–

za Verband Sozialer Wettbewerb eV, D. Marquardt, Rechtsanwalt,

–

za famila‑Handelsmarkt Kiel GmbH & Co. KG, C. Rohnke, Rechtsanwalt,

–

za njemačku vladu, J. Möller i A. Hoesch, u svojstvu agenata,

–

za Europsku komisiju, B.-R. Killmann i N. Ruiz García, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 2. točke (a) i članka 10. Direktive 98/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 1998. o zaštiti potrošača prilikom isticanja cijena proizvoda ponuđenih potrošačima (SL 1998., L 80, str. 27.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 39.) kao i Direktive 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi) (SL 2005., L 149, str. 22.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 8., str. 101. i ispravak SL 2016., L 332, str. 25.).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između Verbanda Sozialer Wettbewerb eV (u daljnjem tekstu: VSW), udruge osnovane u skladu s njemačkim pravom čiji je cilj osigurati poštovanje prava tržišnog natjecanja, i društva famila‑Handelsmarkt Kiel GmbH & Co. KG (u daljnjem tekstu: famila), trgovačkog društva koje distribuira prehrambene proizvode, u vezi s postojanjem obveze uključivanja iznosa povratne naknade koji plaćaju potrošači u prodajnu cijenu robe pakirane u povratnu ambalažu na koju se naplaćuje ta naknada.

3

Uvodne izjave 2., 6. i 12. Direktive 98/6 glase:

[…]

[…]

4

Svrha je te direktive, u skladu s njezinim člankom 1., „odrediti oznake prodajne cijene i cijene po jedinici mjere proizvoda ponuđenih od strane trgovaca potrošačima s ciljem boljeg informiranja potrošača i lakše usporedbe cijena”.

5

Članak 2. navedene direktive predviđa:

„Za potrebe ove Direktive:

[…]”

6

Članak 3. te direktive u stavcima 1. i 4. određuje:

„1.   Prodajna cijena i jedinična cijena navode se za sve proizvode iz članka 1. […]

[…]

4.   U svakom oglasu u kojem se navodi prodajna cijena proizvoda iz članka 1. navodi se i jedinična cijena u skladu s člankom 5.”

7

U skladu s člankom 4. stavkom 1. Direktive 98/6, prodajna cijena mora biti nedvosmislena, lako prepoznatljiva i jasno čitljiva.

8

Članak 1. Preisangabenverordnunga (Uredba o isticanju cijena) od 18. listopada 2002. (BGBl. 2002. I, str. 4197.), u verziji koja se primjenjuje u glavnom postupku (u daljnjem tekstu: PAngV), naslovljen „Temeljne odredbe”, glasi:

„1.   Svaka osoba koja u okviru svoje komercijalne ili poslovne djelatnosti, ili redovito na bilo kojoj drugoj osnovi, potrošačima nudi robu ili usluge […] ili koja, kao prodavatelj, postavlja oglase u kojima se navode cijene, koji su usmjereni krajnjim potrošačima, dužna je navesti cijenu koja se mora platiti, uključujući PDV i sve druge cjenovne elemente (ukupna cijena). […]

[…]

4.   Ako potrošač uz naknadu za proizvod mora platiti i povratnu naknadu, iznos te naknade navodi se zasebno uz cijenu proizvoda te se ukupan iznos ne navodi.

[…]”

9

Društvo famila pokrenulo je oglašivačku kampanju za pića i jogurte pakirane u povratnim bocama i staklenim čašama, letkom u kojem je iznos povratne naknade za tu ambalažu iskazan zasebnom napomenom „uvećano za: … eura povratne naknade”.

10

Smatrajući da je takvo oglašavanje, s obzirom na to da u njemu nije naznačena ukupna cijena proizvoda na koje se odnosi, zajedno s povratnom naknadom, bilo nezakonito, VSW je Landgerichtu Kiel (Zemaljski sud u Kielu, Njemačka) podnio tužbu kojom je, među ostalim, tražio da se prekine oglašavanje o kojem je riječ. Budući da je taj sud prihvatio tu tužbu, društvo famila podnijelo je žalbu Oberlandesgerichtu Schleswig (Visoki zemaljski sud u Schleswigu, Njemačka), koji ju je prihvatio i preinačio pobijanu presudu.

11

Stoga je VSW podnio reviziju Bundesgerichtshofu (Savezni vrhovni sud, Njemačka), sudu koji je uputio zahtjev. Taj sud smatra da rješenje spora ovisi o tumačenju, među ostalim, članka 2. točke (a) Direktive 98/6.

12

Ističe da se člankom 1. stavkom 1. prvom rečenicom PAngV‑a, u dijelu kojim se prodavatelje obvezuje da istaknu ukupnu cijenu proizvoda koji se prodaju, uključujući PDV, u njemačko pravo prenose članak 1., članak 2. točka (a), članak 3. i članak 4. stavak 1. Direktive 98/6. Međutim, on smatra da odgovor na pitanje mora li iznos povratne naknade koji su potrošači dužni platiti prilikom kupnje proizvoda pakiranih u povratne boce ili staklene čaše biti uključen u prodajnu cijenu u smislu članka 2. točke (a) te direktive ne proizlazi jasno iz te odredbe.

13

Iako priznaje da tumačenje te odredbe treba biti ujednačeno u cijeloj Europskoj uniji i stoga neovisno o činjenici da su njemački potrošači, na temelju članka 1. stavka 4. PAngV‑a, naviknuti na to da se iznos povratne naknade za boce i staklene čaše navodi zasebno, sud koji je uputio zahtjev poziva se na presudu od 7. srpnja 2016., Citroën Commerce (C‑476/14, EU:C:2016:527, t. 37.), kako bi zaključio da je taj iznos neizbježan i predvidljiv element prodajne cijene u smislu članka 2. točke (a) Direktive 98/6, koji obvezno snosi potrošač i predstavlja dio novčane protučinidbe za stjecanje predmetnog proizvoda. U tom pogledu ističe da potrošač piće u ambalaži koja se može ponovno upotrijebiti može kupiti samo s tom ambalažom i da mora znati koliki je ukupan iznos takve kupnje, uključujući u svrhu usporedbe cijena.

14

Taj sud dodaje da je donošenje članka 1. stavka 4. PAngV‑a bilo određeno shvaćanjem njemačkog zakonodavca prema kojem obveza navođenja konačne cijene proizvoda kao zbroja cijene tog proizvoda i iznosa povratne naknade vizualno šteti ambalaži koja se može ponovno upotrijebiti u odnosu na ambalažu za jednokratnu uporabu. Tako ta odredba ima za cilj, s jedne strane, omogućiti potrošačima neometano uspoređivanje cijene proizvoda i, s druge strane, potaknuti upotrebu ambalaže koja se može ponovno upotrijebiti kao mjeru politike zaštite okoliša.

15

U tim je okolnostima Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

16

Ovim pitanjem sud koji je uputio zahtjev pita treba li članak 2. točku (a) Direktive 98/6 tumačiti na način da pojam „prodajna cijena”, predviđen tom odredbom, uključuje iznos povratne naknade koji potrošač mora platiti prilikom kupnje proizvoda pakiranih u povratnu ambalažu na koju se naplaćuje ta naknada.

17

Kad je riječ o doslovnom tumačenju odredbe o kojoj je riječ, tekst članka 2. točke (a) te direktive određuje da pojam „prodajna cijena” znači „konačna cijena za jedinicu proizvoda, ili određenu količinu proizvoda, uključujući PDV i sve druge poreze”.

18

Kao prvo, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točkama 31. do 35. svojeg mišljenja, povratna naknada ne može se izjednačiti s „porezom” u smislu članka 2. točke (a) Direktive 98/6, s obzirom na to da iznos povratne naknade nema nikakvo obilježje poreza, odnosno nije izvor javnih sredstava i podrazumijeva pružanje protučinidbe.

19

Kao drugo, prodajna cijena, kao konačna cijena, mora obvezno uključivati neizbježne i predvidljive elemente te cijene, elemente koji obvezno idu na teret potrošača i koji predstavljaju novčanu protučinidbu za stjecanje odnosnog proizvoda (presuda od 7. srpnja 2016., Citroën Commerce, C‑476/14, EU:C:2016:527, t. 37.).

20

Međutim, proizvod pakiran u povratnu ambalažu na koju se naplaćuje povratna naknada ne može se kupiti bez te ambalaže i stoga je iznos povratne naknade „neizbježan element prodajne cijene”. Međutim, potrošač vraćanjem ambalaže na prodajnom mjestu stječe pravo na povrat iznosa povratne naknade.

21

Stoga, budući da potrošač ima pravo zahtijevati od prodavatelja ili drugog trgovca da preuzme povratnu ambalažu i vrati mu iznos plaćene povratne naknade, taj iznos nije „obvezno” na teret potrošača i stoga se ne može smatrati „konačnim” u smislu članka 2. točke (a) Direktive 98/6.

22

Čak i ako potrošač na vlastitu inicijativu ne vrati povratnu ambalažu tako da s time povezani plaćeni iznos postaje konačan gospodarski teret za tog potrošača, činjenica je da, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točkama 52. i 55. svojeg mišljenja, sustav povratne naknade podrazumijeva da se taj iznos načelno može i treba vratiti.

23

Iz toga slijedi da iznos povratne naknade koji potrošač mora platiti prilikom kupnje proizvoda pakiranog u povratnu ambalažu na koju se naplaćuje ta naknada nije element prodajne cijene u smislu članka 2. točke (a) Direktive 98/6, kako je protumačen u sudskoj praksi navedenoj u točki 19. ove presude.

24

To utvrđenje nije dovedeno u pitanje točkom 38. presude od 7. srpnja 2016., Citroën Commerce (C‑476/14, EU:C:2016:527), u kojoj je Sud presudio da troškovi prijevoza vozila od proizvođača do trgovca – prodavatelja, koje obvezno snosi potrošač predstavljaju element prodajne cijene, u smislu članka 2. točke (a) Direktive 98/6. Naime, takve troškove, koji se dodaju cijeni tog vozila i koje obvezno snosi potrošač, a ne može ih naknadno povratiti, treba razlikovati od iznosa povratne naknade poput one o kojoj je riječ u glavnom predmetu, koja se, kao što je to navedeno u točki 21. ove presude, mora vratiti potrošaču prilikom povrata ambalaže.

25

Utvrđenje iz točke 23. ove presude potkrijepljeno je, osim toga, ciljevima Direktive 98/6, navedenima u njezinu članku 1., u vezi s uvodnom izjavom 6. te direktive, to jest poboljšanjem informiranja potrošača i olakšavanjem usporedbe prodajnih cijena proizvoda koje trgovci nude potrošačima kako bi im se omogućilo donošenje odluka. U tom pogledu, uvodna izjava 12. navedene direktive pojašnjava da se njome osiguravaju homogeni i transparentni podaci koji će biti od koristi svim potrošačima u kontekstu unutarnjeg tržišta. Osim toga, u skladu s člankom 4. stavkom 1. te direktive, u vezi s njezinom uvodnom izjavom 2., prodajna cijena proizvoda ponuđenih potrošačima mora biti nedvosmislena, lako prepoznatljiva i jasno čitljiva kako bi ta informacija bila precizna, transparentna i nedvosmislena.

26

S obzirom na to da se, s jedne strane, na neke od tih proizvoda može primjenjivati povratna naknada, a na druge ne, i da se, s druge strane, mogu primijeniti povratne naknade različitih iznosa ovisno o vrsti ambalaže, uključivanje iznosa povratne naknade u prodajnu cijenu proizvoda podrazumijeva rizik za potrošače u smislu da izvrše netočne usporedbe u tom pogledu.

27

Nasuprot tomu, zasebno navođenje iznosa povratne naknade, uz prodajnu cijenu proizvoda pakiranog u povratnu ambalažu, omogućuje potrošačima da procijene i usporede cijene proizvoda i da donose odluke na temelju jednostavnih usporedbi, u skladu s ciljevima Direktive 98/6, navedenima u točki 25. ove presude kao i uz poštovanje zahtjeva transparentnosti i nepostojanja bilo kakve dvosmislenosti tih cijena, navedenog u uvodnoj izjavi 2. te direktive.

28

U tom kontekstu, prosječni potrošač, koji je uobičajeno obaviješten, razumno pažljiv i oprezan, može zbrojiti cijenu proizvoda i iznos pologa radi utvrđivanja ukupnog iznosa koji mora platiti na dan kupnje (vidjeti po analogiji presudu od 4. listopada 2007., Schutzverband der Spirituosen‑Industrie, C‑457/05, EU:C:2007:576, t. 27. i navedenu sudsku praksu).

29

S obzirom na navedeno, na prvo pitanje valja odgovoriti tako da članak 2. točku (a) Direktive 98/6 treba tumačiti na način da pojam „prodajna cijena” iz te odredbe ne uključuje iznos povratne naknade koji potrošač mora platiti prilikom kupnje proizvoda pakiranih u povratnu ambalažu na koju se naplaćuje ta naknada.

30

Uzimajući u obzir odgovor na prvo pitanje nije potrebno odgovoriti na drugo pitanje.

31

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (treće vijeće) odlučuje:

Članak 2. točku (a) Direktive 98/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 1998. o zaštiti potrošača prilikom isticanja cijena proizvoda ponuđenih potrošačima

treba tumačiti na način da:

pojam „prodajna cijena” iz te odredbe ne uključuje iznos povratne naknade koji potrošač mora platiti prilikom kupnje proizvoda pakiranih u povratnu ambalažu na koju se naplaćuje ta naknada.