–

za Gemeinde Bodman‑Ludwigshafen, E. Stolz, Rechtsanwalt,

–

za Europsku komisiju, G. Braun, É. Gippini Fournier i G. Wilms, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 124. točaka (a) i (d) kao i članka 128. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije (SL 2017., L 154, str. 1.).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između osoba KP i TV te Gemeindea Bodman‑Ludwigshafen (Općina Bodman‑Ludwigshafen, Njemačka) povodom tužbe zbog povrede verbalnog žiga Europske unije i protutužbe za proglašenje tog žiga ništavim.

3

U skladu s uvodnim izjavama 4. i 32. Uredbe 2017/1001:

[…]

4

Članak 1. Uredbe 2017/1001, naslovljen „Žig Europske unije”, u stavku 2. propisuje:

„Žig EU‑a ima jedinstveni karakter. Ima jednak učinak u cijeloj Uniji: ne smije se registrirati, ne smije se prenositi ili ne smije ga se odreći, ne smije biti predmetom odluke kojom se opozivaju prava nositelja žiga ili odluke kojom se žig proglašava ništavim i njegova se uporaba ne smije zabraniti, osim u odnosu na cijelu Uniju. To se načelo primjenjuje, osim ako je drukčije određeno u ovoj Uredbi.”

5

U skladu s člankom 6. te uredbe, naslovljenim „Načini stjecanja žiga EU‑a”, žig Europske unije stječe se registracijom.

6

Članak 7. navedene uredbe, naslovljen „Apsolutni razlozi za odbijanje”, u stavku 1. nabraja vrste znakova i žigova koji se neće registrirati. Ta odredba osobito određuje:

„Neće se registrirati sljedeće:

[…]

[…]”

7

Članak 59. Uredbe br. 2017/1001, naslovljen „Apsolutni razlozi za ništavost”, određuje u svojem stavku 1. točki (a):

„Žig Europske unije proglašava se ništavim na zahtjev podnesen [EUIPO‑u] ili na protutužbu podnesenu u postupku zbog povrede:

8

Članak 63. te uredbe, naslovljen „Zahtjev za opoziv ili za proglašavanje žiga ništavim”, u stavcima 1. i 3. određuje:

„1.   Zahtjev za opoziv prava nositelja žiga EU‑a ili zahtjev za proglašavanje žiga ništavim [EUIPO‑u] mogu podnijeti:

[…]

3.   Zahtjev za opoziv ili zahtjev za proglašenje ništavosti nije dopušten ako je o meritumu zahtjeva koji se odnosi na isti predmet i iste razloge za podnošenje tužbe te koji je uključivao iste stranke već odlučio ili [EUIPO] ili sud za žigove EU‑a iz članka 123. te ako je odluka [EUIPO‑a] ili suda o tom zahtjevu postala pravomoćna.”

9

U skladu s člankom 122. stavcima 1. i 2. navedene uredbe, naslovljenim „Primjena pravila Unije o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima”:

„1.   Ako ovom Uredbom nije drukčije određeno, pravila Unije o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, primjenjuju se na postupke koji se odnose na žigove EU‑a i prijave žiga EU‑a, kao i na postupke koji se odnose na istodobne i uzastopne tužbe na temelju žigova EU‑a i nacionalnih žigova.

2.   U slučaju postupaka koji se odnose na tužbe i tužbene zahtjeve iz članka 124.:

10

Članak 123. Uredbe 2017/1001, naslovljen „Sudovi za žig EU‑a”, u stavku 1. propisuje:

„Države članice na svojem državnom području određuju što je moguće manji broj nacionalnih sudova i sudišta prvog i drugog stupnja, koji obavljaju funkcije koje su im dodijeljene ovom Uredbom.”

11

Članak 124. te uredbe, naslovljen „Nadležnost za povrede i valjanost”, glasi:

„Sudovi za žig EU‑a imaju isključivu nadležnost:

[…]

12

Članak 127. te uredbe naslovljen „Pretpostavka valjanosti – obrana u odnosu na meritum”, u stavku 1. određuje:

„Sudovi za žig EU‑a smatraju žig EU‑a valjanim, osim ako njegovu valjanost osporava tuženik protutužbom za opoziv žiga ili protutužbom za proglašavanje žiga ništavim.”

13

Članak 128. Uredbe 2017/1001, naslovljen „Protutužbe”, glasi:

„1.   Protutužba za opoziv ili za proglašavanje ništavim može se temeljiti samo na razlozima za opoziv ili razlozima za ništavost iz ove Uredbe.

2.   Sud za žig EU‑a odbacuje protutužbu za opoziv ili za proglašavanje ništavosti ako se odluka koju je donio [EUIPO], a koja se odnosi na isti predmet, iste razloge za podnošenje tužbe i iste stranke već postala pravomoćna.

[…]

4.   Sud za žigove EU‑a kojemu je podnesena protutužba za opoziv ili za proglašenje ništavosti žiga EU‑a ne nastavlja s ispitivanjem protutužbe dok zainteresirana stranka ili sud ne obavijeste [EUIPO] o datumu podnošenja protutužbe. [EUIPO] tu informaciju upisuje u registar. Ako je zahtjev za opoziv ili za proglašenje žiga EU‑a ništavim već bio podnesen [EUIPO‑u] prije nego što je podnesena protutužba, [EUIPO] o tome obavješćuje sud i zaustavlja postupak u skladu s člankom 132. stavkom 1. dok odluka o zahtjevu nije konačna ili dok se zahtjev ne povuče.

[…]

6.   Kada je sud za žigove EU‑a donio presudu na temelju protutužbe za opoziv ili za proglašenje ništavosti žiga EU‑a koja je postala pravomoćna, sud ili bilo koja stranka u nacionalnom postupku odmah šalju jedan primjerak te presude [EUIPO‑u]. [EUIPO] ili bilo koja zainteresirana stranka mogu zatražiti informacije o takvom prosljeđivanju. [EUIPO] u registru navodi sudsku presudu i poduzima potrebne mjere radi usklađivanja s njezinim operativnim dijelom.

7.   Sud za žig EU‑a koji vodi postupak povodom protutužbe za opoziv ili za proglašavanje ništavosti može zastati s postupkom na zahtjev nositelja žiga EU‑a i nakon saslušanja drugih stranaka i može zatražiti od tuženika da [EUIPO‑u] podnese zahtjev za opoziv ili za proglašavanje ništavosti u roku koji taj sud odredi. Ako u tom roku takav zahtjev nije podnesen, postupak se nastavlja; protutužba se smatra povučenom. Primjenjuje se članak 132. stavak 3.”

14

U skladu s člankom 129. Uredbe br. 2017/1001, naslovljenim „Mjerodavno pravo”:

„1.   Sudovi za žig EU‑a primjenjuju odredbe ove Uredbe.

2.   U svim pitanjima žiga koja nisu obuhvaćena ovom Uredbom, mjerodavan sud za žigove EU‑a primjenjuje primjenjivo nacionalno pravo.

3.   Ako nije drukčije određeno ovom Uredbom, sud za žig EU‑a primjenjuje poslovnik kojim se uređuje isti tip parnice u odnosu na nacionalni žig u državi članici u kojoj se nalazi njegovo sjedište.”

15

Članak 132. te uredbe, naslovljen „Posebna pravila o povezanim postupcima”, propisuje:

„1.   Sud za žig EU‑a koji vodi postupak iz članka 124., osim postupka za utvrđivanje nepostojanja povrede, osim ako postoje posebni razlozi za nastavak postupka, po službenoj dužnosti, nakon saslušanja stranaka, ili, na zahtjev jedne od stranaka i nakon saslušanja drugih stranaka, zastaje s postupkom kad se valjanost žiga EU‑a već osporava protutužbom pred drugim sudom za žig EU‑a ili kad je [EUIPO‑u] već podnesen zahtjev za opoziv ili zahtjev za proglašavanje tog žiga ništavim.

2.   [EUIPO], kad vodi postupak povodom zahtjeva za opoziv ili zahtjeva za proglašavanje ništavim, osim ako postoje posebni razlozi za nastavak postupka, po službenoj dužnosti, nakon saslušanja stranaka ili, na zahtjev jedne od stranaka i nakon saslušanja drugih stranaka, zastaje s postupkom kad se valjanost žiga EU‑a već osporava protutužbom pred sudom za žig EU‑a. Međutim, ako jedna od stranaka u postupku pred sudom za žig EU‑a to zatraži, sud može zastati s postupkom nakon saslušanja drugih stranaka u tom postupku. U tom slučaju, [EUIPO] nastavlja postupak koji se pred njim vodi.

3.   Kad sud za žig EU‑a zastane s postupkom, on može tijekom trajanja zastoja odrediti privremene mjere, uključujući zaštitne mjere.”

16

U skladu s člankom 33. stavkom 1. Zivilprozessordnunga (Zakon o građanskom postupku, u daljnjem tekstu: ZPO), protutužba se može podnijeti sudu koji odlučuje o tužbi kada postoji pravna veza između predmeta protutužbe i predmeta glavne tužbe ili sredstava obrane koja su podnesena protiv glavne tužbe.

17

Članak 261. ZPO‑a, naslovljen „Litispendencija”, u stavku 3. točki 2. predviđa da promjena u okolnostima na kojima se temelji nadležnost suda pred kojim je pokrenut postupak ne utječe na tu nadležnost.

18

Osoba KP nositeljica je verbalnog žiga Europske unije Apfelzügle (u daljnjem tekstu: osporavani žig) koji je registriran 19. listopada 2017. za usluge svrstane u razrede 35., 41. i 43. u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957. kako je revidiran i izmijenjen. Nije sporno da pojam „Apfelzügle” označava vozilo namijenjeno berbi jabuka koje se sastoji od više prikolica koje vuče traktor.

19

26. rujna 2018., osoba TV koja upravlja farmom za uzgoj voća i općina Bodman‑Ludwigshafen objavile su promotivne informacije u vezi s aktivnošću berbe i kušanja jabuka tijekom obilaska vozilom pod nazivom Apfelzügle.

20

Osoba KP je Landgerichtu München (Zemaljski sud u Münchenu, Njemačka) podnijela tužbu zbog povrede osporavanog žiga kako bi osobi TV i općini Bodman‑Ludwigshafen zabranila korištenje pojma „Apfelzügle” za usluge obuhvaćene tim žigom. Pred tim sudom osoba TV i općina Bodman‑Ludwigshafen podnijele su protutužbe za proglašavanje osporavanog žiga ništavim na temelju članka 59. stavka 1. točke (a) Uredbe 2017/1001, u vezi s njezinim člankom 7. stavkom 1. točkama (b), (c) i (d).

21

Osoba KP je na raspravi održanoj pred Landgerichtom München (Zemaljski sud u Münchenu) povukla tužbu zbog povrede.

22

Osoba TV i Općina Bodman‑Ludwigshafen ostale su pri svojim protutužbama unatoč tom povlačenju te je Landgericht München (Zemaljski sud u Münchenu) presudom od 10. ožujka 2020. smatrao da su te protutužbe dopuštene, proglasio je osporavani žig ništavim u pogledu usluga iz razreda 41. i navedene zahtjeve odbio u preostalom dijelu.

23

Općina Bodman‑Ludwigshafen podnijela je žalbu protiv te presude Oberlandesgerichtu München (Visoki zemaljski sud u Münchenu, Njemačka), sudu koji je uputio zahtjev, kako bi osporavani žig bio proglašen ništavim i u odnosu na usluge iz razreda 35. i 43.

24

U svojoj odluci sud koji je uputio zahtjev navodi da je na njemu da prethodno ocijeni dopuštenost protutužbi koje su podnijeli tuženici s obzirom na povlačenje tužbe osobe KP, pri čemu ističe da u tom pogledu nije vezan odlukom prvostupanjskog suda.

25

U tom pogledu, pozivajući se na smisao i svrhu protutužbe predviđene Uredbom 2017/1001, sud koji je uputio zahtjev izražava sumnje o mogućnosti da sud za žigove Europske unije odlučuje o takvoj protutužbi kada je tužba zbog povrede na koju je podnesena protutužba povučena.

26

Konkretnije, sud koji je uputio zahtjev podsjeća da je registracija žiga Europske unije akt tijela Europske unije i da nacionalni sudovi nisu nadležni za poništavanje tih akata, osim u isključivo predviđenim iznimnim slučajevima poput podnošenja protutužbe, što je, osim toga, potvrđeno u stavku 7. članka 128. Uredbe 2017/1001. Naime, prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, EUIPO u tom području ima „načelnu nadležnost” koja mu se dodjeljuje „u prvom redu”. To osobito proizlazi iz članka 63. stavka 1. Uredbe 2017/1001.

27

Sud koji je uputio zahtjev ističe da, prema prevladavajućem stavu u njemačkoj pravnoj doktrini, slučaj kao što je ovaj nije obuhvaćen Uredbom 2017/1001, nego, na temelju članka 129. stavka 3. te uredbe, pravilima kojima se uređuje njemački građanski postupak i, konkretnije, člankom 261. stavkom 3. točkom 2. ZPO‑a, prema kojem je nadležnost suda za žigove Europske unije uspostavljena zbog podnošenja protutužbe neovisna o ishodu tužbe zbog povrede i stoga ne može prestati postojati u slučaju povlačenja potonje.

28

Međutim, prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, potreba da se tuženiku omogući da se brani više ne postoji kada, zbog povlačenja tužbe, sud za žigove Europske unije više ne treba odlučivati o tužbi zbog povrede. To je tumačenje, osim toga, potkrijepljeno presudom od 19. listopada 2017., Raimund (C‑425/16, EU:C:2017:776). Stoga se nacionalno postupovno pravo primjenjuje samo dok je u tijeku postupak po tužbi predviđen pravom Unije. Osim toga, takvo tumačenje tužitelja ne bi prekomjerno i neproporcionalo opteretilo jer će i dalje imati mogućnost pokrenuti postupak pred EUIPO‑om na temelju članka 63. Uredbe 2017/1001.

29

U tim je okolnostima Oberlandesgericht München (Visoki zemaljski sud u Münchenu) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:

„Treba li članak 124. točku (d) i članak 128. [Uredbe 2017/1001] tumačiti na način da je sud za žigove [Europske] unije nadležan za odlučivanje o proglašavanju ništavosti žiga [Europske] unije koje se traži protutužbom u smislu članka 128. [Uredbe 2017/1001] čak i nakon što se valjano povukla tužba zbog povrede tog žiga [Europske] unije u smislu članka 124. točke (a) [te uredbe]?”.

30

Svojim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 124. točke (a) i (d) i članak 128. Uredbe 2017/1001 tumačiti na način da sud za žigove Europske unije, pred kojim je pokrenut postupak zbog povrede na temelju žiga Unije čija se valjanost osporava protutužbom za proglašavanje žiga ništavim, ostaje nadležan za odlučivanje o valjanosti tog žiga unatoč povlačenju glavne tužbe.

31

Kako bi se odgovorilo na to pitanje, valja pojasniti smisao i doseg pojma „protutužba” u smislu te uredbe.

32

Prema ustaljenoj sudskoj praksi, iz zahtjeva za ujednačenu primjenu prava Unije kao i načela jednakosti proizlazi da pojmovi iz odredbe prava Unije koja ne sadržava nikakvo izričito upućivanje na pravo država članica radi utvrđivanja svojeg smisla i dosega moraju u cijeloj Uniji imati autonomno i ujednačeno tumačenje. Usto, utvrđivanje značenja i dosega pojmova za koje pravo Unije ne daje nikakvu definiciju treba provesti u skladu s njihovim uobičajenim smislom, uzimajući u obzir kontekst u kojem se oni koriste i ciljeve postavljene propisom kojem pripadaju (presuda od 27. siječnja 2022., Zinātnes parks, C‑347/20, EU:C:2022:59, t. 42. i navedena sudska praksa).

33

Međutim, Uredba 2017/1001 ne sadržava izričito upućivanje na pravo država članica u pogledu smisla i dosega koji valja pripisati tom pojmu. Navedeni pojam stoga treba smatrati autonomnim pojmom prava Unije i treba ga ujednačeno tumačiti na njezinu području (presude od 3. rujna 2014., Deckmyn i Vrijheidsfonds, C‑201/13, EU:C:2014:2132, t. 15. i navedena sudska praksa te od 25. studenoga 2021., État Luxembourgeois (Informacije o skupini poreznih obveznika), C‑437/19, EU:C:2021:953, t. 50. i navedena sudska praksa).

34

Upućivanje iz članka 129. stavka 3. Uredbe 2017/1001 na nacionalna postupovna pravila, ako tom uredbom „nije drukčije određeno”, to utvrđenje ne može dovesti u pitanje.

35

Naime, ne može se pretpostaviti da navedena uredba ne daje odgovor na pitanje postoji li protutužba unatoč povlačenju tužbe zbog povrede nakon koje je bila podnesena. Odgovor na to pitanje ovisi upravo o dosegu koji je zakonodavac Unije želio dodijeliti tom pravnom sredstvu.

36

Stoga, u nedostatku definicije pojma „protutužba” u Uredbi 2017/1001, valja istaknuti, kao prvo, da se on obično odnosi, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 37. svojeg mišljenja i kao što to potvrđuju pojmovi koji su korišteni, među ostalim, u verzijama predmetnih odredbi te uredbe na danskom jeziku (Modkrav), na njemačkom jeziku (Widerklage), na grčkom jeziku (ανταγωγή) i na engleskom jeziku (counterclaim), kao protuzahtjev koji tuženik u postupku koji je protiv njega pokrenuo tužitelj podnosi istom sudu.

37

Kao drugo, kad je riječ o kontekstu u kojem se te odredbe nalaze, valja, kao prvo, istaknuti da, kao što je to navedeno u uvodnoj izjavi 32. Uredbe 2017/1001, njezin članak 122. donosi pravila Unije u području nadležnosti, priznavanja i izvršenja sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima koja se primjenjuju na postupke koji se odnose na žigove Europske unije. Stoga, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točkama 50. i 51. svojeg mišljenja, pojam „protutužba” u smislu Uredbe 2017/1001 treba tumačiti na način koji je u skladu s tim pravilima i s relevantnom sudskom praksom.

38

U tom pogledu iz sudske prakse koja se odnosi na sustav uspostavljen Konvencijom od 27. rujna 1968. o nadležnosti i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL 1972., L 299, str. 32.), kako je izmijenjena i kasnije preuzeta Uredbom Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL 2001., L 12, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 30.) i Uredbom br. 1215/2012, proizlazi da protutužbu ne treba zamjenjivati s jednostavnim sredstvom obrane. Iako je podnesena u okviru postupka koji je pokrenut drugim pravnim sredstvom, ona je zaseban i samostalan zahtjev, koji je neovisan o glavnom zahtjevu i po kojem se može nastaviti postupati čak i ako glavni podnositelj zahtjeva bude odbijen (vidjeti u tom smislu presudu od 12. listopada 2016., Kostanjevec, C‑185/15, EU:C:2016:763, t. 32. i navedenu sudsku praksu).

39

S obzirom na prethodno navedeno, valja smatrati da pojam „protutužba” u smislu Uredbe 2017/1001 treba shvatiti kao pravno sredstvo koje je doduše uvjetovano podnošenjem tužbe zbog povrede i koje je stoga s njom povezano. Međutim, tim pravnim sredstvom želi se proširiti predmet spora i priznati zahtjev koji je poseban i samostalan u odnosu na glavni zahtjev, među ostalim kako bi se proglasila ništavost predmetnog žiga.

40

Stoga, podrazumijevajući proširenje predmeta spora i unatoč toj povezanosti između glavne tužbe i protutužbe, potonja postaje samostalna i postoji u slučaju povlačenja tužbe. Protutužba se stoga razlikuje od jednostavnog sredstva obrane i njezin ishod ne ovisi o ishodu tužbe zbog povrede povodom koje je podnesena.

41

Kao drugo, iz opće strukture Uredbe br. 2017/1001 proizlazi da je upotrebom pojma „protutužba” u okviru te uredbe zakonodavac Unije imao namjeru pripisati mu smisao i doseg istovjetan onomu koji su pojašnjeni u točkama 36. do 39. ove presude.

42

Točno je, kao što to ističe sud koji je uputio zahtjev, da navedena uredba EUIPO‑u pridržava isključivu nadležnost u području registracije žigova Europske unije i prigovora na tu registraciju (presuda od 21. srpnja 2016., Apple and Pear Australia i Star Fruits Diffusion/EUIPO, C‑226/15 P, EU:C:2016:582, t. 50.). Međutim, to nije slučaj u području valjanosti tih žigova. Iako se ista uredba u načelu opredjeljuje za centralizaciju obrade zahtjeva za proglašavanje žigova ništavima i zahtjeva za opoziv pred EUIPO‑om, to je načelo ipak ograničeno te je nadležnost za proglašavanje ništavosti ili opoziv žiga Europske unije, na temelju članaka 63. i 124. uredbe 2017/1001, podijeljena na sudove za žigove Europske unije, koje su države članice odredile u skladu s njezinim člankom 123. stavkom 1. i EUIPO (vidjeti po analogiji presudu od 16. veljače 2012., Celaya Emparanza y Galdos International, C‑488/10, EU:C:2012:88, t. 48.).

43

U tom pogledu, uzimajući u obzir dvojbe koje je izrazio sud koji je uputio zahtjev u pogledu točnog dosega te podjele nadležnosti, valja još naglasiti da nadležnost dodijeljena tim sudovima za žigove predstavlja izravnu primjenu pravila o dodjeli nadležnosti predviđenog Uredbom 2017/1001 i ne može se stoga smatrati „iznimkom” nadležnosti EUIPO‑a u tom području.

44

Osim toga, nadležnosti o kojima je riječ izvršavaju se u skladu s načelom prvenstva tijela pred kojim se vodi postupak. Naime, u skladu s člankom 132. stavkom 1. i stavkom 2. prvom rečenicom Uredbe 2017/1001 i „[o]sim ako postoje posebni razlozi za nastavak postupka”, tijelo nadležno u prvom stupnju u sporu o valjanosti žiga Europske unije nadležno je u tom slučaju.

45

Činjenica da, na temelju članka 128. stavka 7. Uredbe 2017/1001, nositelj žiga čija se valjanost osporava pred sudom za žigove Europske unije protutužbom može osigurati da se odluka o valjanosti tog žiga donese na kraju postupka pred EUIPO‑om ne dovodi u pitanje to načelo prvenstva. Kao što to proizlazi iz samog teksta te odredbe, ona priznaje jednostavnu mogućnost zastoja postupka jer sud za žigove Europske unije može također odlučiti o protutužbi.

46

Isto vrijedi i za slučaj iz stavka 2. druge rečenice članka 132. te uredbe. Naime, sud za žigove Europske unije mora zastati s postupkom koji se pred njim vodi samo ako je zahtjev za opoziv ili proglašenje ništavosti predmetnog žiga Europske unije već bio podnesen EUIPO‑u prije nego što je podnesena protutužba, u skladu s člankom 128. stavkom 4. navedene uredbe.

47

Stoga, s obzirom na sustav podjele nadležnosti opisan u točkama 42. do 46. ove presude, valja primijetiti da je, u okviru sustava uspostavljenog Uredbom 2017/1001, kojom je, u skladu s njezinom uvodnom izjavom 4. i člankom 1. stavkom 2., uspostavljen jedinstveni karakter žiga Europske unije, zakonodavac Unije namjeravao, kao i EUIPO‑u, sudovima za žigove Europske unije na temelju njihovih odluka o protutužbama povjeriti nadležnost za provjeru valjanosti žigova Europske unije.

48

U tom pogledu, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 32. te uredbe, odluke o valjanosti žiga Europske unije imaju učinak erga omnes u cijeloj Uniji, i kad potječu od EUIPO‑a i kad su donesene temeljem protutužbe podnesene sudu za žigove Europske unije (vidjeti u tom smislu presudu od 19. listopada 2017., Raimund, C‑425/16, EU:C:2017:776, t. 28. i 29.).

49

Taj učinak erga omnes potvrđen je u članku 128. stavku 6. navedene uredbe, koji predviđa da sud za žigove Europske unije mora proslijediti presliku pravomoćne odluke na temelju protutužbe za opoziv ili za proglašavanje žiga Europske unije ništavim EUIPO‑u koji tu odluku mora upisati u registar i poduzeti potrebne mjere kako bi postupio u skladu s njezinom izrekom (vidjeti u tom smislu presudu od 19. listopada 2017., Raimund, C‑425/16, EU:C:2017:776, t. 30.).

50

S druge strane, odluka suda za žigove Europske unije donesena povodom tužbe zbog povrede ima učinke samo inter partes, zbog čega takva odluka, jednom kad postane konačna, obvezuje samo stranke koje su sudjelovale u tom postupku (vidjeti u tom smislu presudu od 19. listopada 2017., Raimund, C‑425/16, EU:C:2017:776, t. 31.).

51

Tako je Sud presudio da je takav sud dužan odlučiti o protutužbi za proglašavanje žiga Europske unije ništavim koja je podnesena u skladu s člankom 128. stavkom 1. Uredbe 2017/1001 u okviru tužbe zbog povrede tog žiga u smislu članka 124. točke (a) te uredbe prije nego što može odlučiti o potonjoj tužbi koja se pobija na temelju istog apsolutnog razloga za ništavost (vidjeti u tom smislu presudu od 19. listopada 2017., Raimund, C‑425/16, EU:C:2017:776, t. 33. i 34.).

52

S obzirom na posebnosti sustava kojima je uređena protutužba, tumačenje tog samostalnog pravnog sredstva čiji je predmet ocjena valjanosti žigova Europske unije na način da nositelj žiga Europske unije može, odstupajući od svoje tužbe zbog povrede, sudu za žigove Europske unije uskratiti mogućnost da odlučuje o protutužbi za proglašavanje žiga ništavim podnesenoj u okviru te tužbe značilo bi nepoštovanje dosega nadležnosti koju je zakonodavac namjeravao dodijeliti sudovima za žigove Europske unije. Stoga iz opće strukture Uredbe 2017/1001 proizlazi da takav zahtjev i dalje postoji u slučaju povlačenja glavne tužbe.

53

Naposljetku, kao treće, smisao i doseg pojma „protutužba” u smislu Uredbe 2017/1001, kako su pojašnjeni u točkama 39. i 52. ove presude, potvrđeni su ciljevima Uredbe 2017/1001.

54

S jedne strane, iz sudske prakse koja se odnosi na sustav uspostavljen Konvencijom od 27. rujna 1968., kako je izmijenjena i preuzeta Uredbama 44/2001 i 1215/2012 proizlazi to da, radi dobrog sudovanja, mogućnost podnošenja protutužbe omogućava strankama da tijekom istog postupka i pred istim sucem riješe sve svoje recipročne zahtjeve koji imaju zajedničko podrijetlo i pritom osobito ima za cilj izbjegavati suvišne i višestruke postupke koji podrazumijevaju rizik kontradiktornih presuda (vidjeti u tom smislu presude od 31. svibnja 2018., Nothartová, C‑306/17, EU:C:2018:360, t. 21. i 22. i navedenu sudsku praksu i od 21. lipnja 2018., Petronas Lubricants Italy, C‑1/17, EU:C:2018:478, t. 29. i navedenu sudsku praksu). Međutim, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 32. Uredbe 2017/1001, takvi su ciljevi obuhvaćeni sustavom koji je njome predviđen u cijelosti i, konkretnije, njezinim člancima 124. i 128.

55

Iz toga slijedi da ostvarenje tih ciljeva podrazumijeva da sud za žigove Europske unije mora moći odlučiti o zahtjevu koji je tuženik podnio protiv tužbe zbog povrede u protutužbi za proglašavanje predmetnog žiga Europske unije ništavim unatoč povlačenju glavne tužbe.

56

Nasuprot tomu, primoravanje stranke koja je podnijela protutužbu da pokrene postupak pred EUIPO‑om u slučaju povlačenja glavnog podnositelja zahtjeva kako bi se osiguralo da se u budućnosti više ne mora braniti u odnosu na njega bilo bi protivno načelu ekonomičnosti postupka.

57

S druge strane, tumačenje pojma „protutužba” na način da u slučaju povlačenja glavne tužbe više ne bi bilo moguće da sud za žigove Europske unije odlučuje o protutužbi za proglašavanje žiga ništavim, omogućilo bi nositelju žiga Europske unije da odustajanjem od postupka zbog povrede koji je sam pokrenuo, nastavi, ovisno o slučaju u zloj vjeri, iskorištavati žig Europske unije koji je mogao biti registriran protivno apsolutnim razlozima za odbijanje registracije iz članka 7. stavka 1. Uredbe 2017/1001. Takva situacija ugrozila bi učinkovito ostvarenje ciljeva koji se nastoje postići navedenom uredbom (vidjeti u tom smislu rješenje od 30. travnja 2015., Castel Frères/EUIPO, C‑622/13 P, neobjavljeno, EU:C:2015:297, t. 46. i 47. i navedenu sudsku praksu).

58

S obzirom na sva prethodna razmatranja, na postavljeno pitanje valja odgovoriti tako da članak 124. točke (a) i (d) i članak 128. Uredbe 2017/1001 treba tumačiti na način da sud za žigove Europske unije, pred kojim se vodi postupak zbog povrede na temelju žiga Europske unije čija se valjanost osporava protutužbom za proglašavanje žiga ništavim, ostaje nadležan za odlučivanje o valjanosti tog žiga unatoč povlačenju glavne tužbe.

59

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (peto vijeće) odlučuje:

Članak 124. točke (a) i (d) i članak 128. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije

treba tumačiti na način da:

sud za žigove Europske unije, pred kojim se vodi postupak zbog povrede na temelju žiga Europske unije čija se valjanost osporava protutužbom za proglašavanje žiga ništavim, ostaje nadležan za odlučivanje o valjanosti tog žiga unatoč povlačenju glavne tužbe.