudne naravi”, iz čega proizlazi da države članice imaju mogućnost dodijeliti takvim tijelima nadležnost za odlučivanje o pravnim sredstvima protiv odluka o dodjeli ugovora o javnoj nabavi. U takvom slučaju, navedeni članak 2. stavak 9. pojašnjava da se bilo kakva navodna nezakonita mjera koju poduzme takvo tijelo nadležno za pravnu zaštitu koje nije pravosudne naravi, ili bilo koja navodna nepravilnost u provođenju ovlasti koje su mu prenesene, može podvrgnuti sudskoj zaštiti ili zaštiti nekog drugog tijela koje je sud ili sudsko vijeće u smislu članka 267. UFEU‑a i koje je neovisno kako o javnom naručitelju tako i o tijelu nadležnom za pravnu zaštitu.

55

Isti članak 2. stavak 9. tako državama članicama daje mogućnost izbora između dvaju rješenja za organizaciju sustava kontrole javne nabave. Prvo rješenje sastoji se od toga da se nadležnost za odlučivanje o pravnim sredstvima dodijeli tijelima pravosudne naravi. Prema drugom rješenju, ta je nadležnost najprije dodijeljena tijelima koja nisu pravosudne naravi. U tom slučaju, sve odluka koje donose ta tijela trebaju moći biti predmetom sudskog preispitivanja ili preispitivanja drugog tijela koje je u biti „sudsko” u smislu prava Unije, čime se jamči odgovarajući pravni lijek (vidjeti u tom smislu presudu od 4. ožujka 1999., HI, C‑258/97, EU:C:1999:118, t. 16. i 17.)

56

Međutim, valja istaknuti da članak 2. stavak 3. Direktive 89/665, time što utvrđuje obvezu obustave sklapanja ugovora o javnoj nabavi, ni na koji način ne upućuje na pravno sredstvo predviđeno u tom članku 2. stavku 9. protiv odluka tijela nadležnih za postupke pravne zaštite koja nisu pravosudne naravi.

57

U tim okolnostima, kako to nepostojanje upućivanja tako i izbor dodijeljen državama članicama člankom 2. stavkom 9. Direktive 89/665 da dodijele nadležnost za odlučivanje o postupcima pravne zaštite protiv odluka o dodjeli ugovora prvostupanjskim sudskim tijelima ili ne, podrazumijevaju da se, kada država članica odluči dodijeliti tu nadležnost prvostupanjskom tijelu koje nije sud, izraz „žalbeno tijelo” iz tog članka 2. stavka 3. odnosi na to prvostupanjsko tijelo koje nije pravosudne naravi. U tom slučaju, države članice moraju predvidjeti odgodu sklapanja predmetnog ugovora o javnoj nabavi po samom zakonu dok to tijelo ne odluči o pravnom sredstvu ili barem dok ne donese odluku o zahtjevu za određivanjem privremenih mjera koje se odnose na takvu odgodu.

58

Nasuprot tomu, članak 2. stavak 3. Direktive 89/665, u vezi s tim člankom 2. stavkom 9., ne zahtijeva da se ta obustava nastavi nakon završetka postupka pred takvim tijelom za pravnu zaštitu koje nije sud, primjerice dok sud ne odluči o tužbi koja se može podnijeti protiv odluke tog žalbenog tijela koje nije sud.

59

Naposljetku, taj je zaključak u skladu s ciljevima Direktive 89/665. Ovom se Direktivom nastoji osigurati puno poštovanje prava na djelotvoran pravni lijek i pošteno suđenje u skladu s prvim i drugim stavkom članka 47. Povelje (vidjeti u tom smislu presudu od 7. rujna 2021., Klaipėdos regiono atliekų tvarkymo centras, C‑927/19, EU:C:2021:700, t. 128. i navedenu sudsku praksu).

60

U tom pogledu, presuđeno je da se člankom 1. stavcima 1. i 3. navedene direktive, čija je svrha zaštititi gospodarske subjekte od proizvoljnog postupanja javnog naručitelja, želi osigurati postojanje učinkovitih pravnih sredstava u svim državama članicama kako bi se zajamčila djelotvorna primjena pravila Europske unije u području javne nabave, osobito u fazi u kojoj se povrede još mogu ispraviti (presuda od 7. rujna 2021., Klaipėdos regiono atliekų tvarkymo centras, C‑927/19, EU:C:2021:700, t. 127. i navedena sudska praksa).

61

S obzirom na navedeno, valja također istaknuti da je zakonodavac Unije nastojao odredbama Direktive 89/665 pomiriti interese neuspješnog ponuditelja s onima javnog naručitelja i odabranog ponuditelja (vidjeti u tom smislu presudu od 11. rujna 2014., Fastweb, C‑19/13, EU:C:2014:2194, t. 63. kao i rješenje od 23. travnja 2015., Commission/Vanbreda Risk & Benefits, C‑35/15 P(R), EU:C:2015:275, t. 34.).

62

Stoga, s jedne strane, članak 2. stavak 5. te Direktive predviđa da tijelo nadležno za postupke pravne zaštite može uzeti u obzir moguće posljedice privremenih mjera za sve zainteresirane koji bi mogli biti oštećeni, kao i javni interes, te može odlučiti da ne odredi takve privremene mjere kada bi njihove negativne posljedice mogle nadmašiti njihove koristi. Interes da se ugovori o javnoj nabavi mogu sklopiti bez pretjeranih kašnjenja predstavlja takav javni interes.

63

S druge strane, članak 2. stavak 7. drugi podstavak Direktive 89/665 određuje da država članica može predvidjeti da se, ako je ugovor sklopljen u skladu s tim člankom 2. stavkom 3., odnosno ako je ugovor sklopljen nakon prestanka obustave njegova sklapanja, ovlasti tijela nadležnog za postupke pravne zaštite ograničavaju na dodjelu naknade štete bilo kojoj osobi koja je pretrpjela štetu povredom prava Unije u području javne nabave ili nacionalnih pravila koja prenose to pravo.

64

Ti elementi stoga potvrđuju tumačenje koje proizlazi iz tumačenja članka 2. stavka 3. Direktive 89/665, s obzirom na stavak 9. tog članka 2., prema kojem obustava sklapanja ugovora o javnoj nabavi, predviđena u navedenom članku 2. stavku 3., traje najkasnije do datuma na koji prvostupanjsko tijelo odlučuje o pravnom sredstvu podnesenom protiv odluke o dodjeli tog ugovora, bez obzira na to je li to tijelo pravosudne naravi. Nakon što navedeno tijelo donese odluku, države članice mogu predvidjeti da oštećena osoba može zahtijevati samo naknadu štete.

65

Kao treće, valja istaknuti da se to tumačenje ne može dovesti u pitanje presudom od 21. prosinca 2021., Randstad Italia (C‑497/20, EU:C:2021:1037). U točki 73. te presude Sud je pojam „neovisno tijelo nadležno za pravnu zaštitu” u smislu članka 2.a stavka 2. drugog podstavka Direktive 89/665 protumačio na način da se odnosi na zakonom prethodno ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u smislu članka 47. Povelje. Međutim, Sud je izričito odredio potonje tumačenje, pojašnjavajući da ono vrijedi „[kako] bi se utvrdilo je li isključenje ponuditelja postalo konačno” u smislu tog članka 2.a stavka 2. drugog podstavka.

66

U tom pogledu, Sud je u točki 74. navedene presude naveo da to što odluka o isključenju još uvijek nije postala konačna na taj način određuje aktivnu procesnu legitimaciju navedenih ponuditelja u odnosu na odluku o dodjeli. U točki 75. te iste presude pojasnio je da „samo konačno isključenje, u smislu članka 2.a stavka 2. [drugog podstavka] Direktive 89/665, može dovesti do toga da ponuditelj izgubi svoju aktivnu procesnu legitimaciju u odnosu na odluku o dodjeli [ugovora o javnoj nabavi].

67

Stoga iz odluke „neovisnog tijela nadležnog za pravnu zaštitu” iz tog članka 2.a stavka 2. drugog podstavka može proizlaziti da je ponuditelju uskraćena aktivna procesna legitimacija protiv odluke o dodjeli ugovora o javnoj nabavi. U tom kontekstu, poštovanje prava na djelotvornu sudsku zaštitu takvog ponuditelja zahtijeva da tijelo koje odlučuje o dopuštenosti isključenja potonjeg bude zakonom prethodno ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u smislu članka 47. Povelje.

68

Suprotno tomu, ta razmatranja ne vrijede u pogledu prvostupanjskog tijela nadležnog za pravnu zaštitu iz članka 2. stavka 3. Direktive 89/665. Naime, kada država članica iskoristi mogućnost, koja joj je dodijeljena tom direktivom, da uspostavi takvo tijelo koje nije pravosudne naravi, pravo na djelotvornu sudsku zaštitu osigurano je zahtjevom predviđenim u tom članku 2. stavku 9. da se protiv svih odluka takvog tijela koje nije pravosudne naravi može podnijeti pravni lijek pred sudom.

69

Međutim, kao četvrto i posljednje, valja istaknuti, kao što je to učinila Europska komisija, da, u slučaju nepostojanja, u zakonodavstvu države članice, odgode po sili zakona sklapanja ugovora o javnoj nabavi do datuma kada prvostupanjsko tijelo nadležno za pravnu zaštitu iz članka 2. stavka 3. Direktive 89/665 odluči o pravnom sredstvu i ako to tijelo nije pravosudne naravi, protiv odbijanja tog tijela zahtjeva za određivanje privremenih mjera s ciljem zabrane sklapanja ugovora o javnoj nabavi do datuma kada navedeno tijelo odlučuje o tom pravnom sredstvu mora se moći podnijeti tužba sudu sa suspenzivnim učinkom dok sud pred kojim se vodi postupak ne odluči o tim privremenim mjerama.

70

Taj zahtjev proizlazi iz zajedničkog tumačenja stavaka 3. i 9. članka 2. Direktive 89/665. Stoga, kako bi se osigurala djelotvornost pravnog sredstva protiv odluke prvostupanjskog tijela koje nije pravosudne naravi kojom se odbija zahtjev za određivanje privremenih mjera s ciljem zabrane sklapanja ugovora o javnoj nabavi do datuma kada to tijelo donosi odluku, s jedne strane, ponuditelj na kojeg se odnosi ta odluka o odbijanju mora imati pravo na razuman rok mirovanja kako bi mu se omogućilo podnošenje tog pravnog sredstva i, s druge strane, ako je ono podneseno, odgoda sklapanja tog ugovora mora trajati sve dok sud pred kojim je pokrenut postupak ne odluči o navedenoj tužbi.

71

U ovom slučaju iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku proizlazi da članak 246. Zakona br. 134/2016 predviđa da se ugovor o javnoj nabavi ne može sklopiti, s jedne strane, prije isteka roka za podnošenje prigovora javnom naručitelju protiv odluke o dodjeli ugovora, a zatim prije isteka roka za pokretanja žalbenog postupka protiv postupanja javnog naručitelja pred Uredom i, s druge strane, tijekom postupka pred Uredom, koji je, prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, prvostupanjsko tijelo nadležno za pravnu zaštitu neovisno o javnom naručitelju, u smislu članka 2. stavka 3. Direktive 89/665, i koje nije pravosudne naravi. Konkretno, podložno provjerama koje taj sud mora izvršiti, u skladu s tim člankom 246. stavkom 1., zabrana po sili zakona sklapanja ugovora o javnoj nabavi traje do datuma kada to prvostupanjsko tijelo nadležno za pravnu zaštitu odluči o žalbi protiv odluke o dodjeli ugovora.

72

U tom pogledu, iz elemenata navedenih u odluci kojom se upućuje prethodno pitanje proizlazi da je, u okviru glavnog postupka, najprije Ured 3. srpnja 2020. po službenoj dužnosti odredio privremenu mjeru kojom se javnom naručitelju zabranjuje da sklopi predmetni ugovor o javnoj nabavi do pravomoćnog okončanja upravnog postupka pred Uredom. Nadalje, predsjednik Ureda, kao drugostupanjsko upravno tijelo, odlukom od 9. studenoga 2020. odbio je pritužbu koju je društvo CROSS Zlín podnijelo protiv odluke kojom je Ured odbio njegov zahtjev za poništenje odluke o dodjeli predmetnog ugovora o javnoj nabavi i, naposljetku, 18. studenoga 2020. javni naručitelj sklopio je taj ugovor s uspješnim ponuditeljem. Iz toga slijedi da je navedeni ugovor sklopljen tek nakon što je Ured konačno odlučio, u prvom i drugom stupnju, o zakonitosti te odluke o dodjeli, što je, međutim, na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.

73

Stoga valja istaknuti da se, podložno provjerama koje treba izvršiti taj sud, čini da to nacionalno zakonodavstvo, kao i njegova provedba u okviru glavnog predmeta, omogućuje da se zajamči pravilna primjena članka 2. stavka 3. i članka 2.a stavka 2. Direktive 89/665, u vezi s pravom na djelotvornu sudsku zaštitu iz članka 47. Povelje.

74

S obzirom na prethodna razmatranja, na postavljeno pitanje valja odgovoriti da članak 2. stavak 3. i članak 2.a stavak 2. Direktive 89/665 treba tumačiti na način da im se ne protivi nacionalni propis koji javnom naručitelju zabranjuje sklapanje ugovora o javnoj nabavi samo do datuma na koji prvostupanjsko tijelo, u smislu tog članka 2. stavka 3., odlučuje o pravnom sredstvu protiv odluke o dodjeli tog ugovora, pri čemu u tom pogledu nije relevantno je li to tijelo pravosudne naravi ili nije.

75

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (četvrto vijeće) odlučuje:

Članak 2. stavak 3. i članak 2.a stavak 2. Direktive Vijeća 89/665/EEZ od 21. prosinca 1989. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na primjenu postupaka kontrole na sklapanje ugovora o javnoj nabavi robe i javnim radovima, kako je izmijenjena Direktivom 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014.,

treba tumačiti na način da im se:

ne protivi nacionalni propis koji javnom naručitelju zabranjuje sklapanje ugovora o javnoj nabavi samo do datuma na koji prvostupanjsko tijelo, u smislu tog članka 2. stavka 3., odlučuje o pravnom sredstvu protiv odluke o dodjeli tog ugovora, pri čemu u tom pogledu nije relevantno je li to tijelo pravosudne naravi ili nije.