–

za osobu IL, M. Hristov, advokat,

–

za bugarsku vladu, T. Mitova, S. Ruseva i L. Zaharieva, u svojstvu agenata,

–

za Europsku komisiju, P. Messina, N. Nikolova i N. Yerrell, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 7. stavaka 1. i 3. Direktive 2006/126/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o vozačkim dozvolama (SL 2006., L 403, str. 18.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 8., str. 107. i ispravak SL 2016., L 169, str. 18.).

2

Taj je zahtjev upućen u okviru spora između osobe IL, bugarskog državljanina, i Regionalne direkcije „Avtomobilna administracija” Pleven (Regionalna uprava Ureda za motorna vozila u Plevenu, Bugarska) povodom odluke kojom se osobi IL izriče upravna kazna zbog toga što u trenutku kontrole cestovnog prometa nije mogla predočiti valjanu potvrdu o psihičkoj sposobnosti kao što se to zahtijeva u nacionalnom pravu.

3

U uvodnim izjavama 8. i 9. Direktive 2006/126 navodi se:

4

U članku 1. stavku 1. te direktive predviđa se:

„U skladu s odredbama ove Direktive, države članice uvode nacionalnu vozačku dozvolu temeljenu na obrascu Zajednice iz Priloga I. Oznaka na 1. strani obrasca vozačke dozvole Zajednice sadrži razlikovnu oznaku države članice koja izdaje dozvolu.”

5

U skladu s člankom 2. stavkom 1. navedene direktive:

„Države članice uzajamno priznaju vozačke dozvole koje su izdale.”

6

Članak 4. stavak 1. iste direktive glasi:

„Vozačkom dozvolom iz članka 1. stječe se pravo na upravljanje motornim vozilima prema niže definiranim kategorijama. Dozvola se izdaje prema najnižoj starosnoj dobi, navedenoj za svaku kategoriju. […]”

7

U članku 7. Direktive 2006/126, naslovljenom „Izdavanje, valjanost i produljenje”, predviđa se:

„1.   Vozačke dozvole izdaju se samo sljedećim kandidatima:

[…]

2.

[…]

[…]

3.   Uvjeti za produljenje vozačkih dozvola po isteku razdoblja njihove valjanosti jesu:

[…]

Države članice mogu ograničiti razdoblje valjanosti, utvrđeno u stavku 2., vozačkih dozvola izdanih novim vozačima za bilo koju kategoriju kako bi se na takve vozače primijenile posebne mjere namijenjene poboljšanju sigurnosti prometa na cestama.

Države članice mogu ograničiti razdoblje valjanosti prve vozačke dozvole izdane novim vozačima za kategorije C i D na tri godine kako bi se na te vozače mogle primijeniti posebne mjere namijenjene poboljšanju njihove sigurnosti na cestama.

Države članice mogu ograničiti razdoblje valjanosti pojedinačnih vozačkih dozvola, utvrđeno u stavku 2., za bilo koju kategoriju ako se pokaže nužnim učestalije provoditi zdravstvene preglede ili druge posebne mjere, kao što su ograničenja za počinitelje prometnih prekršaja.

[…]”

8

U točki 9. glave I. Priloga II. toj direktivi, naslovljenoj „Minimalni zahtjevi za vozačke ispite”, navodi se:

[…]”

9

Prilogom III. navedenoj direktivi, naslovljenim „Minimalni standardi psihofizičke sposobnosti potrebne za upravljanje motornim vozilom”, određuje se:

„Definicije

[…]

1.2. Druga skupina:

vozači vozila kategorija C, CE, C1, C1E, D, DE, D1 i D1E.

[…]

Zdravstveni pregledi

[…]

[…]

Duševne smetnje

Prva skupina:

Druga skupina:

[…]”

10

U skladu s člankom 51. stavkom 4. Zakona za balgarskite lični dokumenti (Zakon o bugarskim osobnim ispravama):

„Razdoblje valjanosti vozačkih dozvola za kategorije С, CE, C1, C1E, D, DE, D1, D1E i Т iznosi pet godina.”

11

Članak 8. stavci 1., 2. i 4. naredbe no 36 za iziskvanijata za psihologičeska godnost i uslovijata i reda za proveždane na psihologičeskite izsledvanija na kandidati za pridobivane na pravosposobnost za upravlenie na MPS, na vodači na MPS i na predsedateli na izpitni komisii i za izdavane na udostoverenija za registracija za izvaršvane na psihologičeski izsledvanija (Uredba br. 36 o zahtjevima u pogledu psihičke sposobnosti te uvjetima i postupku za provođenje psiholoških pregleda kandidatâ, vozačâ i predsjednikâ komisija za provođenje vozačkog ispita i izdavanju potvrda o prijavi za provođenje psiholoških pregleda) od 15. svibnja 2006. (u daljnjem tekstu: Uredba br. 36/2006) glasi:

„1.   Potvrdu o psihičkoj sposobnosti dotične osobe moraju predočiti prilikom svakog zaposlenja i obavljanja djelatnosti kao vozači autotaksi prijevoza ili vozači u javnom prijevozu osoba ili robe te predsjednici komisija za provođenje vozačkog ispita.

2.   Potvrda o psihičkoj sposobnosti vrijedi tri godine od datuma izdavanja.

[…]

4.   Osobe navedene u stavku 1. obavljaju psihološki pregled svake tri godine od datuma izdavanja posljednje potvrde.”

12

Člankom 13. stavkom 1. naredbe no 1-157 za uslovijata i reda za izdavane na svidetelstvo za upravlenie na motorni prevozni sredstva, otčeta na vodačite i tjahnata disciplina (Uredba br. 1-157 o uvjetima i postupku izdavanja vozačkih dozvola, registru vozačâ i pripadajućim pravilima) od 1. listopada 2002. određuje se:

„Prva vozačka dozvola izdaje se na temelju izvornog zapisnika o položenom vozačkom ispitu koji dostavlja nadležni regionalni odjel Državne avtomobilne inspekcije [(Tijelo za tehnički pregled motornih vozila, Bugarska)], a dotična osoba pritom treba predočiti:

1.   obrazac zahtjeva zajedno s prilozima u skladu s Pravilnikom za izdavane na balgarskite lični dokumenti [(Pravilnik za izdavanje bugarskih osobnih isprava)];

[…]

3.   dokaz o fizičkoj sposobnosti vozača ili kandidata za produljenje vozačke dozvole ili dobivanje vozačke dozvole koji su izdali liječnik opće prakse, regionalno stručno liječničko povjerenstvo za područje prometa (TOLEK) ili Središnje stručno liječničko povjerenstvo za područje prometa (TTSLEK);

4.   presliku potvrde o psihičkoj sposobnosti za izdavanje vozačke dozvole za kategorije C1, С, D1, D i Ttm (tramvaj);

5.   presliku potvrde o položenom tečaju pružanja prve pomoći u slučaju prometnih nesreća za vozače;

6.   izjavu [dotične osobe] da se njezino uobičajeno boravište ne nalazi u nekoj drugoj državi članici Europske unije i da ne posjeduje valjanu vozačku dozvolu koju je izdala jedna od država članica Europske unije;

[…]”

13

U skladu s člankom 15. stavkom 2. Uredbe br. 1-157 od 1. listopada 2002.:

„Za zamjenu [vozačke dozvole] u skladu sa stavkom 1. vozači predočuju dokumente navedene u članku 13. stavku 1. točkama 1., 3. i 6. i staru vozačku dozvolu.”

14

U skladu s člankom 178.c stavkom 5. Zakona za Dviženieto po patištata (Zakon o cestovnom prometu), osobu koja bez valjane potvrde o psihičkoj sposobnosti obavlja autotaksi prijevoz za vlastiti račun ili javni prijevoz osoba ili robe može se kazniti novčanom kaznom u iznosu od 500 bugarskih leva (BGN) (oko 255 eura).

15

U skladu s člankom 35. točkom 3. Dopalnitelnitih razporedbi na Zakona za izmenenie i dopalnenie na Zakona za dviženieto po patištata (Dodatne odredbe Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o cestovnom prometu), Zakonom o cestovnom prometu provode se zahtjevi iz Direktive 2006/126.

16

Osoba IL ima valjanu vozačku dozvolu, među ostalim, za motorna vozila kategorija С, CE, C1, C1E, D, DE, D1, D1E i TCT. Vozačka dozvola te osobe vrijedi od 28. studenoga 2019. do 28. studenoga 2024.

17

Nadzorna tijela provela su 4. kolovoza 2021. kontrolu nad osobom IL koja je upravljala tegljačem s poluprikolicom kojim je obavljala javni prijevoz robe. Na temelju te kontrole utvrđeno je da nije mogla predočiti valjanu potvrdu o psihičkoj sposobnosti. Posljednja potvrda o psihičkoj sposobnosti izdana joj je 7. listopada 2017. te je vrijedila do 7. listopada 2020.

18

Nadzorna su tijela utvrdila da je počinjen upravni prekršaj zbog povrede članka 8. stavka 1. Uredbe br. 36/2006 jer osoba IL nije predočila valjanu potvrdu o psihičkoj sposobnosti. Na temelju članka 178c stavka 5. Zakona o cestovnom prometu, ravnatelj Regionalne direkcije „Avtomobilna administracija” Pleven donio je 24. kolovoza 2021. odluku o izricanju upravne kazne osobi IL u iznosu od 500 BGN (oko 255 eura) zbog prekršaja utvrđenog u tom članku 8. stavku 1.

19

Osoba IL osporavala je tu novčanu kaznu pred Rajonenim sadom Sevlievo (Općinski sud u Sevlievu, Bugarska) ističući, u biti, da su članak 8. stavak 1. Uredbe br. 36/2006 i kazna iz članka 178.c stavka 5. Zakona o cestovnom prometu protivni odredbama Direktive 2006/126.

20

Pozivajući se na točku 4. Priloga III. toj direktivi, taj je sud presudio da država članica vozačima može nametnuti dodatne, strože zahtjeve u pogledu učestalosti redovitih pregleda te je presudom od 10. prosinca 2021. potvrdio odluku od 24. kolovoza 2021.

21

Osoba IL podnijela je žalbu u kasacijskom postupku Administrativenom sadu – Gabrovo (Upravni sud u Gabrovu, Bugarska), sudu koji je uputio zahtjev, koji smatra da su odredbe Direktive 2006/126 nejasne i u određenoj mjeri proturječne.

22

S jedne strane, naglašava da, u skladu s uvodnom izjavom 9. te direktive, prilikom izdavanja vozačke dozvole te u redovitim razmacima nakon toga vozači vozila koja se koriste za prijevoz osoba ili robe trebaju dokazati da ispunjavaju minimalne standarde u pogledu psihofizičke sposobnosti za upravljanje vozilima. U njoj se izričito preporučuje da se zdravstveni pregledi u tom pogledu podudaraju s produljenjem vozačke dozvole te stoga trebaju biti vezani za razdoblje valjanosti dozvole. S druge strane, pojašnjava da točka 4. Priloga III. Direktivi 2006/126 državama članicama omogućuje da u svojim nacionalnim propisima predvide odgovarajuću učestalost zdravstvenih pregleda za vozače druge skupine (kategorije С, СЕ, C1, C1E, D, DE, D1, D1E) i da ta učestalost može biti različita od razdoblja valjanosti vozačke dozvole.

23

S obzirom na prethodno navedeno, sud koji je uputio zahtjev nastoji doznati smiju li države članice u skladu s odredbama Direktive 2006/126 obvezati vozače druge skupine da obavljaju zdravstvene preglede za utvrđivanje njihove psihičke i duševne sposobnosti u razmacima kraćima od razdoblja valjanosti vozačke dozvole te zahtijevati zaseban dokument, uz vozačku dozvolu, kojim se potvrđuje ta sposobnost ili je posjedovanje valjane vozačke dozvole za te kategorije dovoljno da bi se potvrdila navedena sposobnost koja je već bila utvrđena u trenutku izdavanja ili produljenja vozačke dozvole.

24

Rješenjem od 27. svibnja 2022., upisanim u tajništvu Suda 30. svibnja 2022., sud koji je uputio zahtjev odlučio je podnijeti dodatak svojoj odluci kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku, u kojem navodi da se u postupku koji on vodi također postavilo pitanje je li kazna predviđena bugarskim zakonodavstvom za vozača čija je vozačka dozvola za kategorije C, CE, Cl, C1E, D, DE, D1, D1E i TCT valjana, no koji pritom nadzornim tijelima ne može predočiti potvrdu o psihičkoj sposobnosti jer je istekla, protivna usklađenom razdoblju valjanosti vozačkih dozvola i zdravstvenih pregleda za utvrđivanje psihofizičke sposobnosti predviđenom Direktivom 2006/126 ili tijelo koje primjenjujući nacionalna pravila izriče kaznu time povređuje pravo Unije.

25

U tim je okolnostima Administrativen sad – Gabrovo (Upravni sud u Gabrovu) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

26

Svojim pitanjima, koja valja ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 7. stavke 1. i 3. Direktive 2006/126 tumačiti na način da im se protivi to da država članica od imatelja vozačke dozvole za kategorije C, CE, C1, C1E, D, DE, D1 i D1E izdane u skladu s tom direktivom, čija je psihofizička sposobnost za upravljanje vozilom kontrolirana prilikom izdavanja te vozačke dozvole i koji želi obavljati zanimanje vozača motornog vozila za prijevoz putnika ili robe, zahtijeva da, osim vozačke dozvole, posjeduje i potvrdu o psihičkoj sposobnosti, čije je razdoblje valjanosti kraće od razdoblja valjanosti navedene dozvole.

27

U tom pogledu valja podsjetiti na to da se Direktivom 2006/126 provodi, kako je to razvidno iz njezine uvodne izjave 8., minimalno usklađivanje uvjeta pod kojima se izdaje vozačka dozvola iz članka 1. te direktive. Ti se uvjeti posebno definiraju u njezinim člancima 4. i 7., a tiču se, među ostalim, propisane minimalne dobi, sposobnosti za upravljanje vozilom, ispita koje kandidat mora položiti te njegova boravišta na području države članice koja izdaje vozačku dozvolu. Navedenim usklađivanjem uvjeta za izdavanje vozačke dozvole želi se posebice utvrditi nužne preduvjete za uzajamno priznavanje te dozvole i ide se također za ciljem navedene direktive da se doprinese poboljšanju sigurnosti prometa na cestama (vidjeti u tom smislu presudu od 26. listopada 2017., I, C‑195/16, EU:C:2017:815, t. 43., 44. i 51.).

28

Na temelju članka 7. stavka 1. točke (a) Direktive 2006/126, vozačke dozvole izdaju se samo onim kandidatima koji su položili ispit vještina i ponašanja i teorijski ispit te koji su zadovoljili minimalne standarde psihofizičke sposobnosti u skladu s odredbama iz priloga II. i III. toj direktivi. Usto, člankom 7. stavkom 3. točkom (a) navedene direktive zahtijeva se da produljenje vozačke dozvole bude uvjetovano ispunjavanjem tih minimalnih standarda psihofizičke sposobnosti za imatelje vozačkih dozvola kategorija C, CE, C1, C1E, D, DE, D1 i D1E.

29

Stoga, iz tih odredbi Direktive 2006/126 proizlazi da je psihofizička sposobnost imatelja vozačke dozvole za vozila kategorije C, CE, C1, C1E, D, DE, D1 i D1E, uključujući osobe koje rade kao profesionalni vozači, već ocijenjena i potvrđena u trenutku izdavanja ili produljenja te dozvole i to kako bi se osiguralo poštovanje osobito zahtjeva sigurnosti prometa na cestama.

30

U tom kontekstu valja istaknuti da, kad je riječ o psihofizičkoj sposobnosti za upravljanje vozilom, s jedne strane, u skladu s točkom 5. Priloga III. Direktivi 2006/126, država članica može zahtijevati stroži zdravstveni pregled za izdavanje ili naknadno produljenje vozačke dozvole od onih spomenutih u navedenom prilogu (vidjeti u tom smislu presudu od 1. ožujka 2012., Akyüz, C‑467/10, EU:C:2012:112, t. 54.).

31

S druge strane, kad je riječ o vozačima druge skupine, odnosno vozačima vozila kategorije C, CE, C1, C1E, D, DE, D1 i D1E, poput osobe IL, točka 13.2. tog priloga III. nadležnim zdravstvenim tijelima država članica omogućuje da u obzir uzimaju dodatne rizike i opasnosti povezane s upravljanjem vozilima obuhvaćenima definicijom te skupine. Stoga, kada te države članice određuju zdravstvene preglede koje moraju obaviti vozači druge skupine, navedene države članice mogu uvesti strože zahtjeve za te vozače u odnosu na vozače prve skupine kako bi se otkrile moguće „duševne smetnje”, kako se navode u točki 13.2. Priloga III. Direktivi 2006/126.

32

Usto valja primijetiti da se u točkama 13.1. i 13.2. Priloga III. Direktivi 2006/126 pojašnjavaju duševne smetnje koje treba uzeti u obzir. Među njima, točkom 13.1 upućuje se na „ozbiljn[e] duševn[e] smetnj[e] […] uzrokovan[e] šokom […]”, pri čemu se pojam „šok” može odnositi osobito na sve psihološke smetnje slučajno uzrokovane vanjskim utjecajem. Tom se odredbom također navode „deformacije osobnosti koje dovode do ozbiljno narušene sposobnosti prosuđivanja, ponašanja ili prilagodljivosti”.

33

U tom je pogledu bugarska vlada u svojim pisanim očitovanjima navela da je cilj propisa o kojem je riječ u glavnom postupku utvrditi psihičku sposobnost za upravljanje motornim vozilom bez opasnosti od prouzročenja prometnih nesreća s obzirom na psihološka obilježja koja su relevantna u profesionalnom području. Tako je moguće, po završetku ispitivanja psihičke sposobnosti predviđenog tim propisom, među ostalim, predvidjeti buduće ponašanje osobe o kojoj je riječ na prometnicama i opasnost od prouzročenja nesreća, i to na temelju isključivo psiholoških i nemedicinskih kriterija.

34

U tim okolnostima, ako sud koji je uputio zahtjev potvrdi da se test psihičke sposobnosti predviđen navedenim propisom po svojem dosegu i ciljevima razlikuje od ispitivanja psihičke sposobnosti predviđenog Direktivom 2006/126, ne može se smatrati da je u skladu s pravom Unije psihološki test koji se ne temelji na zahtjevima te direktive i koji stoga ne predstavlja zdravstveni pregled u smislu Priloga III. toj direktivi. To bi dovelo u pitanje dobro funkcioniranje sustava uspostavljenog navedenom direktivom, čiji je cilj omogućiti osobama koje ispunjavaju uvjete koje ona navodi da potvrde vještine potrebne za upravljanje vozilom za kategoriju o kojoj je riječ. Naime, kao što to proizlazi iz očitovanjâ bugarske vlade, profesionalni vozači nužno moraju imati valjanu vozačku dozvolu, što pretpostavlja da poštuju standarde psihofizičke sposobnosti, kako su predviđeni u Prilogu III. Direktivi 2006/126, kao i standarde sposobnosti i ponašanja u vezi s upravljanjem motornim vozilom kategorije o kojoj je riječ navedene u Prilogu II. toj direktivi. Ti standardi pak zahtijevaju opću ocjenu profila kandidata s obzirom na, među ostalim, njegovo ponašanje i njegovu sposobnost sigurnog upravljanja vozilom.

35

Nasuprot tomu, ako bi sud koji je uputio zahtjev smatrao da se test psihičke sposobnosti o kojem je riječ u glavnom postupku želi obuhvatiti marginom prosudbe prepuštenom državama članicama u pogledu strožih zdravstvenih pregleda, navedenom u točkama 30. i 31. ove presude, valja podsjetiti na to da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, minimalno usklađivanje ne sprečava države članice da zadrže ili da donesu strože mjere, sve dok te mjere nisu takve da mogu ozbiljno ugroziti rezultat propisan direktivom o kojoj je riječ i dok su u skladu s UFEU‑om. Sud je povodom toga naveo da takve mjere mogu biti opravdane unatoč svojoj restriktivnoj naravi ako za njih postoji neki važan razlog od općeg interesa, ako se tim mjerama može osigurati ostvarivanje njima predviđenog cilja i ako ne prelaze granice onoga što je nužno za njegovo postizanje (presuda od 7. srpnja 2016., Muladi, C‑447/15, EU:C:2016:533, t. 43., 44. i navedena sudska praksa).

36

Međutim, ne dovodeći u pitanje provjere koje u tom pogledu mora izvršiti sud koji je uputio zahtjev, iz spisa kojim Sud raspolaže ne proizlazi da je cilj propisa o kojem je riječ u glavnom postupku odgovoriti na dodatne i posebne rizike i opasnosti za sigurnost prometa na cestama povezane s psihičkom sposobnošću koja se zahtijeva za vozače druge skupine. Naime, iz objašnjenja bugarske vlade ne može se na prvi pogled zaključiti da je cilj testa psihičke sposobnosti o kojem je riječ u glavnom postupku s više točnosti ili dublje otkriti eventualne duševne smetnje, poput onih navedenih u točkama 13.1. i 13.2. Priloga III. Direktivi 2006/126, za tu skupinu vozača, koje bi mogle ugroziti sigurnost prometa na cestama. Slijedom toga, čini se da taj propis prelazi ono što je nužno za osiguranje cilja sigurnosti prometa na cestama i da, time što vozačima nalaže posjedovanje potvrde o psihičkoj sposobnosti, uz valjanu vozačku dozvolu, može ozbiljno ugroziti rezultat predviđen Direktivom 2006/126.

37

Naime, u tim okolnostima, nalaganje imateljima valjane vozačke dozvole da osim te dozvole posjeduju takvu zasebnu potvrdu o psihičkoj sposobnosti predstavljalo bi nedopušteno dodatno ograničenje, s obzirom na to da vozačku dozvolu koju je izdala država članica u skladu s člankom 1. stavkom 1. Direktive 2006/126 treba smatrati dokazom da je njezin imatelj ispunjavao uvjete izdavanja na dan kada mu je navedena dozvola izdana (vidjeti u tom smislu presude od 26. travnja 2012., Hofmann, C‑419/10, EU:C:2012:240, t. 46. i od 29. travnja 2021., Stadt Karlsruhe (Priznavanje obnovljene vozačke dozvole), C‑47/20, EU:C:2021:332, t. 28. i navedenu sudsku praksu) te da ta vozačka dozvala ima potrebnu dokaznu vrijednost da bi potvrdila psihičku sposobnost za upravljanje motornim vozilom relevantne kategorije.

38

Iako Direktiva 2006/126 propisuje samo minimalno usklađivanje nacionalnih odredbi koje se odnose na uvjete pod kojima se može izdati vozačka dozvola, tom se direktivom, s druge strane, provodi iscrpno usklađivanje dokumenata koji dokazuju postojanje prava na upravljanje vozilom koje države članice moraju priznati u skladu s njezinim člankom 2. stavkom 1. (vidjeti u tom smislu presude od 26. listopada 2017., I, C‑195/16, EU:C:2017:815, t. 57. i od 29. travnja 2021., Stadt Pforzheim (Napomene u vozačkoj dozvoli), C‑56/20, EU:C:2021:333, t. 42.). Kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 63. svojeg mišljenja, stoga se isključuje istodobno postojanje vozačke dozvole izdane u skladu s Direktivom 2006/126 i bilo kojeg drugog nacionalnog dokumenta s, u bitnome, istom funkcijom.

39

Jednako tako, države članice ne mogu zahtijevati dokaz o psihičkoj sposobnosti za upravljanje vozilom u vremenskim razmacima kraćim od razdoblja valjanosti vozačke dozvole.

40

Naime, kao prvo, u skladu s člankom 7. stavkom 2. točkom (b) Direktive 2006/126, razdoblje valjanosti dozvola koje izdaju države članice za kategorije C, CE, C1, C1E, D, DE, D1, D1E iznosi 5 godina, a člankom 7. stavkom 3. točkom (a) te direktive zahtijeva se da produljenje vozačke dozvole bude uvjetovano ispunjavanjem minimalnih standarda psihofizičke sposobnosti navedenih u Prilogu III. navedenoj direktivi za imatelje vozačkih dozvola tih kategorija.

41

Kao drugo, iako je točno, s jedne strane, da se točkom 4. Priloga III. Direktivi 2006/126, u verziji na francuskom jeziku, predviđa: „[l]es candidats doivent faire l’objet d’un examen médical avant la délivrance initiale d’un permis et, par la suite, les conducteurs sont contrôlés conformément au système national en vigueur dans l’État membre de résidence normale où a lieu le renouvellement de leur permis de conduire” („Kandidati obavljaju zdravstvene preglede prije nego što im se prvi put izda vozačka dozvola, a potom u skladu s nacionalnim propisima na snazi u državi članici uobičajenog boravišta prilikom svakog produljenja vozačke dozvole”) i, s druge strane, da taj posljednji dio rečenice nedostaje u bugarskoj jezičnoj verziji, uzimanje u obzir različitih jezičnih verzija te odredbe dovodi do zaključka da, kao što to proizlazi iz točaka 49. i 50. mišljenja nezavisnog odvjetnika, tu odredbu treba tumačiti na način da pregled o kojem je riječ treba obaviti prilikom produljenja vozačke dozvole.

42

Činjenica da verzije točke 4. Priloga III. Direktivi 2006/126 na bugarskom i francuskom jeziku ne odgovaraju u cijelosti drugim jezičnim verzijama Direktive 2006/126 ne može dovesti do drukčijeg tumačenja te odredbe.

43

Naime, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, nužnost ujednačene primjene i stoga tumačenja akta Unije isključuje da se isti razmatra izdvojeno u jednoj od svojih verzija, već zahtijeva tumačenje s obzirom kako na stvarnu volju svog autora tako i na cilj koji on slijedi, s obzirom na, osobito, verzije utvrđene na svim jezicima (vidjeti u tom smislu presude od 12. studenoga 1969., Stauder, 29/69, EU:C:1969:57, t. 2. i 3.; od 12. prosinca 2013., X, C‑486/12, EU:C:2013:836, t. 19. i od 15. svibnja 2014., Timmel, C‑359/12, EU:C:2014:325, t. 63.).

44

Iz drugih pak jezičnih verzija Direktive 2006/126 jasno proizlazi da je zakonodavac Unije težio tomu da se zdravstveni pregledi podudaraju s produljenjem vozačke dozvole, pri čemu odredbe o kojima je riječ ne upućuju na mogućnost da države članice utvrde kraće rokove između zdravstvenih pregleda za vozače druge skupine. Kao što je to sud koji je uputio zahtjev istaknuo, to tumačenje potvrđuje četvrta rečenica uvodne izjave 9. te direktive, u kojoj se izričito navodi da se takvi pregledi moraju podudarati s produljenjem vozačke dozvole te stoga biti vezani uz razdoblje valjanosti dozvole.

45

Usto, iako se člankom 7. stavkom 3. petim podstavkom Direktive 2006/126 države članice iznimno ovlašćuju da ograniče razdoblje valjanosti pojedinačnih vozačkih dozvola za bilo koju kategoriju „ako se pokaže nužnim učestalije provoditi zdravstvene preglede” radi jamčenja sigurnosti prometa na cestama, ta odredba potvrđuje činjenicu da se zdravstveni pregledi moraju podudarati s produljenjem vozačke dozvole i da stoga njihova učestalost mora biti određena razdobljem valjanosti te dozvole.

46

Naposljetku, također valja istaknuti da je, kao što je to istaknula Europska komisija, pravo Unije već u vrijeme nastanka činjenica u glavnom postupku sadržavalo propis u području priznavanja stručnih kvalifikacija kako bi se uzeli u obzir sigurnosni zahtjevi povezani s prijevozom robe i putnika, odnosno Direktivu 2003/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2003. o početnim kvalifikacijama i periodičnom osposobljavanju vozača određenih cestovnih vozila za prijevoz robe ili putnika, o izmjeni Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3820/85 i Direktive Vijeća 91/439/EEZ te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 76/914/EEZ (SL 2003., L 226, str. 4.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 22., str. 44.), koja nije sadržavala nijedan poseban ili dodatan zahtjev u odnosu na one određene Direktivom 2006/126 za ocjenu psihičke sposobnosti profesionalnih vozača.

47

S obzirom na sva prethodna razmatranja, na postavljena pitanja valja odgovoriti tako da članak 7. stavke 1. i 3. Direktive 2006/126 treba tumačiti na način da mu se protivi to da država članica od imatelja vozačke dozvole za kategorije C, CE, C1, C1E, D, DE, D1 i D1E izdane u skladu s tom direktivom, čija je psihofizička sposobnost za upravljanje vozilom kontrolirana prilikom izdavanja te vozačke dozvole i koji želi obavljati zanimanje vozača motornog vozila za prijevoz putnika ili robe, zahtijeva da, osim vozačke dozvole, posjeduje i potvrdu o psihičkoj sposobnosti, čije je razdoblje valjanosti kraće od razdoblja valjanosti navedene dozvole.

48

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (treće vijeće) odlučuje:

Članak 7. stavke 1. i 3. Direktive 2006/126/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o vozačkim dozvolama

treba tumačiti na način da mu se:

protivi to da država članica od imatelja vozačke dozvole za kategorije C, CE, C1, C1E, D, DE, D1 i D1E izdane u skladu s tom direktivom, čija je psihofizička sposobnost za upravljanje vozilom kontrolirana prilikom izdavanja te vozačke dozvole i koji želi obavljati zanimanje vozača motornog vozila za prijevoz putnika ili robe, zahtijeva da, osim vozačke dozvole, posjeduje i potvrdu o psihičkoj sposobnosti, čije je razdoblje valjanosti kraće od razdoblja valjanosti navedene dozvole.