1.

Je li dopušteno ograničenje prava optuženikâ predviđenog člankom 8. stavkom 1. Direktive (EU) 2016/343 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o jačanju određenih vidova pretpostavke nedužnosti i prava sudjelovati na raspravi u kaznenom postupku (1) da osobno sudjeluju na raspravi u kaznenom postupku koji se vodi protiv njih, koje je propisano nacionalnim zakonodavstvom, u skladu s kojim se službeno optuženim strancima može izreći upravna zabrana ulaska i boravka u državi u kojoj se vodi kazneni postupak?

2.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo prethodno pitanje, bi li se ispunili uvjeti predviđeni člankom 8. stavkom 2. točkama (a) i/ili (b) Direktive 2016/343 u pogledu vođenja rasprave u odsutnosti stranog optuženika ako je bio propisno obaviješten o kaznenom predmetu i o posljedicama neopravdanog nedolaska te ako ga zastupa opunomoćeni branitelj kojeg je optuženik sâm imenovao ili ga je imenovala država, ali se njegovoj osobnoj nazočnosti protivi zabrana ulaska i boravka u zemlji u kojoj se vodi kazneni postupak, a koja je donesena u okviru upravnog postupka?

3.

Je li dopušteno nacionalnim zakonodavstvom preoblikovati pravo optuženika na temelju članka 8. stavka 1. Direktive 2016/343 da sudjeluje na raspravi u kaznenom postupku koji se vodi protiv njega u njegovu postupovnu obvezu? Konkretno: osiguravaju li države članice na taj način višu razinu zaštite u smislu uvodne izjave 48. ili takva praksa, naprotiv, nije u skladu s uvodnom izjavom 35. te direktive, u kojoj se navodi da navedeno pravo optuženika nije apsolutno i da ga se može odreći?

4.

Je li dopušteno da se optuženik unaprijed tijekom istražnog postupka jasno odrekne prava na temelju članka 8. stavka 1. Direktive 2016/343 da osobno sudjeluje na raspravi u kaznenom postupku koji se vodi protiv njega, pod uvjetom da je optuženik bio obaviješten o posljedicama neopravdanog nedolaska?