Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62021CN0274

    Predmet C-274/21: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 28. travnja 2021. uputio Bundesverwaltungsgericht (Austrija) – EPIC Financial Consulting Ges.m.b.H./Republika Austrija i Bundesbeschaffung GmbH

    SL C 320, 9.8.2021, p. 18–21 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

    9.8.2021   

    HR

    Službeni list Europske unije

    C 320/18


    Zahtjev za prethodnu odluku koji je 28. travnja 2021. uputio Bundesverwaltungsgericht (Austrija) – EPIC Financial Consulting Ges.m.b.H./Republika Austrija i Bundesbeschaffung GmbH

    (Predmet C-274/21)

    (2021/C 320/21)

    Jezik postupka: njemački

    Sud koji je uputio zahtjev

    Bundesverwaltungsgericht

    Stranke glavnog postupka

    Podnositelj zahtjeva: EPIC Financial Consulting Ges.m.b.H.

    Druge stranke u postupku: Republika Austrija, Bundesbeschaffung GmbH

    Prethodna pitanja

    1.

    Je li postupak za izdavanje privremene mjere predviđen člankom 2. stavkom 1. točkom (a) Direktive 89/665/EEZ (1), kako je izmijenjena Direktivom 2014/23/EU (2), u pogledu kojeg je nacionalnim pravom propisano da se vodi i pred Bundesverwaltungsgerichtom (Savezni upravni sud), a u kojem se može ishoditi, na primjer, i privremena zabrana sklapanja okvirnih sporazuma ili ugovora o javnoj nabavi robe, građanski i trgovački spor u skladu s člankom 1. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1215/2012 (3)? Je li takav postupak za izdavanje privremene mjere iz prethodnog pitanja barem građanska stvar u skladu s člankom 81. stavkom 1. UFEU-a? Je li postupak za izdavanje privremene mjere na temelju članka 2. stavka 1. točke (a) Direktive 89/665, kako je izmijenjena Direktivom 2014/23, postupak za izdavanje privremenih mjera iz članka 35. Uredbe br. 1215/2012?

    2.

    Treba li načelo ekvivalentnosti, uzimajući u obzir druge odredbe prava Unije, tumačiti na način da se njime pojedincu dodjeljuju subjektivna prava protiv države članice i da se protivi primjeni austrijskih nacionalnih odredbi na temelju kojih sud prije odlučivanja o zahtjevu za izdavanje privremene mjere, poput one predviđene člankom 2. stavkom 1. točkom (a) Direktive 89/665, kako je izmijenjena Direktivom 2014/23, mora utvrditi vrstu postupka javne nabave i (procijenjenu) vrijednost ugovora kao i sve pobijane odluke u okviru određenih postupaka javne nabave koje se mogu zasebno pobijati, odnosno u svakom slučaju grupe u određenom postupku javne nabave kako bi potom predsjednik nadležnog sudskog vijeća zatražio otklanjanje nedostataka u podnesku radi obračuna pristojbi te u slučajevima neplaćanja pristojbe sudsko vijeće nadležno za odlučivanje o zahtjevu za pravnu zaštitu prije ili najkasnije istodobno s odbijanjem zahtjeva za izdavanje privremene mjere zbog neplaćanja neplaćenih pristojbi odredilo pristojbe za postupak u drugim slučajevima gubitka prava ako u Austriji inače u (drugim) građanskim stvarima, poput sporova zbog naknade štete ili u vezi sa zahtjevom za prestanak kršenja prava tržišnog natjecanja, neplaćanje pristojbi ne sprečava odlučivanje o podnesenom povezanom zahtjevu za izdavanje privremene mjere, neovisno o pitanju pristojbi za postupke pravne zaštite, a također neplaćanje paušalnih pristojbi u načelu ne sprečava odlučivanje građanskih sudova o privremenim mjerama koje se zatraže neovisno o tužbi; osim toga, neplaćanje pristojbi za tužbe protiv rješenja donesenih u upravnom postupku ili, pak, pristojbi za tužbe odnosno revizije podnesene Verfassungsgerichtshofu (Ustavni sud, Austrija) ili Verwaltungsgerichtshofu (Visoki upravni sud, Austrija) protiv odluka upravnih sudova u Austriji, usporedbe radi, ne dovodi do odbijanja pravnog lijeka u slučaju neplaćanja pristojbi, a ni, primjerice, do toga da se u slučaju tih postupaka povodom tužbe odnosno revizijskih postupaka isključivo odbijanjem može odlučiti o zahtjevima za priznavanje suspenzivnog učinka?

    2.1.

    Treba li načelo ekvivalentnosti, uzimajući u obzir druge odredbe prava Unije, tumačiti na način da se protivi primjeni austrijskih nacionalnih odredbi na temelju kojih predsjednik sudskog vijeća kao sudac pojedinac prije odlučivanja o zahtjevu za izdavanje privremene mjere, poput one predviđene člankom 2. stavkom 1. točkom (a) Direktive 89/665, kako je izmijenjena Direktivom 2014/23, treba zatražiti otklanjanje nedostataka u podnesku radi pokretanja postupka naplate pristojbi u slučaju nedostatne uplate paušalnih pristojbi i taj sudac pojedinac mora odbiti zahtjev za izdavanje privremene mjere u slučaju neplaćanja pristojbi ako se u Austriji inače u građanskim stvarima za zahtjev za izdavanje privremene mjere koji je podnesen zajedno s tužbom ne plaćaju u skladu s Gerichtsgebührengesetzom (Zakon o sudskim pristojbama) dodatne paušalne sudske pristojbe osim onih koje se odnose na tužbu u prvostupanjskom postupku, a također se za zahtjeve za priznavanje suspenzivnog učinka koji su podneseni zajedno sa tužbom protiv rješenja podnesenom upravnom sudu, revizijom podnesenom Verwaltungsgerichtshofu (Visoki upravni sud) ili tužbom podnesenom Verfassungsgerichtshofu (Ustavni sud) i koji imaju ulogu istu ili sličnu cilju pravne zaštite kao zahtjev za privremenu mjeru ne moraju platiti posebne pristojbe za te sporedne zahtjeve za priznavanje suspenzivnog učinka?

    3.

    Treba li zahtjev iz članka 2. stavka 1. točke (a) Direktive Vijeća 89/665), kako je izmijenjena Direktivom 2014/24/EU (4) – u pogledu poduzimanja privremenih mjera, što je prije moguće i kroz interlokutorne postupke, s ciljem otklanjanja navodnog kršenja ili sprečavanja daljnje štete predmetnim interesima – uzimajući u obzir druge odredbe prava Unije, tumačiti na način da se tom zabranom odgađanja dodjeljuje subjektivno pravo na odluku bez odgađanja o zahtjevu za izdavanje privremene mjere i da mu se protivi primjena austrijskih nacionalnih odredbi na temelju kojih sud i u slučaju netransparentno provedenog postupka javne nabave prije odlučivanja o zahtjevu za izdavanje privremene mjere, kojim se trebaju spriječiti daljnje nabave naručitelja, mora, čak i ako odluka u tom pogledu nije relevantna, utvrditi vrstu postupka javne nabave i (procijenjenu) vrijednost ugovora kao i sve pobijane odluke u okviru određenih postupaka javne nabave koje se mogu zasebno pobijati, odnosno u svakom slučaju grupe u određenom postupku javne nabave kako bi potom predsjednik nadležnog sudskog vijeća zatražio otklanjanje nedostataka u podnesku radi obračuna pristojbi te u slučajevima neplaćanja pristojbi sudsko vijeće nadležno za odlučivanje o zahtjevu za pravnu zaštitu prije ili najkasnije istodobno s odbijanjem zahtjeva za izdavanje privremene mjere zbog neplaćanja neplaćenih pristojbi odredilo podnositelju zahtjeva pristojbe za postupak u drugim slučajevima gubitka prava?

    4.

    Treba li pravo na pošteno suđenje pred sudom na temelju članka 47. Povelje o temeljnim pravima (5), uzimajući u obzir druge odredbe prava Unije, tumačiti na način da se njime pojedincu dodjeljuju subjektivna prava i da se protivi primjeni austrijskih nacionalnih odredbi na temelju kojih sud, čak i ako odluka nije relevantna, i u slučaju netransparentno provedenog postupka javne nabave prije odlučivanja o zahtjevu za izdavanje privremene mjere, kojim se trebaju spriječiti daljnje nabave naručitelja, mora utvrditi vrstu postupka javne nabave i (procijenjenu) vrijednost ugovora kao i sve pobijane odluke u okviru određenih postupaka javne nabave koje se mogu zasebno pobijati, odnosno u svakom slučaju grupe u određenom postupku javne nabave kako bi potom predsjednik nadležnog sudskog vijeća zatražio otklanjanje nedostataka u podnesku radi obračuna pristojbi te u slučajevima neplaćanja pristojbi sudsko vijeće nadležno za odlučivanje o zahtjevu za pravnu zaštitu prije ili najkasnije istodobno s odbijanjem zahtjeva za izdavanje privremene mjere zbog neplaćanja neplaćenih pristojbi odredilo podnositelju zahtjeva pristojbe za postupak u drugim slučajevima gubitka prava?

    5.

    Treba li načelo ekvivalentnosti, uzimajući u obzir druge odredbe prava Unije, tumačiti na način da se njime pojedincu dodjeljuju subjektivna prava protiv države članice i da se protivi primjeni austrijskih nacionalnih odredbi na temelju kojih u slučaju neplaćanja paušalnih pristojbi za zahtjev za izdavanje privremene mjere u smislu Direktive 89/665, u verziji koja je na snazi, (isključivo) sudsko vijeće upravnog suda, kao sudsko tijelo, mora odrediti paušalne pristojbe (zbog čega obveznik pristojbe ima manje mogućnosti pravne zaštite) ako se pristojbe za tužbu, privremenu mjeru ili pravni lijek u građanskom sudskom postupku u slučaju neplaćanja inače određuju rješenjem u skladu sa Zakonom o sudskim pristojbama, a pristojbe za pravni lijek u upravnom pravu u pogledu tužbi podnesenih upravnom sudu ili Verfassungsgerichtshofu (Ustavni sud) odnosno pristojbe za revizije podnesene Verwaltungsgerichtshofu (Visoki upravni sud) u pravilu se u slučaju neplaćanja tih pristojbi određuju rješenjem porezne uprave, protiv kojeg (scil. rješenje o određivanju pristojbi) se uvijek može podnijeti tužba upravnom sudu, a zatim opet revizija Verwaltungsgerichtshofu (Visoki upravni sud) ili tužba Verfassungsgerichtshofu (Ustavni sud)?

    6.

    Treba li članak 1. stavak 1. Direktive 89/665, kako je izmijenjena Direktivom 2014/23, uzimajući u obzir druge odredbe prava Unije, tumačiti na način da je sklapanje okvirnog sporazuma s jednim gospodarskim subjektom u smislu članka 33. stavka 3. Direktive 2014/24 sklapanje ugovora u smislu članka 2.a stavka 2. Direktive 89/665, kako je izmijenjena Direktivom 2014/23/EU?

    6.1.

    Treba li izraz „ugovori na temelju tog sporazuma” iz članka 33. stavka 3. Direktive 2014/24 tumačiti na način da ugovor na temelju okvirnog sporazuma postoji kada naručitelj dodjeljuje poseban ugovor izričito na temelju sklopljenog okvirnog sporazuma? Ili navedeni odlomak „ugovori na temelju tog sporazuma” treba tumačiti na način da, ako je ukupna količina na koju se odnosi okvirni sporazum u smislu presude u predmetu C-216/17 (6), t. 64., već iscrpljena, više ne postoji ugovor na temelju prvobitno sklopljenog okvirnog sporazuma?

    7.

    Treba li pravo na pošteno suđenje pred sudom na temelju članka 47. Povelje o temeljnim pravima, uzimajući u obzir druge odredbe prava Unije, tumačiti na način da se protivi primjeni odredbe na temelju koje naručitelj koji je određen u sporu o javnoj nabavi mora u postupku za izdavanje privremene mjere pružiti sve potrebne informacije i dostaviti sve potrebne isprave, i to uz mogućnost donošenja odluke zbog ogluhe na njegovu štetu, ako pravnom zastupniku ili zaposleniku tog naručitelja koji mora pružiti te informacije u ime naručitelja time prijeti opasnost da se pružanjem informacija ili dostavljanjem isprava mora eventualno čak sâm izložiti kaznenom progonu?

    8.

    Treba li zahtjev iz članka 1. stavka 1. Direktive Vijeća 89/665, kako je izmijenjena Direktivom 2014/23 – da se postupci ispitivanja nabave moraju, što je najvažnije, provoditi učinkovito – uz dodatno poštovanje prava na djelotvorni pravni lijek na temelju članka 47. Povelje o temeljnim pravima, uzimajući u obzir druge odredbe prava Unije, tumačiti na način da se tim odredbama dodjeljuju subjektivna prava i da se protive primjeni austrijskih nacionalnih odredbi na temelju kojih je podnositelj zahtjeva za izdavanje privremene mjere koji traži pravnu zaštitu dužan u svojem zahtjevu za izdavanje privremene mjere navesti konkretan postupak javne nabave i konkretnu odluku naručitelja, čak i ako taj podnositelj zahtjeva u slučaju postupaka javne nabave bez prethodne obavijesti u pravilu ne zna koliko je netransparentnih postupaka javne nabave proveo naručitelj i koliko se odluka o dodjeli ugovora već donijelo u netransparentnim postupcima javne nabave?

    9.

    Treba li zahtjev u pogledu poštenog suđenja pred sudom na temelju članka 47. Povelje o temeljnim pravima, uzimajući u obzir druge odredbe prava Unije, tumačiti na način da se tim odredbama dodjeljuju subjektivna prava i da se protive primjeni austrijskih nacionalnih odredbi na temelju kojih je podnositelj zahtjeva za pokretanje postupka pravne zaštite dužan u svojem zahtjevu za izdavanje privremene mjere navesti konkretan postupak javne nabave i konkretne odluke naručitelja koje se mogu pobijati, a također su pobijane, čak i ako taj podnositelj zahtjeva u slučaju postupka javne nabave bez prethodne obavijesti koji smatra netransparentnim u pravilu ne može znati koliko je netransparentnih postupaka javne nabave proveo naručitelj i koliko se odluka o dodjeli ugovora već donijelo u netransparentnim postupcima javne nabave?

    10.

    Treba li zahtjev u pogledu poštenog suđenja pred sudom na temelju članka 47. Povelje o temeljnim pravima, uzimajući u obzir druge odredbe prava Unije, tumačiti na način da se tim odredbama dodjeljuju subjektivna prava i da se protive primjeni austrijskih nacionalnih odredbi na temelju kojih je podnositelj zahtjeva za izdavanje privremene mjere koji traži pravnu zaštitu dužan platiti paušalne pristojbe u iznosu koji prethodno ne može predvidjeti jer podnositelj zahtjeva u slučaju postupka javne nabave bez prethodne obavijesti koji smatra netransparentnim u pravilu ne može znati je li, a osobito koliko, netransparentnih postupaka javne nabave proveo naručitelj i s kojom procijenjenom vrijednosti ugovora te koliko se odluka o dodjeli ugovora koje se zasebno mogu pobijati već donijelo u netransparentnim postupcima javne nabave?


    (1)  Direktiva Vijeća 89/665/EEZ od 21. prosinca 1989. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na primjenu postupaka kontrole na sklapanje ugovora o javnoj nabavi robe i javnim radovima (SL 1989., L 395, str. 33.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 6., str. 3.)

    (2)  Direktiva 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o dodjeli ugovorâ o koncesiji (SL 2014., L 94, str. 1. i ispravci SL 2015., L 114, str. 24. i SL 2018., L 82, str. 17.)

    (3)  Uredba (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL 2012., L 351, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 11., str. 289. i ispravci SL 2014., L 160, str. 40. i SL 2016., L 202, str. 57.)

    (4)  Direktiva 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ (SL 2014., L 94, str. 65. i ispravci 2015., L 275, str. 68., SL 2016., L 311, str. 26. i SL 2020., L 406, str. 67.)

    (5)  Povelja Europske unije o temeljnim pravima (SL 2012., C 326, str. 391.)

    (6)  Presuda od 19. prosinca 2018., Autorità Garante della Concorrenza e del Mercato – Antitrust i Coopservice, ECLI:EU:C:2018:1034


    Top