1.

U skladu s člankom 194. stavkom 1. točkom (c) UFEU‑a, cilj je energetske politike Europske unije u duhu solidarnosti među državama članicama razvoj obnovljivih oblika energije ( 2 ). Izazovi tog razvoja, koji su iznimno veliki, osobito u trenutačnom geopolitičkom kontekstu, istaknuti su u prvoj uvodnoj izjavi Direktive 2009/28/EZ ( 3 ), u kojoj se navodi smanjenje emisija stakleničkih plinova u okviru borbe protiv globalnog zatopljenja, poticanje sigurnosti opskrbe energijom, tehnološkog razvoja i inovacija te osiguranje mogućnosti za zapošljavanje i regionalni razvoj ( 4 ).

2.

U ovom slučaju zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na pojam „postrojenje za proizvodnju električne energije u kojem se upotrebljavaju obnovljivi izvori energije” u smislu članka 16. stavka 2. točke (c) Direktive 2009/28 te na opseg otpreme s prednošću unosa energije u elektroenergetsku mrežu koja se daje takvom postrojenju. Konkretnije, Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud, Njemačka) želi znati treba li, i u kojoj mjeri, postrojenju koje proizvodi električnu energiju termičkom oporabom miješanog otpada koji sadržava udio biorazgradivog industrijskog i komunalnog otpada dati takvu prednost pristupa.

3.

Zahtjev upućen u okviru spora između društva EEW Energy from Waste Großräschen GmbH (u daljnjem tekstu: EEW), koje upravlja postrojenjem za termičku oporabu otpada, i društva MNG Mitteldeutsche Netzgesellschaft Strom GmbH (u daljnjem tekstu: MNG Strom), operatora prijenosnog sustava za električnu energiju, u pogledu EEW‑ova prava na naknadu štete zbog smanjenja unosa u mrežu zbog njezina zagušenja. Društvo 50 Hertz Transmission GmbH (u daljnjem tekstu: 50 Hertz), operator prijenosnog sustava koji u lancu opskrbe prethodi MNG‑u Strom, sudjelovalo je u glavnom postupku kao intervenijent na strani potonjeg društva.

4.

U članku 2. Direktive 2001/77/EZ ( 5 ), naslovljenom „Definicije”, navodi se:

„Za potrebe ove Direktive, primjenjuju se sljedeće definicije:

[…]” [neslužbeni prijevod]

5.

U skladu s uvodnim izjavama 1., 11., 25., 60. i 61. Direktive 2009/28:

[…]

[…]

[…]

6.

U članku 1. Direktive 2009/28, naslovljenom „Predmet i područje primjene”, navodi se:

„Ovom Direktivom utvrđuje se zajednički okvir za promicanje energije iz obnovljivih izvora. Direktiva postavlja obvezne nacionalne ciljeve za ukupan udio energije iz obnovljivih izvora u konačnoj bruto potrošnji energije i za udio energije iz obnovljivih izvora u prometu. Direktivom se propisuju pravila koja se odnose na statističke prijenose među državama članicama, zajedničke projekte među državama članicama i zajedničke projekte između država članica i trećih zemalja, jamstva o podrijetlu, upravne postupke, informacije i osposobljavanje te pristup elektroenergetskoj mreži za energiju iz obnovljivih izvora. […]”

7.

Člankom 2. te direktive, naslovljenim „Definicije”, predviđa se:

„Za potrebe ove Direktive primjenjuju se definicije Direktive [2003/54].

Također se primjenjuju i sljedeće definicije:

[…]

[…]”

8.

U članku 5. Direktive 2009/28, naslovljenom „Izračun udjela energije iz obnovljivih izvora”, u njegovim stavcima 1. i 3., određuje se:

„1.   Konačna bruto potrošnja energije iz obnovljivih izvora u svakoj državi članici izračunava se kao suma:

[…]

3.   Za potrebe stavka 1. točke (a) konačna bruto potrošnja električne energije iz obnovljivih izvora energije izračunava se kao količina električne energije proizvedene u državi članici iz obnovljivih izvora energije, pri čemu nije uključena proizvodnja električne energije u crpno akumulacijskim uređajima kod kojih se dio vode koji nije potreban crpi na veću visinu.

U pogonima koji koriste više vrsta goriva koji upotrebljavaju obnovljive i konvencionalne izvore u obzir se uzima samo udio električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije. Za potrebe tog izračuna izračunava se doprinos svake energije na temelju energetskog sadržaja pogona.

[…]”

9.

U članku 15. te direktive, naslovljenom „Jamstva o podrijetlu električne energije te energija za grijanje i hlađenje proizvedena iz obnovljivih izvora energije”, u njegovu stavku 1., navodi se sljedeće:

„Kako bi krajnjim kupcima dokazale koliki je udio ili količina energije iz obnovljivih izvora u mješavini energetskih izvora u energiji dobavljača u skladu s člankom 3. stavkom 6. Direktive [2003/54], države članice osiguravaju da se podrijetlo električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije može zajamčiti u smislu ove Direktive u skladu s objektivnim, transparentnim i nediskriminacijskim kriterijima.”

10.

U članku 16. Direktive 2009/28, naslovljenom „Pristup mrežama i njihovo djelovanje”, u njegovim stavcima 1. i 2., navodi se:

„1.   Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere za razvoj mrežne infrastrukture za prijenos i distribuciju, inteligentnih mrežnih usluga, objekata za skladištenje i elektroenergetskog sustava kako bi omogućile sigurno funkcioniranje elektroenergetskog sustava i njegovu prilagodbu daljnjem razvoju u području proizvodnje električne energije [iz] obnovljivih izvora energije, uključujući međupovezivanje država članica i država članica s trećim zemljama. Države članice poduzimaju i odgovarajuće mjere da ubrzaju postupke za izdavanje odobrenja za mrežnu infrastrukturu te usklađivanje odobrenja za mrežnu infrastrukturu s administrativnim postupcima i postupcima planiranja.

2.   U skladu sa zahtjevima koji se odnose na održavanje pouzdanosti i sigurnosti mreže na temelju transparentnih i nediskriminacijskih kriterija koje definiraju nadležna nacionalna tijela:

11.

U članku 3., naslovljenom „Definicije”, Erneuerbare‑Energien‑Gesetza (njemački Zakon o obnovljivim izvorima energije, u daljnjem tekstu: EEG) od 25. listopada 2008., u verziji koja je bila na snazi od 1. siječnja 2012. do 31. srpnja 2014. (u daljnjem tekstu: EEG iz 2012.) ( 7 ), navodi se:

„Za potrebe ovog zakona:

[…]

[…]”

12.

U članku 8. tog zakona, naslovljenom „Otkup, prijenos i distribucija”, u njegovu stavku 1., predviđa se:

„U skladu s člankom 11., operatori sustava dužni su bez odgode i prioritetno otkupiti, prenijeti i distribuirati cjelokupnu ponuđenu električnu energiju iz obnovljivih izvora energije. […]”

13.

Člankom 11. navedenog zakona, naslovljenim „Upravljanje unosom električne energije u mrežu”, u njegovu stavku 1., određuje se:

„Iznimno, operatorima sustava […] dopušteno je izravno ili neizravno regulirati postrojenja priključena na njihov sustav […], pod uvjetom da:

[…]”

14.

U članku 12. tog zakona, naslovljenom „Odredba o izvanrednim okolnostima”, u njegovu stavku 1., navodi se sljedeće:

Ako se unos električne energije iz postrojenja za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora […] smanjuje zbog zagušenja mreže u smislu članka 11. stavka 1., operatorima na koje se odnosi mjera […] nadoknađuje se iznos od 95 % izgubljenih prihoda, uvećan za dodatne troškove i umanjen za troškove koje nisu trebali snositi. […]”

15.

U članku 16. EEG‑a iz 2012., naslovljenom „Pravo na naknadu”, u njegovu stavku 1., navodi se:

„Operatori sustava moraju operaterima postrojenja naknaditi električnu energiju proizvedenu u postrojenjima u kojima se upotrebljava isključivo električna energija iz obnovljivih izvora […], barem u skladu s člancima 18. do 33. […]”

16.

Te odredbe EEG‑a iz 2012. u biti odgovaraju odredbama EEG‑a u verziji koja je bila na snazi od 1. siječnja 2009. do 31. prosinca 2011. ( 8 ) te odredbama EEG‑a od 1. kolovoza 2014. do 31. prosinca 2016. ( 9 ).

17.

EEW upravlja postrojenjem za termičku oporabu otpada kojim proizvodi električnu i toplinsku energiju (u daljnjem tekstu: predmetno postrojenje). U njemu se gotovo isključivo upotrebljava industrijski i komunalni otpad, koji se miješaju prije sagorijevanja i koji sadržavaju biorazgradivi udio čija količina varira, a prema EEW‑ovim tvrdnjama iznosi do 50 %. Dio električne energije proizvedene u predmetnom postrojenju unosi se u elektroenergetsku distribucijsku mrežu MNG‑a Strom, s kojim je ono sklopilo ugovor o priključivanju i otkupu.

18.

U okviru svojeg upravljanja sigurnošću elektroenergetske mreže MNG Strom je u velikom broju slučajeva od 2011. do 2016. zatražio od EEW‑a privremeno smanjenje unosa energije u mrežu zbog njezina zagušenja. Stoga je EEW potraživao od MNG‑a Strom naknadu štete u iznosu od 2,24 milijuna eura pozivajući se, među ostalim, na odredbu o izvanrednim okolnostima predviđenu u EEG‑u, u verzijama koje su bile na snazi od 1. siječnja 2011. do 31. prosinca 2016., među ostalim na članak 12. stavak 1. EEG‑a iz 2012.

19.

Žalbeni sud pred kojim je pokrenut postupak odbio je EEW‑ov zahtjev za naknadu štete uz obrazloženje da se u predmetnom postrojenju električna energija ne proizvodi isključivo iz obnovljivih izvora energije.

20.

EEW je protiv presude žalbenog suda podnio reviziju Bundesgerichtshofu (Savezni vrhovni sud), odnosno sudu koji je uputio zahtjev. Taj sud ističe da ishod spora koji se pred njim vodi ovisi o odgovoru na pitanje treba li predmetno postrojenje kvalificirati kao „postrojenje za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora” u smislu članka 12. stavka 1. EEG‑a iz 2012. Taj sud smatra da okolnost što se u predmetnom postrojenju električna energija ne proizvodi isključivo iz obnovljivih izvora energije nije razlog za isključenje primjene te odredbe.

21.

U tom pogledu, navedeni sud naglašava da se EEG, u svojoj prvoj verziji koja je stupila na snagu 2000., odnosio na električnu energiju proizvedenu u postrojenjima u kojima se upotrebljavaju isključivo obnovljivi izvori energije. Međutim, u okviru prenošenja Direktive 2001/77 u njemačko pravo, osobito njezina članka 2. točke (c), područje primjene EEG‑a 2004. prošireno je kako bi uključivalo dio električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije u hibridnim postrojenjima u kojima se upotrebljavaju konvencionalni izvori energije.

22.

Iz teksta odredbe o izvanrednim okolnostima navedene u članku 12. EEG‑a iz 2012. i strukture tog zakona proizlazi da se ta odredba, unesena u EEG prvi put 2009., primjenjuje i na postrojenja u kojima se ne upotrebljavaju isključivo obnovljivi izvori energije. Stoga, ako se u postrojenju proizvodi električna energija iz obnovljivih izvora energije, treba mu dati prednost unosa električne energije u mrežu u skladu s EEG‑om, pri čemu uslijed svakog smanjenja ili prekida otkupa električne energije u okviru upravljanja unosom u mrežu nastaje obveza naknade štete predviđena navedenom odredbom o izvanrednim okolnostima.

23.

Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, iako je njemački zakonodavac odlučio slijediti pravo Unije i odstupiti od pravila u skladu s kojim se uzima u obzir samo električna energija proizvedena isključivo iz obnovljivih izvora energije, ostaje otvoreno pitanje treba li u skladu s njemačkim pravom svako postrojenje za proizvodnju električne energije u kojem se oporablja određeni, makar neznatan, udio obnovljivih izvora energije kvalificirati kao „postrojenje” u smislu članka 3. točke 1. EEG‑a iz 2012., tako da ima prednost priključivanja na mrežu i unosa električne energije u mrežu. U tom pogledu, relevantne odredbe njemačkog prava valja tumačiti u skladu s pojmom „električna energija proizvedena iz obnovljivih izvora energije” u smislu članka 2. točke (c) Direktive 2001/77. Iako se u toj odredbi upućuje na pojam „hibridno postrojenje”, on u toj direktivi nije definiran i nije jednoznačan. Naime, u stručnom jeziku izraz „hibridno postrojenje” u pravilu označava postrojenje u kojem se upotrebljava više različitih tehnologija za proizvodnju energije, primjerice solarna energija i plin. Taj pojam „hibridno postrojenje” ne bi se u skladu s takvim tumačenjem odnosio na postrojenja u kojima se u istom procesu proizvodnje električne energije samo mješovito upotrebljavaju različiti, obnovljivi i konvencionalni, izvori energije. To bi bio slučaj kada bi se različiti izvori energije miješali neposredno prije nego što se upotrijebe za proizvodnju energije, ali i kada bi postrojenje radi proizvodnje električne energije upotrebljavalo obnovljive i fosilne izvore energije u već postojećoj varijabilnoj smjesi na koju se ne može utjecati, kao što to čini predmetno postrojenje.

24.

Međutim, sud koji je uputio zahtjev ističe da se u članku 2. točki (a) Direktive 2001/77 „biomasa” definira kao obnovljivi izvor energije i da se u članku 2. točki (b) te direktive navodi da on obuhvaća „biorazgradiv udio industrijskog i komunalnog otpada”. Te bi odredbe mogle govoriti u prilog tomu da treba smatrati da je električna energija koja se proizvodi sagorijevanjem tog biorazgradivog udjela proizvedena iz obnovljivih izvora energije i da stoga takva postrojenja za proizvodnju energije treba u skladu s njemačkim pravom kvalificirati kao „postrojenja” u smislu EEG‑a kojima treba dati prednost pristupa elektroenergetskoj mreži.

25.

Navedeni sud napominje da, s obzirom na to da je Direktiva 2001/77 zamijenjena Direktivom 2009/28, koja se primjenjuje na glavni postupak ( 10 ), njemačko pravo treba tumačiti u skladu s potonjom direktivom. Taj sud navodi da, uzimajući u obzir pravo Unije, smatra da odredbe EEG‑a koje se odnose na prednost unosa električne energije u mrežu treba tumačiti na način da se one primjenjuju na postrojenja u kojima se ne upotrebljavaju isključivo obnovljivi izvori energije samo ako se u njima obnovljivi i konvencionalni izvori energije upotrebljavaju u odvojenim sustavima. U svakom slučaju, na postrojenja u kojima se, kao u slučaju proizvodnje električne energije sagorijevanjem otpada, koristi već postojeća varijabilna mješavina obnovljivih i konvencionalnih izvora energije na koju se ne može utjecati, odredba o izvanrednim okolnostima predviđena u članku 12. stavku 1. EEG‑a iz 2012. trebala bi se primjenjivati samo ako udio obnovljivih izvora energije u prosjeku premašuje udio konvencionalnih izvora energije. U okviru glavnog postupka to bi tumačenje značilo da EEW ne može tražiti nikakvu naknadu štete na temelju te odredbe o iznimnim okolnostima s obzirom na to da se u predmetnom postrojenju upotrebljavaju izvori energije koji se unaprijed miješaju u varijabilnim udjelima i da prema EEW‑ovim tvrdnjama nije riječ o pretežnom udjelu obnovljivih izvora energije.

26.

Taj sud dodaje da se, u slučaju da članak 16. stavak 2. točku (c) Direktive 2009/28 treba tumačiti na način da se odnosi na postrojenja u kojima obnovljivi izvori energije ne čine pretežni udio, postavlja pitanje postoji li prag ispod kojeg se postrojenje u kojem se električna energija proizvodi iz takvih izvora energije više ne može smatrati postrojenjem u kojem se upotrebljavaju obnovljivi izvori energije u smislu te odredbe.

27.

Naposljetku, sud koji je uputio zahtjev pita može li se, u slučaju u kojem se električnoj energiji koja je samo djelomično proizvedena iz biorazgradivog otpada daje prednost pristupa elektroenergetskoj mreži, primijeniti pravni koncept iz članka 5. stavka 3. drugog podstavka Direktive 2009/28, u skladu s kojim se u pogonima koji koriste više vrsta goriva koji upotrebljavaju obnovljive i konvencionalne izvore energije u obzir uzima samo udio električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije. To je pitanje relevantno za to da se utvrdi odnosi li se zahtjev za naknadu štete na temelju odredbe o izvanrednim okolnostima predviđene u članku 12. stavku 1. EEG‑a iz 2012. na gubitak prihoda od cjelokupne električne energije proizvedene u predmetnom postrojenju ili samo na dio električne energije koja se proizvodi iz biorazgradivog udjela mješavine otpada.

28.

U tim je okolnostima Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud, Njemačka) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

29.

Društva EEW, MNG Strom i 50 Hertz te Europska komisija podnijeli su pisana očitovanja. Te su stranke iznijele i usmena očitovanja na raspravi održanoj 8. rujna 2022.

30.

Svojim prvim prethodnim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 16. stavak 2. točku (c) Direktive 2009/28 tumačiti na način da prednost pristupa elektroenergetskoj mreži koja se primjenjuje na postrojenja za proizvodnju električne energije u kojima se upotrebljavaju obnovljivi izvori energije ne treba dati samo postrojenjima u kojima se električna energija proizvodi isključivo iz obnovljivih izvora energije nego i onima u kojima se električna energija proizvodi termičkom oporabom miješanog otpada koji sadržava udio biorazgradivog industrijskog i komunalnog otpada.

31.

U skladu s člankom 16. stavkom 2. točkom (c) Direktive 2009/28 države članice osiguravaju da operatori prijenosnog sustava pri odašiljanju električne energije iz postrojenja za proizvodnju energije daju prednost pogonima koji proizvode energiju iz obnovljivih izvora kad to omogućuje sigurno djelovanje nacionalnog elektroenergetskog sustava te kad je utemeljeno na transparentnim i nediskriminacijskim kriterijima.

32.

Napominjem da je svrha te odredbe odgovoriti na okolnost da, iz tehničkog aspekta, prijenosni i distribucijski sustav za električnu energiju imaju kapacitet prijenosa koji je sam po sebi ograničen te, s obzirom na potrošnju, ne mogu nužno prenijeti svu električnu energiju koju proizvode ili mogu proizvesti postrojenja koja im pripadaju ( 11 ). U tim je okolnostima zakonodavac Unije odlučio dati prednost postrojenjima za proizvodnju električne energije u kojima se upotrebljavaju obnovljivi izvori energije. U tom pogledu, kao što je to Sud presudio, iako je člankom 32. stavkom 2. Direktive 2009/72/EZ ( 12 ) propisano da operator distribucijskog sustava može odbiti pristup kada ne raspolaže nužnim kapacitetima, pod uvjetom da iznese propisno utemeljene razloge za to odbijanje – ta se mogućnost odbijanja pristupa sustavu mora ocijeniti za svaki pojedini slučaj i ne ovlašćuje države članice da ta odstupanja propišu na općenit način a da za svakog operatora ne provedu konkretnu ocjenu tehničke nemogućnosti sustava da prihvati zahtjev za pristup treće strane ( 13 ).

33.

S obzirom na prvo postavljeno pitanje, valja utvrditi značenje pojma „postrojenje za proizvodnju električne energije u kojem se upotrebljavaju obnovljivi izvori energije”, na koji se odnosi članak 16. stavak 2. točka (c) Direktive 2009/28, kako bi se provjerilo obuhvaća li taj pojam postrojenje u kojem se električna energija proizvodi termičkom oporabom miješanog otpada koji sadržava udio biorazgradivog industrijskog i komunalnog otpada. Ako je to slučaj, tom postrojenju treba dati prednost pristupa elektroenergetskoj mreži predviđenu tom odredbom te bi ono stoga, u slučaju da mu operator distribucijskog sustava odbije dati taj pristup, imalo pravo na isplatu financijske naknade, kao što se to navodi u uvodnoj izjavi 61. te direktive.

34.

Pojam „postrojenje za proizvodnju električne energije u kojem se upotrebljavaju obnovljivi izvori energije” nije definiran u Direktivi 2009/28. Prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, iz zahtjeva za ujednačenu primjenu prava Unije kao i načela jednakosti proizlazi da se tekst odredbe prava Unije koja ne sadržava nikakvo izričito upućivanje na pravo država članica radi određivanja svojeg smisla i dosega treba u pravilu autonomno i ujednačeno tumačiti u cijeloj Uniji, uzimajući u obzir njezin tekst kao i kontekst te odredbe i cilj koji se želi postići propisom o kojem je riječ ( 14 ).

35.

U tom okviru valja utvrditi, kao prvo, da se na temelju samog teksta članka 16. stavka 2. točke (c) Direktive 2009/28, koji upućuje samo na postrojenja koja proizvode energiju iz obnovljivih izvora, ne može utvrditi odnosi li se ta odredba na postrojenja u kojima se električna energija proizvodi termičkom oporabom miješanog otpada koji sadržava udio biorazgradivog industrijskog i komunalnog otpada.

36.

Kao drugo, što se tiče konteksta navedene odredbe, kao što je to naglasio sud koji je uputio zahtjev, člankom 2. točkom (c) Direktive 2001/77 pojam „električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije” bio je definiran kao „električna energija proizvedena u postrojenjima u kojima se upotrebljavaju isključivo obnovljivi izvori energije kao i dio električne energije proizveden iz obnovljivih izvora energije u hibridnim postrojenjima u kojima se upotrebljavaju konvencionalni izvori energije” ( 15 ). Međutim, ta direktiva više nije bila na snazi u vrijeme nastanka činjenica u glavnom postupku. Što se tiče članka 2. točke (a) Direktive 2009/28, u njemu se „energija iz obnovljivih izvora” definira kao „energija iz obnovljivih nefosilnih izvora, tj. vjetroenergija, solarna energija, aerotermalna energija, geotermalna energija, hidrotermalna energija te energija oceana, hidroenergija, biomasa, plin dobiven od otpada, plin dobiven iz uređaja za obradu otpadnih voda i bioplin”. Slijedom toga, kao što je to 50 Hertz istaknuo u svojim pisanim očitovanjima u okviru glavnog postupka, kvalifikacija „obnovljive električne energije” stoga više ne ovisi o postrojenju u kojem je električna energija proizvedena, nego samo o izvorima energije koji se upotrebljavaju.

37.

U članku 2. točki (a) Direktive 2009/28 navodi se da se energija proizvedena iz biomase ( 16 ) smatra energijom iz obnovljivih izvora. Naime, u skladu s definicijom iz članka 2. točke (e) te direktive biomasa podrazumijeva „biorazgradiv udio industrijskog i komunalnog otpada”. Iz tih odredbi, tumačenih zajedno, proizlazi da energiju proizvedenu termičkom oporabom miješanog otpada koji sadržava udio biorazgradivog industrijskog i komunalnog otpada treba smatrati, što se tiče tog udjela, energijom proizvedenom iz obnovljivih izvora.

38.

U ovom slučaju, iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku proizlazi da se u predmetnom postrojenju oporablja miješani otpad koji sadržava udjele biorazgradivog komunalnog i industrijskog otpada, koji stoga čini biomasu u smislu članka 2. točke (e) navedene direktive ( 17 ).

39.

Osim toga, u članku 5. stavku 3. Direktive 2009/28 navodi se da se u pogonima koji koriste više vrsta goriva koji upotrebljavaju obnovljive i konvencionalne izvore u obzir uzima samo udio električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije. Slijedom toga, u toj se direktivi iz njezina područja primjene načelno ne isključuju postrojenja u kojima se djelomično upotrebljavaju obnovljivi izvori energije.

40.

Kao treće, kad je riječ o ciljevima koji se žele postići Direktivom 2009/28, njezin je cilj, kao što to proizlazi iz njezina članka 1., utvrđivanje zajedničkog okvira za promicanje energije iz obnovljivih izvora postavljanjem, među ostalim, obveznih nacionalnih ciljeva za ukupan udio energije iz takvih izvora u konačnoj bruto potrošnji energije ( 18 ). U tom pogledu, u članku 16. stavku 2. točki (c) te direktive navodi se da države članice osiguravaju da se poduzmu odgovarajuće mjere povezane s mrežom i tržištem kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri smanjilo ograničavanje električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije. Osim toga, u uvodnoj izjavi 60. navedene direktive navodi se da, u slučaju da se električna energija iz obnovljivih izvora uključi u promptno tržište, zajamčeni pristup osigurava da sva električna energija, prodana i ona koja je namijenjena potpori, ima pristup mreži te omogućuje uporabu maksimalne količine električne energije iz obnovljivih izvora iz postrojenja priključenih na mrežu. Što se tiče uvodne izjave 61. te direktive, u njoj se pojašnjava da njezini ciljevi zahtijevaju održivo povećanje prijenosa i distribucije električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora, a da se pritom ne utječe na pouzdanost i sigurnost mrežnog sustava.

41.

Usto, ističem da je prema sudskoj praksi Suda, što se tiče zajamčenog pristupa mrežnom sustavu iz članka 16. stavka 2. točke (b) Direktive 2009/28, njegov cilj uključiti obnovljive izvore energije na unutarnje tržište električne energije osiguravajući da sva energija proizvedena iz obnovljivih izvora energije ima pristup mrežnim sustavima, što omogućuje uporabu maksimalne količine električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije ( 19 ).

42.

Slijedom toga, svrha je Direktive 2009/28 što veća moguća uporaba obnovljivih izvora energije. Naime, kad se postrojenjima u kojima se električna energija proizvodi termičkom oporabom miješanog otpada koji sadržava udio biorazgradivog otpada ne bi dala prednost, to bi, ako operator distribucijskog sustava predmetnom proizvođaču električne energije odbije dati pristup svojoj mreži zbog njezina zagušenja, dovelo do gubitka tog dijela obnovljivih izvora energije.

43.

Prema tome, predlažem da se na prvo prethodno pitanje odgovori da članak 16. stavak 2. točku (c) Direktive 2009/28 treba tumačiti na način da prednost pristupa elektroenergetskoj mreži koja se primjenjuje na postrojenja za proizvodnju električne energije u kojima se upotrebljavaju obnovljivi izvori energije ne treba dati samo postrojenjima u kojima se električna energija proizvodi isključivo iz obnovljivih izvora energije nego i onima u kojima se električna energija proizvodi termičkom oporabom miješanog otpada koji sadržava udio biorazgradivog industrijskog i komunalnog otpada.

44.

Svojim drugim, trećim, četvrtim i petim prethodnim pitanjem, koje valja ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 16. stavak 2. točku (c) Direktive 2009/28 tumačiti na način da se postrojenju za proizvodnju električne energije prednost pristupa elektroenergetskoj mreži daje samo u pogledu električne energije proizvedene iz biorazgradivog udjela upotrijebljenog industrijskog i komunalnog otpada te, u slučaju potvrdnog odgovora, koja su pravila primjene te prednosti pristupa.

45.

Kao što se to pojašnjava u okviru odgovora na prvo prethodno pitanje, iz članka 2. točaka (a) i (e) Direktive 2009/28 proizlazi da energija proizvedena iz biomase čini energiju proizvedenu iz obnovljivih izvora, ali se u pogledu industrijskog i komunalnog otpada u obzir uzima samo njegov biorazgradivi udio. Iz toga slijedi da se postrojenju za proizvodnju električne energije prednost pristupa elektroenergetskoj mreži, na temelju članka 16. stavka 2. točke (c) te direktive, daje samo u pogledu električne energije koja se proizvodi iz tog biorazgradivog udjela, a ne i iz udjela koji čini konvencionalni otpad.

46.

U istom smislu, Sud je u pogledu članka 16. stavka 2. točke (b) navedene direktive istaknuo da, iako se u toj odredbi navodi mogućnost uspostave „zajamčenog pristupa” mrežnom sustavu električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije, to vrijedi samo u pogledu „zelene” električne energije, te da navedena odredba stoga ne može poslužiti kao pravna osnova za nacionalne odredbe koje se odnose na zajamčen pristup za postrojenja za proizvodnju energije iz neobnovljivih izvora ( 20 ). Takvo se tumačenje po analogiji može primijeniti na prednost pristupa mrežnom sustavu iz članka 16. stavka 2. točke (c) te direktive.

47.

S obzirom na njezin tekst, tom se odredbom predviđa takva prednost pristupa kad je riječ o postrojenjima za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije a da se pritom, u slučaju u kojem se u tim postrojenjima istodobno upotrebljavaju obnovljivi i konvencionalni izvori energije, ne utvrđuje minimalni udio obnovljivih izvora energije. Drugim riječima, prednost unosa električne energije u mrežu predviđena navedenom odredbom ne ovisi o veličini udjela biorazgradivog otpada koji se upotrebljava za proizvodnju električne energije s obzirom na to da udio konvencionalnog otpada nema nikakvu ulogu u davanju te prednosti. Stoga ne postoji prag ispod kojeg se električnoj energiji proizvedenoj iz obnovljivih izvora energije više ne daje prednost pristupa mreži ( 21 ).

48.

Ako se postrojenju za proizvodnju električne energije daje prednost pristupa mreži samo u pogledu električne energije koja se proizvodi iz tog biorazgradivog udjela, sud koji je uputio zahtjev pita kako treba primjenjivati tu prednost pristupa, pri čemu upućuje na članak 5. stavak 3. drugi podstavak Direktive 2009/28.

49.

U tom pogledu ističem da, s pravnog stajališta, iz sudske prakse Suda proizlazi da je zakonodavac Unije, a da nipošto nije imao namjeru provesti potpuno usklađivanje nacionalnih programa potpore proizvodnji zelene energije, s jedne strane krenuo od zaključka da države članice primjenjuju različite programe potpore i, s druge strane, od načela da je važno osigurati njihovo dobro funkcioniranje kako bi se zadržalo povjerenje ulagača i tim državama omogućilo da odrede nacionalne mjere učinkovite za postizanje općih obveznih nacionalnih ciljeva koji su im tom direktivom dodijeljeni ( 22 ). Smatram da se jednako rasuđivanje može primijeniti u pogledu provedbe članka 16. stavka 2. točke (c) navedene direktive. Stoga valja smatrati da države članice raspolažu velikim manevarskim prostorom za primjenjivanje prednosti pristupa elektroenergetskoj mreži koja se daje postrojenjima u kojima se upotrebljavaju obnovljivi izvori energije.

50.

Osim toga, iz tehničkog aspekta, MNG Strom je naveo da operator prijenosnog sustava za električnu energiju ne zna u stvarnom vremenu koliki se udio biorazgradivog otpada upotrebljava u nekom postrojenju za proizvodnju električne energije kada mora odabrati redoslijed kojim će isključiti postrojenja te da uostalom sami operateri tih postrojenja ne znaju u svakom trenutku koji se udio energije proizvodi iz obnovljivih izvora. Društvo 50 Hertz naglasilo je pak da je odluka o davanju prednosti žurna mjera koja se donosi gotovo u danom trenutku te da ona ima posljedice za operatore koji se nalaze dalje u lancu opskrbe, što podrazumijeva da kriteriji davanja prednosti moraju omogućiti da se operatorima sustava daju konkretne smjernice. Usto, Komisija je tvrdila da u određenim slučajevima, s tehničkog gledišta, može biti nemoguće primijeniti prednost pristupa mreži samo na dio električne energije koja se proizvodi u nekom postrojenju, u ovom slučaju na dio proizveden iz obnovljivih izvora energije.

51.

U tom pravnom i tehničkom kontekstu smatram da nije na Sudu da detaljno navede na koji način treba primjenjivati prednost pristupa elektroenergetskoj mreži jer je to, u skladu s tekstom članka 16. stavka 2. točke (c) Direktive 2009/28, zadaća država članica, koje najbolje poznaju posebnosti nacionalnog prijenosnog sustava za električnu energiju ( 23 ). Tako je MNG Strom na raspravi naveo da u Njemačkoj postoje smjernice u pogledu upravljanja prijenosnim sustavom za električnu energiju, kojima je, s ciljem pouzdanosti i sigurnosti te mreže, utvrđen redoslijed isključivanja postrojenja kako bi se moglo smanjiti fizičko zagušenje navedene mreže.

52.

Sud je ipak, uzimajući u obzir pisana očitovanja zainteresiranih stranaka i raspravu na ročištu, i dalje nadležan za davanje uputa na temelju odredbi Direktive 2009/28 u pogledu elemenata koje države članice trebaju uzeti u obzir za primjenjivanje prednosti pristupa elektroenergetskoj mreži.

53.

U tom pogledu, kao prvo, iz teksta članka 16. stavka 2. točke (c) te direktive proizlazi da prednost pristupa treba primjenjivati kad to omogućuje sigurno djelovanje nacionalnog elektroenergetskog sustava. Stoga, kao što se to navodi u uvodnoj izjavi 60. navedene direktive, zahtjevi koji se odnose na održavanje pouzdanosti i sigurnosti mreže i otpreme mogu se razlikovati ovisno o značajkama nacionalne mreže i njezina sigurnog funkcioniranja.

54.

Kao drugo, iz članka 16. stavka 2. točke (c) te direktive proizlazi i da prednost pristupa elektroenergetskoj mreži treba davati na temelju transparentnih i nediskriminacijskih kriterija, što podrazumijeva da su oni jasni, da ih države članice unaprijed priopćavaju i da ih sve zainteresirane strane mogu predvidljivo primjenjivati.

55.

Kao treće, iz ciljeva Direktive 2009/28 proizlazi da države članice najveću prednost pristupa elektroenergetskoj mreži trebaju davati postrojenjima u kojima se energija proizvodi isključivo iz obnovljivih izvora, što znači da će se njima pristup toj mreži odbiti samo u krajnjem slučaju.

56.

Kao četvrto, što se tiče postrojenja u kojima se električna energija proizvodi termičkom oporabom miješanog otpada koji sadržava udio biorazgradivog otpada, smatram da ih treba uzeti u obzir ako je taj udio nepromjenjiv tijekom vremena, moguće ga je izračunati te je znatan. U suprotnom postoji opasnost od zlouporabe, osobito u slučaju u kojem je tehnički nemoguće primijeniti prednost pristupa mreži na samo jedan dio električne energije proizvedene u postrojenju te ono ostvaruje takvu prednost, dok se u praksi električna energija u prvom redu proizvodi iz konvencionalnih izvora energije. To bi primjerice bio slučaj da se dio energije koji se proizvodi iz obnovljivih izvora znatno mijenja ovisno o razdoblju te posljedično, u nekim od tih razdoblja, taj dio nestane ili se znatno smanji.

57.

Kao peto, EEW tvrdi da je tijekom razdoblja o kojem je riječ u glavnom postupku od Umweltbundesamta (Savezni ured za okoliš, Njemačka) redovito primao jamstva o podrijetlu iz članka 15. Direktive 2009/28, na temelju kojih je mogao dokazati da oko 50 % električne energije koju proizvodi potječe iz obnovljivih izvora energije. Međutim, kao što to proizlazi iz članka 2. točke (j) te direktive, „jamstvo o podrijetlu” definira se kao elektronički dokument čija je jedina svrha dokazati krajnjem kupcu da je određeni udio ili količina energije proizvedena iz obnovljivih izvora energije. Slijedom toga, to se jamstvo utvrđuje retrospektivno te se iz njega ne može saznati koji je dio tih izvora energije u stvarnom vremenu, odnosno u trenutku u kojem operator sustava mora donijeti odluku o privremenom smanjenju unosa u mrežu zbog njezina zagušenja ( 24 ). Stoga smatram da „jamstvo o podrijetlu” kao takvo ne može služiti kao referentan dokument u okviru utvrđivanja kriterija prednosti pristupa elektroenergetskoj mreži.

58.

Kao šesto, sud koji je uputio zahtjev pita može li se ratio legis iz članka 5. stavka 3. drugog podstavka Direktive 2009/28 primijeniti u pogledu električne energije koja je samo djelomično proizvedena iz biorazgradivog otpada. Podsjećam na to da se, u skladu s tom odredbom, u pogonima koji koriste više vrsta goriva koji upotrebljavaju obnovljive i konvencionalne izvore energije u obzir uzima samo udio električne energije proizveden iz obnovljivih izvora energije te se, za potrebe tog izračuna, izračunava doprinos svakog izvora energije na temelju njegova energetskog sadržaja. S obzirom na veliki manevarski prostor koji se ostavlja državama članicama, smatram da se one u pogledu primjene prednosti pristupa elektroenergetskoj mreži, s obzirom na to da u toj direktivi nije drukčije predviđeno, mogu pozvati na navedeni članak 5. stavak 3. drugi podstavak ( 25 ). U tom se okviru zahtjev za naknadu štete koji podnese operater postrojenja za proizvodnju električne energije, nakon što mu se odbije pristup mreži zbog njezina zagušenja, može odnositi samo na dio električne energije proizveden iz biorazgradivog udjela mješavine otpada.

59.

S obzirom na sve prethodno navedeno, predlažem da se na drugo, treće, četvrto i peto prethodno pitanje odgovori da članak 16. stavak 2. točku (c) Direktive 2009/28 treba tumačiti na način da se postrojenju za proizvodnju električne energije prednost pristupa mreži daje samo u pogledu električne energije proizvedene iz biorazgradivog udjela upotrijebljenog industrijskog i komunalnog otpada. Države članice dužne su, kad to omogućuje sigurno djelovanje nacionalnog elektroenergetskog sustava, utvrditi transparentne i nediskriminacijske kriterije za određivanje pravila primjene te prednosti pristupa na takvo postrojenje.

60.

S obzirom na prethodna razmatranja, predlažem Sudu da na prethodna pitanja koja je postavio Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud, Njemačka) odgovori na sljedeći način: