Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62021TN0360

    Predmet T-360/21: Tužba podnesena 25. lipnja 2021. – Portigon/SRB

    SL C 320, 9.8.2021, p. 53–54 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

    9.8.2021   

    HR

    Službeni list Europske unije

    C 320/53


    Tužba podnesena 25. lipnja 2021. – Portigon/SRB

    (Predmet T-360/21)

    (2021/C 320/59)

    Jezik postupka: njemački

    Stranke

    Tužitelj: Portigon AG (Düsseldorf, Njemačka) (zastupnici: D. Bliesener, V. Jungkind i F. Geber, odvjetnici)

    Tuženik: Jedinstveni sanacijski odbor (SRB)

    Tužbeni zahtjev

    Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

    poništi tuženikovu odluku od 14. travnja 2021. o izračunu ex ante doprinosa jedinstvenom fondu za sanaciju za 2021. (referentni broj: SRB/ES/2021/22), u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja;

    prekine postupak u skladu s člankom 69. točkama (c) i (d) Poslovnika Općeg suda do donošenja pravomoćne odluke u predmetima T-413/18 (1), T-481/19 (2), T-339/20 (3) i T-424/20 (4) i C-664/20 P (5), ili dok se isti na okončaju na neki drugi način;

    tuženiku naloži snošenje troškova postupka.

    Tužbeni razlozi i glavni argumenti

    U prilog tužbi tužitelj ističe sljedeće tužbene razloge.

    1.

    Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi Uredbe (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (6), Provedbene uredbe Vijeća (EU) 2015/81 (7) i UFEU-a time što je tužitelju određena obveza plaćanja doprinosa SRF-u.

    Tuženik je tužitelja pogrešno obvezao na plaćanje doprinosa, s obzirom na to da Uredbom br. 806/2014 i Direktivom 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća (8) nije predviđena obveza plaćanja doprinosa za institucije u sanaciji.

    Zakonodavac obvezu plaćanja doprinosa nije mogao temeljiti na članku 114. UFEU-a jer ne postoji poveznica s unutarnjim tržištem. Uređenje doprinosa koje je usklađeno na razini Unije ne olakšava izvršavanje temeljnih sloboda niti uklanja značajne poremećaje tržišnog natjecanja u odnosu na institucije koje su se povukle s tržišta.

    Tuženik je tužitelja pogrešno obvezao na plaćanje doprinosa jer ta institucija nije izložena riziku, njezina je sanacija isključena Uredbom br. 806/2014, te nije bitna ni za stabilnost financijskog sustava.

    Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2015/63 (9) povrjeđuje se članak 114. UFEU-a, kao i članak 103. stavak 7. Direktive 2014/59/EU kao bitne odredbe u pogledu izračuna doprinosa (članak 290. stavak 1. druga rečenica UFEU-a).

    2.

    Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 41. stavka 2. točke (c) i članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja), jer postupak obračuna ne omogućuje potpuno obrazlaganje izračuna doprinosa. Delegirana uredba (EU) 2015/63 djelomično je nevaljana.

    3.

    Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članaka 16. i 20. Povelje jer se zbog tužiteljeva posebnog položaja pobijanom odlukom povrjeđuje opće načelo jednakosti i temeljno pravo na slobodu poduzetništva.

    4.

    Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na bitnoj povredi postupka i na mogućoj povredi članka 5. stavka 1. Provedbene uredbe (EU) 2015/81, s obzirom na to da nije sigurno je li potvrđena vjerodostojnost SRB-ove odluke. Nadalje, tuženik nije dostatno pojasnio činjenično stanje, nije saslušao tužitelja prije donošenja SRB-ove odluke i nije dostatno obrazložio svoju odluku.

    5.

    Peti tužbeni razlog (podredno), koji se temelji na povredi članka 69. stavka 1. Uredbe br. 806/2014 zbog postavljanja previsokog iznosa ciljne razine, s obzirom na to da je tuženik ciljnu razinu mogao postaviti na najviše 55.000.000.000 eura.

    6.

    Šesti tužbeni razlog (podredno), koji se temelji na povredi članka 70. stavka 2. Uredbe br. 806/2014 u vezi s člankom 103. stavkom 7. Direktive 2014/59/EU, jer je tuženik prilikom izračuna iznosa doprinosa morao iz relevantnih obveza isključiti nerizične obveze.

    7.

    Sedmi tužbeni razlog (podredno), koji se temelji na povredi članka 70. stavka 6. Uredbe br. 806/2014 u vezi s člankom 5. stavcima 3. i 4. Delegirane uredbe 2015/63, jer je tuženik pogrešno obračunao tužiteljeve doprinose na osnovi bruto vrijednosti ugovora o izvedenicama.

    8.

    Osmi tužbeni razlog (podredno), koji se temelji na povredi članka 70. stavka 6. Uredbe br. 806/2014 u vezi s člankom 6. stavkom 8. točkom (a) Delegirane uredbe 2015/63, jer je tuženik tužitelja pogrešno smatrao institucijom u reorganizaciji.


    (1)  SL 2018., C 294, str. 41.

    (2)  SL 2019., C 305, str. 60.

    (3)  SL 2020., C 240, str. 34.

    (4)  SL 2020., C 279, str. 70.

    (5)  SL 2021., C 44, str. 35.

    (6)  Uredba (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL 2014., L 225, str. 1. i ispravak SL 2015., L 101, str. 62.).

    (7)  Provedbena uredba Vijeća (EU) 2015/81 od 19. prosinca 2014. o utvrđivanju jedinstvenih uvjeta primjene Uredbe (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s ex ante doprinosima jedinstvenom fondu za sanaciju (SL 2015., L 15, str. 1.)

    (8)  Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL 2014., L 173, str. 190. i ispravak SL 2015., L 216, str. 9.).

    (9)  Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/63 оd 21. listopada 2014. o dopuni Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s ex ante doprinosima aranžmanima financiranja sanacije (SL 2015., L 11, str. 44. i ispravak SL 2017., L 156, str. 38.).


    Top