–

za Funke sp. z o.o., K. Pateter i C. M. Schwaiger, Rechtsanwälte,

–

za austrijsku vladu, A. Posch, J. Schmoll, H. Perz, V. Reichmann i F. Werni, u svojstvu agenata,

–

za Europsku komisiju, G. Goddin, B.-R. Killmann i F. Thiran, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 12. i Priloga II. Direktivi 2001/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 3. prosinca 2001. o općoj sigurnosti proizvoda (SL 2002., L 11, str. 4.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 9., str. 12.), kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. (SL 2008., L 218, str. 30.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 51., str. 154.) (u daljnjem tekstu: Direktiva 2011/95), članaka 20. i 22. Uredbe (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o utvrđivanju zahtjevâ za akreditaciju i nadzor tržišta u okviru prodaje proizvoda i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 339/93 (SL 2008., L 218, str. 30.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 51., str. 154.) te Provedbene odluke Komisije (EU) 2019/417 od 8. studenoga 2018. o utvrđivanju smjernica za upravljanje Sustavom Europske unije za brzu razmjenu informacija „RAPEX” uspostavljenim prema članku 12. Direktive 2001/95/EZ o općoj sigurnosti proizvoda te njegovim sustavom obavješćivanja (SL 2019., L 73, str. 121.).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između društva Funke sp. z o.o. i Landespolizeidirektiona Wien (Zemaljska policijska uprava u Beču, Austrija) (u daljnjem tekstu: LPD), u vezi s obavijestima koje je ta uprava podnijela putem sustava Europske unije za brzu razmjenu informacija (u daljnjem tekstu: RAPEX) u pogledu određenih pirotehničkih proizvoda koje je uvezlo to društvo.

3

Članak 1. Direktive 2013/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 12. lipnja 2013. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na stavljanje na raspolaganje pirotehničkih sredstava na tržište (SL 2013., L 178, str. 27.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 66., str. 177.), naslovljen „Predmet”, glasi:

„1.   Ovom se Direktivom propisuju pravila kojima je cilj postizanje slobodnog kretanja pirotehničkih sredstava na unutarnjem tržištu, osiguravanje visoke razine zaštite zdravlja ljudi i javne sigurnosti te sigurnosti i zaštite potrošača, uzimajući pritom u obzir važne aspekte koji se odnose na zaštitu okoliša.

2.   Ovom se Direktivom propisuju temeljni sigurnosni zahtjevi koje pirotehnička sredstva moraju ispuniti kako bi se mogla staviti na raspolaganje na tržište. Ti su zahtjevi navedeni u Prilogu I.”

4

Članak 3. te direktive, naslovljen „Definicije”, u točki 12. određuje:

„Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

[…]

12. ‚gospodarski subjekti’ znači proizvođač, uvoznik i distributer;”

5

Članak 38. navedene direktive, naslovljen „Nadzor nad tržištem Unije, kontrola pirotehničkih sredstava koja ulaze na tržište Unije”, u stavcima 1. i 2. predviđa:

„1.   Države članice poduzimaju sve odgovarajuće mjere kako bi osigurale da se pirotehnička sredstva mogu staviti na tržište samo ako, u slučaju da se pravilno skladište i koriste za predviđenu svrhu, ne ugrožavaju zdravlje i sigurnost ljudi.

2.   Na pirotehnička sredstva primjenjuju se članak 15. stavak 3. i članci od 16. do 29. Uredbe [br. 765/2008].”

6

Članak 39. te direktive, naslovljen „Postupanje s pirotehničkim sredstvima koja predstavljaju rizik na nacionalnoj razini”, predviđa:

„1.   Ako tijela za nadzor nad tržištem jedne države članice imaju dovoljno razloga vjerovati da pirotehničko sredstvo predstavlja rizik za zdravlje ili sigurnost ljudi ili za druge aspekte zaštite javnog interesa obuhvaćene ovom Direktivom, ona provode ocjenu dotičnog pirotehničkog sredstva koj[a] obuhvaća sve relevantne zahtjeve utvrđene u ovoj Direktivi. Odgovarajući gospodarski subjekti prema potrebi u tu svrhu surađuju s tijelima za nadzor nad tržištem.

Ako tijekom ocjenjivanja iz prvog podstavka tijela za nadzor nad tržištem utvrde da pirotehničko sredstvo ne ispunjava zahtjeve utvrđene u ovoj Direktivi, ona bez odlaganja zahtijevaju da odgovarajući gospodarski subjekt poduzme sve prikladne korektivne radnje kako bi se pirotehničko sredstvo uskladilo s tim zahtjevima, povuklo pirotehničko sredstvo s tržišta ili ga se opozvalo u razumnom roku, primjereno naravi rizika.

Tijela za nadzor nad tržištem o tome na odgovarajući način izvješćuju odgovarajuće prijavljeno tijelo.

Na mjere iz drugog podstavka ovog stavka primjenjuje se članak 21. Uredbe br. [765/2008].

2.   Ako tijela za nadzor nad tržištem smatraju da nesukladnost nije ograničena na njihovo državno područje, ona izvješćuju Komisiju i druge države članice o rezultatima ocjenjivanja i mjerama koje su zahtijevala od gospodarskog subjekta.

3.   Gospodarski subjekt osigurava da su poduzete sve prikladne korektivne radnje s obzirom na sva takva pirotehnička sredstva koja je on stavio na raspolaganje na tržište u cijeloj Uniji.

4.   Ako odgovarajući gospodarski subjekt ne poduzima odgovarajuće korektivne radnje u roku koji je naveden u drugom podstavku stavka 1., tijela za nadzor nad tržištem poduzimaju sve prikladne privremene mjere kako bi se zabranilo ili ograničilo stavljanje pirotehničkih sredstava na raspolaganje na njihovo nacionalno tržište, pirotehničko sredstvo povuklo s tog tržišta ili opozvalo.

Tijela za nadzor nad tržištem o tim mjerama bez odlaganja izvješćuju Komisiju i druge države članice.

5.   Informacije iz drugog podstavka stavka 4. uključuju sve dostupne pojedinosti, posebno podatke koji su potrebni za utvrđivanje nesukladnog pirotehničkog sredstva, podrijetlo pirotehničkog sredstva, narav navodne nesukladnosti i uključenog rizik[a], narav i trajanje poduzetih nacionalnih mjera i obrazloženja koj[a] je dao odgovarajući gospodarski subjekt. […]

6.   Države članice, osim države članice koja je pokrenula postupak u skladu s ovim člankom, bez odlaganja izvješćuju Komisiju i druge države članice o svim usvojenim mjerama i o svim dodatnim informacijama koje su im na raspolaganju a koje se odnose na nesukladnost dotičnog pirotehničkog sredstva i, u slučaju neslaganja s usvojenom nacionalnom mjerom, o svojim primjedbama.

7.   Ako u roku od tri mjeseca od primitka informacija iz drugog podstavka stavka 4. ni država članica niti Komisija nisu uložile prigovor u odnosu na privremenu mjeru koju je poduzela država članica, ta se mjera smatra opravdanom.

8.   Države članice osiguravaju da se u odnosu na dotično pirotehničko sredstvo bez odlaganja poduzimaju primjerene mjere ograničenja, kao što je povlačenje pirotehničkog sredstva s tržišta.”

7

Uvodna izjava 30. Uredbe br. 765/2008 glasi kako slijedi:

„U slučaju da određeni proizvod predstavlja ozbiljan rizik, zahtijeva se brza intervencija koja može dovesti do povlačenja proizvoda, njegova povrata ili zabrane stavljanja na raspolaganje proizvoda na tržištu. U tim je slučajevima potrebno imati pristup sustavu brze razmjene podataka između država članica i Komisije. Sustav predviđen u članku 12. Direktive 2001/95/EZ je dokazao svoju djelotvornost i učinkovitost u području potrošačkih proizvoda. Taj se sustav treba upotrebljavati za svrhe ove Uredbe kako bi se izbjegla nepotrebna udvostručenja. Osim toga, usklađeni nadzor tržišta u Zajednici zahtijeva opsežnu razmjenu podataka o nacionalnim djelatnostima u tom kontekstu, što izlazi izvan tog sustava.”

8

Članak 2. Uredbe br. 765/2008, naslovljen „Definicije”, u točki 7. predviđa:

„Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

[…]

9

Članak 20. te uredbe, naslovljen „Proizvodi koji predstavljaju ozbiljan rizik”, u stavku 1. predviđa:

„Države članice osiguravaju da se za proizvode koji predstavljaju ozbiljan rizik koji zahtijeva brzu intervenciju, uključujući ozbiljni rizik čije posljedice nisu trenutačne, naredi povrat ili povlačenje ili da se zabrani njihovo stavljanje na tržište te da se o tome u skladu s člankom 22. bez odlaganja obavijesti Komisija.”

10

Članak 21. navedene uredbe, naslovljen „Mjere ograničavanja”, u stavcima 1. i 2. određuje:

„1.   Države članice osiguravaju da svaka mjera koja se u skladu s odgovarajućim usklađenim zakonodavstvom Zajednice poduzima radi zabrane ili ograničenja dostupnosti proizvoda na tržištu, njegova povlačenja s tržišta ili povrata, bude proporcionalna te da se navedu točni razlozi na kojima se temelji.

2.   O takvim se mjerama bez odlaganja obavješćuje odgovarajući gospodarski subjekt, koji se istodobno obavješćuje o pravnim lijekovima koji mu prema zakonu dotične države članice stoje na raspolaganju i o rokovima kojima takvi pravni lijekovi podliježu.”

11

Članak 22. iste uredbe, naslovljen „Razmjena podataka – Sustav Zajednice za brzo informiranje”, u stavcima 1., 3. i 4. određuje:

„1.   Ako država članica poduzme ili namjerava poduzeti mjeru u skladu s člankom 20. i smatra da razlozi koji su izazvali tu mjeru ili učinci te mjere izlaze izvan njezina državnog područja, u skladu sa stavkom 4. ovog članka odmah obavješćuje Komisiju o toj mjeri. Ona, također, bez odlaganja obavješćuje Komisiju o izmjeni ili povlačenju svake takve mjere.

[…]

3.   Informacije dostavljene u skladu sa stavcima 1. i 2. uključuju sve raspoložive detalje, a posebno podatke potrebne za identifikaciju proizvoda, podrijetlo i opskrbni lanac proizvoda, povezani rizik, narav i trajanje poduzete nacionalne mjere te svih drugih mjera koje poduzimaju gospodarski subjekti.

4.   Za potrebe stavaka 1., 2. i 3. koristi se sustav nadzora tržišta i sustav za razmjenu informacija predviđen u stavku 12. Direktive 2001/95/EZ. Članak 12. stavci 2., 3. i 4. iste Direktive primjenjuju se mutatis mutandi[s].”

12

Uvodna izjava 27. Direktive 2001/95 glasi:

„Učinkovit nadzor sigurnosti proizvoda zahtijeva da se na nacionalnim te na razinama Zajednice uspostavi sustav brze razmjene informacija u situacijama ozbiljnog rizika koje zahtijevaju brzu intervenciju u vezi sa sigurnošću proizvoda. […]”

13

U skladu s člankom 12. stavcima 2. i 3. Direktive 2001/95:

„2.   Nakon što primi takve obavijesti, Komisija provjerava njihovu sukladnost s ovim člankom i zahtjevima koji se primjenjuju za funkcioniranje RAPEX‑a, i prosljeđuje ih ostalim državama članicama, koje, zauzvrat, neposredno obavješćuju Komisiju o svim donesenim mjerama.

3.   Podrobni postupci za RAPEX utvrđeni su u Prilogu II. Prilagođava ih Komisija. Te mjere, namijenjene izmjeni elemenata ove Direktive koji nisu ključni dopunjujući je, usvajaju se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 15. stavka 5.”

14

Prilog II. toj direktivi, naslovljen „Postupci za primjenu RAPEX‑a i smjernica za obavješćivanje”, glasi kako slijedi:

„1. RAPEX obuhvaća proizvode kako je utvrđeno člankom 2. [točkom] (a) koji predstavljaju ozbiljni rizik za zdravlje i sigurnost potrošača.

[…]

2. RAPEX je prvotno namijenjen brzoj razmjeni informacija u slučaju ozbiljnog rizika. Smjernice iz točke 8. utvrđuju posebne kriterije za utvrđivanje ozbiljnih rizika.

3. Države članice koje provode obavješćivanje iz članka 12. pružaju sve dostupne detalje. Obavijest posebno sadrži informacije određene smjernicama kako je utvrđeno točkom 8., a najmanje:

(a) informacije pomoću kojih se proizvod može identificirati;

(b) opis dotičnog rizika, uključujući sažetak rezultata svih testiranja/analiza i njihove zaključke koji su relevantni za ocjenu razine rizika;

(c) prirodu i trajanje mjera ili poduzetih djelovanja ili djelovanja o kojima je odlučeno, prema potrebi;

(d) informacije o dobavljačkim lancima i distribuciji proizvoda, posebno o zemljama koje su odredište.

Takve informacije se moraju prenositi uporabom posebnog standardiziranog oblika obavijesti i sredstvima određenim smjernicama navedenim u točki 8.

[…]

5. Komisija, u najkraćem mogućem vremenu, verificira usklađenost informacije primljene putem RAPEX‑a s odredbama Direktive, i može, kada to smatra potrebnim s ciljem ocjene sigurnosti proizvoda, provesti istragu na vlastitu inicijativu. U slučaju takve istrage, države članice Komisiji pružaju traženu informaciju koliko je to u njihovoj moći.

[…]

7. Države članice odmah obavješćuju Komisiju o svim modifikacijama ili ukidanju dotične (dotičnih) mjere (mjera) ili djelovanja.

8. Komisija priprema i redovito ažurira, u skladu s postupkom predviđenim člankom 15. stavkom 3., smjernice pomoću kojih Komisija i države članice upravljaju RAPEX‑om.

[…]

10. Zemlja članica koja provodi obavješćivanje je odgovorna za pruženu informaciju.

[…]”

15

U uvodnim izjavama 11. do 13. Provedbene odluke 2019/417 određuje se:

16

U članku 1. te provedbene odluke predviđeno je:

„Smjernice za upravljanje [RAPEX‑om] uspostavljenim prema članku 12. Direktive [2001/95] i njegovim sustavom obavješćivanja navedene su u Prilogu ovoj Odluci.”

17

Prilog navedenoj provedbenoj odluci, naslovljen „Smjernice za upravljanje [RAPEX‑om] uspostavljenim prema članku 12. Direktive [2001/95] i njegovim sustavom obavješćivanja” (u daljnjem tekstu: Smjernice za RAPEX), u dijelu I. određuje područje primjene i primatelje tih smjernica.

18

Točka 2. navedenog dijela I. tih smjernica, naslovljena „Primatelji [S]mjernica”, glasi:

„Ove su Smjernice upućene svim tijelima država članica koja djeluju u području sigurnosti proizvoda i sudjeluju u mreži za RAPEX, uključujući tijela za nadzor tržišta koja su zadužena za praćenje usklađenosti proizvoda sa sigurnosnim zahtjevima i tijela zadužena za nadzor vanjskih granica.”

19

Točka 4. dijela I. Smjernica za RAPEX, naslovljena „Mjere”, glasi:

„4.1. Vrste mjera

Preventivne i restriktivne mjere mogu se poduzimati za proizvode koji predstavljaju rizik bilo na inicijativu gospodarskog subjekta koji ih je stavio i/ili distribuirao na tržište (dalje u tekstu ‚dobrovoljne mjere’) ili na zahtjev tijela države članice nadležnog za praćenje usklađenosti proizvoda sa sigurnosnim zahtjevima (dalje u tekstu ‚obvezne mjere’).

[…]”

20

U skladu s točkom 1. dijela II. Smjernica za RAPEX, naslovljenom „Uvod”:

„1.1. Ciljevi RAPEX‑a

[…]

Sustav RAPEX ima važnu ulogu u području sigurnosti proizvoda. Njime se dopunjuju druge aktivnosti koje se poduzimaju na nacionalnoj razini i na razini [Unije] radi osiguravanja visoke razine sigurnosti proizvoda u EU‑u.

Podaci iz RAPEX‑a pomažu u:

[…]”

21

Točkom 3. dijela II. Smjernica za RAPEX, naslovljenom „Obavijesti”, utvrđeno je:

„[…]

3.2. Sadržaj obavijesti

3.2.1. Opseg podataka

Obavijesti koje se Komisiji šalju putem aplikacije RAPEX obuhvaćaju sljedeće vrste podataka:

[…]

3.2.2. Cjelovitost podataka

Obavijesti bi trebale biti što je moguće cjelovitije. Elementi koje treba sadržavati obavijest navedeni su u Dodatku 1. ovim Smjernicama i uključeni su u aplikaciju RAPEX. Sva polja predloška obavijesti potrebno je popuniti traženim podacima. Ako tražene informacije prilikom podnošenja obavijesti nisu dostupne, država članica koja dostavlja obavijest to jasno naznačuje i objašnjava na obrascu. Kad informacije koje su nedostajale postanu dostupne, država članica koja podnosi obavijest ažurira istu obavijest. Ažuriranu obavijest provjerava Komisija prije nego što potvrdi njezinu valjanost i prije nego što je distribuira putem sustava.

Kontaktne točke za RAPEX pružaju svim nacionalnim tijelima koja sudjeluju u mreži za RAPEX upute o opsegu podataka koji su potrebni za cjelovitu obavijest. To pomaže u osiguravanju točnosti i cjelovitosti informacija koje ta tijela dostavljaju kontaktnim točkama za RAPEX (vidjeti dio II. poglavlje 5.1.).

Čak i ako dio informacija koje se zahtijevaju ovim Smjernicama još nije dostupan, države članice moraju poštovati zadane rokove i ne smiju kasniti sa slanjem obavijesti RAPEX‑a o proizvodu koji predstavlja životno opasan rizik za zdravlje i sigurnost potrošača ili drugih krajnjih korisnika i/ili kad se u obavijesti RAPEX‑a zahtijeva hitno djelovanje država članica.

[…]

3.2.3. Ažuriranje podataka

Država članica koja dostavlja obavijest obavješćuje Komisiju (što prije, ali ne kasnije od rokova navedenih u Dodatku 4. ovim Smjernicama) o svim zbivanjima koja zahtijevaju izmjene obavijesti poslane putem aplikacije RAPEX. Država članica posebice obavješćuje Komisiju o svim izmjenama (npr. nakon sudske presude tijekom žalbenog postupka) statusa mjera o kojima je dostavljena obavijest, procjene rizika te novih odluka u pogledu povjerljivosti.

Komisija provjerava informacije koje je poslala država članica koja dostavlja obavijest i, prema potrebi, predmetne informacije ažurira u aplikaciji RAPEX i na RAPEX‑ovoj internetskoj stranici.

3.2.4. Odgovornost za poslane informacije

Država članica koja dostavlja obavijest odgovorna je za poslane informacije.

Država članica koja dostavlja obavijest i odgovorno nacionalno tijelo osiguravaju da su svi podaci poslani putem aplikacije RAPEX točni kako bi se izbjegle zamjene sa sličnim proizvodima iste kategorije ili tipa koji su dostupni na tržištu [Unije].

Tijela uključena u postupak obavješćivanja (npr. ako provode procjenu rizika proizvoda o kojem se dostavlja obavijest ili pružaju informacije o distribucijskim kanalima) preuzimaju odgovornost za informacije poslane putem aplikacije RAPEX. Kontaktna točka za RAPEX provjerava i potvrđuje valjanost svih obavijesti primljenih od odgovornih tijela prije nego što ih prenese Komisiji (vidjeti i dio II. poglavlje 5.1.).

Ni jedno djelovanje koje poduzima Komisija, kao što su provjeravanje obavijesti, potvrda njihove valjanosti i distribucija putem aplikacije RAPEX te objavljivanje na RAPEX‑ovoj internetskoj stranici, ne podrazumijeva preuzimanje odgovornosti za prenesene informacije jer je za njih i dalje odgovorna država članica koja dostavlja obavijest.

3.3. Akteri u postupku obavješćivanja i njihove uloge

U postupak obavješćivanja uključeni su akteri s odgovornostima kako slijedi:

3.3.1. Gospodarski subjekti

Gospodarski subjekti nisu izravno uključeni u slanje obavijesti putem aplikacije RAPEX.

Međutim, u slučaju proizvoda koji predstavlja rizik, gospodarski subjekti odmah obavješćuju nadležna tijela u svim državama članicama u kojima je proizvod stavljen na tržište. Uvjeti i pojedinosti za slanje tih informacija utvrđeni su u Prilogu I. Direktivi [2001/95].

[…]

3.3.2. Tijela država članica

Tijela država članica obavješćuju Komisiju putem aplikacije RAPEX o obveznim i dobrovoljnim mjerama koje su poduzete na njihovu državnom području u vezi s proizvodima koji predstavljaju rizik.

[…]

3.4. Tijek rada

3.4.1. Izrada obavijesti

3.4.1.1. Nacionalno tijelo

U skladu s nacionalnim zakonodavstvom izrada obavijesti može se odobriti različitim nacionalnim tijelima uključenima u postupak RAPEX‑a (lokalna/regionalna tijela za nadzor tržišta, tijela zadužena za nadzor vanjskih granica itd.).

3.4.1.2. Komisija

U nekim slučajevima Komisija može izraditi obavijest, kako je objašnjeno u točki 3.3.4.

3.4.2. Podnošenje obavijesti Komisiji

Kontaktna točka za RAPEX odgovorna je za podnošenje svih obavijesti Komisiji radi potvrde njihove valjanosti (vidjeti dio II. poglavlje 5.1.).

3.4.3. Provjera obavijesti koju provodi Komisija

Komisija provjerava sve obavijesti koje zaprimi putem aplikacije RAPEX prije nego što ih pošalje državama članicama kako bi osigurala njihovu točnost i cjelovitost.

[…]

3.4.3.5. Istraga

Prema potrebi Komisija može provesti istragu kako bi procijenila sigurnost proizvoda. Takva se istraga posebice može provesti kad postoje ozbiljne dvojbe u pogledu rizika koje predstavlja proizvod o kojem je dostavljena obavijest putem aplikacije RAPEX. Te se dvojbe mogu pojaviti tijekom provjere obavijesti koju provodi Komisija ili kad Komisiju na njih upozori država članica (npr. obaviješću o daljnjim mjerama) ili neka treća strana (npr. proizvođač).

[…]

3.4.4. Potvrda valjanosti i distribucija obavijesti

Komisija putem aplikacije RAPEX u rokovima navedenima u Dodatku 5. ovim Smjernicama potvrđuje valjanost i distribuira sve obavijesti koje su tijekom provjere procijenjene kao pravilne i cjelovite.

[…]

3.4.5. Objava obavijesti

3.4.5.1. Otkrivanje informacija kao opće pravilo

Javnost ima pravo na informiranje o proizvodima koji predstavljaju rizik. Da bi ispunila tu obvezu, Komisija objavljuje preglede novih obavijesti na RAPEX‑ovoj internetskoj stranici.

Za potrebe vanjske komunikacije RAPEX‑ova internetska stranica ubuduće će se zvati ‚Safety Gate’.

Države članice također informiraju javnost na nacionalnim jezicima o proizvodima koji predstavljaju ozbiljan rizik za potrošače i o mjerama koje su poduzete za uklanjanje tog rizika. Takve se informacije mogu distribuirati internetom, pisanim putem, putem elektroničkih medija itd.

Informacije za javnost sažetak su obavijesti i obuhvaćaju ponajprije elemente koji omogućuju identifikaciju proizvoda te informacije o rizicima i mjerama poduzetima radi sprečavanja ili ograničavanja tih rizika. Komisija i države članice mogu odlučiti objaviti druge elemente obavijesti samo ako informacije zbog svoje prirode nisu povjerljive (poslovna tajna) te ih ne treba zaštititi.

[…]

3.4.6. Daljnje mjere na temelju obavijesti

[…]

3.4.6.2. Ciljevi daljnjih aktivnosti

Nakon primitka obavijesti država članica provjerava informacije proslijeđene u toj obavijesti i poduzima odgovarajuće aktivnosti kako bi:

3.4.6.3. Tehnike daljnjih aktivnosti

Radi osiguravanja učinkovitih i djelotvornih daljnjih aktivnosti nacionalna tijela trebala bi primijeniti tehnike daljnjih aktivnosti u skladu s najboljom praksom, uključujući:

[…]

3.4.7. Povlačenje/uklanjanje obavijesti

3.4.7.1. Trajno povlačenje obavijesti iz RAPEX‑a

Obavijesti koje se distribuiraju putem aplikacije RAPEX čuvaju se u sustavu na neograničeno vrijeme. Međutim, Komisija može, u situacijama predstavljenima u ovom poglavlju, trajno povući obavijest iz RAPEX‑a.

3.4.7.1.1. Situacije u kojima je moguće povlačenje podnesene obavijesti ili obavijesti kojoj je potvrđena valjanost

[…]

3.4.7.1.2. Zahtjev država članica za trajno ili privremeno povlačenje

Komisija može povući obavijesti iz RAPEX‑a samo na zahtjev države članice koja dostavlja obavijest s obzirom na to da potonja preuzima punu odgovornost za informacije prenesene putem tog sustava. Međutim, druge države članice potiču se da Komisiju obavijeste o svim činjenicama koje bi mogle opravdati povlačenje.

[…]

3.4.7.2. Privremeno uklanjanje obavijesti s RAPEX‑ove internetske stranice

3.4.7.2.1. Okolnosti u kojima je moguće privremeno uklanjanje obavijesti

Kad je to opravdano, Komisija može privremeno ukloniti obavijest s RAPEX‑ove internetske stranice, posebice kad država članica koja dostavlja obavijest sumnja u to da je procjena rizika priložena toj obavijesti nepravilno provedena te da je stoga moguće da proizvod o kojem je dostavljena obavijest ne predstavlja rizik. Obavijest se može privremeno ukloniti s RAPEX‑ove internetske stranice dok se ne razjasni procjena rizika proizvoda o kojem je dostavljena obavijest.

3.4.7.2.2. Zahtjev država članica za privremeno uklanjanje

Komisija može privremeno ukloniti obavijesti iz aplikacije RAPEX samo na zahtjev države članice koja dostavlja obavijest s obzirom na to da potonja preuzima punu odgovornost za informacije prenesene putem te aplikacije. Međutim, druge države članice potiču se da Komisiju obavijeste o svim činjenicama koje bi mogle opravdati takvo uklanjanje.

[…]”

22

Bundesgesetz, mit dem polizeiliche Bestimmungen betreffend pyrotechnische Gegenstände und Sätze sowie das Böllerschießen erlassen werden (Pyrotechnikgesetz 2010 – PyroTG 2010) (Savezni zakon o policijskim mjerama koje se odnose na pirotehnička sredstva i komplete pirotehničkih sredstava te uporabu petardi (Zakon o pirotehnici iz 2010. – PyroTG 2010)) (BGBl. I, 131/2009), u verziji koja je bila na snazi u vrijeme činjenica iz glavnog postupka (BGBl. I, 32/2018) (u daljnjem tekstu: PyroTG), u članku 27., naslovljenom „Nadzor tržišta”, određuje:

„1.   Nadležno tijelo zaduženo je za nadzor tržišta kako bi provjerilo da se stavljaju na tržište i stavljaju na raspolaganje samo pirotehnička sredstva i kompleti pirotehničkih sredstava koji su u skladu sa zahtjevima ovog saveznog zakona. Ono je ovlašteno provoditi istrage i potrebne radnje u prostorima gospodarskih subjekata, kao što su, među ostalim, ulazak u proizvodne pogone, skladišta i druge poslovne prostore, besplatno uzimanje uzoraka te uvid u relevantnu poslovnu dokumentaciju.

[…]”

23

Članak 27.a PyroTG‑a, naslovljen „Nadzorne mjere”, glasi:

„1.   Nadzorne mjere nadležnog tijela na temelju članka 27. su nalaganje

[…]

3) opoziva.

2.   Nadzorne mjere iz stavka 1. točaka 2. i 3. može poduzeti bilo koje nadležno tijelo u čijem su području nadležnosti pirotehnička sredstva ili kompleti pirotehničkih sredstava koji trebaju biti predmet takve mjere stavljeni na tržište ili stavljeni na raspolaganje, s učinkom na djelatnost gospodarskog subjekta na cjelokupnom saveznom području.”

24

Bundesgesetz zum Schutz vor gefährlichen Produkten (Produktsicherheitsgesetz 2004 – PSG 2004) (Savezni zakon o zaštiti od opasnih proizvoda (Zakon o sigurnosti proizvoda iz 2004. – PSG 2004)) (BGBl. I, 16/2005), u verziji koja je bila na snazi u vrijeme činjenica iz glavnog postupka (BGBl. I, 32/2018), u članku 10., naslovljenom „Ovlast za međunarodnu razmjenu podataka”, određuje:

„1.   Savezni ministar za socijalnu sigurnost, generacijsku solidarnost i zaštitu potrošača tijelima predviđenima međunarodnim ugovorima u propisanim rokovima dostavlja informacije o opasnim proizvodima kao i o mjerama predviđenima člancima 11., 15. i 16. To se osobito primjenjuje na postupke obavješćivanja u skladu s člancima 11. i 12. Direktive [2001/95] i člancima 22. i 23. Uredbe [br. 765/2008].

[…]”

25

Allgemeines Verwaltungsverfahrensgesetz 1991 (Opći zakon o upravnim postupcima iz 1991.) (BGBl. I, 51/1991), u verziji koja je bila na snazi u vrijeme činjenica iz glavnog postupka (BGBl. I, 58/2018) (u daljnjem tekstu: AVG), u članku 8., naslovljenom „Zainteresirane osobe, stranke”, predviđa:

„Osobe koje se koriste djelatnošću upravnog tijela ili na koje se odnosi postupanje takvog tijela imaju svojstvo zainteresiranih osoba, a ako dokažu meritum prava ili pravnog interesa, imaju svojstvo stranaka.”

26

Članak 17. AVG‑a, naslovljen „Pristup spisu”, u stavku 1. određuje:

„Osim ako je drukčije određeno upravnim odredbama, stranke mogu pri upravnom tijelu steći uvid u spis koji se odnosi na njihov predmet te mogu na licu mjesta same napraviti preslike cjelokupnog ili dijela spisa ili mogu zahtijevati da im se na njihov trošak dostave cjelokupne ili djelomične preslike. Ako upravno tijelo nadležno za predmet vodi dokumentaciju u elektroničkom obliku, stranci se na zahtjev može omogućiti uvid u spis u bilo kojem tehnički izvedivom obliku.”

27

Tijekom akcije nadzora tržišta koju je LPD, u skladu s člankom 27. stavkom 1. PyroTG‑a, proveo kod distributera pirotehničkih sredstava utvrđeno je da rukovanje određenim pirotehničkim sredstvima uskladištenima kod tog distributera predstavlja rizik za korisnike. Nakon toga LPD je navedenom distributeru izdao odluku kojom zabranjuje prodaju predmetnih pirotehničkih proizvoda te je naložio njihov opoziv u skladu s člankom 27.a stavkom 1. točkom 3. PyroTG‑a. Osim toga, LPD je putem nacionalne kontaktne točke za RAPEX Europskoj komisiji poslao tri obavijesti koje se odnose na navedene proizvode (u daljnjem tekstu: predmetne obavijesti).

28

Tužitelj iz glavnog postupka, Funke, društvo sa sjedištem u Poljskoj, uvoznik je proizvoda navedenih u predmetnim obavijestima.

29

U odgovoru na zahtjev za pružanje informacija koji je uputio Funke, LPD je obavijestio to društvo o mjerama poduzetima prema distributeru u pogledu navedenih pirotehničkih proizvoda.

30

Dopisom od 30. travnja 2020. Funke je LPD‑u uputio zahtjev da se predmetne obavijesti dopune dodavanjem brojeva serije proizvoda o kojima je riječ kao i zahtjev za pristup dokumentima postupka obavješćivanja Komisije u okviru RAPEX‑a, na temelju članka 17. AVG‑a, te, osobito, procjeni razine rizika navedenih proizvoda.

31

Odlukom od 29. lipnja 2020. LPD je odbacio Funkeov zahtjev za pristup kao nedopušten, a njegov zahtjev da se predmetne obavijesti dopune odbio je kao neosnovan.

32

Verwaltungsgericht Wien (Upravni sud u Beču, Austrija) odbio je tužbu koju je Funke podnio protiv te odluke. Taj je sud utvrdio da obavješćivanje Komisije putem RAPEX‑a spada u kategoriju faktičnih akata te da se stoga razlikuje od upravnog akta (odluke). Također je smatrao da je sudska zaštita koja se zahtijeva u uvodnoj izjavi 37. Direktive 2001/95 načelno zajamčena mogućnošću pobijanja upravnih akata na kojima se temelji postupak obavješćivanja putem RAPEX‑a pred upravnim sudovima.

33

Osim toga, navedeni je sud u biti smatrao da se ni na temelju austrijskog prava ni iz Smjernica za RAPEX ne može zaključiti da gospodarski subjekt, kao što je to društvo Funke, ima pravo podnijeti zahtjev za dopunu obavijesti putem RAPEX‑a i pravo na pristup dokumentima u vezi s tim postupkom, tako da zahtjevi koje je Funke podnio LPD‑u nemaju pravnu osnovu te su stoga nedopušteni.

34

Tužbu koju je Funke podnio Verfassungsgerichtshofu (Ustavni sud, Austrija) protiv te presude taj je sud odbio i vratio predmet Verwaltungsgerichtshofu (Visoki upravni sud, Austrija) na ponovno odlučivanje.

35

Nakon toga Funke je sudu koji je uputio zahtjev podnio reviziju protiv presude Verwaltungsgerichta Wien (Upravni sud u Beču). Prema njegovu mišljenju, za potrebe ispitivanja te žalbe ključno je utvrditi dodjeljuju li, ako ne postoji odredba austrijskog prava, izravno odredbe prava Unije društvu Funke pravo na dopunu predmetnih obavijesti. O takvom bi pravu ovisilo i pravo društva Funke na pristup dokumentima koje je zatražilo.

36

U tim je okolnostima Verwaltungsgerichtshof (Visoki upravni sud) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

„Treba li

ili

(u slučaju potvrdnog odgovora na treće prethodno pitanje)

37

Svojim prvim trima pitanjima sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članke 20. i 22. Uredbe br. 765/2008, članak 12. i Prilog II. Direktivi 2001/95 te Smjernice za RAPEX (u daljnjem tekstu: pravila koja se primjenjuju na RAPEX) tumačiti na način da gospodarskom subjektu čiji bi interesi mogli biti povrijeđeni obaviješću države članice Komisiji podnesenom na temelju članka 22. te uredbe, kao što je to uvoznik proizvoda navedenih u toj obavijesti, dodjeljuju pravo da zahtijeva dopunu navedene obavijesti i, ako dodjeljuju, je li ispitivanje tog zahtjeva u nadležnosti države članice koja dostavlja tu obavijest ili Komisije.

38

Uvodno valja istaknuti da je stavljanje na raspolaganje pirotehničkih sredstava na tržište, primjenom Direktive 2013/29, bilo predmet posebnog usklađivanja na razini Unije. Konkretnije, člankom 39. te direktive pojašnjava se postupanje s proizvodima koji predstavljaju rizik na nacionalnoj razini. Osim toga, u skladu s člankom 38. stavkom 2. navedene direktive, članak 15. stavak 3. i članci 16. do 29. Uredbe br. 765/2008 primjenjuju se i na pirotehnička sredstva.

39

U skladu s člankom 20. Uredbe br. 765/2008, države članice osiguravaju da se za proizvode koji predstavljaju ozbiljan rizik koji zahtijeva brzu intervenciju naredi povrat ili povlačenje ili da se zabrani njihovo stavljanje na raspolaganje na tržište. Iz članka 21. stavka 2. te uredbe proizlazi da se protiv takvih mjera mogu podnijeti pravni lijekovi dostupni prema zakonodavstvu dotične države članice.

40

Primjenom članka 22. Uredbe br. 765/2008, ako država članica poduzme ili namjerava poduzeti mjere iz članka 20. te uredbe i smatra da razlozi koji su izazvali te mjere ili učinci tih mjera izlaze izvan njezina državnog područja, odmah putem RAPEX‑a obavješćuje Komisiju o tim mjerama.

41

U skladu s člankom 22. stavkom 4. Uredbe br. 765/2008, članak 12. stavci 2. do 4. Direktive 2001/95 primjenjuju se mutatis mutandis na obavijesti Komisiji putem RAPEX‑a na temelju članka 22. te uredbe.

42

Kad je riječ o RAPEX‑u, valja pojasniti da je njegovo funkcioniranje, kao što to proizlazi iz članka 12. stavka 3. Direktive 2001/95, uređeno njezinim Prilogom II. Osim toga, u skladu s točkom 8. Priloga II. toj direktivi, Komisija priprema i redovito ažurira smjernice pomoću kojih Komisija i države članice upravljaju RAPEX‑om. Te Smjernice za RAPEX navedene su u Prilogu Provedbenoj odluci 2019/417.

43

Kao što je to navedeno u Prilogu II. Direktivi 2001/95, a osobito u njegovoj točki 2., RAPEX je sustav koji je ponajprije namijenjen brzoj razmjeni informacija između država članica i Komisije u slučaju ozbiljnog rizika.

44

Iz uvodne izjave 27. Direktive 2001/95, uvodne izjave 30. Uredbe br. 765/2008 i točke 1.1. dijela II. Smjernica za RAPEX proizlazi da RAPEX ima važnu ulogu u području sigurnosti proizvoda te da nadopunjuje druge mjere na nacionalnoj razini i razini Unije kako bi se osigurala visoka razina sigurnosti proizvoda u Uniji.

45

Osim toga, iz uvodnih izjava 11. do 13. Provedbene odluke 2019/417 i točke 1.1. dijela II. Smjernica za RAPEX proizlazi da podaci RAPEX‑a osobito doprinose, s jedne strane, sprečavanju i ograničavanju opskrbe neprehrambenim proizvodima koji predstavljaju ozbiljan rizik za zdravlje i sigurnost kao i, prema potrebi, za druge relevantne javne interese te, s druge strane, jamčenju dosljedne provedbe zahtjeva Unije u pogledu sigurnosti proizvoda, a time i neometanom funkcioniranju jedinstvenog tržišta.

46

Kad je riječ o obavijesti na temelju članka 22. Uredbe br. 765/2008, kao što je to u biti istaknula nezavisna odvjetnica u točki 29. svojeg mišljenja, RAPEX se sastoji od triju faza. Kao prvo, kad su ispunjeni uvjeti predviđeni člankom 22. Uredbe br. 765/2008, a osobito kad su nadležna tijela države članice donijela mjere ograničavanja iz članka 20. te uredbe, navedena tijela obavješćuju Komisiju o tim mjerama putem nacionalne kontaktne točke za RAPEX (faza obavješćivanja). Kao drugo, Komisija provjerava tu obavijest, a zatim je prosljeđuje državama članicama, među ostalim, objavom njezina sažetka na RAPEX‑ovoj internetskoj stranici (faza potvrde valjanosti i distribucije). Kao treće, države članice, nakon primitka obavijesti putem RAPEX‑a, ispituju dostavljene informacije i poduzimaju odgovarajuće mjere te o njima također obavješćuju Komisiju (faza daljnjih aktivnosti).

47

Iz pravila koja se primjenjuju na RAPEX – a osobito iz Smjernica za RAPEX, koje su, u skladu s točkom 2. njihova dijela I., upućene nadležnim tijelima država članica – proizlazi da država članica koja dostavlja obavijest ima središnju ulogu u tom postupku, kako u postupovnom tako i u materijalnom smislu.

48

Kao prvo, uz to što izrađuje obavijest na temelju članka 22. Uredbe br. 765/2008 te je dostavlja Komisiji (vidjeti osobito dio II. točke 3.3.1., 3.4.1.1. i 3.4.2. Smjernica za RAPEX), ta je država članica dužna obavijestiti Komisiju o svim promjenama koje zahtijevaju izmjenu obavijesti poslane u okviru RAPEX‑a (dio II. točka 3.2.3. Smjernica za RAPEX). Osim toga, Komisija može povući obavijest koja joj je poslana putem RAPEX‑a samo na zahtjev države članice koja dostavlja obavijest (dio II. točka 3.4.7.1.2. Smjernica za RAPEX). Isto vrijedi i za privremeno uklanjanje informacija objavljenih na RAPEX‑ovoj internetskoj stranici (dio II. točka 3.4.7.2.2. Smjernica za RAPEX).

49

Kao drugo, prilikom obavješćivanja Komisije putem RAPEX‑a država članica koja dostavlja obavijest mora pružiti sve dostupne informacije, uključujući osobito informacije koje omogućuju identifikaciju proizvoda na koji se ta obavijest odnosi, kao što to proizlazi iz članka 22. stavka 3. Uredbe br. 765/2008, točke 3. Priloga II. Direktivi 2001/95 i dijela II. točke 3.2.1. Smjernica za RAPEX.

50

Kao treće, u skladu s dijelom II. točkom 5.1. Smjernica za RAPEX, svaka država članica mora uspostaviti jednu kontaktnu točku za RAPEX kako bi upravljala RAPEX‑om na nacionalnoj razini. Iz dijela II. točke 3.2.4. i točke 5.1.2. podtočke (e) Smjernica za RAPEX proizlazi da ta nacionalna kontaktna točka provjerava i potvrđuje cjelovitost informacija primljenih od nadležnih tijela, prije njihova slanja Komisiji putem RAPEX‑a.

51

Kao četvrto, iz pravila koja se primjenjuju na RAPEX, osobito iz točke 10. Priloga II. Direktivi 2001/95 i dijela II. točke 3.2.4. Smjernica za RAPEX, proizlazi da je odgovornost za informacije koje se dostavljaju Komisiji na državi članici koja dostavlja obavijest. Stoga se Smjernicama o RAPEX‑u zahtijeva da država članica koja dostavlja obavijest osigurava da su svi podaci poslani putem RAPEX‑a točni, kako bi se izbjegle zamjene sa sličnim proizvodima iste kategorije ili tipa koji su dostupni na tržištu Unije (vidjeti dio II. točku 3.2.4. Smjernica za RAPEX).

52

Komisija je, pak, dužna u najkraćem mogućem roku provesti provjeru svake prijave, kako bi se uvjerila da je točna i potpuna, ona potvrđuje obavijesti koje se smatraju točnima i potpunima te ih putem RAPEX‑a prosljeđuje državama članicama, kao što to proizlazi iz točke 5. Priloga II. Direktivi 2001/95 kao i iz dijela II. točaka 3.4.3. i 3.4.4. Smjernica za RAPEX. Nadalje, u skladu s dijelom II. točkom 3.4.5.1. Smjernica za RAPEX, Komisija objavljuje sažetke novih obavijesti na RAPEX‑ovoj internetskoj stranici.

53

U skladu s točkom 3.2.4. dijela II. Smjernica za RAPEX, nijedno djelovanje koje poduzima Komisija, kao što su to potvrda valjanosti i distribucija obavijesti putem RAPEX‑a te objavljivanje na RAPEX‑ovoj internetskoj stranici, ne podrazumijeva da ta institucija preuzima odgovornost za prenesene informacije. Usto, kao što je to već navedeno u točki 48. ove presude, iz točaka 3.4.7.1.2. i 3.4.7.2.2. dijela II. tih smjernica proizlazi da, uzimajući u obzir punu odgovornost države članice koja dostavlja obavijest, Komisija može konačno ili privremeno povući prijavu samo na zahtjev te države članice.

54

U tim okolnostima valja utvrditi da, kao što je to u biti istaknula nezavisna odvjetnica u točkama 39. do 42. svojeg mišljenja – iako pravila koja se primjenjuju na RAPEX Komisiji povjeravaju zadaću provjere obavijesti koje je dostavila država članica koja dostavlja obavijest, kako bi se uvjerila da su točne i potpune – ta provjera ne zamjenjuje obvezu te države članice da osigura točnost i potpunost obavijesti podnesene putem RAPEX‑a.

55

Stoga iz zajedničkog tumačenja članka 22. Uredbe br. 765/2008, Priloga II. Direktivi 2001/95 i Smjernica za RAPEX proizlazi da navedena država članica ostaje odgovorna za dostavljene podatke sve dok se obavijest o određenim proizvodima nalazi u RAPEX‑u i da mora obavijestiti Komisiju o svim promjenama koje zahtijevaju izmjenu te obavijesti.

56

Prva tri pitanja suda koji je uputio zahtjev obuhvaćena su tim kontekstom.

57

U tom pogledu valja istaknuti da iz dijela II. točke 3.3.1. Smjernica za RAPEX izričito proizlazi da gospodarski subjekti nisu izravno uključeni u slanje obavijesti u okviru RAPEX‑a. U tom pogledu valja pojasniti da je, u skladu kako s člankom 3. točkom 12. Direktive 2013/29 tako i s člankom 2. točkom 7. Uredbe br. 765/2008, uvoznik predmetnih proizvoda obuhvaćen pojmom „gospodarski subjekt”.

58

Nadalje, ni obveza gospodarskih subjekata da odmah obavijeste nadležna tijela u svim državama članicama u kojima je proizvod koji predstavlja rizik stavljen na tržište, u skladu s dijelom II. točkom 3.3.1. Smjernica za RAPEX, ni njihova mogućnost da Komisiji, kao treća strana, skrenu pozornost na elemente na temelju kojih se može zaključiti da postoje ozbiljne dvojbe u pogledu rizika koje predstavlja proizvod o kojem je dostavljena obavijest, u skladu s dijelom II. točkom 3.4.3.5. Smjernica za RAPEX, također im ne daju status stranke u postupku obavješćivanja putem RAPEX‑a.

59

Međutim, valja uzeti u obzir činjenicu da, kao što je to istaknuto u točkama 47. do 55. ove presude, pravila koja se primjenjuju na RAPEX nameću državi članici koja dostavlja obavijest mnogobrojne obveze u pogledu sadržaja obavijesti koju ta država članica na temelju navedenog članka 22. podnosi putem RAPEX‑a, među kojima je i obveza navođenja podataka koji omogućuju identifikaciju proizvoda o kojem je dostavljena obavijest.

60

U skladu s obrascem obavijesti predviđenim u Smjernicama za RAPEX, određene informacije o proizvodu – među kojima su vrsta/broj modela, broj serije/crtični kod te opis proizvoda i ambalaže – označene su kao obvezna polja, što znači da ih u načelu treba ispuniti (vidjeti dio III. Dodatak 1. Smjernicama za RAPEX).

61

Kao što to proizlazi iz dijela II. točke 3.2.1. podtočke (a) Smjernica za RAPEX, detaljna i precizna identifikacija proizvoda ključan je element za nadzor tržišta i poduzimanje mjera, što državnim tijelima omogućuje prepoznavanje proizvoda o kojem je dostavljena obavijest, njegovo razlikovanje od ostalih proizvoda iste ili slične vrste ili kategorije koji su dostupni na tržištu, njegovo pronalaženje na tržištu te poduzimanje ili usuglašavanje odgovarajućih mjera.

62

U tu svrhu, kao što se to ističe u Smjernicama za RAPEX, obavijesti koje se Komisiji šalju putem RAPEX‑a trebale bi biti što je moguće cjelovitije te je polja predloška obavijesti potrebno popuniti traženim podacima. Ako ti podaci prilikom podnošenja obavijesti nisu dostupni, to bi trebalo biti jasno naznačeno i objašnjeno, a kad podaci postanu dostupni, država članica koja dostavlja obavijest mora je ažurirati (vidjeti dio II. točku 3.2.2. Smjernica za RAPEX).

63

Osim toga, valja podsjetiti na to da je, u skladu s dijelom II. točkom 3.2.3. Smjernica za RAPEX, država članica koja dostavlja obavijest obvezna obavijestiti Komisiju o svim zbivanjima koja zahtijevaju izmjene obavijesti poslane putem RAPEX‑a.

64

Stoga, kao što to u biti ističe Komisija u svojim pisanim očitovanjima, pravila koja se primjenjuju na RAPEX nalažu državi članici koja dostavlja obavijest da osigura dostavu točnih i što cjelovitijih podataka – čime se omogućuje identifikacija proizvoda na koje se odnosi obavijest podnesena u okviru RAPEX‑a – te, ako to nije slučaj, da ispravi te podatke ili ih dopuni kako bi se ostvarili postavljeni ciljevi, među kojima je i učinkovit nadzor sigurnosti proizvoda.

65

Kad je riječ o pirotehničkim sredstvima, valja pojasniti da je detaljan i precizan opis tih sredstava, kad se Komisija o njima obavještava putem RAPEX‑a, također ključan kako bi ih se moglo razlikovati od onih koja su u skladu sa zahtjevima iz Direktive 2013/29 i koja se stoga moraju moći slobodno kretati na unutarnjem tržištu.

66

Osim toga, valja istaknuti da opis pirotehničkih sredstava na koja se odnosi obavijest poslana putem RAPEX‑a čiji sadržaj nije u skladu s pravilima koja se primjenjuju na taj sustav može otežati ili učiniti manje privlačnima gospodarske djelatnosti gospodarskog subjekta, kao što je to njihov uvoznik, u vezi s tim sredstvima, i to, ovisno o slučaju, i više od onoga što je nužno za postizanje zaštite javnih interesa na koje se odnosi Direktiva 2013/29, kao što su to zaštita ljudskog zdravlja i javne sigurnosti ili zaštita i sigurnost potrošača.

67

Naime – iako Komisijina distribucija drugim državama članicama obavijesti koju država članica podnese u okviru RAPEX‑a na temelju članka 22. Uredbe br. 765/2008 ne utječe izravno na stavljanje obuhvaćenih proizvoda na raspolaganje na tržištu te stoga nema izravne obvezujuće učinke na gospodarski subjekt kao što je uvoznik predmetnih proizvoda, s obzirom na to da takvi učinci proizlaze ili iz mjera koje je poduzela ili predvidjela država članica koja dostavlja obavijest u skladu s člankom 20. Uredbe br. 765/2008 ili iz preventivnih mjera ili mjera ograničavanja koje su donijele druge države članice kao odgovor na obavijest podnesenu putem RAPEX‑a – treba podsjetiti na to da se, u skladu s dijelom II. točkom 3.4.5.1. Smjernica za RAPEX, sažetak svake nove obavijesti objavljuje na RAPEX‑ovoj internetskoj stranici. Ta objava ključnih informacija o predmetnim proizvodima – među kojima su one koje se odnose na vrstu/broj modela, broj serije/crtični kod, opis proizvoda i pakiranja – koja je namijenjena javnosti, može odvratiti distributere od prodaje tih proizvoda i krajnje potrošače od njihove kupnje.

68

Nadalje, u skladu s točkom 6. Priloga II. Direktivi 2001/95 i dijelom II. točkom 3.4.6. Smjernica za RAPEX, države članice primateljice obavijesti distribuiranih putem RAPEX‑a obvezne su osigurati odgovarajuće daljnje aktivnosti koristeći se određenim tehnikama kao što su provjere na tržištu, suradnja s poslovnim udruženjima i distribucija podataka iz RAPEX‑a potrošačima i poduzećima. Tim se mjerama također povećavaju odvraćajući učinci koji proizlaze iz objave sažetaka novih obavijesti na RAPEX‑ovoj internetskoj stranici.

69

Iz toga proizlazi da bi gospodarski subjekti koji dokazano obavljaju svoje aktivnosti u vezi s proizvodima na koje se odnosi obavijest koja se šalje putem RAPEX‑a, kao što je njihov uvoznik, mogli biti oštećeni obaviješću koja bi bila netočna ili nepotpuna na temelju pravila koja se primjenjuju na RAPEX kojima se uređuje identifikacija proizvoda o kojima je dostavljena obavijest.

70

Međutim, valja utvrditi da su pravila koja se primjenjuju na RAPEX – koja državi članici koja dostavlja obavijest nameću obvezu da osigura da obavijest koja se podnosi na temelju članka 22. Uredbe br. 765/2008 bude točna i što cjelovitija, osobito u pogledu podataka potrebnih za identifikaciju obuhvaćenih proizvoda, te, ako je potrebno, da je isprave ili dopune – dovoljno jasna i precizna da gospodarski subjekti koji bi mogli biti oštećeni nepotpunošću obavijesti koja se šalje putem RAPEX‑a, koja proizlazi iz nedovoljne identifikacije proizvoda na koje se odnosi, kao što je to uvoznik tih proizvoda, imaju pravo zahtijevati poštovanje tih pravila.

71

Kao što to proizlazi iz točaka 47. do 55. ove presude, nadležna tijela države članice koja dostavlja obavijest – koja ima središnju ulogu u okviru postupka RAPEX‑a i ostaje odgovorna za dostavljene podatke sve dok se obavijest koja se odnosi na određene proizvode nalazi u RAPEX‑u – dužna su ispitati sve zahtjeve koje navedeni gospodarski subjekti podnesu u tu svrhu.

72

S obzirom na sva prethodna razmatranja, na prva tri pitanja valja odgovoriti tako da pravila koja se primjenjuju na RAPEX treba tumačiti na način da gospodarskom subjektu čiji bi interesi mogli biti povrijeđeni obaviješću države članice Komisiji podnesenom na temelju članka 22. Uredbe br. 765/2008, kao što je uvoznik proizvoda na koje se ta obavijest odnosi, dodjeljuju pravo da od nadležnih tijela države članice koja dostavlja obavijest zahtijeva da se navedena obavijest dopuni.

73

Svojim četvrtim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li pravila koja se primjenjuju na RAPEX, u vezi s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja), tumačiti na način da se njima nalaže da se u državi članici koja dostavlja obavijest pruži djelotvorna sudska zaštita gospodarskom subjektu, poput uvoznika proizvoda navedenih u obavijesti podnesenoj na temelju članka 22. Uredbe br. 765/2008, koji nije adresat mjere na kojoj se temelji ta obavijest i koji smatra da bi njegovi interesi mogli biti povrijeđeni zbog nepotpunosti navedene obavijesti.

74

Najprije valja podsjetiti na to da, kao što to proizlazi iz odgovora na prva tri pitanja, na temelju pravila koja se primjenjuju na RAPEX, gospodarski subjekti koji bi mogli biti oštećeni nepotpunošću obavijesti koju država članica podnosi na temelju članka 22. Uredbe br. 765/2008 i koja se distribuira putem RAPEX‑a, koja proizlazi, među ostalim, iz nedovoljne identifikacije proizvoda na koje se ta obavijest odnosi, poput uvoznika tih proizvoda, imaju pravo od nadležnih tijela države članice koja dostavlja obavijest zahtijevati poštovanje obveza koje u tom pogledu ima ta država članica te stoga u tu svrhu prava tih gospodarskih subjekata proizlaze iz prava Unije.

75

U skladu s ustaljenom sudskom praksom, države članice prilikom provođenja prava Unije obvezne su osigurati poštovanje prava na djelotvoran pravni lijek iz članka 47. prvog stavka Povelje, koje potvrđuje načelo djelotvorne sudske zaštite (vidjeti u tom smislu presudu od 10. veljače 2022., Bezirkshauptmannschaft Hartberg‑Fürstenfeld (Rok zastare), C‑219/20, EU:C:2022:89, t. 42. i navedenu sudsku praksu).

76

Budući da je postupak obavješćivanja putem RAPEX‑a uređen pravom Unije, obavijest koju država članica podnosi na temelju članka 22. Uredbe br.765/2008 čini provedbu prava Unije u smislu članka 51. stavka 1. Povelje, koja za sobom povlači primjenjivost članka 47. Povelje (vidjeti po analogiji presudu od 11. studenoga 2021., Gavanozov II, C‑852/19, EU:C:2021:902, t. 29. i navedenu sudsku praksu).

77

Iz toga proizlazi da gospodarski subjekti koji bi mogli biti oštećeni nepotpunošću obavijesti koju država članica podnosi na temelju članka 22. Uredbe br. 765/2008 i koja se distribuira putem RAPEX‑a – koja proizlazi iz nedovoljne identifikacije proizvoda na koje se ta obavijest odnosi – kao što je uvoznik tih proizvoda, moraju biti u mogućnosti ne samo osporavati takvu obavijest pred nadležnim nacionalnim tijelima navedene države članice nego i, prema potrebi, pokrenuti postupak pred nadležnim nacionalnim sudovima kad smatraju da su povrijeđena relevantna pravila prava Unije.

78

U skladu s ustaljenom sudskom praksom, u nedostatku propisa Unije, na unutarnjem je pravnom poretku svake države članice da, na temelju načela njihove postupovne autonomije, urede postupke povodom pravnih lijekova kojima je cilj osigurati zaštitu prava pojedinaca koja proizlaze iz prava Unije (vidjeti u tom smislu presude od 14. lipnja 2017., Online Games i dr., C‑685/15, EU:C:2017:452, t. 59. i navedenu sudsku praksu te od 15. srpnja 2021., FBF, C‑911/19, EU:C:2021:599, t. 62. i 63.).

79

U ovom slučaju iz spisa podnesenog Sudu proizlazi da je društvo Funke pred Verwaltungsgerichtom Wien (Upravni sud u Beču) osporavalo odluku LPD‑a kojom je njegov zahtjev za dopunu predmetnih obavijesti odbijen kao neosnovan te da je taj sud taj zahtjev odbacio kao nedopušten zbog nepostojanja pravne osnove za takav zahtjev.

80

U tim je okolnostima na sudu koji je uputio zahtjev da tumači austrijsko pravo tako da se osiguraju prava iz točke 77. ove presude.

81

S obzirom na sva prethodna razmatranja, na četvrto pitanje valja odgovoriti tako da pravila koja se primjenjuju na RAPEX, u vezi s člankom 47. Povelje, treba tumačiti na način da gospodarski subjekt, kao što je uvoznik proizvoda na koje se odnosi obavijest podnesena na temelju članka 22. Uredbe br. 765/2008, koji nije adresat mjere na kojoj se temelji ta obavijest i čiji bi interesi mogli biti povrijeđeni zbog nepotpunosti navedene obavijesti, mora raspolagati pravnim lijekom u državi članici koja dostavlja obavijest, kako bi se osiguralo poštovanje obveza koje u tom pogledu ima ta država članica.

82

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (peto vijeće) odlučuje: