1

Svojim žalbama Savezna Republika Njemačka i Republika Estonija traže ukidanje presude Općeg suda Europske unije od 28. listopada 2020., Pharma Mar/Komisija (T‑594/18, neobjavljena, EU:T:2020:512), kojom je Opći sud poništio Provedbenu odluku Komisije C(2018) 4831 final od 17. srpnja 2018. (u daljnjem tekstu: sporna odluka), a kojom je odbijeno izdavanje odobrenja, u skladu s Uredbom (EZ) br. 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o utvrđivanju postupaka odobravanja primjene i postupaka nadzora nad primjenom lijekova koji se rabe u humanoj i veterinarskoj medicini, te uspostavi Europske agencije za lijekove (SL 2004., L 136, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 31., str. 18.), za stavljanje u promet lijeka za humanu uporabu Aplidin‑plitidepsin.

2

Aktima podnesenima tajništvu Suda 29. travnja i 20. svibnja 2021. Europska agencija za lijekove (EMA) na temelju članka 40. drugog stavka Statuta Suda Europske unije i članka 130. Poslovnika Suda, primjenjivog na žalbeni postupak na temelju članka 190. stavka 1. tog Poslovnika, podnijela je zahtjev za intervenciju u predmetima C‑6/21 P i C‑16/21 P u potporu zahtjevu Savezne Republike Njemačke i Republike Estonije. EMA tvrdi, s jedne strane, da ima izravan interes za ukidanje presude od 28. listopada 2020., Pharma Mar/Komisija (T‑594/18, neobjavljena, EU:T:2020:512), s obzirom na to da je Opći sud poništenje sporne odluke temeljio na nepravilnosti postupka ocjene zahtjeva za izdavanje odobrenja za stavljanje u promet lijeka Aplidin‑plitidepsin, za što je bila odgovorna, u skladu s Uredbom br. 726/2004. S druge strane, EMA tvrdi da ishod ovog predmeta može imati posljedice na mišljenja koja će dati u budućnosti posredstvom svojih znanstvenih odbora.

3

Aktima podnesenima tajništvu 1. i 17. lipnja 2021. društvo Pharma Mar zatražilo je da se ti zahtjevi za intervenciju odbiju. To društvo prije svega tvrdi da EMA nije dokazala da se njezini interesi mogu smatrati neovisnima o interesima Europske komisije.

4

Aktom podnesenim tajništvu 26. svibnja 2021. Komisija je navela da nema prigovora protiv EMA‑inih zahtjeva za intervenciju.

5

Člankom 40. prvim stavkom Statuta Suda Europske unije određuje se da se države članice i institucije Unije mogu uključiti u postupak pred Sudom. U skladu s prvom rečenicom drugog stavka tog članka, isto pravo imaju tijela, uredi i agencije Unije te svaka druga osoba koja dokaže svoj pravni interes za ishod postupka pred Sudom.

6

Međutim, drugom rečenicom drugog stavka navedenog članka isključuje se uključivanje fizičkih i pravnih osoba u postupke među državama članicama, među institucijama Unije ili između država članica i institucija Unije.

7

Stoga iz teksta i strukture navedene odredbe proizlazi da se isključenje koje se njome predviđa ne primjenjuje na „tijela” i „urede i agencije Unije”.

8

Slijedom toga, na temelju članka 40. drugog stavka Statuta Suda Europske unije, tijela, uredi ili agencije Unije, poput EMA‑e, mogu se uključiti u postupak pred Sudom koji se vodi među državama članicama, među institucijama Unije ili između država članica i institucija Unije, pod uvjetom da dokažu svoj „pravni interes za ishod postupka”.

9

U skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, pojam „pravni interes za ishod postupka” u smislu navedene odredbe treba definirati s obzirom na predmet postupka i pod njim valja razumjeti izravan i stvaran interes isključivo u odnosu na to kako će biti odlučeno o samom zahtjevu, a ne u odnosu na istaknute razloge ili argumente. Naime, izraz „ishod postupka” upućuje na zahtijevanu konačnu odluku, kako je navedena u izreci presude koju treba donijeti (vidjeti osobito rješenje predsjednika Suda od 5. srpnja 2018., Uniwersytet Wrocławski i Poljska/REA, C‑515/17 P i C‑561/17 P, neobjavljeno, EU:C:2018:553, t. 7.). Načelno, pravni interes za ishod postupka može se smatrati dovoljno izravnim samo ako taj ishod može izmijeniti pravni položaj podnositelja zahtjeva za intervenciju (rješenje predsjednika Suda od 30. travnja 2020., Komisija/HSBC Holdings i dr., C‑806/19 P, neobjavljeno, EU:C:2020:364, t. 8. i navedena sudska praksa).

10

Međutim, valja utvrditi da tijela, uredi i agencije Unije, za razliku od fizičkih i pravnih osoba, mogu zahtijevati intervenciju u postupak pred Sudom ne kako bi zaštitili privatne interese ili, za udruženja, interese povezane s njihovom glavnom djelatnošću, kao što je zaštita okoliša, nego, kada je, kao u ovom slučaju, akt koji je doveo do spora donesen po okončanju postupka u kojem su to tijelo, ured ili agencija bili pozvani sudjelovati, kako bi branili mišljenje koje su izdali ili ocjene koje su donijeli u okviru tog postupka.

11

Stoga, što se tiče zahtjeva za intervenciju tijela, ureda i agencija Unije, valja primijeniti uvjet postojanja izravnog i stvarnog interesa za ishod postupka na način koji odražava tu specifičnost.

12

Stoga, kada je riječ o zahtjevima za intervenciju u spor čiji je predmet poništenje akta Unije odnosno odluke Općeg suda o poništenju takvog akta koje su podnijeli tijela, uredi i agencije Unije, valja smatrati da je zahtjev izravnog i stvarnog interesa tog tijela, ureda ili agencije za ishod takvog spora ispunjen, među ostalim, ako to tijelo, ured ili agencija može dokazati da je predmetni akt Unije donesen po okončanju postupka u kojem je, u skladu s pravom Unije, predviđeno njegovo sudjelovanje, u slučaju potrebe putem donošenja mišljenja ili pružanja ocjena.

13

To je slučaj i u ovom predmetu. Naime, nesporno je da je u postupku donošenja sporne odluke EMA‑in Odbor za lijekove za humanu uporabu u skladu s člankom 5. stavkom 2. Uredbe br. 726/2004 sastavio mišljenje te agencije o zahtjevu za izdavanje odobrenja za stavljanje u promet lijeka za humanu uporabu Aplidin‑plitidepsin, koje je Komisija uzela u obzir.

14

Slijedom toga, valja prihvatiti, u skladu s člankom 40. drugim stavkom Statuta Suda Europske unije i člankom 131. stavkom 3. Poslovnika, EMA‑inu intervenciju u potporu zahtjevu Savezne Republike Njemačke i Republike Estonije.

15

Budući da su zahtjevi za intervenciju dopušteni, EMA će na temelju članka 131. stavka 3. u vezi s člankom 190. stavkom 1. Poslovnika primiti sve postupovne akte koji se dostavljaju strankama.

16

Budući da su ti zahtjevi podneseni u roku od jednog mjeseca, predviđenom člankom 190. stavkom 2. Poslovnika, EMA može, u skladu s člankom 132. stavkom 1. tog Poslovnika, koji se primjenjuje na žalbeni postupak na temelju njegova članka 190. stavka 1., podnijeti intervencijski podnesak u roku od jednog mjeseca od dana kad su joj priopćeni akti iz prethodne točke.

17

Naposljetku, EMA će moći iznijeti usmena očitovanja ako se održi rasprava.

18

Na temelju članka 137. Poslovnika, koji se primjenjuje na žalbe u skladu s člankom 184. stavkom 1. tog Poslovnika, odluka o troškovima donosi se u presudi ili rješenju kojim se završava postupak.

19

U ovom slučaju, s obzirom na to da je EMA‑in zahtjev za intervenciju prihvaćen, o troškovima u vezi s njezinom intervencijom valja odlučiti naknadno.

Slijedom navedenog, predsjednik Suda riješio je: