–

za litavsku vladu, V. Kazlauskaitė-Švenčionienė, u svojstvu agenta,

–

za Europsku komisiju, J. Baquero Cruz, S. Delaude i A. Steiblytė, u svojstvu agenata,

–

za Europsku središnju banku, A. Dambrauskaitė, M. Estrada Cañamares, i F. Feyerbacher, u svojstvu agenata, uz asistenciju D. Sarmiento Ramírez‑Escudero, abogado,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 6. stavka 2. Odluke ESB/2010/14 Europske središnje banke od 16. rujna 2010. o provjeri autentičnosti i prikladnosti euronovčanica te njihovu vraćanju u optjecaj (SL 2010., L 267, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 10., svezak 7., str. 71.), kako je izmijenjena Odlukom ESB/2012/19 Europske središnje banke od 7. rujna 2012. o izmjeni Odluke ESB/2010/14 o provjeri autentičnosti i prikladnosti euronovčanica te njihovu vraćanju u optjecaj (SL 2012., L 253, str. 19.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 14., str. 167.) (u daljnjem tekstu: Odluka ESB/2010/14), kao i na valjanost akta naslovljenog „Minimalni standardi za strojnu provjeru prikladnosti euronovčanica uređajima za obradu novčanica” (u daljnjem tekstu: Minimalni standardi za strojnu provjeru), objavljenog na internetskoj stranici Europske središnje banke (ESB).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između društva „Brink’s Lithuania” UAB i Lietuvos bankasa (Banka Litve), u vezi s odlukom kojom je ta nacionalna središnja banka naložila društvu Brink’s Lithuania da donese potrebne mjere kako bi stupanj tolerancije svojih uređaja za obradu novčanica koji se koriste za strojnu provjeru prikladnosti euronovčanica koje treba vratiti u optjecaj sveo na najviše 5 %.

3

Uredba Vijeća (EZ) br. 1338/2001 od 28. lipnja 2001. o utvrđivanju mjera potrebnih za zaštitu eura od krivotvorenja (SL 2001., L 181, str. 6.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 9., str. 197.), kako je izmijenjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 44/2009 od 18. prosinca 2008. (SL 2009., L 17, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 11., str. 131.) (u daljnjem tekstu: Uredba br. 1338/2001), ima, u skladu s njezinim člankom 1. stavkom 1., za svrhu donijeti mjere potrebne za puštanje euronovčanica i eurokovanica u optjecaj tako da ih se zaštiti od krivotvorenja.

4

Uvodna izjava 4. te uredbe glasi:

„Mjere zaštite eura od krivotvorenja tiču se Zajednice kao dijela njezine odgovornosti u odnosu na jedinstvenu valutu; pravnu zaštitu eura ne mogu na zadovoljavajući način osigurati pojedinačne države članice, budući da će euronovčanice i eurokovanice biti u optjecaju i izvan područja država članica sudionica. Zato je potrebno donijeti propise Zajednice kojima bi se utvrdile potrebne mjere da euronovčanice i eurokovanice kruže u odgovarajućim uvjetima kako bi se osigurala sveopća učinkovita i dosljedna zaštita eura od aktivnosti koje bi vjerojatno mogle ugroziti njegovu vjerodostojnost, te stoga donijeti odgovarajuće mjere tako da sve bude pravovremeno spremno prije 1. siječnja 2002.”

5

Člankom 6. Uredbe br. 1338/2001, naslovljenim „Obveze kreditnih institucija koje sudjeluju u obradi novčanica i kovanica i njihovoj distribuciji javnosti”, predviđa se:

„1.   Kreditne institucije i drugi pružatelji usluga platnog prometa u okviru njihovih platnih aktivnosti, kao i sve druge institucije koje sudjeluju u obradi novčanica i kovanica i njihovoj distribuciji javnosti, uključujući:

[…]

[…]

obvezni su osigurati provjeru vjerodostojnosti euronovčanica i eurokovanica koje su primili i koje namjeravaju staviti natrag u optjecaj te da krivotvorine budu otkrivene.

Ta provjera se obavlja u skladu s postupcima koje za euronovčanice odredi ESB.

Institucije i gospodarski subjekti iz prvoga podstavka obvezni su iz optjecaja povući sve novčanice i kovanice eura koje su primili, a za koje znaju ili imaju dovoljan razlog vjerovati da su krivotvorene. Novčanice i kovanice odmah predaju nadležnim državnim tijelima.

[…]

2.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kojima osiguravaju da ustanove iz stavka 1. ovog članka koje ne ispunjavaju svoje obveze iz navedenog stavka, budu podvrgnute učinkovitim, proporcionalnim i preventivnim sankcijama.

3.   Ne dovodeći u pitanje rokove koje je odredio ESB za provedbu postupaka koje utvrđuje, države članice donose zakone i druge propise za primjenu prvog podstavka stavka 1. ovog članka najkasnije do 31. prosinca 2011. Države članice o tomu odmah obavješćuju [Europsku k]omisiju i ESB.”

6

U skladu s uvodnom izjavom 2. Odluke ESB/2010/14:

„Radi zaštite integriteta euronovčanica te kako bi se omogućilo odgovarajuće otkrivanje krivotvorina, euronovčanice u optjecaju moraju se održavati u dobrom stanju kako bi se osigurala jednostavna i pouzdana provjera njihove originalnosti te se stoga mora provjeravati njihova prikladnost. Nadalje, euronovčanice za koje se sumnja da su krivotvorene moraju se brzo otkriti i predati nadležnim nacionalnim tijelima.”

7

Člankom 1. te odluke, naslovljenim „Područje primjene”, predviđa se:

„Ovom se Odlukom određuju zajednička pravila i postupci provjere autentičnosti i prikladnosti euronovčanica te njihova vraćanja u optjecaj u skladu s člankom 6. stavkom 1. Uredbe [br. 1338/2001].”

8

Člankom 2. te odluke, naslovljenim „Definicije”, predviđa se:

„Za potrebe ove Odluke:

[…]

[…]”

9

U članku 3. Odluke ESB/2010/14, naslovljenom „Opća načela”, u stavcima 1., 3., 4. i 5. navodi se:

„1.   Obveza osoba koje rukuju gotovinom da provjeravaju autentičnost i prikladnost euronovčanica ispunjava se u skladu s postupcima utvrđenima ovom Odlukom.

[…]

3.   Provjera autentičnosti i prikladnosti obavlja se na vrsti uređaja za obradu novčanica koji je uspješno testirao NSB ili ju ručno obavlja osposobljeni zaposlenik.

4.   Euronovčanice smiju biti vraćene u optjecaj uređajima kojima rukuju klijenti ili uređajima za isplatu gotovine samo ako je provjera njihove autentičnosti i prikladnosti obavljena vrstom uređaja za obradu novčanica koji je uspješno testirao NSB te ako su klasificirane kao originalne i prikladne. Međutim, navedeni zahtjev ne primjenjuje se na euronovčanice koje je osobi koja rukuju gotovinom izravno dostavio NSB ili druga osoba koja rukuje gotovinom koja je već provjerila autentičnost i prikladnost euronovčanica na navedeni način.

5.   Uređaje kojima rukuju zaposlenici, kada se upotrebljavaju za provjeru autentičnosti i prikladnosti, te uređaje kojima rukuju klijenti, osobe koje rukuju gotovinom mogu pustiti u rad samo ako ih je uspješno testirao NSB te ako su navedeni na popisu na internetskoj stranici ESB‑a kako je utvrđeno u članku 9. stavku 2. Navedeni uređaji upotrebljavaju se isključivo za apoene i serije euronovčanica navedene na popisu na internetskoj stranici ESB‑a za predmetne uređaje, sa standardnim tvorničkim postavkama, uključujući sva njihova eventualna ažuriranja, koji su uspješno testirani, osim ako su NSB i osoba koja rukuje gotovinom dogovorili strože postavke.”

10

Člankom 6. Odluke ESB/2010/14, naslovljenim „Otkrivanje neprikladnih euronovčanica”, u stavcima 2. i 3. predviđa se:

„2.   Strojna provjera prikladnosti obavlja se na uspješno testiranom uređaju za obradu novčanica u skladu s minimalnim standardima objavljenima na internetskoj stranici ESB‑a i njihovim eventualnim izmjenama.

3.   NSB može, nakon što o tome obavijesti ESB, utvrditi strože standarde za jedan ili više apoena ili serija euronovčanica, ako je to opravdano, na primjer zbog pogoršanja kvalitete euronovčanica u optjecaju u njegovoj državi članici. Navedeni stroži standardi objavljuju se na internetskoj stranici tog NSB‑a.”

11

U skladu s člankom 9. te odluke, naslovljenim „Zajednički postupci Eurosustava za testiranje uređaja za obradu novčanica”:

„1.   Vrste uređaja za obradu novčanica testiraju NSB‑ovi u skladu sa zajedničkim postupcima testiranja.

2.   Sve uspješno testirane vrste uređaja za obradu novčanica navedene su u popisu na internetskoj stranici ESB‑a tijekom razdoblja valjanosti rezultata testiranja iz stavka 3. Vrsta uređaja za obradu novčanica koja u tom razdoblju više ne može otkriti sve krivotvorene euronovčanice s kojima je upoznat Eurosustav briše se s popisa u skladu s postupkom koji je odredio ESB.

3.   Ako je vrsta uređaja za obradu novčanica uspješno testirana, rezultati testiranja važeći su na cijelom europodručju godinu dana od kraja mjeseca tijekom kojeg je testiranje provedeno, pod uvjetom da je uređaj tijekom navedenog razdoblja u stanju otkriti sve krivotvorene euronovčanice s kojima je upoznat Eurosustav.

4.   Eurosustav ne snosi odgovornost ako uspješno testirana vrsta uređaja za obradu novčanica nije u stanju klasificirati i postupati s euronovčanicama u skladu s Prilogom II.a ili Prilogom II.b.”

12

Člankom 10. te odluke, naslovljenim „Aktivnosti praćenja i korektivne mjere Eurosustava”, određuje se:

„1.   Podložno zahtjevima nacionalnog prava, NSB‑ovi su ovlašteni i. obavljati inspekcije na terenu, uključujući nenajavljene inspekcije, u prostorijama osoba koje rukuju gotovinom kako bi pratili njihove uređaje za obradu novčanica, a posebno mogućnost uređaja da obavljaju provjeru autentičnosti i prikladnosti te prate euronovčanice za koje se sumnja da su krivotvorene te euronovčanice čija autentičnost nije jasno potvrđena imatelju računa; i ii. provjeravati postupke koji uređuju rad i kontrolu uređaja za obradu novčanica, postupanje s provjerenim euronovčanicama te sve ručne postupke provjera autentičnosti i prikladnosti.

[…]

3.   Kada NSB otkrije da osoba koja rukuje gotovinom ne poštuje odredbe ove Odluke, on joj nalaže provođenje korektivnih mjera u određenom roku. Do ispravljanja navedenog nepoštovanja NSB koji je izdao nalog može u ime ESB‑a zabraniti osobi koja rukuje gotovinom vraćanje u optjecaj apoena euronovčanica iz odgovarajuće serije. Ako je nepoštovanje posljedica nedjelotvornosti vrste uređaja za obradu novčanica, to može dovesti do njegovog brisanja s popisa iz članka 9. stavka 2.

4.   Ako osoba koja rukuje gotovinom ne surađuje s NSB‑om vezano uz inspekciju, to se smatra nepoštovanjem.”

13

U uvodnoj izjavi 3. Odluke ESB/2012/19 navodi se:

„Minimalni standardi za strojnu provjeru prikladnosti euronovčanica utvrđeni u Prilogu III.a Odluci ESB/2010/14 predstavljaju zahtjeve koji se odnose na funkcije uređaja za obradu novčanica. Stoga su oni važni isključivo proizvođačima uređaja za obradu novčanica i uopće ne utječu na postupke provjere autentičnosti i prikladnosti iz Odluke ESB/2010/14 koje trebaju poštovati osobe koje rukuju gotovinom. Budući da su izvan područja primjene Odluke ESB/2010/14, minimalne standarde za strojnu provjeru prikladnosti treba uključiti u pravila i postupke za testiranje uređaja za obradu novčanica, prikupljanje i praćenje podataka.”

14

Člankom 6. Odluke ESB/2010/14 u njegovoj prvotnoj verziji upućivalo se na njezin Prilog III.a, naslovljen „Minimalni standardi za strojnu provjeru prikladnosti euronovčanica”. Odlukom ESB/2012/19 taj je prilog stavljen izvan snage. Od stupanja na snagu te odluke, navedeni minimalni standardi za strojnu provjeru objavljeni su na internetskoj stranici ESB‑a, u skladu s člankom 6. stavkom 2. Odluke ESB/2010/14. Minimalni standardi za strojnu provjeru u verziji koja se primjenjuje u glavnom postupku predviđali su posebice:

„Prihvatljiv stupanj tolerancije pri provjeri prikladnosti za uređaje za obradu novčanica je 5 %. To znači da uređaj smije pogrešno klasificirati i sortirati kao prikladno najviše 5 % euronovčanica koje ne ispunjavaju kriterije prikladnosti.”

15

Smjernica ESB/2010/NP16 Europske središnje banke od 16. rujna 2010. o pravilima i postupcima za testiranje uređaja za obradu novčanica, prikupljanje i praćenje podataka, kako je izmijenjena Smjernicom (ESB/2012/NP20) od 7. rujna 2012. (u daljnjem tekstu: Smjernica ESB/2010/NP16) je povjerljiv dokument kojem pristup imaju samo ESB i NSB‑i. Na zahtjev Suda tijekom rasprave, ESB je u spis predao nepovjerljivu verziju Smjernice ESB/2010/NP16.

16

U članku 2. Smjernice ESB/2010/NP16, naslovljenom „Testiranje uređaja za obradu novčanica”, u stavcima 1. i 4. navodi se:

„1.   Na zahtjev proizvođačâ NSB‑i provode testiranja radi provjere vrsta uređaja za obradu novčanica prije nego što ih osobe koje rukuju gotovinom započnu upotrebljavati i nakon što to učine. […]

[…]

4.   NSB‑i provode testiranja radi provjere, godišnja testiranja, nova testiranja […] u skladu sa zajedničkim postupkom testiranja definiranim u Prilogu I.”

17

U članku 2.a te smjernice, naslovljenom „Minimalni standardi za strojnu provjeru prikladnosti”, navodi se:

„Minimalne standarde za strojnu provjeru prikladnosti uređajima za obradu novčanica, na koje se upućuje u članku 6. Odluke ESB/2010/14, utvrđuje Eurosustav te se oni navode u Prilogu IV. ovoj Smjernici i objavljuju na ESB‑ovoj internetskoj stranici.”

18

Točka 3.1.1. Priloga I. toj Smjernici određuje:

„Provjera prikladnosti provodi se korištenjem najnovijeg uzorka za testiranje. […] Uzorak za testiranje prikladnosti sastoji se od euronovčanica koje imaju nedostatke poput onih određenih u Prilogu IV. […]”

19

U Prilogu IV. Smjernici ESB/2010/NP16 navodi se posebice:

„Ovim se Prilogom utvrđuju minimalni standardi za strojnu provjeru prikladnosti euronovčanica na uređajima za obradu novčanica.

U okviru provjere prikladnosti neprikladne su sve euronovčanice s bilo kakvim nedostatkom, u vezi s kojim je određen obvezni zahtjev kako je određeno dalje u tekstu.

Prihvatljiv stupanj tolerancije pri provjeri prikladnosti za uređaje za obradu novčanica je 5 %. To znači da uređaj smije pogrešno klasificirati i sortirati kao prikladno najviše 5 % euronovčanica koje ne ispunjavaju kriterije prikladnosti.”

20

Službenici Banke Litve proveli su 18. prosinca 2018. inspekciju u podružnici društva Brink’s Lithuania u Panevėžysu (Litva). Tijekom te inspekcije službenici su nastojali utvrditi ispunjavaju li uređaji za obradu novčanica koji se upotrebljavaju u toj podružnici zahtjeve kojima se uređuje postupanje s gotovinom namijenjenom vraćanju u optjecaj. Konkretno, testirali su sposobnost tih uređaja za provjeru autentičnosti i prikladnosti euronovčanica. Testiranje je pokazalo da je jedan od uređaja za obradu novčanica sortirao kao prikladne za optjecaj 18,26 % neprikladnih euronovčanica sadržanih u testnom paketu. Drugi je uređaj na isti način pogrešno sortirao 13,91 % novčanica. Rezultati testiranja izneseni su u izvješću o inspekciji, u kojem se navelo da uređaji o kojima je riječ ipak pripadaju modelu s popisa uređaja za obradu novčanica koji je prethodno uspješno testiran, kako je navedeno na ESB‑ovoj internetskoj stranici.

21

Nakon što je utvrdio da je društvo Brink’s Lithuania povrijedilo minimalne standarde za strojnu provjeru, kojima se zahtijeva da stupanj tolerancije pri provjeri prikladnosti euronovčanica ne premašuje 5 %, direktor Odjela za gotovinsko poslovanje Banke Litve svojom odlukom od 28. veljače 2019. naložio je tom društvu da donese mjere potrebne za okončanje te povrede u roku od pet radnih dana.

22

U skladu s tom odlukom, sposobnost uređaja za obradu novčanica da provjere autentičnost i prikladnost euronovčanica ne ovisi samo o proizvođaču tih uređaja nego i o njihovim korisnicima, odnosno osobama koje rukuju gotovinom, i osobito, o održavanju uređaja od strane tih korisnika. Sama činjenica da se ti uređaji upotrebljavaju sa standardnim tvorničkim postavkama, kao što se to zahtijeva člankom 3. stavkom 5. Odluke ESB/2010/14, ne može se smatrati dokazom da su te osobe ispunile navedene obveze. Samo inspekcije koje se provode u prostorijama osoba koje rukuju gotovinom mogu otkriti jesu li osigurani odgovarajuća upotreba i održavanje uređaja za obradu novčanica, ispunjavaju li se uredno zahtjevi u pogledu postupanja s gotovinom te jesu li provedeni odgovarajući postupci za testiranje predmetnih uređaja.

23

Dana 29. ožujka 2019. tuženik je, u osnovi, zahtijevao od ESB‑a da mu pojasni jesu li minimalne standarde za strojnu provjeru dužne poštovati osobe koje rukuju gotovinom ili su to dužni činiti samo proizvođači koji žele da se njihovi uređaji upišu na popis uspješno testirane opreme.

24

ESB je 17. travnja 2019. odgovorio na taj zahtjev, navodeći da su minimalni standardi za strojnu provjeru namijenjeni za proizvođače uređaja za obradu novčanica. Nasuprot tome, osobe koje rukuju gotovinom imaju jedino obvezu korištenja, kada odluče provesti strojnu provjeru krivotvorina i prikladnosti novčanica, uređaja za obradu novčanica koji su priznati kao sukladni s tim minimalnim standardima za strojnu provjeru, i to u skladu s njihovim standardnim tvorničkim postavkama, a da nisu same dužne provjeriti sukladnost tih uređaja s tim standardima.

25

Društvo Brink’s Lithuania je nakon odbijanja njegove tužbe za poništenje odluke od 28. veljače 2019. od strane Vilniaus apygardos administracinis teismasa (Okružni upravni sud u Vilniusu, Litva), podnijelo žalbu Lietuvos vyriausiasis administracinis teismasu (Vrhovni upravni sud Litve), koji je sud koji je uputio zahtjev u ovom predmetu.

26

Sud koji je uputio zahtjev navodi da je nesporno da se društvo Brink’s Lithuania, kao prijevoznik financijskih sredstava, treba smatrati osobom koja rukuje gotovinom u smislu članka 2. stavka 2. Odluke ESB/2010/14. Međutim, on dvoji oko tumačenja i valjanosti članka 6. stavka 2. te odluke.

27

Kao prvo, on smatra da neki od elemenata teksta te odredbe sugeriraju da se strojna provjera prikladnosti euronovčanica mora provesti u skladu s minimalnim standardima za strojnu provjeru, što podrazumijeva da se zbog tog podvrgavanja strojne provjere poštovanju minimalnih standarda osobe koje rukuju gotovinom moraju uvjeriti da je provjera provedena u skladu s tim standardima, i, ovisno o okolnostima, na vlastitu inicijativu poduzeti sve odgovarajuće mjere u tu svrhu. To tumačenje potvrđuje i cilj koji se ostvaruje navedenom odlukom da se euronovčanice održavaju u dobrom stanju, s obzirom na to da se takav rezultat ne može zajamčiti korištenjem određenih uređaja za obradu novčanica u skladu s njihovim standardnim tvorničkim postavkama, kao što se zahtijeva navedenom odlukom.

28

S obzirom na to, sud koji je uputio zahtjev smatra da bi se tumačenje članka 6. stavka 2. Odluke ESB/2010/14 na način da se njime osobe koje rukuju gotovinom obvezuje da paze da se strojna provjera provodi u skladu s minimalnim standardima za strojnu provjeru, moglo sukobiti s obvezom koja proizlazi iz članka 3. stavka 5. te odluke, kojom se od osoba koje rukuju gotovinom izričito zahtijeva da svoje uređaje upotrebljavaju sa standardnim tvorničkim postavkama. Ako bi spomenute osobe morale paziti na to da se strojna provjera provodi u skladu s navedenim standardima, to bi značilo da bi one u slučaju nefunkcioniranja uređaja mogle primijeniti i druge postavke osim onih standardnih tvorničkih. Usto, takvo bi tumačenje bilo izvor pravne nesigurnosti jer bi navedenim osobama bilo teško utvrditi na koji način mogu ispuniti tu obvezu. Naposljetku, takvo bi tumačenje bilo suprotno i uvodnoj izjavi 3. Odluke ESB/2012/19, u kojoj se navodi da su minimalni standardi za strojnu provjeru važni isključivo proizvođačima uređaja za obradu novčanica i nemaju nikakvog utjecaja na postupke strojne provjere prikladnosti koje trebaju provoditi osobe koje rukuju gotovinom.

29

Kao drugo, čak i ako bi članak 6. stavak 2. Odluke ESB/2010/14 trebalo tumačiti na način da se njime osobama koje rukuju gotovinom ne nameće obveza da testiraju svoje uređaje za obradu novčanica u skladu s minimalnim standardima za strojnu provjeru, sud koji je uputio zahtjev smatra da to nužno ne isključuje da države članice mogu, izvan normativnog okvira koji je definirala Europska unija, predvidjeti takvu obvezu.

30

Kao treće, ako bi osobe koje rukuju gotovinom bile obvezne poštovati minimalne standarde za strojnu provjeru, sud koji je uputio zahtjev ističe da su, u skladu s člankom 6. stavkom 2. Odluke ESB/2010/14, ti standardi jednostavno objavljeni na internetskoj stranici ESB‑a te mogu periodički biti mijenjani. Postavlja se pitanje može li se, s obzirom na neobjavljivanje tih standarda u Službenom listu Europske unije, iste smatrati obvezujućima i takve naravi da se na njima može utemeljiti donošenje naloga osobama koje rukuju gotovinom, pa čak i, zbog tih razloga, je li članak 6. stavak 2. Odluke ESB/2010/14 u skladu s načelom pravne sigurnosti i člankom 297. stavkom 2. UFEU‑a, te je li, posljedično, uopće valjan.

31

U tim je okolnostima Lietuvos vyriausiasis administracinis teismas (Vrhovni upravni sud Litve) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

32

Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev pita treba li članak 6. stavak 2. Odluke ESB/2010/14 tumačiti na način da osoba koja rukuje gotovinom i koja provodi strojnu provjeru prikladnosti euronovčanica mora poštovati minimalne standarde za strojnu provjeru.

33

Uvodno, valja podsjetiti da se, kako proizlazi iz njezina članka 1., Odlukom ESB/2010/14 provodi članak 6. stavak 1. Uredbe br. 1338/2001, kojim se utvrđuje načelo provjere autentičnosti euronovčanica i eurokovanica, s ciljem borbe protiv krivotvorenja, te se u tu svrhu institucijama koje obavljaju razvrstavanje novčanica i njihovu distribuciju javnosti kao profesionalnu djelatnost, što uključuje osobe koje rukuju gotovinom, nameće obveza da paze na otkrivanje krivotvorina, u skladu s postupcima koje je definirao ESB, i da povuku iz optjecaja sve euronovčanice koje su primile, a za koje znaju ili imaju dovoljan razlog vjerovati da su krivotvorene, te da ih odmah predaju nadležnim nacionalnim tijelima.

34

ESB je na temelju članka 6. stavka 1. Uredbe br. 1338/2001 donio Odluku ESB/2010/14, koja se, u skladu s njezinom uvodnom izjavom 2., odnosi na zaštitu integriteta euronovčanica i omogućavanje odgovarajućeg otkrivanja krivotvorina, što zahtijeva da se euronovčanice u optjecaju održavaju u dobrom stanju kako bi se osigurala jednostavna i pouzdana provjera njihove originalnosti.

35

Kao što je to nezavisna odvjetnica istaknula u točki 62. svojeg mišljenja, normativni okvir utvrđen, posebice, Odlukom ESB/2010/14 za potrebe osiguravanja toga da se u optjecaj vraćaju samo euronovčanice u dobrom stanju, u biti se temelji na tri glavna stupa, odnosno, kao prvo, na proizvodnji i konfiguraciji uređaja za obradu novčanica u skladu s minimalnim standardima za strojnu provjeru prikladnosti, koji se, nakon što ih je na zahtjev proizvođača uspješno testirao NSB, prema vrsti navode na ESB‑ovoj internetskoj stranici, potom na uvođenju niza obveza za osobe koje rukuju gotovinom, osobito u pogledu strojne provjere prikladnosti euronovčanica, te, na kraju, na priznavanju nadzornih ovlasti NSB‑ima kako bi se osiguralo ispunjavanje tih obveza od strane subjekata na koje se odnose.

36

Članak 3. stavak 1. navedene odluke među obvezama osoba koje rukuju gotovinom navodi da su one dužne provjeravati autentičnost i prikladnost euronovčanica u skladu s postupcima utvrđenima tom odlukom.

37

U tu svrhu, članak 3. stavak 3. te odluke predviđa da osobe koje rukuju gotovinom mogu udovoljiti svojoj obvezi provjere autentičnosti i prikladnosti euronovčanica uspostavom ili postupka ručne provjere od strane osposobljenog zaposlenika ili postupka strojne provjere putem uređaja za obradu novčanica koji je uspješno testirao NSB. Međutim, na temelju članka 3. stavka 4. iste odluke, korištenje postupka strojne provjere obvezno je za euronovčanice koje trebaju biti vraćene u optjecaj uređajima kojima rukuju klijenti ili uređajima za isplatu gotovine, osim ako je te novčanice osobi koja rukuje gotovinom izravno dostavio NSB ili druga osoba koja rukuje gotovinom koja je već provjerila autentičnost i prikladnost euronovčanica na navedeni način.

38

Što se, konkretnije, tiče modaliteta provođenja te strojne provjere, članak 6. stavak 2. Odluke ESB/2010/14 predviđa da se ona „obavlja na uspješno testiranom uređaju za obradu novčanica u skladu s minimalnim standardima objavljenima na internetskoj stranici ESB‑a i njihovim eventualnim izmjenama”. No, ta odredba ne pojašnjava moraju li minimalne standarde koji se u njoj spominju poštovati institucije koje obavljaju razvrstavanje novčanica i njihovu distribuciju javnosti ili ih moraju poštovati jedino proizvođači koji žele da se njihovi uređaji upišu na popis uspješno testirane opreme.

39

S obzirom na to, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, u svrhu tumačenja odredbe prava Unije, valja uzeti u obzir ne samo njezin tekst nego i kontekst u kojem se nalazi te ciljeve propisa kojeg je ona dio (vidjeti, u tom smislu, posebice, presudu od 22. prosinca 2022., Les Entreprises du Médicament, C‑20/22, EU:C:2022:1028, t. 18. i navedenu sudsku praksu).

40

U ovom slučaju, kada je riječ o tekstu članka 6. stavka 2. Odluke ESB/2010/14, točno je da u nekima od njezinih jezičnih verzija gramatička struktura teksta može sugerirati da se riječi „u skladu s minimalnim standardima” odnose na glagol „obavlja” te da se njima stoga želi pojasniti narav provjere koju treba provesti.

41

Međutim, kao što je to istaknula nezavisna odvjetnica u točki 45. i bilješci 15. svojeg mišljenja, u drugim jezičnim verzijama, poput španjolske, engleske, francuske, talijanske i portugalske, struktura tog teksta prije podupire suprotno tumačenje prema kojem se taj dio rečenice odnosi na testiranja koja uređaji za obradu novčanica moraju proći prije nego li ih mogu upotrebljavati osobe koje rukuju gotovinom za ispunjavanje svojih obveza koje proizlaze iz Odluke ESB/2010/14, kada su iste obvezne primijeniti ili su odabrale primijeniti strojnu provjeru autentičnosti i prikladnosti euronovčanica.

42

Valja podsjetiti da prema ustaljenoj sudskoj praksi, izrazi ili gramatička struktura koji se upotrebljavaju u nekima od jezičnih verzija odredbe prava Unije ne mogu služiti kao jedini temelj za tumačenje te odredbe ili imati u tom pogledu prednost u odnosu na druge jezične verzije (vidjeti, u tom smislu, presudu od 26. siječnja 2021., Hessischer Rundfunk, C‑422/19 i C‑423/19, EU:C:2021:63, t. 65.).

43

Nasuprot tome, bez obzira na razmatranu jezičnu verziju, treba istaknuti da bi tumačenje članka 6. stavka 2. Odluke ESB/2010/14 na način da se riječi „u skladu s minimalnim standardima” odnose na provođenu strojnu provjeru, velikim dijelom lišilo korisnog učinka riječi „uspješno testiranom”, koje se također koriste u toj odredbi, jer ista u tom slučaju više ne bi pojašnjavala s obzirom na koje bi standarde uređaji za obradu novčanica trebali biti uspješno testirani.

44

Stoga se mora smatrati da tekst članka 6. stavka 2. Odluke ESB/2010/14 više upućuje na to da se minimalni standardi navedeni u toj odredbi ne primjenjuju na strojnu provjeru prikladnosti koju provode osobe koje rukuju gotovinom u okviru svoje djelatnosti, već na testiranja koja uređaji za obradu novčanica moraju proći kako bi ih mogle koristiti osobe koje rukuju gotovinom.

45

Uostalom, takvo tumačenje potvrđuju kako kontekst članka 6. stavka 2. Odluke ESB/2010/14, tako i ciljevi koji se tom odredbom ostvaruju.

46

S jedne strane, što se tiče konteksta te odredbe, iz članka 3. stavaka 3., 4. i 5. te odluke proizlazi da u slučaju strojne provjere osobe koje rukuju gotovinom moraju koristiti vrstu uređaja za obradu novčanica koji je uspješno testirao NSB u skladu s minimalnim standardima ESB‑a iz članka 6. stavka 2. navedene odluke, i da se te uređaje treba koristiti jedino za apoene i serije euronovčanica navedene na popisu na internetskoj stranici ESB‑a, sa standardnim tvorničkim postavkama, uključujući sva njihova eventualna ažuriranja. Da je ESB namjeravao obvezati osobe koje rukuju gotovinom da paze da se strojna provjera provodi u skladu s navedenim minimalnim standardima, ne bi bilo potrebno ni predvidjeti da one u tu svrhu mogu koristiti samo uređaje za obradu novčanica koji su prošli određena testiranja ni pojasniti uvjete pod kojima se ti uređaju moraju koristiti za potrebe provedbe takve provjere. Naprotiv, takvi zahtjevi podrazumijevaju da se korištenje tih uređaja u Odluci ESB/2010/14 smatra sredstvom kojim u slučaju strojne provjere osobe koje rukuju gotovinom ispunjavaju svoju obvezu jamčenja prikladnosti novčanica.

47

S druge strane, što se tiče ciljeva koji se ostvaruju člankom 6. stavkom 2. Odluke ESB/2010/14, kao što je to istaknula nezavisna odvjetnica u točkama 48. do 50. svojeg mišljenja, treba istaknuti da je članak 6. Odluke ESB/2010/14 – prije nego li je izmijenjen Odlukom ESB/2012/19 – predviđao da se provjera prikladnosti euronovčanica obavlja u skladu s minimalnim standardima koji su utvrđeni u prilozima III.a i III.b. navedenoj odluci. Konkretno, u Prilogu III.a toj odluci bili su utvrđeni „minimalni standardi za strojnu provjeru prikladnosti euronovčanica”, a u Prilogu III.b bili su utvrđeni „minimalni standardi za ručnu provjeru prikladnosti euronovčanica”. No, kao što proizlazi iz njezine uvodne izjave 3., Odlukom ESB/2012/19 stavljen je izvan snage Prilog III.a Odluke ESB/2010/14 s izričitom namjerom da se minimalni standardi za strojnu provjeru prikladnosti euronovčanica, koji su do tada bili izvan područja primjene Odluke ESB/2010/14, uključe u pravila i postupke za testiranje uređaja za obradu novčanica, prikupljanje i praćenje podataka. Usporedno s time, u Smjernicu ESB/2010/NP16 kojom se utvrđuju pravila i postupci za testiranje tipova uređaja za obradu novčanica uvršteno je upućivanje na te standarde. Od tog trenutka iz članka 2. stavaka 1. i 4. te smjernice, u vezi s člankom 2.a točkom 3.1.1. njezina Priloga I. i njezinim Prilogom IV., proizlazi da se ti standardi primjenjuju na testiranja provođena na tim vrstama uređaja.

48

Usto, u uvodnoj izjavi 3. Odluke ESB/2012/19 nedvosmisleno se navodi da su minimalni standardi za strojnu provjeru prikladnosti euronovčanica „važni isključivo proizvođačima uređaja za obradu novčanica i nemaju nikakvog utjecaja na postupke provjere autentičnosti i prikladnosti iz Odluke ESB/2010/14 koje moraju poštovati osobe koje rukuju gotovinom”.

49

Posljedično, iz Odluke ESB/2012/19 proizlazi da je članak 6. stavak 2. Odluke ESB/2010/14 izmijenjen upravo s ciljem da se precizira da se minimalni standardi spomenuti u toj odredbi primjenjuju isključivo na testiranja koja provode proizvođači na svojim vrstama uređaja za obradu novčanica.

50

Iz navedenoga slijedi da se člankom 6. stavkom 2. Odluke ESB/2010/14 ne nameće obveza osobama koje rukuju gotovinom koje provode strojnu provjeru prikladnosti euronovčanica da same osiguraju da strojna provjera poštuje minimalne standarde navedene u toj odredbi. Nasuprot tome, takve standarde trebaju poštovati proizvođači ako žele da se model uređaja koji proizvode navede na internetskoj stranici ESB‑a kao prikladan za provjeru prikladnosti i autentičnosti novčanica određenih apoena i iz određene serije.

51

Unatoč tome, kao što je to nezavisna odvjetnica u biti istaknula u točkama 66. do 68. svojeg mišljenja, mora se utvrditi da navedene osobe koje rukuju gotovinom svejedno moraju i nadalje poštovati obveze koje im se nameću Odlukom ESB/2010/14, među kojima posebice one koje proizlaze iz članka 3. stavka 1. i članka 10. stavka 1. te odluke, u pogledu provođenja strojnih provjera prikladnosti i uspostavljanja postupaka provjere uređaja za obradu novčanica koje koriste.

52

No, te obveze nužno podrazumijevaju da su navedene osobe dužne koristiti uređaje za obradu novčanica koji mogu provoditi te provjere i, posebice, koji mogu otkriti novčanice neprikladne za vraćanje u optjecaj ili koje su oštećene, što podrazumijeva da se moraju uvjeriti da korišteni uređaji funkcioniraju, da su održavani i da su podešeni na način prikladan za provjeru prikladnosti euronovčanica. U suprotnom te bi osobe povrijedile svoju još općenitiju obvezu sudjelovanja u borbi protiv krivotvorenja koja im se nalaže člankom 6. stavkom 1. Uredbe br. 1338/2001.

53

Posljedično, osoba koja rukuje gotovinom čija oprema za obradu novčanica ne bi poštovala razinu tolerancije od 5 % predviđenu minimalnim standardima za strojnu provjeru ne bi mogla odbiti postupiti po nalogu koji joj je NSB izdao u skladu s člankom 10. stavkom 3. Odluke ESB/2010/14 nakon inspekcije u njezinim prostorijama kojim joj nalaže da ispravi tu situaciju.

54

S obzirom na navedena razmatranja, članak 6. stavak 2. Odluke ESB/2010/14 treba tumačiti na način da se minimalni standardi za strojnu provjeru navedeni u toj odredbi ne primjenjuju na osobe koje rukuju gotovinom kada provode strojnu provjeru prikladnosti euronovčanica. Međutim, članak 3. stavak 1. i članak 10. stavak 1. te odluke, u vezi s člankom 6. stavkom 1. Uredbe br. 1338/2001, treba tumačiti na način da navedene osobe koje rukuju gotovinom moraju donijeti potrebne mjere za ispravljanje situacije u kojoj je inspekcija NSB‑a utvrdila da njihovi uređaji za obradu novčanica nisu u stanju otkriti neprikladnost za vraćanje u optjecaj euronovčanica a da pritom ne premaše stupanj tolerancije od 5 %.

55

Svojim drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li, u slučaju da iz odgovora na prvo pitanje proiziđe da se minimalni standardi iz članka 6. stavka 2. Odluke ESB/2010/14 primjenjuju samo na proizvođače uređaja za obradu novčanica, navedeni članak 6. stavak 2. u vezi s člankom 3. stavkom 5. te odluke tumačiti na način da mu se protivi to da država članica osobama koje rukuju gotovinom, kada provode strojnu provjeru prikladnosti euronovčanica, nametne obvezu poštovanja tih minimalnih standarda.

56

U tom pogledu treba podsjetiti da mjere potrebne za uporabu eura kao jedinstvene valute, navedene u članku 133. UFEU‑a, spadaju u područje monetarne politike za koju Unija na temelju članka 3. stavka 1. točke (c) UFEU‑a ima isključivu nadležnost. No, kao što proizlazi iz uvodne izjave 4. Uredbe br. 1338/2001, zajednički propisi i postupci koji se odnose na zaštitu eura od krivotvorenja, a čiji su dio i oni koji se odnose na provjeru prikladnosti euronovčanica i eurokovanica, predstavljaju mjere nužne za korištenje te valute.

57

S obzirom na to da Unija ima isključivu nadležnost u području provjere autentičnosti i prikladnosti novčanica, države članice ne mogu donositi odredbe u tom području a da na to nisu ovlaštene pravom Unije. No, Odluka ESB/2010/14 ne predviđa nikakvo ovlaštenje u korist država članica da na svoju inicijativu osobama koje rukuju gotovinom, kada provode strojnu provjeru prikladnosti euronovčanica, nametnu obvezu poštovanja minimalnih standarda ESB‑a navedenih u članku 6. stavku 2. Odluke ESB/2010/14.

58

Točno je da članak 6. stavak 3. navedene odluke ovlašćuje NSB da utvrdi strože standarde za jedan ili više apoena ili serija euronovčanica. Međutim, ta je mogućnost ograničena, kao što proizlazi iz uporabe izraza „strože standarde”, na sadržaj zahtjeva koje moraju ispunjavati uređaji u svrhu obrade jednog ili više apoena ili serija euronovčanica. Stoga se njome ne može ovlastiti NSB da proširi područje primjene ratione personae minimalnih standarda ESB‑a navedenih u članku 6. stavku 2. navedene odluke, na način da se osobe koje rukuju gotovinom obveže da paze da se provjera – u slučaju strojne provjere uređajima za obradu novčanica koji su uspješno testirani u smislu članka 6. stavka 2. Odluke ESB/2010/14 – provodi u skladu s navedenim minimalnim zahtjevima.

59

Posljedično, članak 6. stavak 2. Odluke ESB/2010/14, u vezi s njezinim člankom 3. stavkom 5., treba tumačiti na način da mu se protivi to da država članica osobama koje rukuju gotovinom, kada provode strojnu provjeru prikladnosti euronovčanica, nametne obvezu poštovanja minimalnih standarda ESB‑a navedenih u navedenom članku 6. stavku 2.

60

Svojim trećim i četvrtim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita jesu li minimalni standardi za strojnu provjeru, kao i članak 6. stavak 2. Odluke ESB/2010/14, u skladu s načelom pravne sigurnosti kao i člankom 297. stavkom 2. UFEU‑a, s obzirom na to da se tim člankom 6. stavkom 2. predviđa da su navedeni standardi objavljeni na internetskoj stranici ESB‑a te mogu periodički biti mijenjani.

61

U tom pogledu nije sporno da u glavnom postupku sudjeluju NSB i osoba koja rukuje gotovinom. Međutim, iz odgovora na prvo pitanje proizlazi da se minimalni standardi za strojnu provjeru ne primjenjuju na osobe koje rukuju gotovinom kada provode strojnu provjeru prikladnosti euronovčanica. Stoga na treće i četvrto pitanje nije potrebno odgovarati.

62

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (peto vijeće) odlučuje: