–

za IM Gestão de Ativos (IMGA) – Sociedade Gestora de Organismos de Investimento Coletivo SA, IMGA Rendimento Semestral, IMGA Ações Portugal Cat A, IMGA Ações América Cat A, IMGA Mercados Emergentes, IMGA Eurofinanceiras, IMGA Eurocarteira, IMGA Rendimento Mais, IMGA Investimento PPR, IMGA Alocação Moderada Cat A, IMGA Alocação Dinâmica Cat A, IMGA Global Equities Selection Cat A, IMGA Liquidez Cat A, IMGA Money Market Cat A, IMGA Euro Taxa Variável Cat A, IMGA Dívida Pública Europeia, IMGA Retorno Global Cat A, IMGA Poupança PPR, IMGA Alocação Conservadora Cat A, IMGA Iberia Equities Esg Cat A, IMGA Iberia Fixed Income Esg Cat A, IMGA Alternativo, CA Curto Prazo, IMGA Ações Europa, IMGA Flexível Cat A, CA Monetário, CA Rendimento, Eurobic PPR/OICVM Ciclo Vida 35‑44, Eurobic PPR/OICVM Ciclo Vida 45‑54, Eurobic PPR/OICVM Ciclo Vida + 55, Eurobic Seleção Top i IMGA European Equities Cat A, A. Fernandes de Oliveira, advogado,

–

za portugalsku vladu, P. Barros da Costa, C. Chambel Alves, H. Gomes Magno i S. Jaulino, u svojstvu agenata,

–

za Europsku komisiju, I. Melo Sampaio i V. Uher, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 5. stavka 2. Direktive 2008/7/EZ Vijeća od 12. veljače 2008. o neizravnim porezima na prikupljanje kapitala (SL 2008., L 46, str. 11.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 2., str. 159.).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između IM Gestão de Ativos (IMGA) – Sociedade Gestora de Organismos de Investimento Coletivo SA i 31 investicijskog fonda kojima to društvo upravlja, to jest IMGA Rendimento Semestral, IMGA Ações Portugal Cat A, IMGA Ações América Cat A, IMGA Mercados Emergentes, IMGA Eurofinanceiras, IMGA Eurocarteira, IMGA Rendimento Mais, IMGA Investimento PPR, IMGA Alocação Moderada Cat A, IMGA Alocação Dinâmica Cat A, IMGA Global Equities Selection Cat A, IMGA Liquidez Cat A, MGA Money Market Cat A, IMGA Euro Taxa Variável Cat A, IMGA Dívida Pública Europeia, IMGA Retorno Global Cat A, IMGA Poupança PPR, IMGA Alocação Conservadora Cat A, IMGA Iberia Equities Esg Cat A, IMGA Iberia Fixed Income Esg Cat A, IMGA Alternativo, CA Curto Prazo, IMGA Ações Europa, IMGA Flexível Cat A, CA Monetário, CA Rendimento, Eurobic PPR/OICVM Ciclo Vida 35‑44, Eurobic PPR/OICVM Ciclo Vida 45‑54, Eurobic PPR/OICVM Ciclo Vida + 55, Eurobic Seleção Top i IMGA European Equities Cat A, i Autoridade Tributária e Aduaneira (Porezna i carinska uprava, Portugal) o naplati biljega na trgovanje tim investicijskim fondovima.

3

Uvodne izjave 1. do 3 i 9. Direktive 2008/7 glase kako slijedi:

[…]

4

Člankom 1. Direktive 2008/7 predviđa se:

„Ova Direktiva uređuje obračunavanje neizravnih poreza s obzirom na sljedeće:

5

Člankom 2. te direktive, naslovljenom „Društvo kapitala”, određuje se:

„1.   Za potrebe ove Direktive ‚društvo kapitala’ jest:

2.   Za potrebe ove Direktive, bilo koje društvo, udruga ili pravna osoba koja ostvaruje profit, smatra se društvom kapitala.”

6

U članku 5. navedene direktive, naslovljenom „Transakcije koje ne podliježu neizravnim porezima”, u stavku 2. navodi se:

„Države članice ne oporezuju nikakvim oblikom neizravnih poreza sljedeće:

7

U skladu s člankom 1. stavcima 1. do 3. Direktive 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) (SL 2009., L 302, str. 32.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 3., str. 213. i ispravak SL 2014., L 281., str. 10.), subjekti za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) na koje se primjenjuje ta direktiva mogu biti osnovani u skladu s ugovornim odnosom (kao investicijski fondovi kojima upravljaju društva za upravljanje), uzajamnim odnosom (kao uzajamni investicijski fondovi) ili u skladu sa statutom (društva za investicije).

8

U skladu s člankom 87. prvom rečenicom te direktive:

„Udjeli u UCITS‑u ne izdaju se ako u imovinu UCITS‑a u uobičajenom vremenskom roku nije uplaćena protuvrijednost neto cijene izdavanja.”

9

Člankom 1. točkom 1. Códiga do Imposto do Selo (Zakonik o biljezima) propisuje se:

„Biljezi se naplaćuju na sve akte, ugovore, dokumente, vrijednosne papire, isprave i druge činjenice ili pravne situacije predviđene u Tabeli Geral do Imposto do Selo (Opća tarifa za biljege), uključujući prijenose imovine bez naknade.”

10

Opća tarifa za biljege (u daljnjem tekstu: TGIS) sadržava naslov 17 koji se odnosi na financijske transakcije, a glasi kako slijedi:

„Financijske transakcije,

[…]

[…]

17.3.4. Ostale provizije i protučinidbe za financijske usluge, uključujući naknade koje se primjenjuju na platne transakcije karticom – [stopa biljega:] 4 %.”

11

IMGA je društvo za upravljanje otvorenim subjektima za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (u daljnjem tekstu: investicijski fondovi). Upravlja i zastupa 31 investicijski fond naveden u točki 2. ove presude.

12

Za oglašavanje udjela u predmetnim investicijskim fondovima i trgovanje njima IMGA se oslanja na financijske institucije, prije svega komercijalne banke koje imaju mrežu poslovnica koja pokriva portugalsko državno područje i iskustvo u financijskom posredovanju i ponudi vrijednosnih papira javnosti.

13

Od siječnja do prosinca 2019. četiri banke prodavale su javnosti udjele koje su izdali investicijski fondovi iz glavnog postupka. Za pružanje usluga trgovanja koje su omogućile nove priljeve u prikupljeni kapital te banke primile su provizije koje su fakturirale IMGA‑i kao upravitelju investicijskih fondova. One su na izdanim računima obračunale i biljege koje je dužna platiti IMGA, u skladu s naslovom 17.3.4 TGIS‑a.

14

Tijekom 2019. IMGA je investicijskim fondovima fakturirala naknade za upravljanje čiji se dio, odnosno 8752232,43 eura, sastojao od vrijednosti provizija za trgovanje upisanim udjelima koje su ostvarile banke navedene u prethodnoj točki, ali taj iznos ne uključuje biljege koje su banke naplatile na temelju predmetnih naknada. IMGA je također obračunala i državi uplatila iznos od 350089,30 eura na ime biljega po stopi od 4 % propisanoj u naslovu 17.3.4 TGIS‑a, što odgovara istim naknadama za trgovanje koje je prebacila na investicijske fondove.

15

Tužitelji iz glavnog postupka podnijeli su remonstrativni pravni lijek protiv tog obračuna biljega Divisão de Serviço Central da Unidade dos Grandes Contribuintes (Odjel središnje službe Jedinice za velike porezne obveznike, Portugal).

16

Budući da je ta tužba odbijena, tužitelji iz glavnog postupka obratili su se Tribunalu Arbitral Tributário (Centro de Arbitragem Administrativa – CAAD) (Arbitražni porezni sud (Centar za upravnu arbitražu – CAAD), Portugal), sudu koji je uputio zahtjev, zahtijevajući osobito da se utvrdi nezakonitost obračuna i samoobračuna biljega o kojima je riječ u glavnom postupku.

17

U prilog svojem zahtjevu tužitelji iz glavnog postupka istaknuli su dva tužbena razloga. Prema prvom tužbenom razlogu, s obzirom na to da obračun biljega na dijelu naknade za upravljanje koju je IMGA fakturirala investicijskim fondovima odgovara iznosima provizija za trgovanje i s tim povezanim biljezima koje su banke prethodno fakturirale i na njih već obračunale biljege koje treba platiti, to čini dvostruko oporezivanje na jedinstvenu uslugu.

18

Prema drugom tužbenom razlogu, na temelju članka 5. stavka 2. točke (a) Direktive 2008/7, trgovanje novim upisima udjela u investicijskim fondovima ne bi se trebalo oporezivati nikakvim neizravnim porezom. Ta obveza neoporezivanja odnosi se kako na fakturiranje usluge trgovanja banaka IMGA‑i, tako i na ponovno fakturiranje troška iste usluge IMGA‑e investicijskim fondovima.

19

Nakon što je odbio prvi tužbeni razlog, sud koji je uputio zahtjev u okviru ispitivanja drugog tužbenog razloga navodi da dvoji o tome protivi li se pravu Unije naplata biljega na naknadu koju banke primaju na ime usluga trgovanja udjelima u investicijskim fondovima, bilo prilikom fakturiranja tih usluga društvu za upravljanje navedenim fondovima bilo prilikom prebacivanja plaćenih iznosa za navedene usluge društva za upravljanje na navedene fondove.

20

U tim okolnostima Tribunal Arbitral Tributário (Centro de Arbitragem Administrativa – CAAD) (Arbitražni porezni sud (Centar za upravnu arbitražu – CAAD)) odlučio je prekinuti postupak i postaviti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

21

Svojim dvama pitanjima, koja valja ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 5. stavak 2. točku (a) Direktive 2008/7 tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis kojim se propisuje oporezivanje biljezima, s jedne strane, naknade koju financijska institucija prima od društva za upravljanje investicijskim fondovima za pružanje usluga trgovanja u svrhu novih priljeva kapitala za prikupljanje novoizdanih udjela u fondovima te, s druge strane, iznosa koje to društvo za upravljanje prima od investicijskih fondova u dijelu u kojem ti iznosi uključuju naknadu koje je navedeno društvo za upravljanje isplatilo financijskim institucijama na ime tih usluga trgovanja.

22

Uvodno valja podsjetiti na to da prema njezinu članku 1. točki (a), Direktiva 2008/7 uređuje obračunavanje neizravnih poreza na priljev kapitala društvima kapitala. Među tim neizravnim porezima nalaze se biljezi na vrijednosne papire i drugi neizravni porezi koji imaju iste osobine kao porezi na vrijednosne papire, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 2. te direktive.

23

Osim toga, člankom 2. stavkom 2. navedene direktive predviđa se da se društvom kapitala smatra bilo koje društvo, udruga ili pravna osoba koja ostvaruje profit, a ne ulazi u kategorije društava kapitala navedene u stavku 1. tog članka.

24

U ovom slučaju, iz odluke kojom se upućuje zahtjev proizlazi da je porez o kojem je riječ u glavnom postupku biljeg koji se obračunava na naknadu banaka na ime usluga trgovanja i prikupljanja novih upisa udjela u investicijskim fondovima. Iz toga također proizlazi da u portugalskom pravu pojam „investicijski fond” obuhvaća imovinsku masu bez pravne osobnosti koja pripada vlasnicima udjela prema općem uređenju zajednice vlasništva.

25

Međutim, Sud je već presudio da skupina osoba koja nema pravnu osobnost i čiji članovi unose kapital u zasebnu imovinu radi ostvarivanja dobiti treba smatrati „udrugom koja ostvaruje profit” u smislu članka 2. stavka 2. Direktive 2008/7, tako da se ona na temelju potonje odredbe smatra društvom kapitala u svrhe te direktive (vidjeti u tom smislu presudu od 12. studenoga 1987., Amro Aandelen Fonds, 112/86, EU:C:1987:488, t. 13.).

26

Iz tih razmatranja proizlazi da investicijske fondove, poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku, treba smatrati društvima kapitala te da oni stoga ulaze u područje primjene Direktive 2008/7.

27

Nakon tih uvodnih razmatranja valja podsjetiti na to da se člankom 5. stavkom 2. točkom (a) Direktive 2008/7 državama članicama zabranjuje da u bilo kojem obliku neizravno oporezuju stvaranje, izdavanje, uvrštavanje na kotaciju na burzi, plasiranje dionica na tržište i trgovanje dionicama, udjelima ili drugim vrijednosnim papirima iste vrste, ili potvrda koje predstavljaju takve vrijednosnice, bez obzira na to tko ih je izdao.

28

Međutim, s obzirom na zadani cilj te direktive, članak 5. treba široko tumačiti, kako bi se spriječilo oduzimanje korisnog učinka zabranama koje su u njemu propisane. Tako se zabrana oporezivanja transakcije prikupljanja kapitala primjenjuje i na one transakcije koje nisu izričito obuhvaćene tom zabranom ako bi takvo oporezivanje predstavljalo ponovno oporezivanje transakcije koja je sastavni dio opće transakcije u vezi s prikupljanjem kapitala (vidjeti u tom smislu presudu od 19. listopada 2017., Air Berlin, C‑573/16, EU:C:2017:772, t. 32. i 33. i navedenu sudsku praksu).

29

Sud je tako presudio da se, s obzirom na to da izdavanje vrijednosnih papira ima smisla tek od trenutka kada oni nađu stjecatelje, porez na prvo stjecanje vrijednosnog papira zapravo odnosi na sâmo izdavanje tog vrijednosnog papira kao sastavnog dijela ukupne transakcije u pogledu prikupljanja kapitala. Prema tome, cilj očuvanja korisnog učinka članka 5. stavka 2. točke (a) Direktive 2008/7 podrazumijeva to da „izdavanje” u smislu te odredbe uključuje prvo stjecanje vrijednosnih papira prilikom njihova izdavanja (vidjeti po analogiji presudu od 15. srpnja 2004., Komisija/Belgija, C‑415/02, EU:C:2004:450, t. 31. i 32.).

30

Jednako tako, Sud je smatrao da prijenos pravnog vlasništva nad dionicama, samo radi transakcije uvrštavanja tih dionica na burzi i bez utjecaja na njihovo stvarno vlasništvo, treba smatrati isključivo popratnom transakcijom koja je uključena u tu transakciju uvrštavanja, koja se u skladu s člankom 5. stavkom 2. točkom (a) Direktive 2008/7, ne može oporezivati nikakvim oblikom poreza (vidjeti u tom smislu presudu od 19. listopada 2017., Air Berlin, C‑573/16, EU:C:2017:772, t. 35. i 36.).

31

Međutim, s obzirom na to da su usluge trgovanja udjelima investicijskih fondova, poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku, usko povezane s transakcijama izdavanja i plasiranja udjela u smislu članka 5. stavka 2. točke (a) Direktive 2008/7, treba ih smatrati sastavnim dijelom opće transakcije u vezi s prikupljanjem kapitala.

32

Naime, pod uvjetom da to provjeri sud koji je uputio zahtjev, ti fondovi ulaze u područje primjene Direktive 2009/65, na temelju njezina članka 1. stavaka 1. do 3. U tom pogledu, s obzirom na to da isplata cijene odgovara kupljenim udjelima, jedini cilj transakcije trgovanja veže se u biti na prikupljanje kapitala te je stoga, kao što to proizlazi iz članka 87. Direktive 2009/65, uvjet koji treba biti ispunjen kako bi se izdali predmetni udjeli u fondovima.

33

Iz toga slijedi da upoznavanje javnosti s postojanjem instrumenata ulaganja tako da se promiče prikupljanje udjela u investicijskim fondovima čini nužno komercijalno djelovanje i da ga stoga treba smatrati popratnom transakcijom uključenom u transakciju izdavanja i stavljanje u promet udjela u navedenim fondovima.

34

Osim toga, s obzirom na to da primjena članka 5. stavka 2. točke (a) Direktive 2008/7 ovisi o uskoj vezi usluga trgovanja s takvim transakcijama izdavanja i plasiranja, u svrhe takve primjene nije važno da je učinjen odabir povjeravanja tih transakcija trgovanja trećim subjektima, a ne njihova izravnog izvršavanja.

35

U tom pogledu valja podsjetiti na to da, s jedne strane, ta odredba obvezu država članica da ne oporezuju transakcije prikupljanja kapitala ne čini ovisnom ni o kakvom uvjetu u pogledu svojstva subjekta zaduženog za izvršenje tih transakcija. S druge strane, postojanje ili nepostojanje zakonske obveze korištenja usluga treće stranke nije relevantan uvjet kada je riječ o utvrđenju treba li određenu transakciju smatrati sastavnim dijelom opće transakcije u vezi s prikupljanjem kapitala (vidjeti u tom smislu presudu od 19. listopada 2017., Air Berlin, C‑573/16, EU:C:2017:772, t. 37.).

36

Iz toga slijedi da su usluge trgovanja poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku sastavni dio transakcije prikupljanja kapitala, tako da njihovo opterećivanje biljegom ulazi u zabranu predviđenu u članku 5. stavku 2. točki (a) Direktive 2008/7.

37

Osim toga, valja utvrditi da bi koristan učinak te odredbe bio ugrožen ako bi, iako ona sprečava oporezivanje biljegom naknada koje banke primaju na ime usluga trgovanja novim udjelima u investicijskim fondovima od njihova društva za upravljanje, bilo dopušteno da se tim biljegom oporezuju iste naknade ako ih navedeno društvo za upravljanje ponovno obračunava predmetnim fondovima.

38

Uzimajući u obzir prethodna razmatranja, na postavljena pitanja valja odgovoriti da članak 5. stavak 2. točku (a) Direktive 2008/7 treba tumačiti na način mu se protivi nacionalni propis kojim se propisuje oporezivanje biljezima, s jedne strane, naknade koju financijska institucija prima od društva za upravljanje investicijskim fondovima za pružanje usluga trgovanja u svrhu novih priljeva kapitala za prikupljanje novoizdanih udjela u fondovima te, s druge strane, iznosa koje to društvo za upravljanje prima od investicijskih fondova u dijelu u kojem ti iznosi uključuju naknadu koje je navedeno društvo za upravljanje isplatilo financijskim institucijama na ime tih usluga trgovanja.

39

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (peto vijeće) odlučuje:

Članak 5. stavak 2. točku (a) Direktive Vijeća 2008/7/EZ od 12. veljače 2008. o neizravnim porezima na prikupljanje kapitala

treba tumačiti na način da mu se:

protivi nacionalni propis kojim se propisuje oporezivanje biljezima, s jedne strane, naknade koju financijska institucija prima od društva za upravljanje investicijskim fondovima za pružanje usluga trgovanja u svrhu novih priljeva kapitala za prikupljanje novoizdanih udjela u fondovima te, s druge strane, iznosa koje to društvo za upravljanje prima od investicijskih fondova u dijelu u kojem ti iznosi uključuju naknadu koje je navedeno društvo za upravljanje isplatilo financijskim institucijama na ime tih usluga trgovanja.