1.

Ovaj zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 1. Uredbe (EU) br. 547/2011 ( 2 ) u vezi s točkom 1. (b) i točkom 1. (f) Priloga I. toj uredbi. Tom je uredbom provedena Uredba (EZ) br. 1107/2009 ( 3 ) kada je riječ o zahtjevima u pogledu označivanja sredstava za zaštitu bilja.

2.

Zahtjev je upućen u postupku između društva Syngenta Agro GmbH (u daljnjem tekstu: žalitelj) i društva Agro Trade Handelsgesellschaft mbH (u daljnjem tekstu: druga stranka u žalbenom postupku) koji je proizašao iz spora u pogledu paralelnog uvoza u Njemačku sredstava za zaštitu bilja čije je stavljanje na tržište u drugim državama članicama Europske unije odobreno žalitelju.

3.

Od Suda se u ovom predmetu traži da utvrdi u kojoj su mjeri zahtjevi u pogledu označivanja koji se primjenjuju na izdavanje odobrenja za stavljanje sredstva za zaštitu bilja na tržište u državi članici u skladu s člankom 28. stavkom 1. Uredbe br. 1107/2009 primjenjivi i na slučaj paralelne trgovine tim sredstvom u smislu članka 52. Uredbe br. 1107/2009.

4.

U uvodnim izjavama 8., 9., 24., 31., 42., 44. i 45. Uredbe br. 1107/2009 navedeno je:

[…]

[…]

[…]

[…]

5.

Članak 1. Uredbe br. 1107/2009, naslovljen „Predmet i svrha”, propisuje:

„[…]

3.   Svrha je ove Uredbe osigurati visoku razinu zaštite kako zdravlja ljudi i životinja tako i okoliša te poboljšati funkcioniranje unutarnjeg tržišta usklađivanjem pravila o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja poboljšavajući time poljoprivrednu proizvodnju.

[…]”

6.

Članak 3. iste uredbe, naslovljen „Definicije”, predviđa:

„Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

[…]

[…]

[…]”

7.

Članak 28. Uredbe br. 1107/2009, naslovljen „Odobrenje za stavljanje na tržište i uporabu”, predviđa:

„1.   Sredstvo za zaštitu bilja ne smije se staviti na tržište ili upotrebljavati ako nije odobreno u dotičnoj državi članici u skladu s ovom Uredbom.

2.   Odstupajući od stavka 1., odobrenje nije potrebno u sljedećim slučajevima:

[…]

8.

Članak 29. Uredbe br. 1107/2009, naslovljen „Zahtjevi za odobrenje [Zahtjevi u pogledu odobrenja] za stavljanje na tržište”, predviđa:

„1.   Ne dovodeći u pitanje članak 50., sredstvo za zaštitu bilja odobrava se samo kad ono zadovoljava sljedeća jedinstvena načela iz stavka 6. i ispunjava sljedeće zahtjeve [kad ono u skladu s jedinstvenim načelima iz stavka 6. ispunjava sljedeće zahtjeve]:

[…]”

9.

Članak 33. te uredbe, naslovljen „Podnošenje zahtjeva za odobrenje ili izmjenu odobrenja”, predviđa:

„1.   Podnositelj zahtjeva koji želi staviti na tržište sredstvo za zaštitu bilja podnosi zahtjev za odobrenje ili izmjenu odobrenja sam ili preko zastupnika, u svakoj državi članici gdje se sredstvo za zaštitu bilja namjerava staviti na tržište.

[…]

3.   Zahtjevu se prilaže:

[…]

10.

Članak 44. Uredbe br. 1107/2009, naslovljen „Povlačenje ili izmjena odobrenja”, u stavcima 1., 3. i 4. propisuje:

„1.   Države članice mogu u svakom trenutku preispitati odobrenje ako ima naznaka da pojedini zahtjev iz članka 29. više nije ispunjen.

[…]

3.   Država članica povlači ili izmjenjuje odobrenje, prema potrebi, ako:

4.   Ako država članica povuče odnosno izmijeni neko odobrenje prema stavku 3., ona odmah o tome obavještava države članice, [Europsku k]omisiju i [Europsku agenciju za sigurnost hrane] […]”

11.

Članak 52. Uredbe br. 1107/2009, naslovljen „Paralelna trgovina”, predviđa:

„1.   Sredstvo za zaštitu bilja odobreno u jednoj državi članici (državi članici podrijetla) može se, ovisno o dobivanju odobrenja za paralelnu trgovinu, uvesti i staviti na tržište ili upotrebljavati u drugoj državi članici (državi članici uvoznici), ako ta država članica utvrdi da je to sredstvo za zaštitu bilja po svome sastavu identično nekom sredstvu za zaštitu bilja već odobrenom na njezinu području (referentno sredstvo). Zahtjev se podnosi nadležnome tijelu države članice uvoznice.

2.   Odobrenje za paralelnu trgovinu izdaje se prema pojednostavnjenom postupku […] [nakon] primitka cjelovite dokumentacije […] ako je sredstvo za zaštitu bilja koje se uvozi identično u smislu stavka 3. […]

3.   Sredstva za zaštitu bilja smatraju se identičnima referentnim sredstvima ako:

4.   Zahtjev za odobrenje za paralelnu trgovinu obuhvaća sljedeće informacije:

[…]

5.   Sredstvo za zaštitu bilja za koje je izdano odobrenje za paralelnu trgovinu stavlja se na tržište i upotrebljava samo u skladu s odredbama iz odobrenja za referentno sredstvo. Kako bi se omogućio pomni nadzor i kontrola, Komisija u Uredbi iz članka 68. utvrđuje posebne zahtjeve za kontrolu sredstva koje se uvozi.

6.   Odobrenje za paralelnu trgovinu važi za razdoblje trajanja odobrenja za referentno sredstvo. Ako vlasnik odobrenja referentnog sredstva zatraži povlačenje odobrenja u skladu s člankom 45. stavkom 1., a zahtjevi prema članku 29. su još uvijek ispunjeni, važenje odobrenja za paralelnu trgovinu istječe danom kad bi odobrenje referentnog sredstva normalno isteklo.

7.   Ne dovodeći u pitanje posebne odredbe ovog članka, na sredstvo za zaštitu bilja koje se prodaje paralelnom trgovinom primjenjuju se na odgovarajući način članci 44., 45., 46., 55. i 56. stavak 4. te poglavlja VI. do X.

8.   Ne dovodeći u pitanje članak 44., odobrenje za paralelnu trgovinu može se povući ako je odobrenje uvezenog sredstva za zaštitu bilja povučeno u državi članici podrijetla zbog sigurnosti ili učinkovitosti.

9.   Kad u smislu stavka 3. sredstvo nije identično referentnom sredstvu, država članica uvoznica može izdati odobrenje potrebno za stavljanje na tržište i uporabu u skladu s člankom 29.

[…]

11.   Ne dovodeći u pitanje članak 63., tijela države članice mogu javno objaviti informacije o odobrenjima za paralelnu trgovinu.”

12.

Članak 55. Uredbe br. 1107/2009, naslovljen „Uporaba sredstava za zaštitu bilja”, predviđa:

„Sredstva za zaštitu bilja moraju se stručno upotrebljavati.

Stručna uporaba obuhvaća primjenu načela dobre zaštite bilja u praksi i ispunjavanje uvjeta utvrđenih u skladu s člankom 31. koji su navedeni na etiketi […]”

13.

Članak 56. te uredbe, naslovljen „Informacije o potencijalno štetnim ili neprihvatljivim učincima”, u stavku 4. propisuje:

„Vlasnik odobrenja za sredstvo za zaštitu bilja podnosi jednom godišnje izvještaj nadležnom tijelu države članice koja je odobrila njegovo sredstvo za zaštitu bilja ako ima na raspolaganju informacije u vezi s neočekivanom slabom učinkovitošću, razvojem otpornosti i neočekivanim učincima na bilje, biljne proizvode odnosno okoliš.”

14.

Članak 65. Uredbe br. 1107/2009, naslovljen „Označivanje”, predviđa:

„1.   Označivanje sredstava za zaštitu bilja etiketom obuhvaća zahtjeve u odnosu na razvrstavanje, označivanje i pakiranje prema Direktivi 1999/45 […] i mora ispunjavati zahtjeve utvrđene u Uredbi koja će se donijeti u skladu s regulacijskim postupkom uz nadzor iz članka 79. stavka 4.

[…]”

15.

Komisija je na temelju članka 65. stavka 1. Uredbe br. 1107/2009 usvojila Uredbu br. 547/2011.

16.

Članak 1. Uredbe br. 547/2011 predviđa:

„Označivanje sredstava za zaštitu bilja ispunjava zahtjeve, kako je utvrđeno u Prilogu I., i sadrži, prema potrebi, standardne oznake upozorenja o posebnim rizicima za zdravlje ljudi ili životinja ili za okoliš, kako je utvrđeno u Prilogu II., te standardne oznake za mjere predostrožnosti za zaštitu zdravlja ljudi ili životinja ili okoliša, kako je utvrđeno u Prilogu III.”

17.

Prilog I. Uredbi br. 547/2011, naslovljen „Zahtjevi za označivanje [Zahtjevi u pogledu označivanja] kako je navedeno u članku 1.”, predviđa sljedeće:

„1. Sljedeći podaci jasno su i neizbrisivo naznačeni na ambalaži sredstava za zaštitu bilja:

[…]

[…]

[…]”

18.

Direktiva 1999/45, na koju se upućuje u članku 65. stavku 1. Uredbe br. 1107/2009, stavljena je izvan snage i zamijenjena Uredbom (EZ) br. 1272/2008 ( 5 ).

19.

U uvodnoj izjavi 18. Uredbe br. 1272/2008 navedeno je:

„Kako bi kupci bili obaviješteni o opasnostima, dobavljači tvari i smjesa trebali bi se pobrinuti da se one prije stavljanja na tržište označe i zapakiraju u skladu s ovom Uredbom sukladno svome razvrstavanju […]”

20.

Članak 1. Uredbe br. 1272/2008, naslovljen „Svrha i područje primjene”, predviđa:

„1.   Svrha ove Uredbe je osigurati visoku razinu zaštite zdravlja ljudi i okoliša te slobodu kretanja tvari, smjesa i proizvoda iz članka 4. stavka 8.:

[…]

[…]

[…]”

21.

Članak 2. te uredbe, naslovljen „Definicije”, predviđa sljedeće:

„Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

[…]

26. ‚dobavljač’ znači proizvođač, uvoznik, daljnji korisnik ili distributer koji stavlja na tržište tvar, bilo pojedinačno ili u smjesi, ili smjesu;

[…]”

22.

U glavi III. te uredbe, koja se odnosi na „[p]riopćavanje opasnosti naljepnicom”, članak 17. Uredbe br. 1272/2008, naslovljen „Opća pravila”, predviđa:

„1.   Zapakirana tvar ili smjesa koja je razvrstana kao opasna mora imati naljepnicu koja sadrži sljedeće elemente:

[…]”

23.

Članak 49. stavak 4. prva rečenica Gesetza zum Schutz der Kulturpflanzen (Zakon o zaštiti kultiviranog bilja) sadržava sljedeće pravilo o paralelnoj trgovini sredstvima za zaštitu bilja:

„Ako, u pogledu označivanja iz članka 47. stavka 1., vlasnik odobrenja za paralelnu trgovinu ne upotrebljava serijski broj vlasnika odobrenja za sredstvo za zaštitu bilja koje se paralelno uvozi, on mora voditi evidencije iz kojih proizlazi usklađenost serijskog broja koji upotrebljava sa serijskim brojevima vlasnika odobrenja za sredstvo za zaštitu bilja koje se paralelno uvozi i čuvati ih najmanje pet godina.”

24.

Žalitelj je prodajno poduzeće unutar grupacije Syngenta koje u Njemačkoj i drugim državama članicama Europske unije proizvodi i stavlja na tržište sredstva za zaštitu bilja. Druga stranka u žalbenom postupku je trgovačko poduzeće u poljoprivrednom sektoru koje prodaje sredstva za zaštitu bilja, uključujući ona koja se paralelno uvoze.

25.

Ta sredstva koja se paralelno uvoze uključuju žaliteljevo sredstvo za zaštitu bilja. Druga stranka u žalbenom postupku prodaje ih u Njemačkoj iz drugih država članica u žaliteljevim neotvorenim izvornim spremnicima zamjenjujući izvornu etiketu vlastitom. Na njoj se među ostalim nalaze podaci o drugoj stranci u žalbenom postupku kao uvozniku i prodavaču, ali ne i o žalitelju kao vlasniku odobrenja za sredstvo za zaštitu bilja iz države članice podrijetla. Druga stranka u žalbenom postupku usto serijski broj formulacije koji je proizvođač dodijelio zamjenjuje vlastitim identifikacijskim brojem i vodi registar iz kojeg proizlazi da serijski broj koji je proizvođač dodijelio odgovara identifikacijskom broju koji je ona dodijelila.

26.

Žalitelj je u prvostupanjskom postupku pred Landgerichtom Hamburg (Zemaljski sud u Hamburgu, Njemačka) navodio da je druga stranka u žalbenom postupku svojim postupanjem povrijedila članak 1. Uredbe br. 547/2011 u vezi s točkom 1. (b) i točkom 1. (f) Priloga I. toj uredbi. Stoga je zahtijevao da se drugoj stranci u žalbenom postupku zabrani stavljanje na tržište u Njemačkoj njegovih sredstava za zaštitu bilja koja se paralelno uvozilo: (i) a na kojima je uklonjen podatak, otisnut na izvornom pakiranju, o imenu i adresi vlasnika odobrenja i/ili (ii) na kojima je uklonjen serijski broj formulacije, otisnut na izvornom pakiranju, te zamijenjen drugim identifikacijskim brojem. Žalitelj je usto zahtijevao da se drugoj stranci u žalbenom postupku naloži da dostavi podatke, plati štetu te nadoknadi troškove predsudskog postupka.

27.

Landgericht Hamburg (Zemaljski sud u Hamburgu) prihvatio je žaliteljev zahtjev u pogledu podatka o imenu i adresi vlasnika odobrenja utemeljen na točki 1. (b) Priloga I. Uredbi br. 547/2011. Međutim, odbio je zahtjev u pogledu serijskog broja formulacije utemeljen na točki 1. (f) tog priloga. I žalitelj i druga stranka u žalbenom postupku tu presudu pobijaju pred Hanseatisches Oberlandesgerichtom Hamburg (Hanzeatski visoki zemaljski sud u Hamburgu, Njemačka), sudom koji je uputio zahtjev.

28.

Sud koji je uputio zahtjev u odluci kojom je taj zahtjev uputio objašnjava da povreda zahtjeva u pogledu označivanja predviđenih Uredbom br. 547/2011 može biti valjana osnova za prihvaćanje žaliteljevih zahtjeva utemeljenih na nacionalnim propisima o tržišnom natjecanju, konkretno na Gesetzu gegen den unlauteren Wettbeweb (Zakon o nepoštenom tržišnom natjecanju). Međutim, nije siguran na koji način treba tumačiti točku 1. (b) i točku 1. (f) Priloga I. Uredbi br. 547/2011, s obzirom na to da ta uredba ne propisuje nikakva konkretna pravila u pogledu označivanja sredstava za zaštitu bilja kojima se paralelno trguje. Prema navodu tog suda, dok tekst tih odredbi ide u prilog tumačenju – kojemu se žalitelj priklanja – da je na etiketi uvezenog sredstva za zaštitu bilja nužno navesti kako ime i adresu vlasnika odobrenja iz države članice podrijetla tako i prvotni serijski broj formulacije, ciljevi Uredbe br. 1107/2009 u pogledu paralelne trgovine dopuštaju i šire tumačenje, koje zagovara druga stranka u žalbenom postupku.

29.

U tim je okolnostima Hanseatisches Oberlandesgericht Hamburg (Hanzeatski visoki zemaljski sud u Hamburgu) odlučio prekinuti postupak i Sudu uputiti sljedeća prethodna pitanja:

30.

Zahtjev za prethodnu odluku podnesen je tajništvu Suda 23. prosinca 2021. Pisana očitovanja podnijele su glavne stranke postupka koji se vodi pred sudom koji je uputio zahtjev, Republika Grčka, Republika Italija, Republika Austrija i Komisija. Rasprava nije održana.

31.

Sud koji je uputio zahtjev svojim pitanjima od Suda traži da protumači članak 1. Uredbe br. 547/2011 u vezi s točkom 1. (b) i točkom 1. (f) Priloga I. toj uredbi, a osobito da utvrdi mora li uvoznik koji na temelju odobrenja za paralelnu trgovinu u državu članicu uvozi i na njezino tržište stavlja sredstvo za zaštitu bilja na etiketi tog sredstva zadržati ime i adresu vlasnika odobrenja za to sredstvo iz države članice podrijetla (prvo pitanje) te serijski broj formulacije koji je proizvođač dodijelio (drugo pitanje) ili pak uvoznik može te podatke zamijeniti vlastitima.

32.

Prvo pitanje suda koji je uputio zahtjev odnosi se na tumačenje članka 1. Uredbe br. 547/2011 u vezi s točkom 1. (b) Priloga I. toj uredbi.

33.

Uvodno trebam podsjetiti na to da su Uredbom br. 1107/2009, kako bi se što je više moguće otklonile prepreke u trgovini sredstvima za zaštitu bilja koje su posljedica različitih razina zaštite u državama članicama, propisana usklađena pravila za stavljanje na tržište sredstava za zaštitu bilja ( 6 ).

34.

Za to je stavljanje na tržište, u skladu s člankom 28. stavkom 1. Uredbe br. 1107/2009, potrebno od dotične države članice dobiti odobrenje. Podnositelj zahtjeva koji želi staviti na tržište sredstvo za zaštitu bilja podnosi zahtjev za odobrenje u svakoj državi članici gdje se sredstvo za zaštitu bilja namjerava staviti na tržište ( 7 ). Država članica u okviru postupka izdavanja odobrenja mora provjeriti jesu li ispunjeni zahtjevi iz Uredbe br. 1107/2009 koji se odnose na stavljanje na tržište sredstava za zaštitu bilja, osobito oni koji proizlaze iz članka 29. te uredbe ( 8 ).

35.

Razmatranje koje država članica provodi obuhvaća i zahtjeve u pogledu označivanja sredstava za zaštitu bilja.

36.

S tom svrhom, Uredba br. 1107/2009 predviđa da se zahtjevu za odobrenje mora priložiti prijedlog etikete ( 9 ). Zahtjevi u pogledu označivanja sredstava za zaštitu bilja su oni koji proizlaze iz Uredbe br. 1272/2008, kojom je stavljena izvan snage i zamijenjena Direktiva 1999/45 ( 10 ), kao i oni koje je Komisija odredila u Uredbi br. 547/2011 na temelju izričitog ovlaštenja koje je u tom pogledu predviđeno u članku 65. stavku 1. Uredbe br. 1107/2009 ( 11 ). Osobito, u članku 1. Uredbe br. 547/2011 navedeno je da označivanje sredstava za zaštitu bilja mora ispunjavati zahtjeve iz Priloga I. toj uredbi, u kojem se pak zahtijeva da se određeni podaci „jasno […] i neizbrisivo” naznače na ambalaži sredstava za zaštitu bilja. U skladu s točkom 1. (b) tog priloga, među tim podacima su „ime i adresa [vlasnika] odobrenja”.

37.

Iz navedenog proizlazi da podnositelj zahtjeva za odobrenje za stavljanje sredstva za zaštitu bilja na tržište u skladu s člankom 28. stavkom 1. Uredbe br. 1107/2009 mora, kako bi dobio to odobrenje, svojem zahtjevu priložiti prijedlog etikete na kojoj su naznačeni ime i adresa vlasnika odobrenja ( 12 ). Država članica u kojoj se sredstvo za zaštitu bilja namjerava staviti na tržište odobrenje će izdati samo ako su navedeni podaci jasno i neizbrisivo naznačeni na etiketi tog sredstva.

38.

Međutim, od obveze ishođenja odobrenja za stavljanje sredstva za zaštitu bilja na tržište postoji nekoliko izuzeća. Ta su izuzeća navedena u članku 28. stavku 2. Uredbe br. 1107/2009, među kojima je ono koje se primjenjuje u slučaju stavljanja na tržište i uporabe sredstva za zaštitu bilja za koje je izdano odobrenje za paralelnu trgovinu u skladu s člankom 52. te uredbe.

39.

Kako Komisija objašnjava, Direktiva 91/414/EEZ ( 13 ), koja je stavljena izvan snage Uredbom 1107/2009 ( 14 ), nije sadržavala niti jednu izričitu odredbu o paralelnoj trgovini. Međutim, sud je u presudi British Agrochemicals Association ( 15 ) utvrdio da za stavljanje na tržište države članice sredstva za zaštitu bilja koje je odobreno u drugoj državi članici ne bi trebalo biti potrebno dodatno odobrenje, osobito kada odnosno sredstvo u bitnome odgovara sredstvu za zaštitu bilja koje je već odobreno u državi članici uvoznici ( 16 ). Sud je dalje zaključio da je za ishođenje odobrenja za paralelnu trgovinu sredstvima za zaštitu bilja dovoljno provođenje pojednostavnjenog postupka, namijenjenog, u bitnome, osiguravanju usklađenosti s ciljevima visoke razine zaštite zdravlja i okoliša ( 17 ).

40.

Prema sudskoj praksi Suda, člankom 52. Uredbe br. 1107/2009, naslovljenim „Paralelna trgovina”, nastoji se olakšati trgovina sredstvima za zaštitu bilja među državama članicama ( 18 ).

41.

Članak 52. Uredbe br. 1107/2009 u bitnome se odnosi na situacije u kojima se sredstvo za zaštitu bilja koje je odobreno u jednoj državi članici (državi članici podrijetla) stavlja na tržište u drugoj državi članici (državi članici uvoznici) na čijem je području već odobreno identično sredstvo (referentno sredstvo) ( 19 ). U tom pogledu, ta odredba zahtijeva da nadležno tijelo države članice uvoznice izda odobrenje za paralelnu trgovinu, nakon provedbe pojednostavnjenog postupka u kojem se mora provjeriti istovjetnost sredstva kojim se paralelno trguje i referentnog sredstva ( 20 ).

42.

Međutim, Uredba br. 1107/2009 ništa ne govori o zahtjevima u pogledu označivanja koji se primjenjuju na sredstva za zaštitu bilja kojima se paralelno trguje niti, osobito, daje odgovor na prvo pitanje postavljeno u ovom predmetu, a to je moraju li se na pakiranju tih sredstava nalaziti podaci o imenu i adresi vlasnika odobrenja iz države članice podrijetla.

43.

Za pružanje odgovora na to pitanje važno je podsjetiti na to da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, pri tumačenju odredbe prava Unije u obzir treba uzeti ne samo njezin tekst nego i kontekst u kojem se nalazi te ciljeve propisa kojeg je ona dio ( 21 ).

44.

U pogledu doslovnog tumačenja ističem da ni tekst članka 1. Uredbe br. 547/2011 ni tekst točke 1. (b) Priloga I. toj uredbi ne upućuje na to moraju li se ime i adresa vlasnika odobrenja iz države članice podrijetla naznačiti na pakiranju sredstva za zaštitu bilja koje se paralelno uvozi u državu članicu uvoznicu. Ni članak 28. Uredbe br. 1107/2009 ne pruža nikakvo pojašnjenje u tom pogledu.

45.

Nasuprot tomu, članak 52. stavak 7. Uredbe br. 1107/2009 izričito predviđa da se na sredstva za zaštitu bilja kojima se paralelno trguje primjenjuje poglavlje VII. te uredbe, naslovljeno „Pakiranje, označivanje i oglašavanje sredstava za zaštitu bilja i pomoćnih sredstava”. Taj članak propisuje da se to poglavlje primjenjuje „na odgovarajući način”.

46.

Ističem da poglavlje VII. Uredbe br. 1107/2009 uključuje, među ostalim, članak 65. stavak 1. te uredbe, u kojem je, kako je već navedeno, propisano da označivanje sredstava za zaštitu bilja mora ispunjavati zahtjeve utvrđene u Uredbi br. 547/2011 ( 22 ). Dakle, iz članka 52. stavka 7. Uredbe br. 1107/2009, u vezi s člankom 65. stavkom 1. te uredbe, proizlazi da se članak 1. Uredbe br. 547/2011, kao i točka 1. (b) Priloga I. toj uredbi, primjenjuju na sredstva za zaštitu bilja kojima se paralelno trguje

47.

Međutim, ne treba zanemariti uporabu izraza „na odgovarajući način” u tekstu članka 52. stavka 7. Uredbe br. 1107/2009. Naime, ta priložna oznaka ( 23 ) sugerira da je zahtjeve u pogledu označivanja koji se primjenjuju na stavljanje sredstava za zaštitu bilja na tržište na temelju odobrenja izdanog u skladu s člankom 28. stavkom 1. Uredbe br. 1107/2009 moguće prema potrebi prilagoditi kako bi odgovarali specifičnim obilježjima paralelne trgovine sredstvima za zaštitu bilja ( 24 ).

48.

Posljedično, ostaje pitanje znači li paralelna trgovina sredstvom za zaštitu bilja, kako je uređena člankom 52. Uredbe br. 1107/2009, da članak 1. Uredbe br. 547/2011, kao i točku 1. (b) Priloga I. toj uredbi, treba drukčije tumačiti i primjenjivati u kontekstu stavljanja tog sredstva na tržište u skladu s člankom 28. stavkom 1. Uredbe br. 1107/2009.

49.

Stranke su u svojim pisanim očitovanjima iznijele različita stajališta u tom pogledu. Dok talijanska vlada i žalitelj smatraju da se na obje situacije moraju primjenjivati isti zahtjevi u pogledu označivanja, uključujući obvezu naznačivanja imena i adrese vlasnika odobrenja iz države članice podrijetla, Republika Grčka, Komisija i druga stranka u žalbenom postupku u bitnome smatraju da odobrenje za stavljanje sredstva za zaštitu bilja na tržište, s jedne strane, i odobrenje za paralelnu trgovinu, s druge strane, čine različite administrativne mjere, što bi značilo da se zahtjev iz točke 1. (b) Priloga I. Uredbi br. 547/2011 mora prilagoditi kada je riječ o paralelnoj trgovini. Pozivam Sud da se prikloni potonjem tumačenju.

50.

Kako je već objašnjeno, zahtjev u pogledu označivanja koji se odnosi na ime i adresu vlasnika odobrenja, koji se primjenjuje na situacije obuhvaćene člankom 28. stavkom 1. Uredbe br. 1107/2009, proizlazi iz činjenice da je upravo taj vlasnik odgovoran za stavljanje sredstva za zaštitu bilja na tržište na državnom području države članice. Naime, kako proizlazi iz točke 10. u vezi s točkom 24. članka 3. Uredbe br. 1107/2009, upravo su toj fizičkoj ili pravnoj osobi nadležna tijela države članice posebnom administrativnom mjerom odobrila prvotno stavljanje tog sredstva na tržište nakon što su u okviru postupka predviđenog tom uredbom provjerila jesu li ispunjeni primjenjivi zahtjevi ( 25 ).

51.

Nasuprot tomu, u slučaju paralelne trgovine, koja je uređena člankom 52. Uredbe br. 1107/2009, vlasnik odobrenja za paralelnu trgovinu je taj koji je odgovoran za stavljanje sredstva za zaštitu bilja na tržište nakon što je utvrđeno da su to sredstvo i referentno sredstvo identična ( 26 ). Kako je Sud podsjetio u presudi Agrimotion ( 27 ), odobrenje za paralelnu trgovinu je osobne naravi, što znači, prema utvrđenju Suda, da samo vlasnik odobrenja za paralelnu trgovinu može staviti sredstvo za zaštitu bilja na tržište države članice koja je izdala to odobrenje ( 28 ).

52.

Iz navedenog proizlazi da, iako odobrenje izdano u skladu s člankom 28. stavkom 1. Uredbe br. 1107/2009, s jedne strane, i odobrenje za paralelnu trgovinu izdano u skladu s člankom 52. te uredbe, s druge strane, imaju sličnu ulogu ( 29 ), prvo odobrenje svojeg vlasnika povezuje s državom članicom podrijetla, dok drugo odobrenje svojeg vlasnika povezuje s državom članicom uvoznicom. S obzirom na to, valja smatrati da izdavanje odobrenja za stavljanje sredstva za zaštitu bilja na tržište u državi članici podrijetla ne daje vlasniku tog odobrenja nikakva izvedena prava u državi članici uvoznici. Osim toga, kako druga stranka u žalbenom postupku ističe, s obzirom na to da, u skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe br. 1107/2009 ( 30 ), za stavljanje sredstva za zaštitu bilja na tržište u državi članici uvoznici nije potrebno dodatno „odobrenje” u toj državi članici ako postoji odobrenje za paralelnu trgovinu tim sredstvom te je ta država članica utvrdila da je to sredstvo za zaštitu bilja po svome sastavu identično nekom sredstvu za zaštitu bilja već odobrenom na njezinu području, ne može se smatrati da u toj državi članici postoji „vlasnik odobrenja” za stavljanje na tržište sredstva kojim se paralelno trguje, što znači da na etiketi tog sredstva nije potrebno navesti takvog vlasnika.

53.

S obzirom na navedeno, mišljenja sam, u skladu sa stajalištem Republike Grčke, Komisije i druge stranke u žalbenom postupku, da zahtjev iz točke 1. (b) Priloga I. Uredbi br. 547/2011 u pogledu navođenja imena i adrese vlasnika odobrenja treba tumačiti na način da se odnosi, u slučaju paralelne trgovine, na ime i adresu vlasnika odobrenja za paralelnu trgovinu ( 31 ).

54.

Trebam istaknuti da je to tumačenje usto u skladu s Uredbom br. 1272/2008, koja se, kako je navedeno, na temelju članka 65. stavka 1. Uredbe br. 1107/2009 također primjenjuje na označivanje sredstava za zaštitu bilja ( 32 ).

55.

Naime, u članku 1. točki (b) podtočki ii. Uredbe br. 1272/2008 navedeno je da je svrha te uredbe osigurati visoku razinu zaštite kako zdravlja ljudi tako i okoliša te slobodu kretanja tvari propisivanjem obveze „označivanja i pakiranja tvari i smjesa koje [se] stavljaju na tržište za dobavljače” ( 33 ). Konkretnije, u glavi III. Uredbe br. 1272/2008, koja se odnosi na „[p]riopćavanje opasnosti naljepnicom”, članak 17. te uredbe predviđa da tvar ili smjesa koja je razvrstana kao opasna mora imati naljepnicu koja sadržava „naziv, adres[u] i broj telefona dobavljača”. Pojam „dobavljač” je u članku 2. točki 26. Uredbe br. 1272/2008 pak definiran kao proizvođač, uvoznik, daljnji korisnik ili distributer koji stavlja na tržište tvar, bilo pojedinačno ili u smjesi, ili smjesu.

56.

Iz navedenih odredbi proizlazi da se na etiketi sredstva za zaštitu bilja mora navesti bilo proizvođač ili uvoznik tog sredstva, ali da ih se ne mora oboje navesti, što isključuje glavni argument žalitelja u glavnom postupku da etiketa takvih sredstava mora sadržavati i podatke o vlasniku odobrenja za sredstvo i podatke o vlasniku odobrenja za paralelnu trgovinu.

57.

Sustavno i kontekstualno tumačenje relevantnih odredbi Uredbe br. 1107/2009, uzimajući u obzir i Uredbu br. 1272/2008, navodi na zaključak da ime i adresu vlasnika odobrenja za sredstvo za zaštitu bilja iz države članice podrijetla nije potrebno naznačiti na etiketi tog sredstva kada se njime paralelno trguje. Naprotiv, te odredbe, ako ih se zajedno promatra, dovode do zaključka da članak 1. Uredbe br. 547/2011 u vezi s točkom 1. (b) Priloga I. toj uredbi treba tumačiti na način da zahtijeva da se na etiketi navedu ime i adresa samo vlasnika odobrenja za paralelnu trgovinu.

58.

Kada je riječ o teleološkom tumačenju, važno je istaknuti da Uredba br. 1107/2009, u skladu s njezinim uvodnim izjavama 8. i 9., ima razne ciljeve. S jedne strane, njome se nastoji osigurati visoka razina zaštite kako zdravlja ljudi i životinja tako i okoliša te istodobno zajamčiti konkurentnost poljoprivrede Unije ( 34 ). S druge strane, ona teži poboljšanju slobodnog kretanja sredstava za zaštitu bilja i opskrbljivanja njima u državama članicama uklanjanjem razlika u razinama zaštite među državama članicama i usklađivanjem, među ostalim, pravila o paralelnoj trgovini tim sredstvima. Oba su ta cilja izričito ponovljena u članku 1. stavku 3. Uredbe br. 1107/2009, u kojem se spominje i nastojanje da se poboljša poljoprivredna proizvodnja ( 35 ).

59.

Kao prvo, kada je riječ o cilju da se osigura visoka razina zaštite kako zdravlja ljudi i životinja tako i okoliša, treba imati na umu, s jedne strane, da se, u skladu s člankom 52. stavkom 5. Uredbe br. 1107/2009, sredstvo za zaštitu bilja za koje je izdano odobrenje za paralelnu trgovinu može stavljati na tržište i upotrebljavati samo u skladu s odredbama i zahtjevima iz odobrenja za referentno sredstvo. To znači da odobrenje za paralelnu trgovinu mora biti usklađeno s odredbama, zahtjevima i uvjetima predviđenima u odobrenju za referentno sredstvo kojima se nastoji, među ostalim, osigurati zaštita kako zdravlja ljudi i životinja tako i okoliša u državi članici uvoznici ( 36 ). Slijedeći sličnu logiku, članak 52. stavak 6. Uredbe br. 1107/2009 dalje propisuje da odobrenje za paralelnu trgovinu vrijedi za razdoblje trajanja odobrenja za identično referentno sredstvo.

60.

Shodno tomu, jedini podaci na temelju kojih se bilo potrošači u državi članici uvoznici ili nadležna tijela te države članice, kojima je zadaća osigurati korektnu, sigurnu i usklađenu provedbu zahtjeva iz Uredbe br. 1107/2009 ( 37 ), mogu uvjeriti da se sredstvo kojim se paralelno trguje stavlja na tržište i upotrebljava na isti način kao referentno sredstvo jesu podaci koji se odnose na odobrenje za paralelnu trgovinu ( 38 ). Ti podaci uključuju ime i adresu vlasnika tog odobrenja, koji je, kako je prije navedeno, jedini odgovoran za stavljanje danog sredstva za zaštitu bilja na tržište države članice uvoznice ( 39 ). Iz te perspektive, podaci o imenu i adresi vlasnika odobrenja iz države članice podrijetla postaju, prema mojemu mišljenju, suvišni.

61.

Osim toga, kako druga stranka u žalbenom postupku navodi, obveza naznačivanja imena vlasnika odobrenja iz države članice podrijetla mogla bi dovesti do ishoda koji bi bio daleko od idealnog za osiguravanje zaštite zdravlja i okoliša. Takva bi naznaka u konačnici mogla zavarati korisnike, potencijalno ih navodeći da potraže podatke o zahtjevima u pogledu primjene dotičnog sredstva za zaštitu bilja u državi članici podrijetla, zbog toga što bi smatrali da ti zahtjevi i njih obvezuju. Međutim, kako je istaknuto, zahtjevi u pogledu primjene sredstva za zaštitu bilja – u smislu, primjerice, kultura na koje se primjenjuje te doza, učestalosti i uvjeta njegove primjene – mogu biti različiti u svakoj državi članici ( 40 ). Stoga bi postojala opasnost od toga da se to sredstvo upotrebljava u skladu s odredbama, zahtjevima i uvjetima države članice podrijetla, a ne u skladu s odredbama, zahtjevima i uvjetima države članice uvoznice.

62.

Kao drugo, točno je da se, u skladu s člankom 52. stavkom 8. Uredbe br. 1107/2009, odobrenje za paralelnu trgovinu može povući ako je odobrenje za uvezeno sredstvo za zaštitu bilja povučeno u državi članici podrijetla zbog sigurnosti ili učinkovitosti. U tom se kontekstu naznaka imena i adrese vlasnika odobrenja iz te države članice na etiketi sredstva za zaštitu bilja može činiti relevantnom.

63.

Međutim, kako Komisija ističe, nadležno tijelo koje izdaje odobrenje za paralelnu trgovinu u državi članici uvoznici ima na raspolaganju sve podatke potrebne da podrijetlo uvezenog sredstva slijedi izravno do vlasnika odobrenja iz države članice podrijetla. Ti konkretni podaci izričito se zahtijevaju u članku 52. stavku 4. točkama (a) do (c) Uredbe br. 1107/2009, što znači da se moraju dostaviti uz zahtjev za odobrenje za paralelnu trgovinu.

64.

Stoga, ako se odobrenje za uvezeno sredstvo za zaštitu bilja povuče u državi članici podrijetla, što je informacija koja se odmah treba priopćiti nacionalnim tijelima drugih država članica ( 41 ), nadležno tijelo u državi članici uvoznici može povući odnosno odobrenje za paralelnu trgovinu. To znači da potencijalno smanjenje sigurnosti ili učinkovitosti sredstva za zaštitu bilja u državi članici podrijetla ne opravdava odstupanje od tumačenja prema kojem se na etiketi tog sredstva u državi članici uvoznici moraju naznačiti ime i adresa samo vlasnika odobrenja za paralelnu trgovinu.

65.

Kao treće, valja istaknuti da se, u skladu s člankom 52. stavkom 7. Uredbe br. 1107/2009, na sredstva za zaštitu bilja kojima se paralelno trguje na odgovarajući način primjenjuju također članak 44. i članak 56. stavak 4. te uredbe. Prema prvoj od potonjih odredbi, odobrenje za paralelnu trgovinu može se povući ili izmijeniti u određenim slučajevima, koji se u bitnome odnose na situacije u kojima bi zdravlje ljudi i životinja te okoliš mogli doći u opasnost. U drugoj je od tih odredbi pak utvrđena godišnja obveza da se nadležnim tijelima priopće eventualno raspoložive informacije u vezi s neočekivanom slabom učinkovitošću, razvojem otpornosti i neočekivanim učincima na bilje, biljne proizvode odnosno okoliš. To se u oba slučaja, u kontekstu paralelne trgovine s ciljem zaštite kako zdravlja ljudi i životinja tako i okoliša primjenjuje na vlasnika odobrenja za paralelnu trgovinu, što je opravdanje za to da se njegovo ime i adresa naznače na etiketi dotičnog sredstva za zaštitu bilja. Nasuprot tomu, čini se da vlasnik odobrenja iz države članice podrijetla nema nikakvu ulogu u tom pogledu.

66.

Iz navedenog proizlazi da je tumačenje članka 1. Uredbe br. 547/2011 i točke 1. (b) Priloga I. toj uredbi koje sam predložila, a prema kojem se, u kontekstu paralelne trgovine, na etiketi sredstva za zaštitu bilja moraju naznačiti podaci o vlasniku odobrenja za paralelnu trgovinu iz države članice uvoznice, a ne podaci o vlasniku odobrenja iz države članice podrijetla, prema svemu sudeći potpuno u skladu s ciljem da se osigura visoka razina zaštite kako zdravlja ljudi i životinja tako i okoliša.

67.

Kao drugo, što se tiče cilja Uredbe br. 1107/2009 da se poboljša slobodno kretanje sredstava za zaštitu bilja, samo bih istaknula da to tumačenje, prema mojemu mišljenju, ne može ni na koji način ugroziti taj cilj. Osim toga, čini se da ono nema nikakav (štetan) utjecaj na ciljeve Uredbe br. 1107/2009 da se zajamči konkurentnost te poboljša poljoprivreda u Europskoj uniji.

68.

Teleološko tumačenje odredbi koje se odnose na paralelnu trgovinu sredstvima za zaštitu bilja ne dovodi u pitanje kontekstualno i sustavno tumačenje tih odredbi kako je izneseno u točki 57. ovog mišljenja. Naprotiv, naznačivanje imena i adrese samo vlasnika odobrenja za paralelnu trgovinu omogućava postizanje visoke razine zaštite kako zdravlja ljudi i životinja tako i okoliša, uz poštovanje slobodnog kretanja sredstava za zaštitu bilja kao općih ciljeva Uredbe br. 1107/2009 ( 42 ).

69.

S obzirom na prethodna razmatranja, moram zaključiti da me niti jedna metoda tumačenja prava Unije nije dovela do zaključka da se na etiketi sredstva za zaštitu bilja kojim se paralelno trguje, u skladu s člankom 52. Uredbe br. 1107/2009, moraju naznačiti ime i adresa vlasnika odobrenja iz države članice podrijetla. Umjesto toga, članak 1. Uredbe br. 1107/2009 u vezi s točkom 1. (b) Priloga I. toj uredbi treba tumačiti na način da uvoznik koji na temelju odobrenja za paralelnu trgovinu uvozi i stavlja na tržište države članice sredstvo za zaštitu bilja može te podatke zamijeniti vlastitima.

70.

Drugo pitanje suda koji je uputio zahtjev odnosi se na tumačenje članka 1. Uredbe br. 547/2011 u vezi s točkom 1. (f) Priloga I. toj uredbi. Osobito, kako je već istaknuto u točki 31. ovog mišljenja, taj sud traži smjernice o tome treba li te odredbe tumačiti na način da se, u slučaju paralelne trgovine, na pakiranju sredstva za zaštitu bilja mora navesti serijski broj formulacije koji je tom sredstvu dodijelio njegov proizvođač. Sud koji je uputio zahtjev usto od Suda traži da utvrdi je li nacionalno zakonodavstvo koje dopušta da uvoznik sredstva za zaštitu bilja taj broj zamijeni drugim identifikacijskim brojem u skladu s Uredbom br. 1107/2009 i Uredbom br. 547/2011 ako vodi evidencije iz kojih proizlazi da su ti brojevi međusobno usklađeni.

71.

Valja podsjetiti na to da Prilog I. Uredbi br. 547/2011 zahtijeva da se određeni podaci „jasno i neizbrisivo” naznače na ambalaži sredstava za zaštitu bilja. Prema točki 1. (f) tog priloga, među tim su podacima „serijski broj [formulacije] sredstva i datum proizvodnje”. Za potrebe tumačenja te odredbe, u kontekstu ovog pitanja treba primijeniti načela tumačenja koja su primijenjena u kontekstu prvog pitanja ( 43 ).

72.

Kada je riječ o doslovnom tumačenju, uvodno treba istaknuti da pojam „serijski broj” nije definiran u Uredbi br. 547/2011. Međutim, njegovu je definiciju moguće pronaći u drugim propisima Unije koji se odnose na sigurnost proizvoda, primjerice u Provedbenoj uredbi (EU) br. 2021/1280 ( 44 ), prema kojoj pojam „serija” znači „količina ishodišnog materijala, ambalaže ili proizvoda obrađena u jednom postupku ili u nizu postupaka za koju se stoga očekuje homogenost” ( 45 ). Pojam „broj serije” u toj je uredbi pak definiran kao „jedinstvena kombinacija brojeva ili slova kojom se nedvojbeno identificira određena serija” ( 46 ). Obje te definicije sukladne su značenju koje odnosni pojmovi imaju u svakodnevnom jeziku, što znači da ih je, kako austrijska vlada pravilno ističe, moguće smatrati valjanom referentnom točkom za tumačenje točke 1. (f) Priloga I. toj uredbi.

73.

Sama činjenica da se u točki 1. (f) Priloga I. Uredbi br. 547/2011 zahtijeva da se naznači „serijski broj [formulacije]” sredstva za zaštitu bilja isključuje, prema svemu sudeći, mogućnost da se taj broj zamijeni drugim identifikacijskim brojem. Nadalje, u točki 1. (f) Priloga I. Uredbi br. 547/2011 ne koristi se puki izraz „serijski broj”, već i izraz „serijski broj [formulacije]”, što je šira semantička jedinica.

74.

Ta odredba tako uspostavlja vezu između, s jedne strane, serijskog broja koji je sredstvu za zaštitu bilja dodijelio proizvođač i, s druge strane, konkretne formulacije tog sredstva, to jest njegova konkretnog pripravka i otopine ( 47 ). Ta veza pak sugerira da serijski broj koji je dodijelio proizvođač sredstva za zaštitu bilja doista čini jedini identifikacijski broj koji se mora nalaziti na ambalaži tog sredstva, a ne, primjerice, broj koji izabere paralelni uvoznik.

75.

Naposljetku, ako se u obzir uzme činjenica da točka 1. (f) Priloga I. Uredbi br. 547/2011 zahtijeva da se na ambalaži sredstva za zaštitu naznači ne samo „serijski broj [formulacije]” već i „datum proizvodnje” tog sredstva, nužnost zadržavanja identifikacijskog broja koji je dodijelio proizvođač sredstva za zaštitu bilja postaje još očitija.

76.

Kako je već objašnjeno, članak 1. Uredbe br. 547/2011 i odredbe Priloga I. toj uredbi moraju se, u skladu s člankom 52. stavkom 7. Uredbe br. 1107/2009, „na odgovarajući način” primjenjivati na paralelnu trgovinu sredstvima za zaštitu bilja. Međutim, u suprotnosti s analizom i zaključkom u pogledu prvog pitanja koji predlažem Sudu, smatram da zahtjev u pogledu prvotnog serijskog broja nije potrebno prilagoditi u kontekstu paralelne trgovine sredstvima za zaštitu bilja s obzirom na opće ciljeve Uredbe br. 1107/2009 i Uredbe br. 547/2011.

77.

U vezi s tim moram istaknuti da se ciljevi zahtjeva u pogledu označivanja predviđenog u točki 1. (f) Priloga I. Uredbi br. 547/2011, koji su usto sukladni općim ciljevima Uredbe br. 1107/2009 ( 48 ), sastoje u omogućavanju, kao prvo, sljedivosti sredstva za zaštitu bilja i, kao drugo, ciljanih provjera. Ta logika proizlazi i iz Komisijinih smjernica o paralelnoj trgovini sredstvima za zaštitu bilja ( 49 ), prema kojima naznačivanje serijskog broja mora „olakšati inspekcije i sljedivost proizvoda kojima se paralelno trguje” [neslužbeni prijevod] ( 50 ).

78.

Što se tiče cilja koji se odnosi na sljedivost, serijski broj formulacije omogućuje jednostavnu i učinkovitu sljedivost sredstava za zaštitu bilja koja su dio iste serije. Uostalom, za sva se sredstva koja imaju isti serijski broj pretpostavlja da imaju isti sastav i obilježja. Ona se stoga, kako žalitelj navodi, u slučaju nepravilnosti u njihovoj proizvodnji mogu ciljano i trenutačno povući s tržišta. Istodobno, serijski broj osigurava da se s tržišta povuku samo jedinice sredstva za zaštitu bilja čiji serijski broj odgovara spornoj seriji.

79.

Nasuprot tomu, ta bi sljedivost bila dovedena u pitanje ako bi paralelni uvoznik mogao ukloniti prvotni serijski broj formulacije te ga zamijeniti vlastitim identifikacijskim brojem. U tom bi se slučaju prvotni serijski broj formulacije, koji je jedini relevantan za potrebe sljedivosti, morao utvrditi usporedbom s unutarnjim evidencijama koje vodi paralelni uvoznik te bi eventualno povlačenje sredstva s tržišta postalo složenije. U tom bih pogledu htjela naglasiti da, za razliku od podataka o imenu i adresi vlasnika odobrenja iz države članice podrijetla, kojima nadležna tijela države članice uvoznice izravno raspolažu, ta tijela nemaju izravan pristup podacima iz evidencija koje uvoznik vodi. Nadalje, za potrošače bi situacija bila još i gora jer oni nemaju pristup unutarnjim evidencijama paralelnog uvoznika te stoga ne bi mogli izvršiti opisanu usporedbu.

80.

Što se tiče cilja koji se odnosi na inspekcije, očito je da bi zamjena prvotnog serijskog broja usto otežala provedbu ciljanih provjera. Takve provjere u pogledu stavljanja sredstava za zaštitu bilja na tržište služe osiguravanju korektne, sigurne i usklađene primjene zahtjeva propisanih Uredbom br. 1107/2009 ( 51 ) s ciljem postizanja visoke razine zaštite kako zdravlja ljudi i životinja tako i okoliša. Budući da nadležna tijela države članice uvoznice nemaju izravan pristup evidencijama paralelnog uvoznika, provođenje takvih provjera bilo bi otežano, uključujući u hitnim slučajevima.

81.

Iz navedenog proizlazi da teleološko tumačenje, koje uzima u obzir cilj Uredbe br. 1107/2009 i Uredbe br. 547/2011 da se osigura visoka razina zaštite kako zdravlja ljudi i životinja tako i okoliša, upućuje na to da prvotni serijski broj formulacije nije moguće ukloniti s ambalaže te ga zamijeniti drugim identifikacijskim brojem, čak i ako paralelni uvoznik vodi evidencije obaju brojeva.

82.

Što se tiče cilja da se olakša slobodno kretanje, druga stranka u žalbenom postupku tvrdi da bi obveza uvoznika da zadrži serijski broj koji je proizvođač dodijelio stvorila opasnost od zlouporaba potonjeg. Druga stranka u žalbenom postupku u biti navodi da bi proizvođači, ako bi mogli utvrditi podrijetlo sredstava za zaštitu bilja kojima se paralelno trguje, mogli lako ometati paralelnu trgovinu tako da, sami ili u dogovoru s distributerima u državi članici podrijetla, ograniče isporuku tih sredstava uvozniku. To bi u konačnici dovelo do podjele tržišta Unije.

83.

Međutim, u tom bih pogledu kratko istaknula da se eventualni problem zlouporabe proizvođača sredstva za zaštitu bilja kakav je opisala druga stranka u žalbenom postupku – bilo u državi članici podrijetla ili u državi članici uvoznici – mora riješiti primjerenim metodama predviđenima u pravu Unije ili nacionalnom pravu, primjerice u članku 101. ili članku 102. UFEU‑a, na koje druga stranka u žalbenom postupku zapravo i upućuje u svojim očitovanjima. Opasnost od takve zlouporabe definitivno ne treba izbjegavati na štetu cilja da se osigura visoka razina zaštite kako zdravlja ljudi i životinja tako i okoliša otežavanjem sljedivosti odnosnog sredstva za zaštitu bilja i provedbe ciljanih provjera za koje su zadužena nadležna tijela, kako je objašnjeno u točkama 77. do 81. ovog mišljenja.

84.

S obzirom na navedeno, moram zaključiti da članak 1. Uredbe br. 547/2011 u vezi s točkom 1. (f) Priloga I. toj uredbi treba tumačiti na način da uvoznik koji na temelju odobrenja za paralelnu trgovinu u državu članicu uvozi i na njezino tržište stavlja sredstvo za zaštitu bilja mora na etiketi tog sredstva zadržati serijski broj formulacije koji je proizvođač dodijelio te ga ne može zamijeniti vlastitim identifikacijskim brojem, čak i ako vodi evidencije koje pokazuju usklađenost tih brojeva. Osim toga, za nacionalnu odredbu koja dopušta takvu zamjenu treba, prema mojemu mišljenju, smatrati da nije u skladu s pravom Unije.

85.

Na temelju iznesene analize predlažem da Sud na dva prethodna pitanja koja je postavio Hanseatisches Oberlandesgericht Hamburg (Hanzeatski visoki zemaljski sud u Hamburgu, Njemačka) odgovori na sljedeći način: