–

za SRS i AA, K. Berkeley, solicitor, M. Flynn, JC i C. O’Dwyer, SC,

–

[ispravljeno rješenjem od 28. listopada 2022.] za Minister for Justice and Equality, M. Browne, A. Joyce i J. Quaney, u svojstvu agenata, uz asistenciju D. Brett, D. Conlan Smytha, SC i T. O’Connora, BL,

–

za češku vladu, M. Smolek i J. Vláčil, u svojstvu agenata,

–

za dansku vladu, J. Nymann‑Lindegren i M. Søndahl Wolff, u svojstvu agenata,

–

za nizozemsku vladu, M. K. Bulterman i J. M. Hoogveld, u svojstvu agenata,

–

za Kraljevinu Norvešku, J. T. Kaasin i H. Ruus, u svojstvu agenata,

–

za Europsku komisiju, E. Montaguti i J. Tomkin, u svojstvu agenata,

1

Ovaj zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 3. stavka 2. prvog podstavka točke (a) Direktive 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji slobodno se kretati i boraviti na državnom području država članica, o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 1612/68 i stavljanju izvan snage direktiva 64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ, 90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ (SL 2004., L 158, str. 77.)(SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 42. i ispravak SL 2016., L 87, str. 36.).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između, s jedne strane, osoba SRS i AA i, s druge strane, Ministera for Justice and Equality (ministar pravosuđa i jednakosti, Irska), u vezi sa zakonitošću odluke o odbijanju dozvole boravka.

3

U uvodnoj izjavi 6. Direktive 2004/38 navodi se:

„Kako bi se sačuvalo jedinstvo obitelji u širem smislu i ne dovodeći u pitanje zabranu diskriminacije na temelju državljanstva, država članica domaćin trebala bi na temelju svog nacionalnog zakonodavstva ispitati položaj osoba koje nisu obuhvaćene definicijom članova obitelji prema ovoj Direktivi i koje zbog toga ne uživaju automatsko pravo na ulazak u državu članicu domaćina i boravak u njoj, kako bi odlučila može li odobriti ulazak i boravak tim osobama, uzimajući pritom u obzir njihovu vezu s građaninom Unije i sve ostale okolnosti, kao što su njihova financijska ili fizička ovisnost o građaninu Unije.”

4

Člankom 2. točkom 2. te direktive, naslovljenim „Definicije”, propisuje se:

„Za potrebe ove Direktive:

[…]

5

U članku 3. navedene direktive, naslovljenom „Nositelji prava”, određuje se:

„1.   Ova se Direktiva primjenjuje na sve građane Unije koji [dolaze] ili borave u državi članici različitoj od one čiji su državljani i na članove njihovih obitelji, u smislu članka 2. točke 2. ove Direktive, koji ih prate ili im se pridružuju.

2.   Ne dovodeći u pitanje bilo koje osobno pravo na slobodno kretanje i boravak koje dotične osobe imaju, država članica domaćin u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvom olakšava ulazak i boravak sljedećim osobama:

Država članica domaćin poduzima opsežno ispitivanje osobnih okolnosti i obrazlaže svako odbijanje ulaska ili boravka tim osobama.”

6

Direktiva 2004/38 prenesena je u irski pravni poredak European Communities (Free Movement of Persons) (No 2) Regulationsom 2006 (Uredba o Europskim zajednicama (slobodno kretanje osoba) (br. 2) iz 2006.) (u daljnjem tekstu: Uredba iz 2006.).

7

Članak 2. stavak 1. te uredbe, kojim se u taj pravni poredak prenosi članak 3. stavak 2. prvi podstavak Direktive 2004/38, glasi kako slijedi:

„[…]

‚zakonom priznati član obitelji’ u odnosu na građanina Unije označuje člana obitelji, bez obzira na njegovo državljanstvo, koji nije osoba koja se može smatrati članom obitelji građanina Unije i koja u svojoj državi podrijetla ima uobičajeno boravište ili prethodno boravište i

8

Osobe SRS i AA, rođene u Pakistanu 1978. i 1986., rođaci su u prvom koljenu. Osoba SRS preselila se u Ujedinjenu Kraljevinu sa svojom obitelji tijekom 1997. te je 2013. stekla britansko državljanstvo. Osoba AA je 2010. stigla u Ujedinjenu Kraljevinu kako bi ondje pohađala sveučilišni studij koji je započela u Pakistanu. U tu je svrhu imala studentsku vizu u trajanju od četiri godine, koja joj nije dozvoljavala rad, te je uselila u smještaj u kojem je boravio SRS.

9

Dakle, osobe SRS i AA živjele su zajedno, među ostalim, s roditeljima osobe SRS, sve do odlaska potonje u siječnju 2015. u Irsku. Osoba AA, čija je studentska viza istekla 28. prosinca 2014., pridružila se osobi SRS u Irskoj 5. ožujka 2015. bez vize. Obje osobe žive u istom smještaju od potonjeg datuma.

10

Dana 24. lipnja 2015. osoba AA podnijela je ministru pravosuđa i jednakosti zahtjev za dozvolu boravka, pri čemu je istaknula, s jedne strane, svoju financijsku ovisnost o osobi SRS i, s druge strane, svoj status člana obitelji koji je član kućanstva osobe SRS. Taj je zahtjev odbijen odlukom od 21. prosinca 2015. uz obrazloženje, osobito, da se u obzir može uzeti samo razdoblje nakon naturalizacije osobe SRS u veljači 2013., tako da treba smatrati da su osobe SRS i AA zajedno živjele tijekom razdoblja kraćeg od dvije godine.

11

U siječnju 2016., nakon što je u spis priložila druge dokumente kojima je nastojala dokazati da je bila uzdržavanik osobe SRS između srpnja 2010. i siječnja 2015., osoba AA zatražila je preispitivanje te odluke. Ministar pravosuđa i jednakosti 15. kolovoza 2016. potvrdio je navedenu odluku s obrazloženjem da, iako su osobe SRS i AA boravile na istoj adresi, ipak nije utvrđeno da je osoba SRS „bila stvarna glava tog kućanstva u Ujedinjenoj Kraljevini”.

12

Osobe SRS i AA potom su High Courtu (Visoki sud, Irska) podnijele tužbu za poništenje odluke od 15. kolovoza 2016. Istaknule su da kriterij „glava kućanstva” nije jasan i da nemaju nikakve upute o tome kako ispuniti taj kriterij. Presudom od 25. srpnja 2018. taj je sud odbio tu tužbu smatrajući da je, kako bi ga se moglo kvalificirati kao „ostali članovi obitelji koji su članovi kućanstva građanina Unije” u smislu članka 3. stavka 2. prvog podstavka točke (a) Direktive 2004/38, trebalo je dokazati da je navedeni građanin bio „glava kućanstva” u svojoj državi podrijetla.

13

Osobe SRS i AA podnijele su žalbu protiv te presude Courtu of Appeal (Žalbeni sud, Irska) tvrdeći, osobito, da je High Court (Visoki sud) usko protumačio izraz „ostali članovi obitelji koji su članovi kućanstva građanina Unije” i da nije uzeo u obzir druge jezične verzije Direktive 2004/38. Odlukom od 19. prosinca 2019. Court of Appeal (Žalbeni sud) odbio je tu žalbu. Utvrdio je da osobe koje žive pod istim krovom nisu nužno dio istog kućanstva i da, kako bi ih se moglo smatrati članovima obitelji koji su članovi kućanstva građanina Unije, te osobe moraju biti sastavni dio obiteljske zajednice tog građanina i to ostati u predvidljivoj budućnosti, boraveći pod istim krovom u državi članici domaćinu, ne samo zbog praktičnih razloga, nego i zbog emocionalne povezanosti.

14

Osobama SRS i AA bilo je dopušteno podnijeti žalbu Supreme Courtu (Vrhovni sud, Irska), sudu koji je uputio zahtjev. Taj je sud 20. srpnja 2020. tu žalbu ograničio na tumačenje izraza „ostali članovi obitelji koji su članovi kućanstva građanina Unije” u smislu članka 3. stavka 2. prvog podstavka točke (a) Direktive 2004/38.

15

Ističući određene razlike u jezičnim verzijama Direktive 2004/38, navedeni sud napominje da za razumijevanje tog izraza, pojam „glava kućanstva”, iako je zastario može biti koristan. Također predlaže niz kriterija kako bi se došlo do ujednačenog tumačenja navedenog izraza, među kojima su trajanje i svrha kućanstva. Dodaje da bi, uzimajući u obzir cilj te direktive, odnosno olakšavanje kretanja građana Unije, trebalo još utvrditi bi li građanin Unije odustao od putovanja u drugu državu članicu ako ga drugi član njegove obitelji u smislu članka 3. stavka 2. prvog podstavka točke (a) navedene direktive ne bi mogao pratiti.

16

U tim je okolnostima Supreme Court (Vrhovni sud) odlučio prekinuti postupak i Sudu uputiti sljedeća prethodna pitanja:

17

Svojim pitanjima, koja valja razmotriti zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti traži od Suda da protumači izraz „svi ostali članovi obitelji koji su članovi kućanstva građanina Unije koji je nositelj primarnog prava na boravak”, iz članka 3. stavka 2. prvog podstavka točke (a) Direktive 2004/38 i da pojasni kriterije koje u tu svrhu treba uzeti u obzir.

18

Uvodno valja istaknuti da, iako se u članku 3. stavku 2. prvom podstavku Direktive 2004/38 upućuje na nacionalno zakonodavstvo, to upućivanje, kao što to ističe Europska komisija u svojim pisanim očitovanjima, ne odnosi se na definiciju osoba iz te odredbe, nego na uvjete pod kojima država članica domaćin mora olakšati ulazak i boravak tih osoba.

19

Budući da navedena odredba ne sadržava nikakvo izričito upućivanje na pravo država članica kako bi se definirao pojam „svi ostali članovi obitelji koji su članovi kućanstva građanina Unije”, iz zahtjevâ ujednačene primjene prava Unije i načela jednakosti proizlazi da ista odredba u pravilu mora u cijeloj Uniji imati autonomno i ujednačeno tumačenje, uzimajući u obzir ne samo tekst te odredbe nego i njezin kontekst i ciljeve koji se žele postići propisom kojeg je dio (vidjeti u tom smislu presude od 21. prosinca 2011., Ziolkowski i Szeja, C‑424/10 i C‑425/10, EU:C:2011:866, t. 32., od 26. ožujka 2019., SM (Dijete stavljeno pod skrb alžirske kafale), C‑129/18, EU:C:2019:248, t. 50., i od 24. veljače 2022., A i dr. (Unit‑linked ugovori o osiguranju)C‑143/20 i C‑213/20, EU:C:2022:118, t. 68.).

20

Kad je riječ o doslovnom tumačenju članka 3. stavka 2. prvog podstavka točke (a) Direktive 2004/38 najprije valja podsjetiti na to da prema ustaljenoj sudskoj praksi formulacija korištena u jednoj od jezičnih verzija neke odredbe prava Unije ne može služiti kao jedini temelj za tumačenje te odredbe ili imati prednost u odnosu na druge jezične verzije. Potreba da se svaka odredba prava Unije tumači i primjenjuje ujednačeno isključuje to da se ona razmatra izdvojeno u jednoj od svojih jezičnih verzija, nego zahtijeva njezino tumačenje s obzirom na opću strukturu i svrhu propisa kojeg je dio (vidjeti u tom smislu presude od 27. listopada 1977., Bouchereau, 30/77, EU:C:1977:172, t. 14. i od 25. veljače 2021., Bartosch Airport Supply Services, C‑772/19, EU:C:2021:141, t. 26.).

21

U ovom slučaju, iako se izrazi upotrijebljeni u određenim jezičnim verzijama članka 3. stavka 2. prvog podstavka točke (a) Direktive 2004/38, poput verzija na španjolskom („viva con”), talijanskom jeziku („convive”) ili nizozemskom jeziku („inwonen”), mogu tumačiti na način da se odnose na običan suživot pod istim krovom, izrazi upotrijebljeni u drugim jezičnim verzijama te odredbe odnose se na obiteljski život i sve aktivnosti i poslove povezane s obiteljskim životom u istom kućanstvu, što podrazumijeva više od običnog dijeljenja smještaja ili običnog privremenog suživota samo iz čiste praktičnosti. To je osobito slučaj s verzijama na češkom jeziku („domácnost”), njemačkom („häusliche Gemeinschaft”), estonskom („leibkond”), engleskom („household”) ili francuskom („ménage”), mađarskom („háztartás”), portugalskom („comunhão de habitação”), slovačkom („domácnosť”) i finskom („samassa taloudessa”) navedene odredbe.

22

Usto, valja istaknuti da se na temelju teksta članka 3. stavka 2. prvog podstavka točke (a) Direktive 2004/38 ne može zaključiti da za potrebe tumačenja te odredbe valja uzeti u obzir pojam „glava kućanstva”. Naime, kao što je to naveo nezavisni odvjetnik u točki 34. svojeg mišljenja, to bi u praksi značilo uvođenje dodatnog kriterija koji nije predviđen tekstom navedene odredbe.

23

Doslovno tumačenje članka 3. stavka 2. prvog podstavka točke (a) Direktive 2004/38 na način da, kako bi „ostali članovi obitelji” mogli biti obuhvaćeni tom odredbom, oni moraju biti povezani s građaninom Unije o kojem je riječ na način koji podrazumijeva više od običnog suživota iz čiste praktičnosti, potkrijepljen je kontekstom u kojem se nalazi navedena odredba. Naime, druga dva slučaja iz iste odredbe, tumačena u vezi s uvodnom izjavom 6. te direktive, upućuju na situaciju ovisnosti „ostalih članova obitelji” o građaninu Unije. Prvi slučaj, tj. onaj u kojem su ti ostali članovi obitelji uzdržavanici građanina Unije odnosi se na situaciju financijske ovisnosti. Drugi slučaj, tj. onaj u kojem se građanin Unije zbog ozbiljnih zdravstvenih razloga nužno i osobno mora njegovati „dotičnog člana obitelji” izričito upućuje na situaciju fizičke ovisnosti. U tom kontekstu, slučaj o kojem je riječ u glavnom postupku – onaj u kojem je drugi član obitelji član kućanstva građanina Unije – treba razumjeti na način da se također odnosi na situaciju ovisnosti temeljenu, u ovom slučaju, na postojanju bliske i stabilne osobne veze između tih dviju osoba.

24

Usto, takvo tumačenje potvrđuje cilj koji se želi postići člankom 3. stavkom 2. prvim podstavkom točkom (a) Direktive 2004/38, u vezi s njezinom uvodnom izjavom 6., u kojoj se pojašnjava da je cilj te direktive „sačuva[ti] jedinstvo obitelji u širem smislu” olakšavajući ulazak i boravak osoba koje nisu navedene u definiciji „člana obitelji” građanina Unije iz članka 2. točke 2. navedene direktive, ali koje ipak održavaju s građaninom Unije bliske i stabilne obiteljske veze zbog posebnih činjeničnih okolnosti (vidjeti u tom smislu presudu od 5. rujna 2012., Rahman i dr., C‑83/11, EU:C:2012:519, t. 32. i od 26. ožujka 2019., SM (Dijete stavljeno pod skrb alžirske kafale), C‑129/18, EU:C:2019:248, t. 60.).

25

Za razliku od članova obitelji građanina Unije koji su definirani u članku 2. točki 2. Direktive 2004/38, „ostali članovi obitelji” tog građanina, u smislu članka 3. stavka 2. prvog podstavka točke (a) te direktive, nemaju pravo ulaska i boravka u državi članici domaćinu navedenog građanina Unije, nego imaju mogućnost da im se dodijeli to pravo, kao što je to navedeno u uvodnoj izjavi 6. navedene direktive, „uzimajući pritom u obzir njihovu vezu s građaninom Unije i sve ostale okolnosti, kao što su njihova financijska ili fizička ovisnost o građaninu Unije.”. U tu svrhu ti „ostali članovi obitelji”, na temelju članka 3. stavka 2. drugog podstavka iste direktive, imaju postupovna jamstva, odnosno pravo da dobiju odluku o svojem zahtjevu za ulazak i boravak koja je utemeljena na detaljnom ispitivanju njihove osobne situacije, imajući na umu različite mjerodavne čimbenike njima svojstvene, i koja je u slučaju odbijanja obrazložena (vidjeti u tom smislu presudu od 5. rujna 2012., Rahman i dr., C‑83/11, EU:C:2012:519, t. 19. do 22., i od 26. ožujka 2019., SM (Dijete stavljeno pod skrb alžirske kafale), C‑129/18, EU:C:2019:248, t. 62.).

26

U tim okolnostima, da bi se „ostali članovi obitelji” mogli smatrati dijelom kućanstva, u smislu članka 3. stavka 2. prvog podstavka točke (a) Direktive 2004/38, građanina Unije koji ima pravo boravka u državi članici domaćinu, oni moraju podnijeti dokaz o bliskoj i stabilnoj osobnoj vezi s tim građaninom, koja dokazuje stvarnu ovisnost između tih dviju osoba i dijeljenje obiteljskog života i kućanstva koje nije nastalo samo s ciljem dobivanja dozvole za ulazak i boravak u toj državi članici (vidjeti u tom smislu presudu od 5. rujna 2012., Rahman i dr., C‑83/11, EU:C:2012:519, t. 38.).

27

Kako bi se ocijenilo postojanje takve veze, stupanj srodnosti između građanina Unije i dotičnog člana njegove obitelji doista je element koji treba uzeti u obzir. Međutim, kao što je to nezavisni odvjetnik u biti istaknuo u točkama 40. i 41. svojeg mišljenja, također valja uzeti u obzir, ovisno o okolnostima svakog pojedinog slučaja, bliskost obiteljskog odnosa o kojem je riječ te uzajamnost i intenzitet veze koja postoji između tih dviju osoba. Ta veza mora biti takva da, ako bi drugi član obitelji o kojem je riječ bio spriječen biti član kućanstva građanina Unije u državi članici domaćinu, barem jedna od tih dviju osoba time bi bila pogođena.

28

Međutim, ne može se zahtijevati da navedena veza bude takva da bi građanin Unije odustao od ostvarivanja svoje slobode kretanja ako ga taj drugi član njegove obitelji ne bi mogao pratiti ili mu se pridružiti u državi članici domaćinu. Naime, takvim bi se zahtjevom izjednačili „ostali članovi obitelji” u smislu članka 3. stavka 2. prvog podstavka točke (a) Direktive 2004/38 s članovima obitelji izričito navedenima u članku 2. točki 2. te direktive.

29

Trajanje dijeljenja obiteljskog života i kućanstva između građanina Unije i ostalih članova njegove obitelji o kojima je riječ također je važan element koji treba uzeti u obzir prilikom ocjene postojanja stabilne osobne veze. To trajanje mora se moći odrediti neovisno o datumu na koji je stečen status građanina Unije. Naime, iz članka 3. stavka 2. prvog podstavka točke (a) Direktive 2004/38, tumačenog s obzirom na njezinu uvodnu izjavu 6., proizlazi da, kako bi se ocijenila stabilnost osobne veze između tih dvaju pojedinaca, valja uzeti u obzir ne samo razdoblje nakon stjecanja tog statusa, nego i razdoblje prije stjecanja tog statusa.

30

Stoga, na upućena pitanja valja odgovoriti tako da članak 3. stavak 2. prvi podstavak točku (a) Direktive 2004/38 treba tumačiti na način da izraz „svi ostali članovi obitelji koji su članovi kućanstva građanina Unije koji je nositelj primarnog prava na boravak” naveden u toj odredbi, obuhvaća osobe koje ovise o tom građaninu, odnosno imaju s njim odnos koji se temelji na bliskim i stabilnim osobnim vezama satkanim unutar istog kućanstva u okviru obiteljskog života koji je više od običnog privremenog suživota iz čisto praktičnih razloga.

31

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (treće vijeće) odlučuje:

Članak 3. stavak 2. prvi podstavak točku (a) Direktive 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji slobodno se kretati i boraviti na državnom području država članica, o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 1612/68 i stavljanju izvan snage direktiva 64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ, 90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ

treba tumačiti na način da:

izraz „svi ostali članovi obitelji koji su članovi kućanstva građanina Unije koji je nositelj primarnog prava na boravak” naveden u toj odredbi, obuhvaća osobe koje ovise o tom građaninu, odnosno imaju s njim odnos koji se temelji na bliskim i stabilnim osobnim vezama satkanim unutar istog kućanstva u okviru obiteljskog života koji je više od običnog privremenog suživota iz čisto praktičnih razloga.