1.

Zakonodavac Unije nastoji da se na unutarnjem tržištu osigura tržišno natjecanje u sektoru popravka i održavanja motornih vozila, a ne da proizvođači tih vozila (samostalno ili posredstvom ovlaštenih trgovaca ili servisera) drže monopol nad pružanjem takvih usluga.

2.

Stoga se Uredbom (EU) 2018/858 ( 2 ) od proizvođača automobila zahtijeva da „neovisnim subjektima” omoguće neograničen, standardiziran i nediskriminirajući pristup informacijama o određenim sustavima, opremi te alatima vozila, kao i informacijama o popravku i održavanju vozila.

3.

Primjena Uredbe 2018/858 (ili nekih uredbi koje su njom izmijenjene) dovela je do sporova koji se vode između, s jedne strane, proizvođača vozila i, s druge strane, neovisnih subjekata. Određeni zahtjevi za prethodnu odluku upućeni su u okviru postupaka u kojima je sudjelovao subjekt ( 3 ) čiji članovi ostvaruju 80 % prihoda slobodne distribucije dijelova motornih vozila u Njemačkoj ( 4 ).

4.

Landgericht Köln (Zemaljski sud u Kölnu, Njemačka) u okviru predmetnog zahtjeva za prethodnu odluku upućuje tri pitanja, koja se redom odnose na:

5.

U skladu s uputom Suda, ovo će se mišljenje odnositi samo na treće pitanje.

6.

Uvodna izjava 50. glasi:

„Za bolje funkcioniranje unutarnjeg tržišta, posebno kad je riječ o slobodnom kretanju robe, slobodi poslovnog nastana i slobodi pružanja usluga, potreban je neograničen pristup informacijama o popravku i održavanju vozila, u standardiziranom formatu kojim se mogu preuzeti tehničke informacije, te postojanje učinkovitog tržišnog natjecanja među subjektima koji na tržištu nude te informacije […]”.

7.

U skladu s uvodnom izjavom 52.:

„Kako bi se osiguralo učinkovito tržišno natjecanje na tržištu usluga informiranja o popravku i održavanju vozila te kako bi se pojasnilo da su dotičnim informacijama obuhvaćene i informacije koje treba pružiti neovisnim subjektima koji nisu serviseri, s ciljem osiguravanja toga da neovisno tržište popravka i održavanja vozila u cjelini može konkurirati ovlaštenim trgovcima, bez obzira na to daje li proizvođač vozila te informacije ovlaštenim trgovcima i serviserima ili se sam koristi takvim informacijama u svrhe popravka i održavanja, potrebno je detaljno utvrditi informacije koje treba pružiti u svrhu pristupa informacijama o popravku i održavanju vozila”.

8.

Na temelju uvodne izjave 62.:

„Kadgod se mjerama predviđenima ovom Uredbom obuhvaća obrada osobnih podataka te bi se mjere trebale provoditi u skladu s [OUZP‑om] […]”.

9.

Člankom 3. određuje se:

„[…]

(45)   ‚neovisni subjekt’ znači fizička ili pravna osoba osim ovlaštenog trgovca i servisera koja je izravno ili neizravno uključena u popravak i održavanje vozila, među ostalim serviseri, proizvođači ili distributeri opreme za popravak, alata ili rezervnih dijelova, kao i izdavači tehničkih informacija, automobilski klubovi, operateri za pomoć na cesti, operateri koji nude usluge provođenja pregleda i ispitivanja, operateri koji nude obuku za instalatere, proizvođači i serviseri opreme za vozila na alternativna goriva; znači i ovlašteni serviseri, trgovci i distributeri u distribucijskom sustavu određenog proizvođača u mjeri u kojoj pružaju usluge popravka i održavanja vozila za koje nisu članovi distribucijskog sustava proizvođača vozila;

[…]

(48)   ‚informacije o popravku i održavanju vozila’ znači sve informacije, uključujući sve njihove naknadne izmjene i dopune, koje su potrebne za dijagnostiku, servisiranje i pregled vozila, njegovu pripremu za tehnički pregled, popravak, reprogramiranje, ponovno postavljanje početnih postavki vozila ili koje su potrebne za daljinsku dijagnostičku potporu vozilu ili za ugradnju dijelova i opreme na vozila, a koje proizvođači osiguravaju svojim ovlaštenim partnerima, trgovcima i serviserima ili koje proizvođači upotrebljavaju u svrhu popravaka i održavanja;

(49)   ‚informacije povezane s ugrađenim dijagnostičkim sustavom (OBD) u vozilu’ znači informacije koje je pruža sustav koji je ugrađen u vozilo ili priključen na motor, koji ima sposobnost otkrivanja neispravnosti i, ako je primjenjivo, sposobnost upozoravanja na njihovu pojavu sustavom za upozoravanje, sposobnost određivanja vjerojatnog područja u kojem se javila neispravnost na temelju informacija pohranjenih u memoriji računala te sposobnost slanja tih informacija u sustave izvan vozila;

[…]”.

10.

U članku 61. („Obveze proizvođača u pogledu pružanja informacija povezanih s OBD‑om te informacija o popravku i održavanju vozila”) ističe se:

„1.   Proizvođači omogućuju neovisnim subjektima neograničen, standardiziran i nediskriminirajući pristup informacijama povezanima s OBD‑om u vozilu, dijagnostičkoj i drugoj opremi te alatima, što uključuje potpuni referentni materijal i dostupne verzije za preuzimanje odgovarajućeg softvera, kao i informacijama o popravku i održavanju vozila. Informacije moraju biti predstavljene na lako dostupan način u obliku strojno čitljivih i elektronički obradivih skupova podataka. Neovisni subjekti imaju pristup dijagnostičkim uslugama na daljinu kojima se služe proizvođači, ovlašteni trgovci i serviseri.

Proizvođači osiguravaju standardiziran i siguran sustav s mogućnošću rada na daljinu kojim se neovisnim serviserima omogućuje da obave radnje za koje je potreban pristup sigurnosnom sustavu vozila.

2.   Dok Komisija ne donese odgovarajuće norme u okviru rada Europskog odbora za normizaciju (CEN) ili usporedivog tijela za normizaciju, informacije povezane s OBD‑om u vozilu i informacije o popravku i održavanju vozila moraju biti predstavljene na jednostavno dostupan način tako da ih neovisni subjekti mogu obraditi uz razuman napor.

Informacije povezane s OBD‑om u vozilu i informacije o popravku i održavanju vozila moraju biti dostupne na internetskim stranicama proizvođača u standardiziranom obliku ili, ako to nije moguće zbog prirode informacija, u drugom primjerenom obliku. Kada je riječ o neovisnim subjektima koji nisu serviseri, informacije se također daju u strojno čitljivom obliku koji se može obraditi elektronički uobičajeno dostupnim informatičkim alatima i softverima te koji omogućava neovisnim subjektima da izvršavaju zadatke povezane sa svojim aktivnostima u lancu opskrbe na preprodajom tržištu.

[…]

4.   Pojedinosti tehničkih zahtjevâ za pristup informacijama povezanim s OBD‑om u vozilu i informacijama o popravku i održavanju vozila, osobito tehničke specifikacije o načinu pružanja informacija povezanih s OBD‑om u vozilu i informacija o popravku i održavanju vozila, utvrđene su u Prilogu X.

[…]

11.   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 82. radi izmjene Priloga X. kako bi se ažuriranjem zahtjeva koji se odnose na pristup informacijama povezanim s OBD‑om u vozilu i informacijama o popravku i održavanju vozila […]”.

11.

Prilogom X. („Pristup informacijama povezanima s OBD‑om u vozilu i informacijama o popravku i održavanju vozila”) točkom 6.1. propisuje se:

„[…]

Podaci o svim dijelovima vozila kojima je proizvođač originalno opremio vozilo, identificirano VIN‑om i ostalim kriterijima poput međuosovinskog razmaka, izlazne snage motora, razine opremljenosti ili dodatne opreme, i koji se mogu zamijeniti zamjenskim dijelovima koje proizvođač nudi svojim ovlaštenim servisima, zastupnicima ili trećim osobama upućivanjem na broj dijela originalne opreme (OE), moraju biti dostupni u bazi podataka koja je lako dostupna neovisnim subjektima u obliku strojno čitljivih i elektronički obradivih skupova podataka.

Ta baza podataka mora sadržavati VIN, brojeve dijelova originalne opreme (OE), nazive dijelova originalne opreme (OE), podatke o valjanosti (datumi početka i isteka), upute za ugradnju i, prema potrebi, strukturne karakteristike.

[…]”.

12.

U skladu s člankom 2. („Definicije”) točkom 2.:

„‚identifikacijski broj vozila’ (VIN, vehicle identification number) znači alfanumerički kôd koji je proizvođač dodijelio vozilu kako bi se osigurala ispravna identifikacija svakog vozila”.

13.

U Prilogu I. („Tehnički zahtjevi”) dijelu B. („Identifikacijski broj vozila (VIN)”) točki 1.2. propisuje se:

„VIN je jedinstven i nedvosmisleno dodijeljen određenom vozilu”.

14.

U skladu s člankom 4. točkom 1., „‚osobni podaci’ znači svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi (‚ispitanik’); pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca”.

15.

Člankom 6. („Zakonitost obrade”) propisuje se:

„1.   Obrada je zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega:

[…]

[…]

3.   Pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka (c) i (e) utvrđuje se u:

Svrha obrade određuje se tom pravnom osnovom […]. Pravom Unije ili pravom države članice mora se ostvariti cilj od javnog interesa te ono mora biti razmjerno zakonitom cilju koji se želi postići.

[…]”.

16.

Prilog I. („I. dio potvrde o registraciji”) sadržava sljedeće točke:

„[…]

II.5. Dio I. potvrde o registraciji također sadrži sljedeće podatke ispred kojih se navode odgovarajući usklađeni kodovi Zajednice:

[…]

[…]

[…]

[…]”.

17.

Scania CV AB (u daljnjem tekstu: Scania) jedan je od najvećih proizvođača gospodarskih vozila, osobito teških kamiona, u Europi. Scania je kao nositelj EZ homologacije tipa vozila proizvođač u smislu članka 3. točke 40. Uredbe 2018/858 i mora pružiti informacije predviđene člankom 61. stavcima 1. i 2. te uredbe.

18.

Scania neovisnim subjektima (kao članovima Gesamtverbanda A.-H.) posredstvom svojih internetskih stranica omogućuje pristup informacijama o vozilu, njegovu popravku i održavanju, kao i informacijama povezanima s OBD‑om.

19.

Tim postupkom Scania korisniku omogućuje da unosom sedam posljednjih brojki koje čine VIN pretraži informacije o određenom vozilu ili, ovisno o općim podacima o vozilima, dobije više informacija koje se ne odnose ni na jedno pojedinačno vozilo ( 8 ).

20.

Međutim, Scania neovisnim subjektima ne stavlja na raspolaganje VIN‑ove. VIN konkretnog vozila klijenta koje se održava ili koje treba popraviti poznat je samo servisima jer se taj broj nalazi na šasiji koju im povjerava klijent; s druge strane, proizvođačima i distributerima zamjenskih dijelova nisu poznati pojedinačni VIN‑ovi, a bez njih pretraživanje na temelju općih kriterija daje netočne rezultate ( 9 ).

21.

Gesamtverband A.-H. i Scania u glavnom se postupku spore u pogledu oblika, sadržaja i opsega obveza koje proizvođač ima na temelju članka 61. stavaka 1. i 2. Uredbe 2018/858.

22.

U tim je okolnostima Landgericht Köln (Zemaljski sud u Kölnu) Sudu odlučio uputiti tri prethodna pitanja, od kojih ću se osvrnuti samo na posljednje, koje glasi kako slijedi:

„Predstavlja li članak 61. stavak 1. Uredbe [2018/858] za proizvođače vozila pravnu obvezu u smislu članka 6. stavka 1. točke (c) OUZP‑a kojom se opravdava izdavanje VIN‑a odnosno informacija povezanih s VIN‑om neovisnim subjektima kao drugim voditeljima obrade u smislu članka 4. točke 7. OUZP‑a?”

23.

Tajništvo Suda zahtjev za prethodnu odluku zaprimilo je 11. svibnja 2022.

24.

Pisana očitovanja podnijeli su Gesamtverband A.-H., Scania i Komisija.

25.

Sud je odlučio da raspravu nije potrebno održati.

26.

Svojim trećim prethodnim pitanjem sud koji je uputio zahtjev želi saznati predstavlja li članak 61. stavak 1. Uredbe (EU) 2018/858 za proizvođače vozila pravnu obvezu (u smislu članka 6. stavka 1. točke (c) OUZP‑a) kojom se opravdava izdavanje VIN‑a odnosno informacija povezanih s VIN‑om neovisnim subjektima.

27.

Pretpostavka na kojoj počiva pitanje jest da je za ispunjavanje te obveze, ako ona postoji, nužna obrada osobnih podataka.

28.

Kako bi se odgovorilo na to pitanje, potrebno je prije svega ispitati prirodu VIN‑a, a zatim, ako se prihvati da je on osobni podatak, ispitati eventualnu osnovu za zakonitost njegove obrade.

29.

Je li VIN osobni podatak? Ako nije, problem bi bio riješen jer se OUZP jednostavno ne bi primjenjivao. Međutim, sud koji je uputio zahtjev priznaje da ima određene dvojbe u tom pogledu.

30.

Sud koji je uputio zahtjev na sljedeći način sažima stajališta dviju stranaka glavnog postupka:

31.

Nakon iznošenja dviju teza sud koji je uputio zahtjev priznaje da postoje argumenti i za prvu i za drugu tezu:

32.

Dvojba bi bila (relativno) riješena na temelju presude Suda od 24. veljače 2022., Valsts ieņēmumu dienests (Obrada osobnih podataka u porezne svrhe) ( 10 ). U njoj su konkretno omogućavanje pristupa određenim VIN‑ovima, kao i pružanje informacija o oglasima koje je određeni gospodarski subjekt objavio na internetskom portalu, kvalificirani kao otkrivanje „osobnih podataka” ( 11 ).

33.

Nezavisni odvjetnik M. Bobek u tom je predmetu smatrao da „[…] brojev[i] šasije automobila [VIN‑ovi], čine ‚podatke koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi’”. VIN‑ovi su se stoga mogli smatrati „osobni[m] podaci[ma] u smislu članka 4. točke 1. [OUZP‑a]” jer te „informacije omogućuju da se utvrde prodavatelji automobila te stoga i mogući porezni obveznici” ( 12 ).

34.

Međutim, slažem se sa sudom koji je uputio zahtjev i s Gesamtverbandom A.-H. da VIN nije sam po sebi i u svakom slučaju osobni podatak. Barem ne „općenito […] za proizvođača [vozila]” ( 13 ), a svakako ne kad vozilo nije u vlasništvu fizičke osobe.

35.

U predmetu Valsts ieņēmumu dienests sporne je podatke, među kojima su bili VIN‑ovi vozila koji su bili oglašeni na internetskom portalu, tražila Porezna uprava. U tom je kontekstu VIN jasno predstavljao „osobni podatak” u smislu članka 4. točke 1. OUZP‑a, odnosno „poda[tak] koji se odnos[i] na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi”.

36.

Budući da je u predmetu Valsts ieņēmumu dienests sporne podatke tražila javna uprava, VIN‑ovi su mogli poslužiti za utvrđivanje vlasnika vozila s tim brojevima. Među „sv[im] sredstv[ima] koja [bi mogla] opravdano koristiti” javna uprava kako bi utvrdila identitet osobe nalazi se i pristup (javnoj) evidenciji potvrda o registraciji.

37.

Kao što sam to već istaknuo, VIN je u načelu tek „alfanumerički kôd koji je proizvođač dodijelio vozilu” koji, u užem smislu, služi samo za pravilnu identifikaciju vozila. Moglo bi se reći da je posrijedi ad rem, a ne ad personem podatak.

38.

Međutim, u skladu sa sudskom praksom Suda:

39.

Na temelju te sudske prakse, podatak koji načelno nije „osobni” (jer samostalno, bez drugih podataka, ne sadržava informacije o pojedincu čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi) postaje osobni za onoga tko ima razumnu mogućnost uporabe sredstava koja omogućuju da se taj podatak poveže s određenom osobom.

40.

Jedno od tih sredstava potvrde su o registraciji, u kojima je nužno navesti VIN i identitet vlasnika vozila ( 16 ). Na temelju tih potvrda, koje povezuju VIN s vlasnikom vozila, neovisni subjekt mogao bi ući u trag, primjerice, postupku distribucije i prodaje određenog zamjenskog dijela, pa i identificirati vlasnika vozila u koje je taj dio ugrađen ( 17 ).

41.

Na sudu koji je uputio zahtjev jest da utvrdi imaju li, kao što se to čini, članovi Gesamtverbranda A.-H. mogućnost razumno raspolagati sredstvima koja omogućuju da se VIN poveže s pojedincem čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi. Ako je to slučaj, VIN bi za njih (te neizravno i za proizvođača koji im stavlja VIN na raspolaganje) predstavljao osobni podatak na čiju se obradu primjenjuje OUZP.

42.

Konačno, kao međuzaključak, smatram da je VIN osobni podatak u smislu članka 4. točke 1. OUZP‑a u dijelu u kojem osoba koja ima pristup VIN‑u može na raspolaganju imati sredstva koja joj pružaju razumnu mogućnost da ga iskoristi kako bi utvrdila tko je vlasnik vozila s tim brojem. Na sudu koji je uputio zahtjev jest da provjeri je li to slučaj u svakom pojedinom predmetu.

43.

Suprotno određenim tvrdnjama koje se navode u odluci kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku, Uredbom 2018/858 ne isključuje se primjena propisa o zaštiti podataka. Na temelju njezine uvodne izjave 62., „[k]adgod se mjerama predviđenima ovom Uredbom obuhvaća obrada osobnih podataka te bi se mjere trebale provoditi u skladu s [OUZP‑om]”.

44.

Na temelju članka 6. stavka 1. OUZP‑a, obrada osobnih podataka zakonita je ako postoji barem jedno od opravdanja koja se u njemu navode. Među ostalim, da je obrada nužna „radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade” (točka (c)) (moje isticanje).

45.

Ta se pravna obveza navodi u članku 61. stavcima 1. i 4. Uredbe 2018/858, u vezi s točkom 6.1. Priloga X. toj uredbi. U skladu sa svim tim odredbama, proizvođači motornih vozila neovisnim subjektima moraju, uz ostale podatke, staviti na raspolaganje osobito VIN.

46.

U točki 6.1. Priloga X. Uredbi 2018/858 preciziraju se informacije kojima proizvođač mora omogućiti pristup u bazi podataka koja je lako dostupna neovisnim subjektima. Te informacije uključuju informacije o „[…] dijelovima vozila kojima je proizvođač originalno opremio vozilo, identificirano VIN‑om […]”. U istoj se točki napominje da baza podataka koju je obvezan uspostaviti proizvođač „mora sadržavati VIN”.

47.

U članku 61. stavku 4. Uredbe 2018/858 taksativno se navodi da su pojedinosti tehničkih zahtjeva za pristup tim informacijama utvrđene u Prilogu X. Kao što sam to upravo naveo, u točki 6.1. tog priloga proizvođaču se propisuje obveza da „VIN‑om” pruži informacije o vozilu i dijelovima kojima ga je opremio.

48.

Prema tome, svaki proizvođač vozila nedvojbeno ima obvezu da neovisnim subjektima dostavi VIN.

49.

Budući da je VIN osobni podatak ( 18 ), odobrenje da mu se pristupi predstavlja „obradu” u smislu članka 4. točke 2. OUZP‑a.

50.

Sud je istaknuo da svaka obrada osobnih podataka mora biti u skladu s načelima iz članka 5. OUZP‑a i nekim od uvjeta za zakonitost iz njegova članka 6. ( 19 ).

51.

Od uvjeta za zakonitu obradu navedenih u članku 6. stavku 1. OUZP‑a ovdje je relevantan onaj koji se navodi u točki (c). Taj je uvjet u ovom predmetu ispunjen jer je omogućavanje pristupa VIN‑u, ponavljam, „pravna obveza” koju imaju proizvođači vozila (članak 61. stavak 1. Uredbe 2018/858). Kad određeni proizvođač neovisnim subjektima ne bi omogućio pristup VIN‑u svojih vozila, povrijedio bi tu pravnu obvezu.

52.

Međutim, nije dovoljno da je sporna obrada nužna za ispunjavanje pravne obveze. Ona usto treba biti u skladu s uvjetima iz članka 6. stavka 3. OUZP‑a. Smatram da je to slučaj u ovom predmetu jer:

53.

Ukratko, smatram da su ispunjeni svi uvjeti utvrđeni u članku 6. stavku 1. točki (c) i članku 6. stavku 3. OUZP‑a. Naposljetku napominjem da sud koji je uputio zahtjev ne iznosi nikakve dvojbe u pogledu primjene načelâ iz članka 5. OUZP‑a na ovaj predmet.

54.

S obzirom na prethodno navedeno, predlažem Sudu da na treće prethodno pitanje koje je uputio Landgericht Köln (Zemaljski sud u Kölnu, Njemačka) odgovori na sljedeći način:

„Članak 61. stavke 1. i 4. Uredbe (EU) 2018/858 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o homologaciji i nadzoru tržišta motornih vozila i njihovih prikolica te sustavâ, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila, o izmjeni uredaba (EZ) br. 715/2007 i (EZ) br. 595/2009 te o stavljanju izvan snage Direktive 2007/46/EZ, u vezi s točkom 6.1. Priloga X. toj uredbi,

treba tumačiti na način da:

za proizvođače motornih vozila, za potrebe članka 6. stavka 1. točke (c) i članka 6. stavka 3. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opće uredba o zaštiti podataka), predstavlja pravnu obvezu kojom se opravdava to da se neovisnim subjektima na raspolaganje stave identifikacijski brojevi vozila (VIN‑ovi).”