EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62021CJ0290

Presuda Suda (prvo vijeće) od 25. svibnja 2023.
Staatlich genehmigte Gesellschaft der Autoren, Komponisten und Musikverleger Reg. Gen. mbH (AKM) protiv Canal+ Luxembourg Sàrl.
Zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Oberster Gerichtshof.
Zahtjev za prethodnu odluku – Intelektualno vlasništvo – Autorsko pravo i autorskom pravu srodna prava koja se primjenjuju na satelitsko emitiranje i kabelsko reemitiranje – Direktiva 93/83/EEZ – Članak 1. stavak 2. – Priopćavanje javnosti putem satelita – Pojam – Pružatelj usluga satelitskih paketa – Emitiranje programa u drugoj državi članici – Mjesto radnje iskorištavanja putem kojeg taj pružatelj sudjeluje u takvom priopćavanju.
Predmet C-290/21.

Court reports – general – 'Information on unpublished decisions' section

ECLI identifier: ECLI:EU:C:2023:424

 PRESUDA SUDA (prvo vijeće)

25. svibnja 2023. ( *1 )

„Zahtjev za prethodnu odluku – Intelektualno vlasništvo – Autorsko pravo i autorskom pravu srodna prava koja se primjenjuju na satelitsko emitiranje i kabelsko reemitiranje – Direktiva 93/83/EEZ – Članak 1. stavak 2. – Priopćavanje javnosti putem satelita – Pojam – Pružatelj usluga satelitskih paketa – Emitiranje programa u drugoj državi članici – Mjesto radnje iskorištavanja putem kojeg taj pružatelj sudjeluje u takvom priopćavanju”

U predmetu C‑290/21,

povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Oberster Gerichtshof (Vrhovni sud, Austrija), odlukom od 20. travnja 2021., koju je Sud zaprimio 5. svibnja 2021., u postupku

Staatlich genehmigte Gesellschaft der Autoren, Komponisten und Musikverleger Reg. Gen. mbH (AKM)

protiv

Canal+ Luxembourg Sàrl,

uz sudjelovanje:

Tele 5 TM‑TV GmbH,

Österreichische Rundfunksender GmbH & Co. KG,

Seven.One Entertainment Group GmbH,

ProSiebenSat.1 PULS 4 GmbH,

SUD (prvo vijeće),

u sastavu: A. Arabadjiev, predsjednik vijeća, K. Lenaerts, predsjednik Suda, u svojstvu suca prvog vijeća, L. Bay Larsen, potpredsjednik Suda, u svojstvu suca prvog vijeća, P. G. Xuereb i I. Ziemele (izvjestiteljica), suci,

nezavisni odvjetnik: M. Szpunar,

tajnik: S. Beer, administratorica,

uzimajući u obzir pisani dio postupka i nakon rasprave održane 8. lipnja 2022.,

uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:

za Staatlich genehmigte Gesellschaft der Autoren, Komponisten und Musikverleger Reg. Gen. mbH (AKM), N. Kraft, Rechtsanwalt,

za Canal+ Luksemburg Sàrl, A. Anderl, Rechtsanwalt,

za Seven.One Entertainment Group GmbH i ProSiebenSat.1 PULS 4 GmbH, M. Boesch, Rechtsanwalt,

za Europsku komisiju, J. Samnadda i G. von Rintelen, u svojstvu agenata,

saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj 22. rujna 2022.,

donosi sljedeću

Presudu

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 1. stavka 2. točaka (a) do (c) Direktive Vijeća 93/83/EEZ od 27. rujna 1993. o koordinaciji određenih pravila s obzirom na autorsko pravo i srodna prava koja se odnose na satelitsko emitiranje i kabelsko reemitiranje (SL 1993., L 248, str. 15.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 77.) i članka 3. stavka 1. Direktive 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu (SL 2001., L 167, str. 10.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 119.).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između Staatlich genehmigte Gesellschaft der Autoren, Komponisten und Musikverleger Reg. Gen. mbH (AKM), austrijskog društva za kolektivno ostvarivanje autorskih prava, i Canal+ Luxembourg Sàrl (u daljnjem tekstu: Canal+), operatora satelitske televizije, u vezi s emitiranjem televizijskih programa u Austriji od strane Canal+.

Pravni okvir

Pravo Unije

Direktiva 93/83

3

Uvodne izjave 5., 14., 15. i 17. Direktive 93/83 određuju:

„(5)

budući da je međutim postignuće tih ciljeva u odnosu na prekogranično satelitsko emitiranje i kabelsko reemitiranje programa iz drugih država članica trenutačno još uvijek ometano mnogim razlikama između nacionalnih propisa o autorskom pravu i određenim stupnjem pravne nesigurnosti; budući da to znači da su nositelji prava izloženi opasnosti da vide da se njihova djela iskorištavaju bez plaćanja naknade ili da individualni nositelji isključivih prava iz različitih država članica priječe iskorištavanje njihovih prava; budući da je osobito pravna nesigurnost izravna prepreka slobodnom kretanju programa unutar Zajednice;

[…]

(14)

budući da bi pravnu nesigurnost u odnosu na stjecanje prava koja priječi prekogranično satelitsko emitiranje trebalo ukloniti određivanjem definicije priopćavanja javnosti putem satelita na razini Zajednice; budući da bi ta definicija pojma istovremeno trebala odrediti gdje se radnja priopćavanja obavlja; budući da je takva definicija potrebna da bi se spriječila kumulativna primjena više nacionalnih zakona na istu radnju emitiranja; budući da se o priopćavanju javnosti putem satelita radi samo onda kada se i samo u onoj državi članici u kojoj se programski signali pod kontrolom i odgovornošću organizacije za radiodifuziju unesu u neprekinuti komunikacijski lanac koji vodi do satelita i natrag na Zemlju; budući da se redoviti tehnički postupci vezani uz programske signale ne bi trebali smatrati prekidanjem lanca emitiranja;

(15)

budući da bi stjecanje isključivih prava emitiranja na temelju ugovora trebalo biti u skladu sa zakonodavstvima o autorskom pravu i srodnim pravima država članica u kojima se obavlja priopćavanje javnosti putem satelita;

[…]

(17)

budući da bi u određivanju iznosa naknade za stečena prava, stranke trebale uzeti u obzir sve značajke emitiranja kao što su stvarna publika, potencijalna publika i inačice jezika”.

4

Članak 1. te direktive, naslovljen „Definicije“, u stavku 2. točkama (a) do (c) predviđa:

„(a)

Za potrebe ove Direktive ‚priopćavanje javnosti putem satelita’ znači postupak uvođenja, pod kontrolom i odgovornošću organizacije za radiodifuziju, programskih signala namijenjenih prijemu za javnost, u neprekinuti komunikacijski lanac koji vodi prema satelitu i od satelita prema Zemlji.

(b)

Postupak priopćavanja javnosti putem satelita obavlja se samo u državi članici u kojoj se, pod kontrolom i odgovornošću organizacije za radiodifuziju, programski signali unesu u neprekinuti komunikacijski lanac koji vodi do satelita i natrag prema Zemlji.

(c)

Ako su programski signali kodirani, priopćavanje javnosti putem satelita postoji pod uvjetom da su sredstva za dekodiranje emitiranja stavljena na raspolaganje javnosti od strane organizacije za radiodifuziju ili uz njezinu suglasnost.”

5

Članak 2. navedene direktive propisuje:

„Države članice predviđaju isključivo pravo autora na davanje odobrenja za priopćavanje javnosti putem satelita djela zaštićenih autorskim pravom, podložno odredbama iz ovog poglavlja.”

Direktiva 2001/29

6

Članak 3. Direktive 2001/29, naslovljen „Pravo priopćavanja autorskog djela javnosti i pravo stavljanja drugih predmeta zaštite na raspolaganje javnosti”, u stavku 1. propisuje:

„Države članice moraju predvidjeti autorima isključivo pravo davanja ovlaštenja ili zabrane za svako priopćavanje njihovih djela javnosti, žicom ili bežičnim putem, uključujući stavljanje njihovih djela na raspolaganje javnosti tako da im pripadnici javnosti mogu pristupiti s mjesta i u vrijeme koje sami odaberu.”

Austrijsko pravo

7

U članku 17.b stavku 1. Urheberrechtsgesetza (Zakon o autorskom pravu) od 9. travnja 1936. (BGBl. 111/1936), u verziji od 27. prosinca 2018. (BGBl. I 105/2018), navedeno je:

„U satelitskom emitiranju radnja iskorištavanja namijenjena autoru sastoji se od unosa, pod kontrolom i odgovornošću organizacije za radiodifuziju, programskih signala u neprekinuti komunikacijski lanac koji vodi do satelita i natrag prema Zemlji. Podložno stavku 2., satelitsko emitiranje stoga se obavlja samo u državi u kojoj je taj unos proveden.”

8

Članak 59.a tog zakona propisuje:

„1.   Samo organizacije za kolektivno ostvarivanje prava mogu ostvariti pravo korištenja radiodifuzijskog emitiranja, uključujući satelitom, djela u svrhu istodobnog, potpunog i neizmijenjenog reemitiranja putem kabela; međutim, to se ne odnosi na pravo pokretanja sudskog postupka zbog povreda autorskih prava.

2.   Radiodifuzijske usluge mogu se koristiti za reemitiranje u smislu stavka 1. ako je organizacija za radiodifuziju koja provodi reemitiranje dobila za tu svrhu odobrenje odgovorne organizacije za kolektivno ostvarivanje prava.

3.   Međutim, stavci 1. i 2. ne primjenjuju se ako organizacija za radiodifuziju čije se emitiranje reemitira ima pravo reemitiranja u smislu stavka 1.”

Glavni postupak i prethodna pitanja

9

AKM je nositelj odobrenja za iskorištavanje glazbenih djela, koje ga ovlašćuje da kao fiducijar izvršava prava emitiranja na austrijskom državnom području.

10

Canal+, sa sjedištem u Luksemburgu, nudi uz naknadu, putem satelita u Austriji, pakete programa koji su kodirani (u daljnjem tekstu: satelitski paketi o kojima je riječ u glavnom postupku) više organizacija za radiodifuziju, smještenih u drugim državama članicama, visoke ili standardne razlučivosti.

11

Unos svakog od satelitskih programskih signala u komunikacijski lanac (uzlazna veza) većinu vremena obavljaju same organizacije za radiodifuziju, ponekad Canal+, u tim drugim državama članicama. Emitira se snop koji sadržava sve programe visokokvalitetne razlučivosti sa svim dodatnim informacijama, kao što su zvukovni podaci i podaci o podnaslovima. Nakon što ga satelit „pošalje natrag”, taj snop primaju satelitski prijemnici unutar područja pokrivenosti. Navedeni snop se tada dijeli te korisnik može pristupiti svakom od programa na terminalu pomoću dekodera.

12

Satelitski paketi o kojima je riječ u glavnom postupku sadržavaju naplatne i besplatne televizijske programe. Potonji programi nisu kodirani te ih u standardnoj kvaliteti može primiti bilo tko na austrijskom državnom području.

13

AKM je podnio tužbu kojom je u biti tražio da društvo Canal+ prestane emitirati satelitske signale u Austriji kao i plaćanje naknade, pri čemu je tvrdio da u državama članicama u kojima se obavlja emitiranje ili priopćavanje javnosti putem satelita nije dobiveno nikakvo odobrenje za takvo iskorištavanje i da nije odobrio to emitiranje u Austriji. Naime, AKM smatra da je navedeno emitiranje dostupno dodatnoj kategoriji klijenata društva Canal+ koja nije obuhvaćena odobrenjima koja su predmetne organizacije za radiodifuziju eventualno pribavile u državama članicama emitiranja radi priopćavanja javnosti predmetnih djela putem satelita i da je društvo Canal+ trebalo dobiti odobrenje od AKM‑a za emitiranje satelitskih signala u Austriji. Stoga AKM smatra da Canal+ povređuje prava čije ostvarivanje on osigurava.

14

Canal+ odgovara da uz suglasnost organizacija za radiodifuziju samo stavlja na raspolaganje infrastrukturu koja omogućuje kodiranje signala koje te organizacije unose izvan Austrije u komunikacijski lanac koji vodi do satelita. U skladu s načelom države članice emitiranja iz članka 1. stavka 2. točke (b) Direktive 93/83, to neće biti AKM, već će samo organizacije za kolektivno ostvarivanje autorskih prava u državama članicama emitiranja biti ovlaštene djelovati na temelju radnje iskorištavanja o kojoj je riječ u glavnom postupku. Osim toga, ta radnja iskorištavanja koju provodi društvo Canal+ obuhvaćena je odobrenjima koja su dotične organizacije za radiodifuziju dobile u državama članicama emitiranja.

15

Intervencija u glavni postupak u potporu društvu Canal+ dopuštena je četirima društvima, među kojima su Seven.One Entertainment Group GmbH, organizacija za radiodifuziju sa sjedištem u Njemačkoj, i ProSiebenSat.1 PULS 4 GmbH, organizacija za radiodifuziju sa sjedištem u Austriji.

16

Presudom od 31. listopada 2019. Handelsgericht Wien (Trgovački sud u Beču, Austrija) odbio je tužbu za prestanak emitiranja satelitskih signala u Austriji, ali je u velikoj mjeri prihvatio (podrednu) tužbu za prestanak satelitskog emitiranja predmetnih programskih signala usmjerenog prema austrijskom državnom području i zahtjev za podnošenje povezanih dokumenata. Oberlandesgericht Wien (Visoki zemaljski sud u Beču, Austrija), kojem je podnesena žalba protiv te presude, presudom od 30. lipnja 2020. odlučio je uvelike u istom smislu. Taj je sud osobito smatrao da satelitski paketi o kojima je riječ u glavnom postupku dopiru do nove javnosti, odnosno do javnosti koja je drukčija od one do koje dopiru prijenosi operatora za radiodifuziju kojima je pristup slobodan. AKM i Canal+ te Seven.One Entertainment Group i ProSiebenSat.1 PULS 4 podnijeli su reviziju protiv potonje presude pred sudom koji je uputio zahtjev.

17

Pozivajući se na točke 61. i 69. presude od 13. listopada 2011., Airfield i Canal Digitaal (C‑431/09 i C‑432/09, EU:C:2011:648), koja se također odnosila na pružatelja usluga satelitskih paketa, sud koji je uputio zahtjev drži da bi se moglo smatrati da se i radnja iskorištavanja organizacije za radiodifuziju i intervencija pružatelja usluga satelitskih paketa moraju nalaziti isključivo u državi članici u kojoj su programski signali uneseni u predmetni komunikacijski lanac, s obzirom na to da se takav pružatelj usluga u obavljanju svoje djelatnosti uz organizaciju za radiodifuziju ograničava na sudjelovanje u izvornoj, jedinstvenoj i nedjeljivoj radnji satelitskog emitiranja.

18

Ako to ne bi bio slučaj, postavlja se pitanje u kojoj se mjeri konkretnim radnjama iskorištavanja tog pružatelja usluga povređuju autorska prava na temelju toga što bi nova javnost mogla biti pogođena u državi članici prijama tih signala. U tom kontekstu valja utvrditi je li relevantna činjenica da u satelitskim paketima o kojima je riječ u glavnom postupku navedeni pružatelj usluga također nudi besplatne televizijske programe, s obzirom na to da su ti programi već slobodno dostupni svim korisnicima u području pokrivenosti.

19

U tim je okolnostima Oberster Gerichtshof (Vrhovni sud, Austrija) odlučio prekinuti postupak i postaviti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

„1.

Treba li članak 1. stavak 2. točku (b) Direktive [93/83] tumačiti na način da ne samo organizacija za radiodifuziju nego i pružatelj usluga satelitskih paketa koji sudjeluje u nedjeljivoj i jedinstvenoj radnji emitiranja, za koju je eventualno potrebna suglasnost, radnju iskorištavanja obavlja samo u onoj državi u kojoj se, pod kontrolom i odgovornošću organizacije za radiodifuziju, programski signali unesu u neprekinuti komunikacijski lanac koji vodi do satelita i natrag prema Zemlji, što rezultira time da sudjelovanje pružatelja usluga satelitskih paketa u radnji emitiranja ne može dovesti do povrede autorskih prava u državi prijama?

2.

U slučaju niječnog odgovora na prvo pitanje:

treba li pojam ‚priopćavanje javnosti’ iz članka 1. stavka 2. točaka (a) i (c) Direktive [93/83] kao i članka 3. stavka 1. Direktive [2001/29] tumačiti na način da tijekom priopćavanja javnosti putem satelita pružatelj usluga satelitskih paketa koji sudjeluje kao daljnji akter, koji više kodiranih signala visoke razlučivosti besplatnih i naplatnih televizijskih programa različitih organizacija za radiodifuziju prema svojoj volji uvezuje u paket i na taj način kreiran samostalan audiovizualni proizvod nudi svojim kupcima uz naknadu, treba posebno odobrenje nositelja dotičnih prava i u pogledu zaštićenih sadržaja besplatnih TV programa sadržanih u programskom paketu iako on svojim kupcima u tom smislu ionako omogućava samo pristup takvim djelima koja su na području emitiranja već svima besplatno dostupna, premda u lošijoj kvaliteti standardne razlučivosti?”

O prethodnim pitanjima

Prvo pitanje

20

Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti želi doznati treba li članak 1. stavak 2. točku (b) Direktive 93/83 tumačiti na način da se, u slučaju da pružatelj usluga satelitskih paketa za radnju priopćavanja javnosti putem satelita u kojem sudjeluje mora ishoditi odobrenje dotičnih nositelja autorskih i srodnih prava, to odobrenje mora ishoditi, poput onog dodijeljenog predmetnoj organizaciji za radiodifuziju, samo u državi članici u kojoj su programski signali uneseni u komunikacijski lanac koji vodi do satelita.

21

U skladu s odredbama članka 1. stavka 2. točke (b) Direktive 93/83, postupak priopćavanja javnosti putem satelita obavlja se samo u državi članici u kojoj se, pod kontrolom i odgovornošću organizacije za radiodifuziju, programski signali unesu u neprekinuti komunikacijski lanac koji vodi do satelita i natrag prema Zemlji.

22

Kako bi se primijenilo pravilo navedeno u članku 1. stavku 2. točki (b) Direktive 93/83, mora biti riječ o „priopćavanju javnosti putem satelita” u smislu tog članka 1. stavka 2. točaka (a) i (c) s obzirom na to da te odredbe postavljaju kumulativne uvjete u tu svrhu. Dakle, prijenos predstavlja samo jedno „priopćavanje javnosti putem satelita” ako se, kao prvo, pokreće „postupkom uvođenja” programskih signala koji se provodi „pod kontrolom i odgovornošću organizacije za radiodifuziju”; kao drugo, ti su signali uneseni „u neprekinuti komunikacijski lanac koji vodi do satelita i natrag prema Zemlji”; kao treće, navedeni signali su „namijenjeni prijemu za javnost” i, kao četvrto, u slučaju kodiranja istih signala, sredstva za njihovo dekodiranje su „stavljena na raspolaganje javnosti od strane organizacije za radiodifuziju ili uz njezinu suglasnost” (vidjeti u tom smislu presudu od 13. listopada 2011., Airfield i Canal Digitaal, C‑431/09 i C 432/09, EU:C:2011:648, t. 52.).

23

Kad je riječ o prijenosu poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku, Sud je već presudio da i neizravan i izravan prijenos televizijskih programa koji ispunjava sve te kumulativne uvjete treba smatrati jednim priopćavanjem javnosti putem satelita i stoga nedjeljivim. Međutim, nedjeljivost takvog priopćavanja u smislu navedenog članka 1. stavka 2. točaka (a) i (c) ipak ne znači da u to priopćavanje može intervenirati pružatelj usluga satelitskog paketa bez odobrenja dotičnih nositelja prava (vidjeti u tom smislu presudu od 13. listopada 2011., Airfield i Canal Digitaal, C‑431/09 i C‑432/09, EU:C:2011:648, t. 69. i 70.).

24

Naime, valja podsjetiti na to da iz članka 2. Direktive 93/83, u vezi s njezinom uvodnom izjavom 17., proizlazi da nositelji autorskih prava moraju dati odobrenje za svako priopćavanje javnosti putem satelita zaštićenih djela i da se za određivanje odgovarajuće naknade tih nositelja za takvo priopćavanje njihovih djela moraju uzeti u obzir svi parametri emitiranja, kao što su stvarna publika i njegova potencijalna publika (vidjeti u tom smislu presudu od 13. listopada 2011., Airfield i Canal Digitaal, C‑431/09 i C‑432/09, EU:C:2011:648, t. 71. i 73.).

25

Takvo ovlaštenje mora, među ostalim, dobiti osoba koja pokreće to priopćavanje ili pri tome intervenira, tako da putem navedenog priopćavanja čini dostupnima zaštićena djela novoj javnosti, to jest javnosti koju autori zaštićenih djela nisu uzeli u obzir u okviru ovlaštenja danog drugoj osobi (vidjeti u tom smislu presudu od 13. listopada 2011., Airfield i Canal Digitaal, C‑431/09 i C‑432/09, EU:C:2011:648, t. 72.).

26

U tom pogledu Sud je već istaknuo da, u skladu s člankom 1. stavkom 2. točkom (a) Direktive 93/83, priopćavanje javnosti putem satelita, poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku, pokreće organizacija za radiodifuziju pod čijom su kontrolom i odgovornošću programski signali uneseni u komunikacijski lanac koji vodi do satelita. Osim toga, nesporno je da ta organizacija na taj način čini zaštićena djela dostupnima, u pravilu, novoj javnosti. Slijedom toga, ta organizacija mora ishoditi odobrenje iz članka 2. Direktive 93/83 (presuda od 13. listopada 2011., Airfield i Canal Digitaal, C‑431/09 i C‑432/09, EU:C:2011:648, t. 75.).

27

Ako se na temelju pravila iz članka 1. stavka 2. točke (b) Direktive 93/83 smatra da se takvo priopćavanje javnosti putem satelita odvija samo u državi članici u kojoj se programski signali unose u komunikacijski lanac koji vodi do satelita, organizacija za radiodifuziju dužna je ishoditi to odobrenje samo u toj državi članici.

28

Međutim, kao što je to navedeno u točki 24. ove presude, kako bi se odredila odgovarajuća naknada nositelja autorskih prava za takvo priopćavanje njihovih djela, moraju se uzeti u obzir svi parametri predmetnog emitiranja, kao što su stvarna i potencijalna publika tog emitiranja. Stoga, kada se dio te stvarne ili potencijalne publike nalazi u državama članicama različitima od one u kojoj su programski signali uneseni u komunikacijski lanac koji vodi do satelita, na različitim je predmetnim organizacijama za kolektivno ostvarivanje prava, ovisno o slučaju, da pronađu odgovarajuća rješenja kako bi se osigurala pravična naknada tim nositeljima prava.

29

S obzirom na navedeno, ne može se isključiti da drugi operatori mogu intervenirati u okviru priopćavanja javnosti putem satelita, tako da djela ili predmete zaštite čine dostupnima široj javnosti od one na koju cilja dotična organizacija za radiodifuziju, odnosno javnosti koju autori tih djela ili tih predmeta nisu uzeli u obzir kada su odobrili korištenje tih djela ili predmeta zaštite od strane te organizacije. U takvom slučaju intervencija tih operatora nije obuhvaćena odobrenjem koje je dano navedenoj organizaciji. To osobito može biti slučaj kada operator proširi krug osoba koje imaju pristup tom priopćavanju i time djela ili predmete zaštite učini dostupnima novoj javnosti (presuda od 13. listopada 2011., Airfield i Canal Digitaal, C‑431/09 i C 432/09, EU:C:2011:648, t. 76. i 77.).

30

Međutim, iz teksta članka 1. stavka 2. točke (b) Direktive 93/83 i strukture tog članka 1. stavka 2. točaka (a) do (c) proizlazi da se, u slučaju da je pružatelj usluga satelitskih paketa dužan dobiti odobrenje dotičnih nositelja autorskih prava i srodnih prava za priopćavanje javnosti putem satelita u kojem sudjeluje, to odobrenje mora ishoditi, poput onog koje je dodijeljeno predmetnoj organizaciji za radiodifuziju, samo u državi članici u kojoj se programski signali unose u komunikacijski lanac koji vodi do satelita.

31

Osim toga, takvo tumačenje potvrđuje cilj koji se želi postići člankom 1. stavkom 2. točkom (b) Direktive 93/83. U tom pogledu valja istaknuti, s jedne strane, da iz uvodnih izjava 5. i 14. te direktive proizlazi da je pravna nesigurnost koja proizlazi iz razlika koje postoje između nacionalnih odredbi o autorskom pravu izravna prepreka slobodnom kretanju programa unutar Europske unije i da se pravna nesigurnost u vezi s pravima koja se stječu, koja sprečava prekogranično reemitiranje programa putem satelita, treba otkloniti definiranjem priopćavanja javnosti putem satelita na razini Unije, osobito kako bi se izbjegla kumulativna primjena više nacionalnih zakonodavstava na istu radnju emitiranja. S druge strane, uvodna izjava 15. navedene direktive dodaje da bi stjecanje isključivih prava emitiranja na temelju ugovora trebalo biti u skladu sa zakonodavstvima o autorskom pravu i srodnim pravima država članica u kojima se obavlja priopćavanje javnosti putem satelita.

32

Tako iz uvodnih izjava 5., 14. i 15. Direktive 93/83 proizlazi da se njezinim člankom 1. stavkom 2. točkom (b) nastoji osigurati da se na svako „priopćavanje javnosti putem satelita” u smislu tog članka 1. stavka 2. točaka (a) i (c) primjenjuje isključivo zakonodavstvo o autorskom i srodnim pravima koje je na snazi u državi članici u kojoj su programski signali uneseni u komunikacijski lanac koji vodi do satelita. Stoga bi bilo protivno tom cilju ako bi pružatelj usluga satelitskih paketa morao dobiti odobrenje od dotičnih nositelja autorskih i srodnih prava i u drugim državama članicama.

33

S obzirom na sva prethodna razmatranja, na prvo pitanje valja odgovoriti tako da članak 1. stavak 2. točku (b) Direktive 93/83 treba tumačiti na način da, u slučaju da pružatelj usluga satelitskih paketa za radnju priopćavanja javnosti putem satelita u kojem sudjeluje mora ishoditi odobrenje dotičnih nositelja autorskih i srodnih prava, to se odobrenje mora ishoditi, poput onog dodijeljenog predmetnoj organizaciji za radiodifuziju, samo u državi članici u kojoj su programski signali uneseni u komunikacijski lanac koji vodi do satelita.

Drugo pitanje

34

Uzimajući u obzir odgovor na prvo pitanje, nije potrebno odgovoriti na drugo pitanje.

Troškovi

35

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

 

Slijedom navedenog, Sud (prvo vijeće) odlučuje:

 

Članak 1. stavak 2. točku (b) Direktive Vijeća 93/83/EEZ od 27. rujna 1993. o koordinaciji određenih pravila s obzirom na autorsko pravo i srodna prava koja se odnose na satelitsko emitiranje i kabelsko reemitiranje

 

treba tumačiti na način da:

 

u slučaju da pružatelj usluga satelitskih paketa za radnju priopćavanja javnosti putem satelita u kojem sudjeluje mora ishoditi odobrenje dotičnih nositelja autorskih i srodnih prava, to se odobrenje mora ishoditi, poput onog dodijeljenog predmetnoj organizaciji za radiodifuziju, samo u državi članici u kojoj su programski signali uneseni u komunikacijski lanac koji vodi do satelita.

 

Potpisi


( *1 ) Jezik postupka: njemački

Top