–

za bugarsku vladu, T. Mitova i E. Petranova, u svojstvu agenata,

–

za Europsku komisiju, F. Erlbacher, E. Rousseva i M. Wasmeier, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 23. Statuta Suda Europske unije.

2

Zahtjev je upućen u okviru kaznenog postupka pokrenutog protiv osoba BK i ZhP zbog djela kvalificiranih kao korupcija.

3

Članak 23. prvi stavak Statuta Suda Europske unije određuje:

„U slučajevima iz članka 267. [UFEU‑a], sud države članice koji suspendira postupak i uputi predmet Sudu obavješćuje Sud o svojoj odluci. Tajnik Suda o navedenoj odluci obavješćuje stranke, države članice i [Europsku] [k]omisiju, institucije, tijela, ured ili agenciju [Europske] [u]nije koja je donijela akt čija je valjanost ili tumačenje predmet spora.”

4

Iz zahtjeva za prethodnu odluku proizlazi da se, na temelju postupovnih pravila koja se primjenjuju u glavnom postupku, kazneni postupak prekida kada nacionalni sud Sudu uputi zahtjev za prethodnu odluku.

5

Specialirizana prokuratura (Specijalizirano državno odvjetništvo, Bugarska) podnijela je 26. veljače 2021. sudu koji je uputio zahtjev optužnicu protiv osoba BK i ZhP zbog navodne korupcije koju su počinili u svojstvu policijskih istražnih tijela.

6

Osoba BK usprotivila se pravnoj kvalifikaciji korupcije koju je utvrdilo državno odvjetništvo. Pitajući se o svojoj ovlasti prekvalifikacije predmetnog kaznenog djela a da o tome prethodno nije obavijestio optuženika, sud koji je uputio zahtjev uputio je Sudu zahtjev za prethodnu odluku koji se odnosi na tumačenje članka 6. stavaka 3. i 4. Direktive 2012/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2012. o pravu na informiranje u kaznenom postupku (SL 2012., L 142, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 15., str. 48.) i članka 47. stavka 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima. Taj je zahtjev predmet C‑175/22.

7

Osim toga, osobe BK i ZhP osporavale su način na koji je došlo do njihova uhićenja kao i otkriće iznosa označenog novca u uredu potonje. Osobe BK i ZhP uhićene su u svojim službenim prostorijama, čiji su hodnici bili opremljeni videokamerama koje su snimile dio tog uhićenja kao i to otkriće.

8

Sud koji je uputio zahtjev navodi da su do trenutka podnošenja ovog zahtjeva za prethodnu odluku bile ispitane određene osobe uključene u navedeno uhićenje i da je analiziran dio predmetnih videozapisa. Međutim, taj sud ističe da mora ispitati još najmanje tri dodatne osobe i naložiti analizu drugog dijela tih videozapisa kao i materijala koji je snimljen skrivenom kamerom i mikrofonom.

9

Taj sud navodi da se u tehničkom smislu ništa ne protivi tomu da on nastavi ispitivati predmet koji se pred njim vodi kao i prikupljati dokaze kako bi se utvrdili istinitost i sadržaj navodnih činjenica. Ti elementi nisu povezani s prethodnim pitanjima koja je postavio u okviru predmeta C‑175/22. Nakon pribavljanja navedenih dokaza sud koji je uputio zahtjev mogao bi prekinuti glavni postupak u cijelosti dok ne dobije odgovor Suda na ta pitanja. Nakon primitka tog odgovora mogao bi nastaviti taj postupak, obavijestiti optuženika o eventualnoj pravnoj prekvalifikaciji predmetnih činjenica i nakon saslušanja stranaka odlučiti o meritumu.

10

Međutim, taj se sud pita može li, s obzirom na članak 23. Statuta Suda Europske unije, nastaviti postupati u glavnom postupku, osobito kako bi nastavio prikupljati dokaze, nakon što je Sudu uputio zahtjev za prethodnu odluku u predmetu C‑175/22.

11

Sud koji je uputio zahtjev smatra da zahtjev za prethodnu odluku nužno podrazumijeva prekid postupanja u glavnom postupku u pogledu pitanja postavljenih u okviru tog zahtjeva. S obzirom na navedeno, smatra da bi se taj postupak mogao nastaviti u pogledu aspekata koji nisu predmet tog zahtjeva za prethodnu odluku, pri čemu je jasno da se nikakva odluka o meritumu ne može donijeti prije nego što dobije odgovor Suda na ta pitanja.

12

Takvim bi se pristupom omogućilo izbjegavanje gubitka vremena zbog prekida navedenog postupka, što bi poticalo poštovanje prava na suđenje u razumnom roku, u skladu s člankom 47. drugim stavkom Povelje o temeljnim pravima.

13

Glavna zadaća nacionalnog suda jest rješavanje predmeta koji se pred njim vodi, a pravo Unije uređuje pitanje prekida glavnog postupka samo u mjeri u kojoj je taj prekid nužan za jamčenje korisnog učinka odluke Suda.

14

Sud koji je uputio zahtjev ističe da je u cijelosti prekinuo glavni postupak dok Sud ne odgovori na pitanje postavljeno u ovom predmetu.

15

U tim je okolnostima Specializiran nakazatelen sad (Specijalizirani kazneni sud, Bugarska) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:

„Treba li članak 23. Statuta Suda tumačiti na način da je nacionalni sud koji je uputio zahtjev za prethodnu odluku u skladu s člankom 267. UFEU‑a obvezan prekinuti glavni postupak u cijelosti ili je dovoljno prekinuti samo dio glavnog postupka koji se odnosi na upućeno prethodno pitanje?”

16

Dopisom od 5. kolovoza 2022. Sofijski gradski sad (Sofijski gradski sud, Bugarska) obavijestio je Sud da je nakon zakonodavne izmjene koja je stupila na snagu 27. srpnja 2022. raspušten Specializiran nakazatelen sad (Specijalizirani kazneni sud) i da su od tog datuma određeni kazneni postupci pokrenuti pred potonjim sudom, uključujući glavni postupak, preneseni na Sofijski gradski sad (Sofijski gradski sud).

17

Bugarska vlada tvrdi da je zahtjev za prethodnu odluku nedopušten jer sud koji je uputio zahtjev nije pružio Sudu činjenične i pravne elemente koji su mu potrebni za tumačenje prava Unije koje bi bilo korisno tom sudu.

18

Konkretno, ta vlada navodi da se članak 488. Zakonika o kaznenom postupku, koji nije spomenut u zahtjevu za prethodnu odluku, specifično odnosi na prekid kaznenog postupka kada je Sudu u predmetu poput onog u glavnom postupku upućen zahtjev za prethodnu odluku. Na temelju tog članka i podložno provjeri koju treba provesti nacionalni sud, glavni postupak u cijelosti se prekida, ali se može nastaviti prije nego što Sud odluči o tom zahtjevu, ako je to potrebno za prikupljanje i čuvanje dokaza.

19

U tom pogledu valja podsjetiti na to da za pitanja o tumačenju prava Unije, koja je uputio nacionalni sud u pravnom i činjeničnom okviru koji utvrđuje pod vlastitom odgovornošću i čiju točnost Sud ne provjerava, vrijedi presumpcija relevantnosti. Sud može odbiti odlučivati o zahtjevu za prethodnu odluku koji je uputio nacionalni sud samo ako je očito da zatraženo tumačenje prava Unije nema nikakve veze s činjeničnim stanjem ili predmetom spora u glavnom postupku, ako je problem hipotetski ili ako Sud ne raspolaže činjeničnim i pravnim elementima potrebnima da bi se mogao dati koristan odgovor na upućena pitanja (presuda od 15. prosinca 2022., Veejaam i Espo, C‑470/20, EU:C:2022:981, t. 51. i navedena sudska praksa).

20

U tom pogledu, u skladu s člankom 94. točkom (b) Poslovnika Suda, osim teksta prethodnih pitanja postavljenih Sudu, zahtjev za prethodnu odluku mora sadržavati sadržaj nacionalnih odredaba koje se mogu primijeniti u predmetu i, prema potrebi, relevantnu nacionalnu sudsku praksu. Taj se zahtjev također odražava u točkama 15. i 16. Preporuka Suda Europske unije namijenjenih nacionalnim sudovima koje se odnose na pokretanje prethodnog postupka (SL 2019., C 380, str. 1.).

21

U ovom slučaju, kao što je to istaknuto u točki 9. ove presude, sud koji je uputio zahtjev objašnjava koje mogućnosti ima na raspolaganju u okviru primjenjivog postupovnog prava. Osim toga, formulacija prethodnog pitanja jest takva da se na njega može korisno odgovoriti bez upućivanja na nacionalno zakonodavstvo.

22

Stoga je zahtjev za prethodnu odluku dopušten.

23

Svojim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 23. Statuta Suda Europske unije tumačiti na način da mu se protivi to da nacionalni sud koji je uputio zahtjev za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a prekine glavni postupak samo u pogledu njegovih aspekata na koje može utjecati odgovor Suda na taj zahtjev.

24

U tom pogledu valja podsjetiti na to da je, u nedostatku pravila Unije u tom području, na unutarnjem pravnom poretku svake države članice da, na temelju načela postupovne autonomije, uredi postupovna pravila za pravna sredstva namijenjena zaštiti prava koja pojedinci uživaju na temelju prava Unije (vidjeti u tom smislu presude od 16. prosinca 1976., Rewe‑Zentralfinanz i Rewe‑Zentral, 33/76, EU:C:1976:188, t. 5. i od 22. travnja 2021., Profi Credit Slovakia, C‑485/19, EU:C:2021:313, t. 52. i navedenu sudsku praksu).

25

Međutim, to se načelo mora primijeniti uz poštovanje načela ekvivalentnosti i djelotvornosti, kako bi se očuvao koristan učinak primjenjivih odredaba prava Unije (vidjeti u tom smislu presudu od 3. lipnja 2021., Bankia, C‑910/19, EU:C:2021:433, t. 45. i navedenu sudsku praksu). Konkretno, na temelju načela djelotvornosti, države članice ne mogu izvršavati svoju postupovnu autonomiju na način koji bi u praksi onemogućio ili pretjerano otežao ostvarivanje prava dodijeljenih pravom Unije (vidjeti u tom smislu presude od 9. studenoga 1983., San Giorgio, 199/82, EU:C:1983:318, t. 14. i od 24. studenoga 2022., Vrhoven administrativen sad (Stavljanje izvan snage pobijane odredbe), C‑289/21, EU:C:2022:920, t. 33. i navedenu sudsku praksu).

26

Što se tiče prethodnog postupka, valja podsjetiti na to da članak 267. UFEU‑a uspostavlja dijalog između Suda i sudova država članica, čiji je cilj osigurati jedinstveno tumačenje prava Unije, omogućujući tako osiguranje njegove usklađenosti, njegova punog učinka i njegove autonomije kao i u konačnici posebne naravi prava uspostavljenog Ugovorima (vidjeti u tom smislu presudu od 29. ožujka 2022., Getin Noble Bank, C‑132/20, EU:C:2022:235, t. 71. i navedenu sudsku praksu).

27

Prema ustaljenoj sudskoj praksi, presuda donesena u okviru tog postupka obvezuje nacionalni sud u pogledu tumačenja prava Unije radi rješavanja spora koji je pred njim pokrenut (vidjeti u tom smislu osobito presude od 3. veljače 1977., Benedetti, 52/76, EU:C:1977:16, t. 26. i od 22. veljače 2022., RS (Učinak presuda ustavnog suda), C‑430/21, EU:C:2022:99, t. 74.).

28

Međutim, očuvanje korisnog učinka navedenog postupka nije u praksi nemoguće ili pretjerano otežano nacionalnim pravilom koje između datuma na koji je zahtjev za prethodnu odluku upućen Sudu i datuma donošenja rješenja ili presude kojom je potonji odgovorio na taj zahtjev omogućuje nastavak glavnog postupka radi donošenja postupovnih akata koje sud koji je uputio zahtjev smatra potrebnima i koji se odnose na aspekte koji nisu povezani s postavljenim prethodnim pitanjima, odnosno postupovnih akata koji ne sprečavaju sud koji je uputio zahtjev da u okviru glavnog postupka postupi u skladu s tim rješenjem ili tom presudom.

29

Taj je zaključak potkrijepljen činjenicom da je na sudu koji je uputio zahtjev da ocijeni u kojoj je fazi postupka svrsishodno uputiti takav zahtjev Sudu (vidjeti u tom smislu presude od 27. lipnja 1991., Mecanarte, C‑348/89, EU:C:1991:278, t. 49. i od 7. travnja 2016., Degano Trasporti, C‑546/14, EU:C:2016:206, t. 16. i 17.).

30

Stoga, budući da se zahtjev za prethodnu odluku može uputiti Sudu čak i u ranoj fazi glavnog postupka, sudu koji je uputio zahtjev mora biti dopušteno da, do odgovora Suda na taj zahtjev, nastavi taj postupak u pogledu postupovnih akata koje smatra potrebnima i koji nisu povezani s postavljenim prethodnim pitanjima.

31

Valja istaknuti da se to rasuđivanje implicitno slijedilo u presudi od 21. prosinca 2021., Euro Box Promotion i dr. (C‑357/19, C‑379/19, C‑547/19, C‑811/19 i C‑840/19, EU:C:2021:1034). Naime, u točki 80. te presude Sud je istaknuo da je, nakon što mu je podnesen zahtjev za prethodnu odluku o kojem je bila riječ u jednom od predmeta u kojima je donesena navedena presuda, odluka suda koji je uputio zahtjev da prekine postupak ukinuta i da je glavni postupak nastavljen o drugim pitanjima različitima od onih na koje se odnosio taj zahtjev. Međutim, u točki 141. iste presude Sud je smatrao da je navedeni zahtjev dopušten a da nije smatrao potrebnim ispitati moguću povredu članka 23. Statuta Suda Europske unije.

32

S obzirom na sva prethodna razmatranja, na postavljeno pitanje valja odgovoriti tako da članak 23. Statuta Suda Europske unije treba tumačiti na način da mu se ne protivi to da nacionalni sud koji je uputio zahtjev za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a prekine glavni postupak samo u pogledu njegovih aspekata na koje može utjecati odgovor Suda na taj zahtjev.

33

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (deveto vijeće) odlučuje:

Članak 23. Statuta Suda Europske unije treba tumačiti na način da mu se ne protivi to da nacionalni sud koji je uputio zahtjev za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a prekine glavni postupak samo u pogledu njegovih aspekata na koje može utjecati odgovor Suda na taj zahtjev.