–

za ADPA European Independent Automotive Data Publishers i Gesamtverband Autoteile‑Handel e.V., E. Macher, M. Sacré i P. Schmitz, Rechtsanwälte,

–

za Automobiles PEUGEOT SA i PSA Automobiles SA, F. Hübener, B. Lutz i A. Wendel, Rechtsanwälte,

–

za Europsku komisiju, M. Huttunen i M. Noll‑Ehlers, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 61. stavka 1. i članka 63. stavka 1. Uredbe (EU) 2018/858 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o homologaciji i nadzoru tržišta motornih vozila i njihovih prikolica te sustavâ, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila, o izmjeni uredaba (EZ) br. 715/2007 i (EZ) br. 595/2009 te o stavljanju izvan snage Direktive 2007/46/EZ (SL 2018., L 151, str. 1.) kao i članka 6. stavka 1. te članka 7. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 715/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2007. o homologaciji tipa motornih vozila u odnosu na emisije iz lakih osobnih i gospodarskih vozila (Euro 5 i Euro 6) i pristupu podacima za popravke i održavanje vozila (SL 2007., L 171, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 30., str. 284.).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između organizacija ADPA European Independent Automotive Data Publishers, međunarodne neprofitne organizacije osnovane u skladu s belgijskim pravom i Gesamtverband Autoteile‑Handel e.V., organizacije osnovane u skladu s njemačkim pravom s jedne strane i društava Automobiles PEUGEOT SA (u daljnjem tekstu: Peugeot) i PSA Automobiles SA (u daljnjem tekstu: PSA) s druge strane, u vezi s naknadom koju potonji naplaćuju za pristup podacima informacijama o popravku i održavanju vozila koja proizvode.

3

Uvodne izjave 50. i 52. Uredbe 2018/858 glase:

[…]

4

Članak 3. te uredbe sadržava sljedeće definicije:

„1.   ‚homologacija tipa’ znači postupak kojim homologacijsko tijelo potvrđuje da tip vozila, sustava, sastavnog dijela ili zasebne tehničke jedinice ispunjava odgovarajuće administrativne odredbe i tehničke zahtjeve;

[…]

45.   ‚neovisni subjekt’ znači fizička ili pravna osoba osim ovlaštenog trgovca i servisera koja je izravno ili neizravno uključena u popravak i održavanje vozila, među ostalim serviseri, proizvođači ili distributeri opreme za popravak, alata ili rezervnih dijelova, kao i izdavači tehničkih informacija, automobilski klubovi, operateri za pomoć na cesti, operateri koji nude usluge provođenja pregleda i ispitivanja, operateri koji nude obuku za instalatere, proizvođači i serviseri opreme za vozila na alternativna goriva; znači i ovlašteni serviseri, trgovci i distributeri u distribucijskom sustavu određenog proizvođača u mjeri u kojoj pružaju usluge popravka i održavanja vozila za koje nisu članovi distribucijskog sustava proizvođača vozila;

[…]

47.   ‚neovisni serviser’ znači fizička ili pravna osoba koja pruža usluge popravka i održavanja vozila, a koja djeluje izvan distribucijskog sustava proizvođača;

48.   ‚informacije o popravku i održavanju vozila’ znači sve informacije, uključujući sve njihove naknadne izmjene i dopune, koje su potrebne za dijagnostiku, servisiranje i pregled vozila, njegovu pripremu za tehnički pregled, popravak, reprogramiranje, ponovno postavljanje početnih postavki vozila ili koje su potrebne za daljinsku dijagnostičku potporu vozilu ili za ugradnju dijelova i opreme na vozila, a koje proizvođači osiguravaju svojim ovlaštenim partnerima, trgovcima i serviserima ili koje proizvođači upotrebljavaju u svrhu popravaka i održavanja;

[…]”

5

Članak 61. navedene uredbe, naslovljen „Obveze proizvođača u pogledu pružanja informacija povezanih s OBD‑om [On board diagnostics] te informacija o popravku i održavanju vozila”, glasi:

„1.   Proizvođači omogućuju neovisnim subjektima neograničen, standardiziran i nediskriminirajući pristup informacijama povezanima s OBD‑om u vozilu, dijagnostičkoj i drugoj opremi te alatima, što uključuje potpuni referentni materijal i dostupne verzije za preuzimanje odgovarajućeg softvera, kao i informacijama o popravku i održavanju vozila. Informacije moraju biti predstavljene na lako dostupan način u obliku strojno čitljivih i elektronički obradivih skupova podataka. Neovisni subjekti imaju pristup dijagnostičkim uslugama na daljinu kojima se služe proizvođači, ovlašteni trgovci i serviseri.

Proizvođači osiguravaju standardiziran i siguran sustav s mogućnošću rada na daljinu kojim se neovisnim serviserima omogućuje da obave radnje za koje je potreban pristup sigurnosnom sustavu vozila.

2.   […]

Informacije povezane s OBD‑om u vozilu i informacije o popravku i održavanju vozila moraju biti dostupne na internetskim stranicama proizvođača u standardiziranom obliku ili, ako to nije moguće zbog prirode informacija, u drugom primjerenom obliku. Kada je riječ o neovisnim subjektima koji nisu serviseri, informacije se također daju u strojno čitljivom obliku koji se može obraditi elektronički uobičajeno dostupnim informatičkim alatima i softverima te koji omogućava neovisnim subjektima da izvršavaju zadatke povezane sa svojim aktivnostima u lancu opskrbe na preprodajnom tržištu.

[…]

9.   Ako proizvođač vozila vodi evidenciju o popravku i održavanju vozila u središnjoj bazi podataka ili se to vodi u njegovo ime, neovisni serviseri imaju besplatan pristup tim evidencijama i omogućen im je unos informacija o popravku i održavanju koje su izvršili.

[…]”

6

Članak 63. te uredbe, naslovljen „Naknade za pristup informacijama o popravku i održavanju”, glasi:

„1.   Proizvođač može naplatiti razumne i razmjerne naknade za pristup informacijama o popravku i održavanju vozila, osim evidenciji iz članka 61. stavka 10. Naknadama se ne smije odvraćati od pristupa takvim informacijama ako je riječ o tome da pri utvrđivanju njihova iznosa nije uzeta u obzir mjera u kojoj se neovisni subjekt koristi informacijama. […]

2.   Proizvođač stavlja na raspolaganje informacije o popravku i održavanju vozila, uključujući transakcijske usluge, primjerice reprogramiranje ili tehničku pomoć na satnoj, dnevnoj, mjesečnoj i godišnjoj osnovi, s tim da se naknade za pristup takvim informacijama mijenjaju u skladu s trajanjem odobrenog pristupa.

Osim pristupa na vremenskoj osnovi, proizvođači mogu nuditi pristup temeljen na transakcijama za koji se naknade naplaćuju po transakciji, a ne na temelju trajanja odobrenog pristupa.

Ako proizvođač nudi oba načina pristupanja, neovisni serviseri odabiru hoće li upotrebljavati pristup na vremenskoj osnovi ili pristup temeljen na transakcijama.”

7

U skladu s člankom 86. Uredbe 2018/858, naslovljenim „Izmjene Uredbe (EZ) br. 715/2007”:

„1.   Uredba (EZ) br. 715/2007 mijenja se kako slijedi:

[…]

[…]

2.   Upućivanja na brisane odredbe Uredbe (EZ) br. 715/2007 smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz točke 1. Priloga XI. ovoj Uredbi.”

8

Članak 89. ove uredbe koji se odnosi na prijelazne odredbe, u svom stavku 1. propisuje da [se] „ [o]vom Uredbom ne poništava […] nijedna homologacija tipa vozila kao cjeline ili EU homologacija tipa dodijeljena za vozila, sustave, sastavne dijelove ili zasebne tehničke jedinice do 31. kolovoza 2020.”

9

Prilog X. navedenoj uredbi, naslovljen „Pristup informacijama povezanima s OBD‑om u vozilu i informacijama o popravku i održavanju vozila”, u točki 6.1. predviđa da „[a]ko je nekome potrebno pravo na kopiranje ili ponovno objavljivanje informacija, mora pregovarati izravno s dotičnim proizvođačem”.

10

Članak 3.a Gesetza gegen den unlauteren Wettbewerba (Zakon o zaštiti od nepoštenog tržišnog natjecanja) od 3. srpnja 2004. (BGBl. 2004. I, str. 1414.), kako je izmijenjen Zakonom od 17. veljače 2016. (BGBI. 2016. I, str. 233.), predviđa da „tko god povredi pravnu odredbu namijenjenu, među ostalim, uređenju postupanja na tržištu u interesu njegovih sudionika, počini radnju nepoštenog tržišnog natjecanja kad povreda značajno utječe na interese potrošača, drugih sudionika na tržištu ili konkurenata.”

11

Člankom 8. stavkom 3. točkom 2. tog zakona omogućeno je podnošenje tužbe radi uklanjanja nepoštene poslovne prakse „organizacijama koje imaju pravnu sposobnost za promicanje neovisnih poslovnih ili profesionalnih interesa, pod uvjetom da kao članove imaju znatan broj poduzetnika koji na istom tržištu distribuiraju istovjetne ili srodne proizvode ili usluge, ako mogu, osobito zahvaljujući svojim ljudskim, materijalnim i financijskim sredstvima, učinkovito ispunjavati svoje statutarne zadaće ostvarivanja neovisnih poslovnih ili profesionalnih interesa, ako povreda utječe na interese njihovih članova.”

12

Društva Peugeot i PSA nositelji su homologacija tipa iz članka 3. točke 1. Uredbe 2018/858, u pogledu vozila marke Peugeot. Na temelju toga dodjeljuju pristup informacijama iz Priloga X. toj uredbi, koje se odnose na popravak i održavanje homologiranih vozila posredstvom banke podataka koja je dostupna na internetskom portalu, koji „neovisni subjekti” u smislu članka 3. točke 45. navedene uredbe mogu pretraživati u zamjenu za plaćanje paušalnog iznosa koji se primjenjuje na sve te subjekte, određenog ovisno o trajanju odobrenog pristupa, pri čemu se u obzir ne uzima nijedan drugi individualni čimbenik.

13

Kad je osobito riječ o izdavačima tehničkih informacija, oni moraju s društvima Peugeot i PSA na godišnjoj razini sklopiti sporazum kojim im se odobrava pravo na pristup tim podacima, na preuzimanje iz njih informacija o održavanju i popravku vozila i na njihovo korištenje radi razvoja i distribucije informativnog sadržaja namijenjenog korisnicima kao što su radionice za popravak motornih vozila, trgovci na veliko i proizvođači rezervnih dijelova. Iznos traženih naknada utvrđuje se pojedinačno za svakog izdavača i za konkretno razdoblje, na temelju osnovne cijene. Ta cijena odgovara fiksnim naknadama koje se zahtijevaju od drugih neovisnih subjekata, pomnožena brojem izdavačevih krajnjih kupaca i prosječnim tržišnim udjelom na tržištu vozila u posljednjih deset godina. Ukupan iznos dijeli se stopom smanjenja koja ovisi o broju krajnjih korisnika i dobitkom ostvarenim obradom podataka.

14

Prema mišljenju organizacija ADPA European Independent Automotive Data Publishers i Gesamtverband Autoteile‑Handel, tako izračunate naknade nisu ni „razumne” ni „razmjerne” u smislu članka 63. stavka 1. Uredbe 2018/858. Tvrde da uzimanje u obzir broja krajnjih korisnika predstavlja nezakonitu naknadu za korištenje informacija jer se njome proizvođačima automobila daje udio u ostvarenoj dobiti. Smatraju da takva metoda izračuna, s obzirom na to da je u suprotnosti s Uredbom 2018/858, predstavlja nepoštenu poslovnu praksu zabranjenu njemačkim pravom. Slijedom toga podnijeli su protiv društava Peugeot i PSA tužbu kojom traže da im se zabrani da izdavačima tehničkih informacija naplaćuju jednake naknade poput onih koje naplaćuju neovisnim servisima u smislu članka 3. točke 47. te uredbe, za pristup informacijama o popravku i održavanju vozila.

15

Peugeot i PSA najprije tvrde da se primjenjuje Uredba br. 715/2007 jer su vozila o kojima je riječ homologirana prije 1. rujna 2020., datuma stupanja na snagu Uredbe 2018/858. Ta društva nadalje smatraju da se metoda izračuna naknada ne treba ocjenjivati s obzirom na članak 63. Uredbe 2018/858, s obzirom na to da cilj dotičnih naknada nije plaćanje samog pristupa informacijama o „popravku i održavanju vozila” u smislu članka 61. stavka 1. te uredbe, nego da one predstavljaju protučinidbu za dozvolu za komercijalnu uporabu tih informacija. Naposljetku, čak i pod pretpostavkom da su navedene naknade obuhvaćene člankom 63. Uredbe 2018/858, Peugeot i PSA tvrde da ta odredba proizvođačima automobila ostavlja marginu prosudbe u pogledu metode izračuna naknada koje se naplaćuju.

16

Sud koji je uputio zahtjev pita se, kao prvo, koje su odredbe primjenjive ratione temporis, kad je riječ o pristupu informacijama o vozilima homologiranima prije stupanja na snagu Uredbe 2018/858.

17

Kao drugo, postavlja si pitanje je li proizvođačima automobila o kojima je riječ, s obzirom na pojam „pristup informacijama” iz članka 61. te uredbe, protumačen s obzirom na uvodne izjave 50. i 52. te članak 63. i točku 6.1. Priloga X. navedenoj uredbi, dopušteno da od izdavača tehničkih informacija zahtijevaju posjedovanje posebne dozvole za uporabu radi pristupa informacijama o popravku i održavanju vozila.

18

Kao treće, taj si sud postavlja pitanje zahtijeva li načelo jednakog postupanja da se iste metode izračuna naknada naplaćenih na temelju članka 63. Uredbe 2018/858 primjenjuju na neovisne servisere i izdavače tehničkih informacija. Prema njegovu mišljenju, u prilog ujednačenom tarifnom sustavu ide činjenica da je trajanje pristupa informacijama iz članka 63. stavka 2. te uredbe jedini kriterij razlikovanja između korisnika prava na pristup tim informacijama, u svrhu utvrđivanja tih naknada. Suprotno tomu, ističe da pojam „razumne i razmjerne naknade” koji se koristi u članku 63. stavku 1. navedene uredbe, ide u prilog izračunu naknada naplaćenih korisnicima prava na pristup informacijama o održavanju i popravku vozila posebno u svakom pojedinom slučaju.

19

U slučaju niječnog odgovora na to treće pitanje, sud koji je uputio zahtjev pita se treba li pojam „razumne i razmjerne naknade” tumačiti na način da za izračun tih naknada treba uzeti u obzir samo stvarne troškove koje snosi proizvođač kako bi dao pristup informacijama o popravku i održavanju svojih vozila, neovisno o ekonomskoj vrijednosti tih informacija.

20

U tim je okolnostima Landgericht Köln (Zemaljski sud u Kölnu, Njemačka) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

21

Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članke 61. i 63. Uredbe 2018/858 tumačiti na način da se primjenjuju na modele vozila homologirane za vrijeme važenja Uredbe br. 715/2007.

22

Kao prvo, valja istaknuti da Uredba 2018/858, kao što to proizlazi iz njezine uvodne izjave 50., ne stavlja izvan snage Uredbu br. 715/2007, nego objedinjuje zahtjeve utvrđene u potonjoj, koji se odnose na pružanje informacija o popravku i održavanju motornih vozila u smislu članka 3. točke 48. Uredbe 2018/858. Osim toga, člankom 89. stavkom 1. potonje uredbe, koja je na snazi od 1. rujna 2020., pojašnjeno je da se tom uredbom ne poništava nijedna homologacija tipa vozila kao cjeline ili EU homologacija tipa dodijeljena za vozila, sustave, sastavne dijelove ili zasebne tehničke jedinice do 31. kolovoza 2020.

23

Kao drugo, valja naglasiti da iako članak 86. stavak 1. točka 4. Uredbe 2018/858 briše poglavlje III. Uredbe br. 715/2007 koje se odnosi na pristup podacima o popravku i održavanju vozila, tim se istim člankom, u njegovu stavku 2. međutim pojašnjava da se upućivanja na brisane odredbe Uredbe br. 715/2007 smatraju upućivanjima na Uredbu 2018/858 i čitaju u skladu s korelacijskom tablicom iz točke 1. Priloga XI. toj uredbi. U skladu s tim prilogom, članci 61. i 63. Uredbe 2018/858 zamjenjuju članke 6. i 7. Uredbe br. 715/2007 i primjenjuju se od 1. rujna 2020. na vozila homologirana prije tog datuma.

24

S obzirom na sve prethodno navedene razloge, na prvo pitanje valja odgovoriti tako da članke 61. i 63. Uredbe 2018/858 u vezi s člankom 86. stavkom 1. točkom 4. i stavkom 2. te točkom 1. Priloga XI. toj uredbi treba tumačiti na način da se primjenjuju na modele vozila homologirane za vrijeme važenja Uredbe br. 715/2007.

25

Svojim drugim pitanjem, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 61. stavak 1. Uredbe 2018/858 tumačiti na način da obveza koju propisuje proizvođačima automobila da omoguće neograničen, standardiziran i nediskriminirajući pristup „informacijama o popravku i održavanju motornih vozila” definiranima u članku 3. točki 48. te uredbe, obuhvaća obvezu da se izdavačima tehničkih informacija omogući obrada i korištenje tih informacija za potrebe svojih aktivnosti u lancu opskrbe na preprodajnom tržištu, a da im se pritom ne propisuju uvjeti različiti od onih predviđenih navedenom uredbom.

26

U tom pogledu valja najprije navesti da je pojam „neovisni subjekt” definiran u članku 3. točki 45. Uredbe 2018/858, kao svaka fizička ili pravna osoba osim ovlaštenog trgovca i servisera koja je izravno ili neizravno uključena u popravak i održavanje vozila. Izdavači tehničkih informacija izričito su navedeni u toj točki 45. kao osobe koje spadaju u kategoriju neovisnih subjekata.

27

Na temelju članka 61. stavka 1. prvog podstavka Uredbe 2018/858, izdavači tehničkih informacija kao neovisni subjekti tako imaju pravo na neograničen, standardiziran i nediskriminirajući pristup informacijama o popravku i održavanju vozila. Te informacije moraju biti predstavljene na lako dostupan način u obliku strojno čitljivih i elektronički obradivih skupova podataka. Cilj je takvog pristupa u standardiziranom obliku omogućiti, kao što je to navedeno u uvodnoj izjavi 50. te uredbe, „preuzimanje tehničkih informacija”.

28

U članku 61. stavku 2. drugom podstavku, drugoj rečenici navedene uredbe pojašnjeno je da se neovisnim subjektima koji nisu serviseri, uključujući izdavačima tehničkih informacija, te informacije moraju dati u formatu koji omogućuje elektroničku obradu kako bi ti subjekti mogli izvršavati zadatke povezane sa svojim aktivnostima u lancu opskrbe na preprodajnom tržištu. Valja nadodati da je ta obveza za proizvođače automobila uvedena tek tijekom zakonodavnog postupka povezanog s Uredbom 2018/858 (vidjeti u tom smislu presudu od 19. rujna 2019., Gesamtverband Autoteile‑Handel, C‑527/18, EU:C:2019:762, t. 34.).

29

Stoga iz samog teksta tih odredbi proizlazi da obveza proizvođača automobila da omoguće neograničen, standardiziran i nediskriminirajući pristup informacijama o popravku i održavanju vozila iz članka 61. stavka 1. Uredbe 2018/858, obuhvaća obvezu da izdavačima tehničkih podataka omoguće da obrađuju i koriste takve informacije, a da pritom ne moraju ispuniti nikakve druge uvjete osim onih predviđenih tom uredbom, u okviru i za potrebe svojih specifičnih poslovnih aktivnosti u lancu opskrbe na preprodajnom tržištu.

30

Takvo tumačenje potvrđuje cilj naveden u uvodnim izjavama 50. i 52. Uredbe 2018/858, odnosno omogućavanje učinkovitog tržišnog natjecanja na tržištu usluga koje se sastoji od pružanja informacija o popravku i održavanju vozila, s ciljem da se osigura to da tržište popravka i održavanja vozila od strane neovisnih subjekata može konkurirati onom ovlaštenih trgovaca.

31

Naime, izdavači tehničkih informacija, time što olakšavaju pristup informacijama potrebnima za popravak i održavanje vozila uz pomoć neovisnih subjekata koji nisu ovlašteni trgovci ili serviseri, a koji su dio distribucijskog sustava proizvođačâ, osobito putem obrade, korištenja i prikupljanja tih informacija, doprinose razvoju tržišta popravka i održavanja vozila od strane takvih subjekata.

32

Stoga pravo pristupa navedenim informacijama, koje su proizvođači automobila na temelju članka 61. stavka 1. te uredbe dužni zajamčiti, među ostalim, izdavačima tehničkih podataka, mora uključivati pravo obrade i korištenja tih informacija od strane tih izdavača u okviru i za potrebe njihove vlastite poslovne aktivnosti, a da pritom nije potrebno ispuniti uvjete koji se razlikuju od onih predviđenih navedenom uredbom.

33

Točka 6.1. Priloga X. Uredbi 2018/858 – kojom se uvodi obveza svake osobe kojoj je potrebno pravo na kopiranje ili ponovno objavljivanje informacija o popravku i održavanju vozila da izravno pregovara s dotičnim proizvođačem – ne može dovesti u pitanje to tumačenje prava na pristup informacijama, zajamčenog člankom 61. te uredbe, izdavačima tehničkih informacija u svojstvu neovisnih subjekata.

34

Naime, obrada i korištenje takvih informacija od strane tih izdavača, u okviru i za potrebe njihove vlastite poslovne aktivnosti, na temelju članka 61. Uredbe 2018/858, ne mogu se izjednačiti s običnim umnožavanjem ili reprodukcijama navedenih informacija, u smislu točke 6.1. Priloga X. toj uredbi, kojom se, kao što to navodi Europska komisija, na općenit način utvrđuju tehnički zahtjevi za pristup informacijama, među ostalim, o popravku i održavanju vozila.

35

S obzirom na sve prethodno navedene razloge, na drugo pitanje valja odgovoriti tako da članak 61. stavak 1. Uredbe 2018/858 treba tumačiti na način da obveza koja se njome propisuje proizvođačima automobila da omoguće neograničen, standardiziran i nediskriminirajući pristup informacijama o popravku i održavanju motornih vozila, definiranima u članku 3. točki 48. te uredbe, obuhvaća obvezu da se izdavačima tehničkih informacija omogući obrada i korištenje tih informacija za potrebe njihovih aktivnosti u lancu opskrbe na preprodajnom tržištu, a da im se pritom ne propisuju uvjeti različiti od onih predviđenih navedenom uredbom.

36

Svojim trećim i četvrtim pitanjem, koja valja ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 63. Uredbe 2018/858 tumačiti na način da pojam „razumne i razmjerne naknade” iz tog članka obvezuje proizvođače automobila da na sve neovisne subjekte primjene ujednačenu metodu izračuna tih naknada koja se temelji samo na troškovima nastalima zbog pristupa informacijama o popravku i održavanju vozila koji su im dužni pružiti na temelju te uredbe.

37

Članak 63. stavak 1. prva rečenica Uredbe 2018/858 proizvođačima automobila omogućuje da naplaćuju naknade za pristup informacijama o popravku i održavanju vozila, pod uvjetom da su te naknade razumne i razmjerne. Iz druge rečenice tog članka 63. stavka 1. proizlazi da se tim naknadama ne smije odvraćati od pristupa tim informacijama i da se njima u tu svrhu treba uzeti u obzir mjera u kojoj se svaki neovisni subjekt koristi tim informacijama.

38

Članak 63. stavak 2. prvi podstavak Uredbe 2018/858 također predviđa da proizvođači automobila stavljaju na raspolaganje navedene informacije, na satnoj, dnevnoj, mjesečnoj i godišnjoj osnovi i određuju naknade za pristup tim informacijama ovisno o trajanju odobrenog pristupa. Drugi podstavak tog stavka 2. omogućuje tim proizvođačima da alternativno nude pristup temeljen na transakcijama za koji se naknade za pristup naplaćuju ovisno o broju transakcija. Treći podstavak navedenog stavka 2. omogućuje neovisnim serviserima, definiranima u članku 3. točki 47. Uredbe 2018/858, da odaberu između dvaju načina u pristupanju, ako proizvođač nudi oba načina.

39

Osim toga, članak 61. stavak 1. prvi podstavak, zadnja rečenica Uredbe 2018/858 jamči tim neovisnim serviserima pristup dijagnostičkim uslugama na daljinu kojima se služe proizvođači i ovlašteni trgovci, kako bi im se omogućilo da obave radnje za koje je potreban pristup sigurnosnom sustavu vozila. Isto tako, članak 61. stavak 9. te uredbe propisuje da ako proizvođač vozila vodi evidenciju o popravku i održavanju vozila u središnjoj bazi podataka ili se to vodi u njegovo ime, navedeni neovisni serviseri imaju besplatan pristup tim evidencijama i omogućen im je unos informacija o popravku i održavanju koje su obavili.

40

Iz tih odredbi, kao prvo, proizlazi da se obveze koje su Uredbom 2018/858 propisane proizvođačima automobila mijenjaju ovisno o svojstvu korisnika tih obveza, što odmah isključuje primjenu jedinstvenog paušalnog iznosa na sve neovisne subjekte na ime naknada naplaćenih za pristup informacijama o popravku i održavanju vozilâ. U tu svrhu, proizvođači automobila moraju osobito voditi računa o upotrebi tih informacija od strane različitih neovisnih subjekata u okviru njihovih poslovnih aktivnosti.

41

To je tekstualno tumačenje, osim toga, u skladu s općim načelom jednakog postupanja, koje ne samo da propisuje da se u usporedivim situacijama ne smije postupati na različite načine nego i da se u različitim situacijama ne postupa na jednak način, osim ako je takvo postupanje objektivno opravdano (presude od 19. listopada 1977., Ruckdeschel i dr., 117/76 i 16/77, EU:C:1977:160, t. 7., od 16. prosinca 2008., Arcelor Atlantique i Lorraine i dr., C‑127/07, EU:C:2008:728, t. 23. te od 17. prosinca 2020., Centraal Israëlitisch Consistorie van België i dr., C‑336/19, EU:C:2020:1031, t. 85. i navedenu sudsku praksu).

42

Međutim, kao što to u bitnome napominju društva Peugeot i PSA, izdavači tehničkih informacija, s jedne strane, i neovisni serviseri, s druge strane, ne nalaze se u usporedivoj situaciji s obzirom na predmet i cilj koji se želi postići Uredbom 2018/858. Stoga opće načelo jednakog postupanja isključuje tumačenje te uredbe na način da propisuje ujednačenu metodu izračuna za pristup svih neovisnih subjekata informacijama o popravku i održavanju vozila.

43

Kao drugo, iz teksta niti jedne odredbe navedene u točkama 37. i 38. ove presude ne proizlazi da su proizvođači automobila izračun naknada za pristup informacijama o popravku i održavanju vozila dužni temeljiti samo na troškovima nastalima zbog obveze davanja pristupa tim podacima, koju im propisuje Uredba 2018/858. Naime, jedini uvjet predviđen člankom 63. stavkom 1. te uredbe, u vezi s njezinom uvodnom izjavom 52., jest da te naknade budu razumne i razmjerne, tako da njihov iznos ne odvraća neovisne subjekte od pristupa informacijama o popravku i održavanju vozila, inače bi se cilju koji se želi postići navedenom uredbom – a on je omogućiti tim subjektima da konkuriraju ovlaštenim trgovcima i serviserima na tržištu usluga informiranja o popravku i održavanju vozila – oduzeo koristan učinak.

44

S obzirom na sve prethodno navedene razloge, na treće i četvrto pitanje valja odgovoriti tako da članak 63. Uredbe 2018/858 u vezi s uvodnom izjavom 52. te uredbe i načelom jednakog postupanja treba tumačiti na način da pojam „razumne i razmjerne naknade” iz tog članka proizvođačima automobila, s jedne strane, nalaže uzimanje u obzir poslovne aktivnosti u okviru koje različiti neovisni subjekti koriste informacije o popravku i održavanju vozila, i da im, s druge strane, omogućuje naplatu naknada koje premašuju obične troškove nastale zbog pristupa tim informacijama, koji su tim subjektima dužni pružiti na temelju te uredbe, ali pod uvjetom da te naknade na potonje ne djeluju na odvraćajući način.

45

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (osmo vijeće) odlučuje: