–

za Asociaţia „Forumul Judecătorilor din România”, D. Călin i L. Zaharia, u svojstvu agenata,

–

za Consiliul Superior al Magistraturii, M. B. Mateescu, u svojstvu agenta,

–

za poljsku vladu, B. Majczyna, u svojstvu agenta,

–

za Europsku komisiju, K. Herrmann, I. Rogalski i P. J. O. Van Nuffel, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 2. i članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a, članka 267. UFEU‑a, članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja) i Odluke Komisije 2006/928/EZ od 13. prosinca 2006. o uspostavi mehanizma za suradnju i provjeru napretka Rumunjske u ispunjavanju posebnih mjerila [u] području reforme pravosuđa i borbe protiv korupcije (SL 2006., L 354, str. 56.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 65., str. 53.).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između, s jedne strane, Asociaţije „Forumul Judecătorilor din România” (Udruga „Forum sudaca Rumunjske”) i osobe YN te, s druge strane, Consiliula Superior al Magistraturii (Vrhovno sudbeno vijeće, Rumunjska) (u daljnjem tekstu: CSM) u pogledu zakonitosti Odluke br. 1348 od 17. rujna 2019. Odjela CSM‑a za suce kojom se odobrava Uredba o organizaciji i provedbi natječaja za napredovanje sudaca (u daljnjem tekstu: Odluka br. 1348).

3

Člankom 2. Ugovora između država članica Europske unije i Republike Bugarske i Rumunjske o pristupanju Republike Bugarske i Rumunjske Europskoj uniji (SL 2005., L 157, str. 11., u daljnjem tekstu: Ugovor o pristupanju), koji je potpisan 25. travnja 2005. i stupio na snagu 1. siječnja 2007., u stavcima 2. i 3. određuje se:

„2.   Uvjeti primanja u članstvo i prilagodbe Ugovorâ na kojima se Unija temelji koje [pristupanje] povlači za sobom, a koji će se primjenjivati od dana pristupanja do dana stupanja na snagu Ugovora o Ustavu za Europu, utvrđeni su u Aktu priloženom ovom Ugovoru. Odredbe tog Akta čine sastavni dio ovog Ugovora.

3.   […]

Akti doneseni prije stupanja na snagu Protokola iz članka 1. stavka 3. na temelju ovog Ugovora ili Akta iz stavka 2. ostaju na snazi i njihovi pravni učinci zadržavaju se do izmjene ili stavljanja izvan snage tih akata.” [neslužbeni prijevod]

4

Članak 3. tog ugovora glasi kako slijedi:

„Odredbe o pravima i obvezama država članica te ovlastima i nadležnostima institucija Unije, kako su utvrđene u ugovorima kojih Republika Bugarska i Rumunjska postaju stranke, primjenjuju se i na ovaj Ugovor.” [neslužbeni prijevod]

5

Člankom 4. stavcima 2. i 3. navedenog ugovora predviđa se:

„2.   Ovaj ugovor stupa na snagu 1. siječnja 2007. pod uvjetom da su sve isprave o ratifikaciji položene prije tog datuma.

[…]

3.   Neovisno o stavku 2., institucije Unije mogu prije pristupanja donijeti mjere iz […] članaka 37. i 38. […] Protokola iz članka 1. stavka 3. Te su mjere donesene na temelju istovjetnih odredbi iz […] članaka 37. i 38. […] akta iz članka 2. stavka 2., prije stupanja na snagu Ugovora o Ustavu za Europu.

Te mjere stupaju na snagu samo podložno stupanju na snagu ovog ugovora i na dan njegova stupanja na snagu.” [neslužbeni prijevod]

6

U članku 37. Akta o uvjetima pristupanja Europskoj uniji Republike Bugarske i Rumunjske i prilagodbama Ugovora na kojima se temelji Europska unija (SL 2005., L 157, str. 203.) navodi se:

„Ako […] Rumunjska ne ispuni obveze preuzete u okviru pregovora o pristupanju, uključujući obveze u bilo kojoj sektorskoj politici koja se odnosi na gospodarske aktivnosti s prekograničnim učinkom, i time uzrokuje ozbiljnu povredu funkcioniranja unutarnjeg tržišta ili neposrednu opasnost od takve povrede, Komisija može, do kraja razdoblja od najviše tri godine od dana pristupanja, na obrazloženi zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu, poduzeti odgovarajuće mjere.

Mjere moraju biti proporcionalne te se prednost daje mjerama koje najmanje ometaju funkcioniranje unutarnjeg tržišta i, kada je to prikladno, primjeni postojećih sektorskih zaštitnih mehanizama. Takve zaštitne mjere ne smiju se koristiti kao sredstvo proizvoljne diskriminacije ili kao prikriveno ograničavanje trgovine među državama članicama. Zaštitna odredba može se aktivirati i prije pristupanja na temelju rezultata praćenja te usvojene mjere stupaju na snagu na dan pristupanja, osim ako one predvide kasniji datum. Mjere se ne zadržavaju dulje nego što je to nužno, a u svakom slučaju ukidaju se kada se predmetna obveza ispuni. Mogu se, međutim, primjenjivati i nakon isteka razdoblja određenog u prvom stavku sve dok se predmetne obveze ne ispune. Kao odgovor na napredak koji dotična nova država članica postigne u ispunjavanju svojih obveza, Komisija može na odgovarajući način prilagoditi mjere. Komisija pravodobno obavješćuje Vijeće prije ukidanja zaštitnih mjera te u tom pogledu uzima u obzir sve primjedbe Vijeća.” [neslužbeni prijevod]

7

Člankom 38. tog akta predviđa se:

„Ako u […] Rumunjskoj postoje ozbiljni nedostaci ili neposredna opasnost od takvih nedostataka u prenošenju, stanju provedbe ili u primjeni okvirnih odluka ili bilo kojih drugih odgovarajućih obveza, instrumenata suradnje i odluka koje se odnose na uzajamno priznavanje u području kaznenog prava iz glave VI. Ugovora o EU‑u te direktiva i uredaba koje se odnose na uzajamno priznavanje u građanskim stvarima iz glave IV. Ugovora o EZ‑u, Komisija može, do kraja razdoblja od najviše tri godine od dana pristupanja, na obrazloženi zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu i nakon savjetovanja s državama članicama, poduzeti odgovarajuće mjere te odrediti uvjete i način njihove primjene.

Ne dovodeći u pitanje nastavak bliske pravosudne suradnje, te mjere mogu imati oblik privremene suspenzije primjene odgovarajućih odredaba i odluka u odnosima između […] Rumunjske i bilo koje druge države članice ili država članica. Zaštitna odredba može se aktivirati i prije pristupanja na temelju rezultata praćenja te usvojene mjere stupaju na snagu na dan pristupanja, osim ako one predvide kasniji datum. Mjere se ne zadržavaju dulje nego što je to nužno, a u svakom slučaju ukidaju se kada se nedostaci isprave. Mogu se, međutim, primjenjivati i nakon isteka razdoblja određenog u prvom stavku sve dok ti nedostaci postoje. Kao odgovor na napredak koji dotična nova država članica postigne u ispravljanju utvrđenih nedostataka, Komisija može na odgovarajući način prilagoditi mjere nakon savjetovanja s državama članicama. Komisija pravodobno obavješćuje Vijeće prije ukidanja zaštitnih mjera te u tom pogledu uzima u obzir eventualne primjedbe Vijeća.” [neslužbeni prijevod]

8

Prema članku 1. Odluke 2006/928:

„Rumunjska izvješćuje, do 31. ožujka svake godine, a prvi put do 31. ožujka 2007., Komisiju o napretku u ispunjavanju svakog mjerila predviđenog Prilogom.

Komisija može, u bilo koje vrijeme, pružiti tehničku pomoć putem različitih aktivnosti ili prikupiti i razmijeniti informacije o mjerilima. Osim toga, Komisija može, u svako vrijeme, u tu svrhu organizirati stručnu misiju u Rumunjsku. Rumunjska tijela su u tom kontekstu dužna osigurati potrebnu potporu.”

9

Člankom 2. te odluke određuje se:

„Komisija će prvi put u lipnju 2007. priopćiti Europskom parlamentu i Vijeću svoje komentare i nalaze o izvješću Rumunjske.

Komisija će nakon toga podnijeti izvješće prema potrebi, a najmanje svakih šest mjeseci.”

10

U Prilogu navedenoj odluci predviđa se:

„Mjerila iz članka 1. koje Rumunjska treba ispuniti:

[…]”

11

Člankom 43. stavcima 1. i 2. Legee br. 303/2004 privind statutul judecătorilor și procurorilor (Zakon br. 303/2004 o statusu sudaca i državnih odvjetnika) od 28. lipnja 2004. (Monitorul Oficial al României, dio I., br. 826 od 13. rujna 2005.), u verziji prije stupanja na snagu 18. listopada 2018. Legee br. 242/2018 (Zakon br. 242/2018) od 12. listopada 2018. (Monitorul Oficial al României, dio I., br. 868 od 15. listopada 2018.), predviđa se:

„(1)   Napredovanje sudaca i državnih odvjetnika provodi se samo putem natječaja koji se organizira na nacionalnoj razini, u okviru raspoloživih slobodnih radnih mjesta na višim i žalbenim sudovima ili, ovisno o slučaju, u državnim odvjetništvima.

(2)   Vrhovno sudbeno vijeće, svake godine ili po potrebi, organizira natječaj za napredovanje sudaca i državnih odvjetnika putem Institutaula Naţional al Magistraturii [(Nacionalni pravosudni institut)].”

12

Člankom 46. tog zakona predviđa se:

„(1)   Natječaj za napredovanje sastoji se od pisanih ispita za provjeru teorijskog i praktičnog znanja.

(2)   Ispiti se odnose na:

(3)   Postupak provedbe natječaja, uključujući način osporavanja rezultata, utvrđen je Uredbom o organizaciji i provedbi natječaja za napredovanje sudaca i državnih odvjetnika.

[…]”

13

Zakonom br. 242/2018 izmijenjeni su, među ostalim, članci 43. do 46. Zakona br. 303/2004 te su u njega uneseni članci 46.1 do 46.3.

14

Člankom 43. Zakona br. 303/2004, kako je izmijenjen Zakonom br. 242/2018, (u daljnjem tekstu: izmijenjeni Zakon br. 303/2004) određuje se:

„Natječaj za napredovanje sudaca i državnih odvjetnika organiziraju svake godine ili po potrebi odgovarajući odjeli Vrhovnog sudbenog vijeća putem Nacionalnog pravosudnog instituta.”

15

Člankom 44. stavkom 1. tog zakona predviđa se:

„Na natječaju za napredovanje bez premještaja u neposredno viši profesionalni razred mogu sudjelovati suci i državni odvjetnici koji su tijekom posljednjeg ocjenjivanja dobili ocjenu ‚vrlo dobar’, u posljednje tri godine nisu stegovno kažnjavani i ispunjavaju minimalne uvjete u pogledu radnog staža […]”

16

U članku 46. stavcima 1. i 2. navedenog zakona propisuje se:

„(1)   Natječaj za napredovanje bez premještaja sastoji se od pisanog ispita.

(2)   Postupak provedbe natječaja, uključujući način osporavanja rezultata i područja koja su ovisno o specijalizaciji suca ili državnog odvjetnika obuhvaćena pisanim ispitom iz stavka 1., utvrđen je Uredbom o organizaciji i provedbi natječaja za napredovanje sudaca i državnih odvjetnika.

[…]”

17

Člankom 46.1 stavkom 1. izmijenjenog Zakona br. 303/2004 predviđa se:

„Stvarno napredovanje sudaca i državnih odvjetnika provodi se samo putem natječaja koji se organizira na nacionalnoj razini, u okviru slobodnih radnih mjesta na višim i žalbenim sudovima ili, ovisno o slučaju, u državnim odvjetništvima.”

18

Člankom 46.2 stavkom 1. tog zakona određuje se:

„U slučaju napredovanja na dužnost suca žalbenog suda, državnog odvjetnika tog suda ili državnog odvjetništva pri Înalta Curteom de Casație si Juție [(Vrhovni kasacijski sud)], na natječaju za stvarno napredovanje na neposredno viši sud i državno odvjetništvo mogu sudjelovati suci i državni odvjetnici koji su tijekom posljednjeg ocjenjivanja dobili ocjenu ‚vrlo dobar’, u posljednje tri godine nisu stegovno kažnjavani, stekli su odgovarajući profesionalni razred suda ili državnog odvjetništva za koji traže napredovanje i najmanje su dvije godine stvarno obavljali svoje dužnosti pred hijerarhijski nižim sudom ili državnim odvjetništvom.”

19

U članku 46.3 stavcima 1. i 2. navedenog zakona propisano je:

„(1)   Natječaj za stvarno napredovanje sastoji se od polaganja ispita kojim se ocjenjuje rad i postupanje kandidata tijekom posljednje tri godine.

(2)   Postupak organizacije i provedbe natječaja, uključujući odbore za odabir i njihov sastav, područja koja se provjeravaju ispitom iz stavka 1. te način određivanja i osporavanja rezultata utvrđuju se uredbom iz članka 46. stavka 2.

[…]”

20

U skladu s člankom 106. točkom f) istog zakona:

„Vrhovno sudbeno vijeće odlukom objavljenom u Monitorul Oficial al României, dio I., odobrava:

[…]

[…]”

21

Odjel CSM‑a za suce donio je 17. rujna 2019., na temelju članka 46.3 stavka 2. i članka 106. točke f) izmijenjenog Zakona br. 303/2004, Odluku br. 1348 o odobravanju Uredbe o organizaciji i provedbi natječaja za napredovanje sudaca (u daljnjem tekstu: Uredba o natječaju za napredovanje sudaca).

22

Uredba o natječaju za napredovanje sudaca predviđa napredovanje u dvama koracima: s jedne strane, takozvano napredovanje „bez premještaja”, odnosno napredovanje u neposredno viši profesionalni razred, koje je uređeno poglavljem II. te uredbe; s druge strane, takozvano „stvarno” napredovanje, uređeno poglavljem III. navedene uredbe, koje uspješnim kandidatima koji su već napredovali „bez premještaja” i koji na temelju toga posjeduju potreban profesionalni razred omogućuje da doista budu raspoređeni na viši sud.

23

U slučaju napredovanja na dužnost suca žalbenog suda, na natječaju za stvarno napredovanje mogu sudjelovati suci koji su tijekom posljednjeg ocjenjivanja dobili ocjenu „foarte bine” („vrlo dobar”), u posljednje tri godine nisu stegovno kažnjavani, po završetku natječaja za napredovanje „bez premještaja” stekli su odgovarajući profesionalni razred za sud za koji traže napredovanje i najmanje su dvije godine stvarno obavljali svoje dužnosti u hijerarhijski nižem sudu.

24

Iako postupak napredovanja „bez premještaja” uključuje natječaj koji se temelji na pisanom ispitu teoretskog i praktičnog znanja, postupak „stvarnog” napredovanja temelji se na ocjeni rada i postupanja kandidata tijekom posljednje tri godine njihova rada.

25

To ocjenjivanje provodi povjerenstvo sastavljeno od predsjednika predmetnog žalbenog suda i četiriju članova tog suda čija specijalizacija odgovara specijalizaciji odjela u kojima se provodi natječaj za slobodna radna mjesta, pri čemu se ti članovi imenuju na prijedlog upravnog tijela predmetnog žalbenog suda.

26

Ocjena rada sudačkog kandidata temelji se na trima kriterijima: (i.) sposobnost analize i sinteze te dosljednost u vlastitom izražavanju; (ii.) jasnoća i logika argumentiranja, argumentirana analiza zahtjeva i obrane stranaka, poštovanje sudske prakse Înalta Curtee de Casație și Justiție (Vrhovni kasacijski sud) i žalbenih sudova, i (iii.) poštovanje razumnih rokova za obradu predmeta i izradu odluka. Ocjena rada nosi najviše 60 bodova, što je najviše 20 bodova za svaki od triju kriterija.

27

Ispunjavanje prvih dvaju kriterija utvrđuje se analizom sudskih odluka koje je sudački kandidat donio u posljednje tri godine službe. Ta se analiza provodi na uzorku od deset odluka koje su nasumično odabrane pomoću računalne aplikacije, i to na temelju ujednačenih kriterija koje je utvrdilo povjerenstvo za ocjenjivanje. Odluke odabrane u tu svrhu trebaju biti relevantne za profesionalnu djelatnost kandidata, odnositi se na različite predmete i biti donesene, koliko je to moguće, u različitim fazama postupka.

28

Osim tako odabranih odluka, u obzir se uzima i obrazloženo mišljenje odjela koji odgovara kandidatovoj specijalizaciji na višem sudu od onoga u kojem zasjeda. U tu se svrhu predsjednik odjela savjetuje sa sucima navedenog odjela, poštujući povjerljivost izraženih mišljenja, i rezultat bilježi u izvješće koje se prosljeđuje povjerenstvu za ocjenjivanje. To mišljenje ima samo savjetodavnu vrijednost.

29

Kad je riječ o trećem kriteriju, koji se odnosi na poštovanje rokova, ocjena se temelji na nizu statističkih podataka i drugih dokumenata koje dostavlja sud u kojem kandidat zasjeda, a koji se odnose na sljedeća područja: (i.) što se tiče kandidatova rada: broj rasprava, broj predmeta u kojima je sudac sudjelovao, broj riješenih predmeta, broj donesenih odluka, broj odluka koje nisu obrazložene u roku, prosječan broj dana prekoračenja rokova, prosječno vrijeme potrebno kandidatu za rješavanje predmeta, druge aktivnosti koje kandidat obavlja u okviru svoje dužnosti, (ii.) što se tiče rada suda kojem pripada odjel u kojem je sudac obnašao dužnost: prosječan broj predmeta po sucu, prosječan broj sudjelovanja na raspravama, prosječno vrijeme rješavanja po vrsti predmeta, prosječan broj odluka koje su suci donijeli i prosječan broj odluka koje nisu donesene u roku.

30

Povjerenstvo ocjenjuje postupanje sudačkog kandidata na temelju dvaju kriterija: (i) primjerenost stava prema strankama u postupku, odvjetnicima, vještacima i usmenim prevoditeljima tijekom rasprava i drugih profesionalnih aktivnosti, primjerenost upotrijebljenog tona, uljudnost, nepostojanje prezrivog stava ili drskog ponašanja, sposobnost rješavanja situacija do kojih dolazi u sudnici, (ii.) sposobnost suradnje s drugim članovima vijeća te ponašanje i komunikacija s drugim sucima i članovima osoblja kako suda na kojem kandidat obnaša dužnost tako i drugih sudova, neovisno o tome jesu li oni hijerarhijski viši ili niži. Ocjena postupanja nosi najviše 40 bodova, što je najviše 20 bodova za svaki od dvaju kriterija.

31

Ocjena postupanja kandidata s obzirom na dva prethodno navedena kriterija temelji se na snimkama s rasprava kojima je kandidat predsjedao, mišljenju odjela i/ili, prema potrebi, suda u kojem je kandidat obavljao svoje dužnosti tijekom razmatranog razdoblja, informacijama iz njegova profesionalnog dosjea i svim drugim informacijama o kandidatu koje se mogu provjeriti.

32

U tu svrhu Povjerenstvo za ocjenjivanje traži informacije koje su mu potrebne za donošenje ocjene postupanja kandidata, i to od sudova na kojima je on radio tijekom predmetnog razdoblja, Uprave za ljudske resurse CSM‑a i Inspecție Judiciară (Pravosudna inspekcija). Navedeno povjerenstvo odabire uzorak rasprava kojima je kandidat predsjedao i zahtijeva odgovarajuće snimke. Usto, kako bi se dobilo mišljenje odjela ili, ako odjel ne postoji, suda unutar kojeg je kandidat obavljao svoje dužnosti, provode se savjetovanja s osobljem odjela ili suda poštujući povjerljivost iznesenih mišljenja, a rezultat navedenih savjetovanja bilježi se u potpisano i datirano izvješće koje sadržava elemente koji se mogu provjeriti.

33

Po završetku postupka povjerenstvo za ocjenjivanje sastavlja nacrt obrazloženog izvješća u kojem su navedene ocjene dodijeljene za pet predmetnih kriterija (odnosno tri kriterija ocjene rada i dva kriterija ocjene postupanja), kao i ukupna ocjena koju je kandidat dobio od najviše 100 bodova. Nacrt izvješća šalje se kandidatu, koji zatim razgovara s povjerenstvom za ocjenjivanje o točkama koje su navedene u tom nacrtu. Ako kandidat ima primjedbe na nacrt izvješća, mora ih iznijeti na tom razgovoru i u pisanom obliku. Nakon razgovora povjerenstvo za ocjenjivanje razmatra sve iznesene primjedbe i druge točke koje proizlaze iz razgovora te sastavlja obrazloženo završno izvješće o ocjeni u kojem su navedene ocjene dobivene za svaki kriterij ocjenjivanja i ukupna ocjena. Navedeno izvješće dostavlja se kandidatu i CSM‑u.

34

Kandidat zatim može u roku od 48 sati od dana objave rezultata odjelu CSM‑a za suce podnijeti žalbu protiv ocjene koju je dobio prilikom ocjenjivanja. Taj odjel ispituje žalbu s obzirom na iznesene primjedbe i dokumente na kojima se temelji ocjena. Ako smatra da žalbu treba prihvatiti, on provodi novo ocjenjivanje kandidata na temelju istih kriterija i iste bodovne ljestvice kao što su oni određeni za postupak ocjenjivanja. Ako pak smatra da žalbu treba odbiti, ne provodi se novo ocjenjivanje kandidata.

35

Tužitelji iz glavnog postupka podnijeli su 12. studenoga 2019. Curtei de Apel Ploiești (Žalbeni sud u Ploieștiju, Rumunjska), sudu koji je uputio zahtjev, tužbu za djelomično poništenje Odluke br. 1348 u dijelu u kojem se njome mijenja postupak stvarnog napredovanja sudaca na više i žalbene sudove, pri čemu su prijašnji pisani ispiti zamijenjeni ocjenjivanjem rada i postupanja kandidata tijekom posljednje tri godine rada.

36

Tužitelji iz glavnog postupka smatraju da se novi postupak udaljava od načela napredovanja na temelju zasluga jer se temelji na diskrecijskim i subjektivnim ocjenama. Usto, davanje prevelike ovlasti predsjednicima žalbenih sudova dovodi do toga da se tim novim postupkom potiče odnos hijerarhijske podređenosti sudačkih kandidata za napredovanje u odnosu na članove viših sudova koji ocjenjuju njihov rad.

37

Tužitelji iz glavnog postupka smatraju da takva promjena u postupku napredovanja sudaca može ugroziti njihovu neovisnost. Konkretno, novi je postupak protivan pravu Unije i obvezama koje Rumunjska ima na temelju, među ostalim, mehanizma za suradnju i provjeru, koji je uspostavljen Odlukom 2006/928, i izvješća sastavljenih u okviru tog mehanizma.

38

U tom pogledu, s jedne strane, sud koji je uputio zahtjev želi znati jesu li mehanizam za suradnju i provjeru te navedena izvješća akti koje Sud može tumačiti.

39

S druge strane, taj sud izražava sumnju u pogledu usklađenosti sustava napredovanja kao što je onaj koji je uveden uredbom o kojoj je riječ u glavnom postupku s načelom neovisnosti sudaca.

40

U tim je okolnostima sud koji je uputio zahtjev odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

41

CSM tvrdi da sud koji je uputio zahtjev svojim prethodnim pitanjima traži od Suda da odluči o zakonitosti novog sustava napredovanja sudaca o kojem je riječ u glavnom postupku, a ne da protumači pravo Unije. Stoga, prema njegovu mišljenju, Sud nije nadležan odlučivati o tim pitanjima.

42

Poljska vlada pak tvrdi da navedena pitanja ulaze u područje ustrojstva pravosuđa, što je područje u kojem Unija nema nikakvu nadležnost.

43

U tom pogledu valja istaknuti da se ovaj zahtjev za prethodnu odluku nesumnjivo odnosi na tumačenje prava Unije, bilo da je riječ o odredbama primarnog prava (članak 2. i članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU‑a, članak 267. UFEU‑a te članak 47. Povelje) ili o odredbama sekundarnog prava (Odluka 2006/928).

44

K tomu, argumentacija poljske vlade u pogledu nepostojanja nadležnosti Unije u području ustrojstva pravosuđa zapravo se odnosi na sâm doseg i stoga tumačenje odredbi primarnog prava Unije obuhvaćenih upućenim pitanjima, čije je tumačenje očito u nadležnosti Suda na temelju članka 267. UFEU‑a.

45

Naime, Sud je već presudio da, iako je ustrojstvo pravosuđa u državama članicama u njihovoj nadležnosti, one su ipak prilikom izvršavanja te nadležnosti obvezne poštovati obveze koje za njih proizlaze iz prava Unije (presuda od 18. svibnja 2021, Asociația Forumul Judecătorilor din România i dr., C‑83/19, C‑127/19, C‑195/19, C‑291/19, C‑355/19 i C‑397/19, EU:C:2021:393, t. 111. i navedena sudska praksa).

46

S obzirom na prethodno navedeno, Sud je nadležan odgovoriti na postavljena pitanja.

47

CSM osporava dopuštenost prvog i drugog pitanja jer odgovori na ta pitanja jasno proizlaze iz sudske prakse Suda.

48

Osim toga, CSM tvrdi da je treće i četvrto pitanje nedopušteno jer tumačenje prava Unije koje je zatražio sud koji je uputio zahtjev nema nikakve veze s činjeničnim stanjem glavnog postupka. Naime, treće pitanje temelji se na pogrešnom opisu postupka napredovanja sudaca o kojem je riječ u glavnom postupku, a što se tiče četvrtog pitanja, postupak stvarnog napredovanja sudaca ni na koji način nije u suprotnosti s preporukama koje je Komisija iznijela u svojim izvješćima sastavljenima na temelju mehanizma za suradnju i provjeru.

49

U tom pogledu, s jedne strane, što se tiče okolnosti da se pravilno tumačenje prava Unije u ovom slučaju nalaže toliko očito da ne ostavlja prostora nikakvoj razumnoj sumnji, dovoljno je podsjetiti na to da, iako takva okolnost, ako se dokaže, može navesti Sud da odluči rješenjem na temelju članka 99. Poslovnika, ista okolnost ne može spriječiti nacionalni sud da Sudu postavi prethodno pitanje i ne dovodi do nedopuštenosti tako postavljenog pitanja (presuda od 21. prosinca 2021., Euro Box Promotion i dr., C‑357/19, C‑379/19, C‑547/19, C‑811/19 i C‑840/19, EU:C:2021:1034, t. 138. i navedena sudska praksa).

50

Slijedom toga, prvo i drugo pitanje je dopušteno.

51

S druge strane, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, pitanja o tumačenju prava Unije koja nacionalni sud uputi u pravnom i činjeničnom okviru koji utvrđuje pod vlastitom odgovornošću i čiju točnost Sud nije dužan provjeravati uživaju presumpciju relevantnosti. Sud može odbiti odlučivati o zahtjevu za prethodnu odluku koji je uputio nacionalni sud samo ako je očito da zatraženo tumačenje prava Unije nema nikakve veze s činjeničnim stanjem ili predmetom spora u glavnom postupku, ako je problem hipotetski ili ako Sud ne raspolaže činjeničnim i pravnim elementima potrebnima da bi se mogao dati koristan odgovor na upućena pitanja (presuda od 21. prosinca 2021., Euro Box Promotion i dr., C‑357/19, C‑379/19, C‑547/19, C‑811/19 i C‑840/19, EU:C:2021:1034, t. 139. i navedena sudska praksa).

52

U ovom slučaju iz zahtjeva za prethodnu odluku proizlazi da se pred sudom koji je uputio zahtjev vodi spor o zakonitosti nacionalnog propisa koji se odnosi na sustav napredovanja sudaca. Međutim, upravo su sumnje koje navedeni sud ima u pogledu usklađenosti tog sustava sa zahtjevom neovisnosti koji proizlazi iz članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a, članka 47. Povelje i Odluke 2006/928, naveli taj sud da od Suda zatraži tumačenje tih odredbi prava Unije. Treće i četvrto pitanje stoga su povezani s činjeničnim stanjem glavnog postupka. Što se tiče argumenta koji je CSM iznio kako bi osporio dopuštenost tih pitanja, on se odnosi na meritoran odgovor na ta pitanja.

53

Iz toga slijedi da su treće i četvrto pitanje također dopušteni.

54

Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita je li Odluka 2006/928 akt institucije Unije koji Sud može tumačiti na temelju članka 267. UFEU‑a, ulazi li ta odluka, kad je riječ o njezinoj pravnoj prirodi, sadržaju i vremenskim učincima, u područje primjene Ugovora o pristupanju i, naposljetku, jesu li zahtjevi iz izvješća koja je Komisija sastavila u okviru mehanizma za suradnju i provjeru obvezujući za Rumunjsku.

55

Kao što su to pravilno istaknuli Udruga „Forum sudaca Rumunjske”, CSM i Komisija, odgovor na prvo pitanje očito proizlazi iz sudske prakse Suda, osobito iz točaka 1. i 2. izreke presude od 18. svibnja 2021., Asociaеia Forumul Judecătorilor din România i dr. (C‑83/19, C‑127/19, C‑195/19, C‑291/19, C‑355/19 i C‑397/19, EU:C:2021:393).

56

Stoga na prvo pitanje valja odgovoriti tako da je Odluka 2006/928 akt institucije Unije koji Sud može tumačiti na temelju članka 267. UFEU‑a. Kad je riječ o pravnoj prirodi, sadržaju i vremenskim učincima te odluke, ona je obuhvaćena područjem primjene Ugovora o pristupanju. Mjerila koja se navode u Prilogu navedenoj odluci odnose se na to da se osigura da se u Rumunjskoj poštuje vrijednost vladavine prava iz članka 2. UEU‑a te su obvezujuća za navedenu državu članicu, na način da je ona dužna poduzeti odgovarajuće mjere u svrhu ispunjavanja tih mjerila, uzimajući valjano u obzir, na temelju načela lojalne suradnje propisanog u članku 4. stavku 3. UEU‑a, izvješća koja je Komisija izradila na temelju iste odluke, konkretno preporuke iznesene u navedenim izvješćima.

57

Svojim drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU‑a, u vezi s člankom 2. UEU‑a i člankom 47. Povelje, tumačiti na način da se nacionalnim propisom koji se odnosi na sustav napredovanja sudaca treba jamčiti poštovanje načela neovisnosti sudaca.

58

Stoga, kao što je to već navedeno u točki 45. ove presude, iako je ustrojstvo pravosuđa u državama članicama u njihovoj nadležnosti, one su ipak prilikom izvršavanja te nadležnosti obvezne poštovati obveze koje za njih proizlaze iz prava Unije. Osim toga, utvrđeno je da je prema članku 19. UEU‑a, kojim se konkretizira vrijednost vladavine prava navedena u članku 2. UEU‑a, na nacionalnim sudovima i na Sudu da zajamče punu primjenu prava Unije u svim državama članicama kao i sudsku zaštitu prava koju osobe ostvaruju na temelju tog prava (presuda od 21. prosinca 2021., Euro Box Promotion i dr., C‑357/19, C‑379/19, C‑547/19, C‑811/19 i C‑840/19, EU:C:2021:1034, t. 217.).

59

Sâmo postojanje djelotvornog sudskog nadzora radi osiguranja poštovanja prava Unije svojstveno je vladavini prava. U tom pogledu i kako se to predviđa člankom 19. stavkom 1. drugim podstavkom UEU‑a, na državama članicama je da predvide sustav pravnih lijekova i postupaka kojim se pravnim subjektima osigurava poštovanje njihova prava na djelotvornu sudsku zaštitu u područjima obuhvaćenima pravom Unije. Načelo djelotvorne sudske zaštite prava koja pravni subjekti izvode iz prava Unije, na koje upućuje članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU‑a, opće je načelo prava Unije koje proizlazi iz ustavnih tradicija zajedničkih državama članicama i zaštićeno je člancima 6. i 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, potpisane u Rimu 4. studenoga 1950., te je sada potvrđeno člankom 47. Povelje (presuda od 21. prosinca 2021., Euro Box Promotion i dr., C‑357/19, C‑379/19, C‑547/19, C‑811/19 i C‑840/19, EU:C:2021:1034, t. 219. i navedena sudska praksa).

60

Iz toga slijedi da svaka država članica na temelju članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a mora osigurati da tijela koja su u svojstvu „suda” – u smislu prava Unije – pozvana odlučivati o pitanjima koja se odnose na primjenu ili tumačenje tog prava i dio su njezina sustava pravnih lijekova u područjima obuhvaćenima pravom Unije, ispunjavaju zahtjeve djelotvorne sudske zaštite, pri čemu se pojašnjava da se ta odredba odnosi na „područja obuhvaćena pravom Unije”, neovisno o situaciji u kojoj ga države članice provode, u smislu članka 51. stavka 1. Povelje (presuda od 21. prosinca 2021., Euro Box Promotion i dr., C‑357/19, C‑379/19, C‑547/19, C‑811/19 i C‑840/19, EU:C:2021:1034, t. 220. i navedena sudska praksa).

61

Kako bi se jamčilo da takav sud može osigurati djelotvornu sudsku zaštitu koja je tako propisana na temelju članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a, ključno je očuvanje njegove neovisnosti i nepristranosti, kao što to potvrđuje članak 47. drugi stavak Povelje, koji među zahtjevima vezanima uz temeljno pravo na djelotvoran pravni lijek navodi pristup „neovisnom” sudu (presuda od 29. ožujka 2022., Getin Noble Bank,C‑132/20, EU:C:2022:235, t. 93. i navedena sudska praksa).

62

Kao što je to Sud istaknuo u više navrata, taj zahtjev neovisnosti i nepristranosti sudova, koji je svojstven zadaći suđenja, proizlazi iz bitnog sadržaja prava na djelotvornu sudsku zaštitu i temeljnog prava na pošteno suđenje, koje je od ključne važnosti kao jamstvo zaštite svih prava koja osobe izvode iz prava Unije i očuvanja zajedničkih vrijednosti država članica navedenih u članku 2. UEU‑a, osobito vrijednosti vladavine prava (presuda od 29. ožujka 2022., Getin Noble Bank, C‑132/20, EU:C:2022:235, t. 94. i navedena sudska praksa).

63

Jamstva neovisnosti i nepristranosti koja se zahtijevaju na temelju prava Unije pretpostavljaju postojanje pravila – osobito u pogledu sastava tijela, imenovanja, trajanja funkcije kao i razloga za nesudjelovanje u odlučivanju, izuzeće i opoziv njegovih članova – koja omogućuju da se kod pojedinaca otkloni svaka legitimna sumnja u pogledu nemogućnosti utjecaja vanjskih čimbenika na to tijelo i njegove neutralnosti u odnosu na suprotstavljene interese (presuda od 29. ožujka 2022., Getin Noble Bank, C‑132/20, EU:C:2022:235, t. 95. i navedena sudska praksa).

64

S tim u vezi važno je da su suci zaštićeni od intervencija ili vanjskih pritisaka koji bi mogli ugroziti njihovu neovisnost i nepristranost. Pravila koja se primjenjuju na status sudaca i na izvršavanje njihove dužnosti suca moraju osobito omogućiti isključenje ne samo svakog izravnog utjecaja, u obliku uputa, nego i posrednijih oblika utjecaja koji mogu usmjeriti odluke dotičnih sudaca i time otkloniti dojam njihove neovisnosti ili nepristranosti, što može ugroziti povjerenje koje pojedinci moraju imati u pravosuđe u demokratskom društvu i vladavinu prava (presuda od 29. ožujka 2022., Getin Noble Bank, C‑132/20, EU:C:2022:235, t. 96. i navedena sudska praksa).

65

Konkretno, neovisnost sudaca mora biti zajamčena i očuvana ne samo u fazi njihova imenovanja, nego i, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 46. svojeg mišljenja, tijekom cijele njihove karijere, uključujući u okviru postupaka napredovanja, s obzirom na to da su postupci napredovanja sudaca dio pravila koja se primjenjuju na status sudaca.

66

Stoga je potrebno da su materijalne pretpostavke i postupovna pravila na temelju kojih su donesene odluke o napredovanju sudaca takve da kod pojedinaca ne mogu izazvati razumne sumnje u pogledu nemogućnosti utjecaja vanjskih čimbenika na predmetne suce i njihovu neutralnost u odnosu na suprotstavljene interese, nakon njihova napredovanja (vidjeti po analogiji presudu od 29. ožujka 2022., Getin Noble Bank, C‑132/20, EU:C:2022:235, t. 97. i navedenu sudsku praksu).

67

Slijedom toga, na drugo pitanje valja odgovoriti tako da članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU‑a, u vezi s člankom 2. UEU‑a i člankom 47. Povelje, treba tumačiti na način da se nacionalnim propisom koji se odnosi na sustav napredovanja sudaca treba jamčiti poštovanje načela neovisnosti sudaca.

68

Svojim trećim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU‑a, u vezi s člankom 2. UEU‑a i člankom 47. Povelje, tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis na temelju kojeg se sustav napredovanja sudaca na viši sud temelji na ocjenjivanju rada i postupanja dotičnih osoba koje provodi povjerenstvo sastavljeno od predsjednika tog višeg suda i njegovih članova.

69

Najprije valja podsjetiti na to da, prema sudskoj praksi Suda, država članica ne može izmijeniti svoje zakonodavstvo na način da to dovede do smanjenja zaštite vrijednosti vladavine prava, vrijednosti koja je konkretizirana, među ostalim, člankom 19. UEU‑a. Tako su države članice dužne osigurati da se s obzirom na tu vrijednost izbjegne svako slabljenje njihova zakonodavstva u području ustrojstva pravosuđa, suzdržavajući se od donošenja pravila koja mogu ugroziti neovisnost sudaca (presude od 20. travnja 2021., Repubblika, C‑896/19, EU:C:2021:311, t. 63. i 64. te od 21. prosinca 2021., Euro Box Promotion i dr., C‑357/19, C‑379/19, C‑547/19, C‑811/19 i C‑840/19, EU:C:2021:1034, t. 162. i navedena sudska praksa).

70

Kao što je to navedeno u točki 64. ove presude, suci trebaju biti zaštićeni od intervencija ili vanjskih pritisaka koji bi mogli ugroziti njihovu neovisnost i nepristranost. Konkretno, pravila koja se odnose na napredovanje sudaca moraju omogućiti isključenje ne samo svakog izravnog utjecaja, u obliku uputa, nego i posrednijih oblika utjecaja koji mogu usmjeriti odluke predmetnih sudaca i time otkloniti dojam njihove neovisnosti ili nepristranosti, što može ugroziti povjerenje koje pojedinci trebaju imati u pravosuđe u demokratskom društvu i vladavinu prava.

71

Prema tome, kada država članica uspostavi novi sustav napredovanja sudaca, treba osigurati su materijalne pretpostavke i postupovna pravila na temelju kojih se donose odluke o napredovanju sudaca takve da kod pojedinaca ne mogu izazvati razumne sumnje u pogledu nemogućnosti utjecaja vanjskih čimbenika na predmetne suce i njihovu neutralnost u odnosu na suprotstavljene interese, nakon njihova napredovanja.

72

U ovom slučaju, na sudu je koji je uputio zahtjev da odluči o tom pitanju nakon što provede ocjene potrebne u tu svrhu. Valja, naime, podsjetiti na to da članak 267. UFEU‑a ne ovlašćuje Sud da primijeni pravila prava Unije u određenom predmetu, nego samo da odluči o tumačenju Ugovorâ i akata koje su donijele institucije Unije. Međutim, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, Sud može u okviru pravosudne suradnje uvedene tim člankom 267. UFEU‑a na temelju elemenata u spisu pružiti nacionalnom sudu elemente tumačenja prava Unije koji mu mogu biti korisni u ocjeni učinaka pojedine odredbe tog prava (presuda od 18. svibnja 2021., Asociația Forumul Judecătorilor din România i dr., C‑83/19, C‑127/19, C‑195/19, C‑291/19, C‑355/19 i C‑397/19, EU:C:2021:393, t. 201. i navedena sudska praksa).

73

Prije ispitivanja materijalnih pretpostavki i postupovnih pravila na temelju koji se donose odluke o napredovanju, kako su predviđene propisom o kojem je riječ u glavnom postupku, valja podsjetiti na to da se prema navodima suda koji je uputio zahtjev postupak napredovanja sudaca o kojem je riječ u glavnom postupku sastoji od dvaju koraka. Prvi korak, kvalificiran kao „napredovanje bez premještaja”, temelji se na uspješno položenom pisanom ispitu, koji je namijenjen provjeri teorijskog znanja kandidatâ i njihovih praktičnih vještina. Drugi korak, koji je kvalificiran kao „stvarno napredovanje” i omogućuje kandidatima koji su već napredovali bez premještaja da doista budu raspoređeni na viši sud, temelji se na ocjeni njihova rada i postupanja tijekom posljednje tri godine službe.

74

U okviru drugog koraka, ocjenjivanje provodi povjerenstvo za ocjenjivanje čije članove imenuje odjel CSM‑a za suce. Navedeno povjerenstvo za ocjenjivanje na razini svakog žalbenog suda čine predsjednik tog suda i četiri njegova člana, čija specijalizacija mora odgovarati specijalizaciji slobodnih radnih mjesta. Ta četiri člana bira odjel CSM‑a za suce na temelju prijedloga upravnog tijela žalbenog suda, čiji je član predsjednik tog suda.

75

Iako intervencija tijela kao što je navedeno povjerenstvo za ocjenjivanje u postupak stvarnog napredovanja sudaca u načelu može pridonijeti objektivnosti tog postupka, potrebno je još da i sâmo to tijelo pruža jamstva neovisnosti, tako da treba konkretnije ispitati uvjete u kojima su njegovi članovi imenovani i način na koji ono konkretno ispunjava svoju ulogu (vidjeti po analogiji presudu od 20. travnja 2021., Repubblika, C‑896/19, EU:C:2021:311, t. 66. do 68.).

76

U ovom slučaju, kad je riječ o uvjetima za imenovanje članova povjerenstva za ocjenjivanje, valja naglasiti da se ono sastoji isključivo od sudaca imenovanih na prijedlog upravnog tijela nadležnog žalbenog suda, koje se i sâmo sastoji od sudaca.

77

Usto, kao što je to nezavisni odvjetnik istaknuo u točkama 62., 65. i 66. svojeg mišljenja, činjenica da određeni suci provode nadzor nad profesionalnom djelatnošću svojih kolega sama po sebi ne upućuje na postojanje mogućeg problema neovisnosti sudaca. Budući da su članovi povjerenstva za ocjenjivanje kao suci i sami dužni pružiti jamstva neovisnosti, oni načelno ispunjavaju zahtjev naveden u točki 75. ove presude te se čini da su, s obzirom na svoje dužnosti, sposobni ocijeniti profesionalne zasluge svojih kolega.

78

Osim toga, sud koji je uputio zahtjev ističe da novi postupak može dovesti do koncentracije ovlasti u rukama određenih članova tog povjerenstva za ocjenjivanje, a posebno predsjednikâ žalbenih sudova, zbog koje mogu imati odlučujući utjecaj na ishod postupka stvarnog napredovanja. To bi mogao biti slučaj, među ostalim, ako se pokaže da ti članovi imaju nekoliko dužnosti koje mogu utjecati na profesionalni život i karijeru kandidata za napredovanje, primjerice time što su istodobno zaduženi za periodično ocjenjivanje njihova rada i nadzor presuda koje oni donose.

79

Iako se ne može isključiti da ta situacija može utjecati na način na koji navedeno povjerenstvo za ocjenjivanje stvarno ispunjava svoju ulogu u smislu točke 75. ove presude, za takvu koncentraciju ovlasti, pod pretpostavkom da je utvrđena, ipak se ne može smatrati da kao takva nije u skladu s člankom 19. stavkom 1. drugim podstavkom UEU‑a (vidjeti po analogiji presudu od 11. svibnja 2023., Inspecţia Judiciară, C‑817/21, EU:C:2023:391, t. 54.).

80

Naime, također je potrebno utvrditi da navedena koncentracija ovlasti u praksi, sama po sebi ili zajedno s drugim čimbenicima, može osobama u čijim je rukama omogućiti da utječu na odluke predmetnih sudaca i time otklone dojam njihove neovisnosti ili nepristranosti, što može ugroziti povjerenje koje pojedinci moraju imati u pravosuđe u demokratskom društvu i vladavini prava.

81

Međutim, spis kojim raspolaže Sud ne sadržava nijedan element na temelju kojeg se može utvrditi da bi takva eventualna koncentracija ovlasti u praksi sama po sebi mogla omogućiti takav utjecaj niti bilo koji drugi element koji bi, zajedno s navedenom koncentracijom ovlasti, mogao proizvesti takve učinke koji bi kod pojedinaca mogli stvoriti sumnje u neovisnost unaprijeđenih sudaca.

82

Stoga je na sudu koji je uputio zahtjev, koji jedini raspolaže svim relevantnim elementima, da u tom pogledu donese ocjenu.

83

Kad je riječ o materijalnim pretpostavkama za donošenje odluka o stvarnom napredovanju i, osobito, kriterijima za ocjenjivanje koje provodi povjerenstvo za ocjenjivanje, valja istaknuti, s jedne strane, da sudjelovanje u postupku stvarnog napredovanja podrazumijeva uspješno položene, teoretske i praktične, pisane ispite u okviru postupka napredovanja „bez premještaja”, čiju relevantnost tužitelji iz glavnog postupka, čini se, ne dovode u pitanje. S druge strane, kao što je to nezavisni odvjetnik istaknuo u točki 72. svojeg mišljenja, propis o kojem je riječ u glavnom postupku jasno navodi kriterije koji se smatraju relevantnima za ocjenu profesionalnih zasluga kandidatâ.

84

Stoga, kad je riječ o ocjeni rada kandidata, ona se temelji na kriterijima koji se odnose na njihovu sposobnost analize i sinteze, jasnoću i logiku njihove argumentacije, poštovanje sudske prakse viših sudova i njihovu sposobnost odlučivanja uz poštovanje razumnog roka. Ocjena postupanja kandidata temelji se pak na kriterijima koji se u biti odnose na ponašanje kandidatâ u izvršavanju njihovih dužnosti prema kolegama i strankama u postupku te na njihovu sposobnost da osiguraju neometano odvijanje rasprava.

85

Usto, čini se da ti kriteriji podliježu objektivnim ocjenama na temelju elemenata koji se mogu provjeriti. Kad je riječ o ocjeni rada kandidatâ, povjerenstvo za ocjenjivanje ponajprije se oslanja na uzorak od deset sudskih odluka koje je kandidat donio i koje su nasumično odabrane na temelju ujednačenih kriterija. Što se tiče ocjene postupanja kandidata, ona se donosi osobito s obzirom na profesionalni dosje kandidata i snimke s rasprava, što također omogućuje provjeru elemenata koji su uzeti u obzir pri donošenju te ocjene.

86

Stoga se čini da su elementi koji se uzimaju u obzir pri donošenju tih ocjena dovoljno raznoliki i provjerljivi, što smanjuje opasnost od toga da postupak stvarnog napredovanja bude diskrecijski. Čini se da okolnost da povjerenstvo za ocjenjivanje eventualno može uzeti u obzir obrazložena mišljenja odjela u kojem predmetni kandidat zasjeda u trenutku provođenja tog postupka, kao i odjela višeg suda koji odgovara njegovoj specijalizaciji, ne može dovesti u pitanje tu analizu, pod uvjetom da takva obrazložena mišljenja mogu povjerenstvu za ocjenjivanje pružiti pojašnjenja u pogledu profesionalnih zasluga tog kandidata s obzirom na njegov rad ili postupanje.

87

Kad je riječ o postupovnim pravilima na temelju kojih se donose odluke o napredovanju, valja istaknuti da po završetku postupka povjerenstvo za ocjenjivanje sastavlja obrazloženo izvješće u kojem se navode ocjene dodijeljene za svaki od predmetnih kriterija, kao i ukupna ocjena koju je kandidat dobio. Usto, ako kandidat ima primjedbe u pogledu tog izvješća, on ih može iznijeti tijekom razgovora s povjerenstvom za ocjenjivanje kao i u pisanom obliku. Naposljetku, kandidat u roku od 48 sati od dana objave rezultata može protiv dobivene ocjene podnijeti žalbu odjelu CSM‑a za suce. Taj odjel ispituje je li potrebno novo ocjenjivanje, koje, ovisno o slučaju, provodi sam.

88

U tim okolnostima i osobito s obzirom na obvezu obrazlaganja povjerenstva za ocjenjivanje kao i mogućnost podnošenja žalbe protiv njegovih ocjena, čini se da postupovna pravila na temelju kojih se donose odluke o stvarnom napredovanju ne mogu ugroziti neovisnost sudaca koji su napredovali nakon tog postupka. Međutim, u konačnici je na sudu koji je uputio zahtjev, koji je jedini nadležan za odlučivanje o činjenicama i jedini koji izravno poznaje navedena postupovna pravila, da provjeri je li to doista tako.

89

Slijedom toga, na treće pitanje valja odgovoriti tako da članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU‑a, u vezi s člankom 2. UEU‑a i člankom 47. Povelje, treba tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalni propis na temelju kojeg se sustav napredovanja sudaca na viši sud temelji na ocjenjivanju rada i postupanja dotičnih osoba koje je provelo povjerenstvo sastavljeno od predsjednika tog višeg suda i njegovih članova, pod uvjetom da su materijalne pretpostavke i postupovna pravila na temelju kojih su donesene odluke o napredovanju sudaca takve da kod pojedinaca ne mogu izazvati razumne sumnje u pogledu nemogućnosti utjecaja vanjskih čimbenika na predmetne suce i njihovu neutralnost u odnosu na suprotstavljene interese, nakon njihova napredovanja.

90

Tim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li Odluku 2006/928 tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis kojim se mijenja sustav napredovanja sudaca kada u izvješćima sastavljenima na temelju te odluke Komisija nije dala nikakvu preporuku o takvoj izmjeni.

91

Valja podsjetiti na to da, u skladu s člankom 1. Odluke 2006/928, Rumunjska svake godine izvješćuje Komisiju o napretku u ispunjavanju svakog mjerila predviđenog Prilogom toj odluci i da se prvo od tih mjerila, među ostalim, odnosi na „osigura[nje] transparentnij[eg] i učinkovitij[eg] pravosudn[og] postup[ka]”.

92

U tom kontekstu, iz sudske prakse navedene u točki 56. ove presude proizlazi da se mjerila koja se navode u navedenom prilogu odnose na to da se osigura da se u Rumunjskoj poštuje vrijednost vladavine prava iz članka 2. UEU‑a te su obvezujuća za tu državu članicu, na način da je ona dužna poduzeti odgovarajuće mjere u svrhu ispunjavanja tih mjerila, uzimajući valjano u obzir, na temelju načela lojalne suradnje propisanog u članku 4. stavku 3. UEU‑a, izvješća koja je Komisija izradila na temelju navedene odluke, konkretno preporuke iznesene u navedenim izvješćima.

93

Međutim, kao što je to nezavisni odvjetnik istaknuo u točki 83. svojeg mišljenja, ni Odluka 2006/928 ni preporuke sadržane u izvješćima sastavljenima na temelju te odluke nemaju za cilj naložiti predmetnoj državi članici poseban model ustrojstva njezina pravosuđa. Naime, kao što to proizlazi iz ustaljene sudske prakse Suda navedene u točki 45. ove presude, ustrojstvo pravosuđa u državama članicama u njihovoj je nadležnosti, pod uvjetom da u njezinu izvršavanju poštuju pravo Unije.

94

U ovom slučaju, kao što to proizlazi iz očitovanja Komisije i kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 81. svojeg mišljenja, Komisija u svojim izvješćima sastavljenima na temelju Odluke 2006/928 nije utvrdila nijedan konkretan problem niti je dala ikakvu preporuku u pogledu sustava napredovanja sudaca o kojem je riječ u glavnom postupku.

95

U kontekstu kao što je onaj o kojem je riječ u glavnom postupku, iako predmetna država članica mora na temelju načela lojalne suradnje uzeti u obzir Komisijina izvješća na temelju Odluke 2006/928 i osobito preporuke koje su u njima iznesene, nepostojanje preporuke ni u kojem se slučaju ne može smatrati preprekom predmetnoj državi članici da izvršava svoju nadležnost u području ustrojstva pravosuđa.

96

S obzirom na prethodna razmatranja, na četvrto pitanje valja odgovoriti tako da Odluku 2006/928 treba tumačiti na način da joj se ne protivi nacionalni propis kojim se mijenja sustav napredovanja sudaca kada u izvješćima sastavljenima na temelju te odluke Komisija nije dala nikakvu preporuku o takvoj izmjeni.

97

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (prvo vijeće) odlučuje: