—

Tvrdi se da Komisija nije provjerila odluku o likvidaciji jamstva koje su preuzele turske vlasti. Naime, Komisija je od turskih vlasti zatražila da same provjere odluku. Tim postupanjem povređuje se članak 78. Financijske uredbe tumačen zajedno s člancima 80., 81. i 82. Delegirane uredbe (2). U skladu s tim odredbama, dužnosnik Unije za ovjeravanje osobno bi trebao provjeriti dokumente.

—

Tužitelj tvrdi da se u pobijanoj odluci nije pružilo dovoljno informacija koje bi omogućile utvrđivanje je li akt osnovan odnosno je li zahvaćen nedostatkom koji bi eventualno dopustio osporavanje njegove zakonitosti pred sudovima Unije i, kao drugo, koje bi tim istim sudovima omogućile da preispitaju zakonitost tog akta.

—

Tvrdi se da tužitelj nije sudjelovao u upravnom postupku koji je Komisija provela kako bi odlučila hoće li europsku delegaciju u Ankari uputiti da supotpiše likvidaciju jamstva.

—

Tužitelj tvrdi da je Komisija povrijedila načelo proporcionalnosti time što je propustila uravnotežiti zahtjev naručitelja i iznose dugovane tužitelju.

—

Tvrdi se da je pobijana odluka zahvaćena očitom pogreškom u ocjeni uvjeta, sve povezano s navodnom povredom ugovora o uslugama, primjenjivih na likvidaciju jamstva.