1

Svojom tužbom Europska komisija zahtijeva od Suda da utvrdi da je Slovačka Republika, time što nije izradila akcijske planove niti je Komisiji dostavila sažetke akcijskih planova za glavne ceste i glavne željezničke pruge iz priloga ovoj presudi, povrijedila obveze koje ima na temelju članka 8. stavka 2. i članka 10. stavka 2. Direktive 2002/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. lipnja 2002. o procjeni i upravljanju bukom iz okoliša (SL 2002., L 189, str. 12.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 31., str. 28.), u vezi s Prilogom VI. toj direktivi.

2

U skladu s člankom 3. Direktive 2002/49, naslovljenim „Definicije”:

„U smislu ove Direktive:

[…]

[…]

[…]”

3

Članak 8. te direktive, naslovljen „Akcijski planovi”, propisuje:

„[…]

2.   Države članice osiguravaju da nadležna tijela najkasnije do 18. srpnja 2013. izrade akcijske planove prvenstveno usmjerene prema prioritetima koji se mogu prepoznati prekoračenjem bilo koje bitne granične vrijednosti ili pomoću drugih kriterija koje su odabrale države članice za naseljena područja i za glavne ceste kao i za glavne željezničke putove unutar svojih teritorija.

[…]

5.   Akcijski planovi preispituju se i revidiraju, ukoliko je to potrebno, u slučaju veće promjene koja će utjecati na postojeće stanje buke, a najmanje svakih pet godina nakon datuma njihova odobrenja.

[…]

7.   Države članice osiguravaju da se o prijedlozima akcijskih planova savjetuje s javnošću, da joj se daju početne i djelotvorne mogućnosti sudjelovanja u pripremi i preispitivanju akcijskih planova, da se rezultati tog sudjelovanja uzmu u obzir i da javnost bude obaviještena o donesenim odlukama. Osiguravaju se prihvatljivi rokovi da javnost ima dovoljno vremena za sudjelovanju u svakoj fazi.

Ako obveza provođenja postupka sudjelovanja javnosti istodobno proizlazi iz ove Direktive i bilo kojeg drugog zakonodavstva [Unije], države članice mogu objediniti postupak kako bi se izbjeglo udvostručavanje.”

4

Članak 10. navedene direktive, naslovljen „Prikupljanje i objavljivanje podataka od strane država članica i Komisije”, u stavku 2. određuje:

„Države članice osiguravaju da podatci iz strateških karata buke i sažetaka akcijskih planova, kako je navedeno u Prilogu VI., budu poslani Komisiji unutar šest mjeseci od datuma iz članka 7. odnosno 8.”

5

Prilogom V. toj direktivi propisuju se najmanji zahtjevi za akcijske planove.

6

Prilogom VI. toj direktivi propisuju se podaci koji se dostavljaju Komisiji, uključujući, među ostalim, za glavne ceste, glavne željezničke pruge i glavne zračne luke, „[s]ažetak akcijskog plana koji sadrži sve bitne elemente iz Priloga V. i čija duljina ne prelazi deset stranica.”

7

Slovačka su tijela 25. lipnja 2010., putem elektroničkog portala Reportnet Europske informacijske i promatračke mreže za okoliš (Eionet), Komisiji dostavila popis naseljenih područja, glavnih cesta, glavnih željezničkih pruga i glavnih zračnih luka obuhvaćenih područjem primjene Direktive 2002/49. Dana 16. siječnja 2014. ažurirala su taj popis u pogledu glavnih željezničkih pruga.

8

Komisijine su službe 27. ožujka 2015., nakon prve razmjene dopisa, slovačkim tijelima, u okviru postupka EU Pilot 7453/15/ENVI, uputile zahtjev u vezi s provedbom Direktive 2002/49.

9

Slovačka su tijela 26. svibnja 2015. odgovorila na taj zahtjev te su 24. srpnja 2015. ažurirala podatke o naseljenim područjima i glavnim cestama.

10

Komisija je 29. travnja 2016. uputila Slovačkoj Republici pismo opomene u kojemu je utvrdila više povreda obveza koje ta država članica ima na temelju Direktive 2002/49, među ostalim, obveze iz članka 8. stavka 2., da izradi akcijske planove i obveze iz članka 10. stavka 2., u vezi s Prilozima V. i VI. navedenoj direktivi, da joj dostavi sažetke tih akcijskih planova.

11

Slovačka Republika je na to pismo opomene odgovorila dopisom od 17. lipnja 2016.

12

Nakon što je ispitala taj odgovor i informacije koje su, u odnosu na taj odgovor, naknadno priopćene, Komisija je 15. lipnja 2017. Slovačkoj Republici uputila obrazloženo mišljenje. U tom je mišljenju, među ostalim, utvrdila da ta država članica nije izradila akcijske planove za 462 glavne ceste i 16 glavnih željezničkih pruga, u suprotnosti s člankom 8. stavcima 2. i 4., u vezi s Prilogom V. Direktivi 2002/49, te da, za navedene glavne ceste i glavne željezničke pruge, nije dostavila sažetke akcijskih planova, u suprotnosti s člankom 10. stavkom 2., u vezi s Prilozima V. i VI. toj direktivi. Komisija je Slovačkoj Republici odredila rok od dva mjeseca od primitka navedenog mišljenja za donošenje mjera koje su potrebne za okončanje tih povreda.

13

Slovačka je Republika dopisom od 24. srpnja 2017. istaknula da nije bila u mogućnosti u potpunosti i pravodobno ispuniti obveze koje proizlaze iz Direktive 2002/49 s obzirom na to da upravitelji cestovne infrastrukture i željeznički prijevoznici nisu ispunili svoje zakonske obveze u zadanim rokovima. Ta je država članica, k tomu, Komisiji pojasnila da je u tijeku izrada 17 akcijskih planova u vezi s glavnim cestama.

14

Slovačka su tijela 21. kolovoza i 10. rujna 2020. mreži Eionet dostavila nove informacije o glavnim cestama, odnosno glavnim željezničkim prugama.

15

Budući da Slovačka Republika nije ispunila obveze koje ima na temelju članka 8. stavka 2. i članka 10. stavka 2., u vezi s Prilogom VI. Direktivi 2002/49, Komisija je odlučila podnijeti ovu tužbu.

16

Iako priznaje da je Slovačka Republika od pokretanja postupka ostvarila određeni napredak u provedbi Direktive 2002/49, Komisija istodobno tvrdi da je ta država članica povrijedila svoju obvezu da joj dostavi sažetke akcijskih planova za 445 glavnih cesta izvan naseljenih područja i za 16 glavnih željezničkih pruga izvan naseljenih područja, u skladu s člankom 10. stavkom 2., u vezi s Prilogom VI. Direktivi 2002/49. Budući da ne postoje naznake o suprotnom, Komisija je zaključila da Slovačka Republika nije izradila akcijske planove za te prometnice i stoga je povrijedila obvezu koju ima na temelju članka 8. stavka 2. te direktive.

17

Slovačka Republika priznaje da je sa zakašnjenjem ispunila obveze koje proizlaze iz članka 8. stavka 2. i članka 10. stavka 2. Direktive 2002/49. Ona ipak smatra da je ova tužba postala bespredmetna.

18

Naime, nakon što je 10. rujna 2020. Komisiji dostavila dokument naslovljen „Akcijski plan u pogledu zaštite od buke koja potječe od određenih glavnih željezničkih pruga kojima upravlja slovačko nacionalno željezničko poduzeće (ŽSR) i kojima se prometovalo 2011. godine – Sažetak”, iz srpnja 2013., i dokument od 31. prosinca 2020., naslovljen „Akcijski plan u pogledu zaštite od buke koja potječe od određenih glavnih cesta kojima upravlja slovačka uprava za ceste (SSC) na temelju situacije 2011. godine – Sažetak”, iz studenoga 2020., Slovačka Republika smatra da ne postoji nikakva navedena povreda.

19

Komisija u stadiju replike osporava relevantnost tih dokumenata. Ti su dokumenti zapravo savjetovanja s javnošću, provedena tijekom 2020. godine. Budući da savjetovanja s javnošću, u skladu s člankom 8. stavkom 7. Direktive 2002/49, moraju prethoditi donošenju akcijskih planova, ti se dokumenti, dakle, ne mogu odnositi na akcijske planove u vezi s razdobljem između 2013. i 2018. Vjerojatno je riječ o nedavno nastalim dokumentima koji se odnose na prošlu situaciju. Međutim, iz sustavnog tumačenja odredaba Direktive 2002/49 proizlazi da se akcijski plan mora donijeti pravodobno kako bi obuhvatio buduće razdoblje. Konkretno, iz sustava obveza koji je uspostavljen navedenom direktivom, osobito iz članka 8. stavka 5. te direktive, proizlazi da se akcijski planovi najmanje svakih pet godina preispituju i, ako je to potrebno, revidiraju. Slijedom navedenog, to što je akcijski plan, koji je trebao biti izrađen 2013., donesen 2020., ne može rezultirati usklađenošću s Direktivom 2002/49. Ako bi akcijske planove bilo moguće donijeti nakon isteka razdoblja na koje se odnose, Direktiva 2002/49 bila bi lišena korisnog učinka.

20

Komisija dodaje da, u svakom slučaju, pitanje o tome je li Slovačka Republika ispunila obveze koje ima na temelju članka 8. stavka 2. i članka 10. stavka 2. Direktive 2002/49 treba ocijeniti ovisno o stanju kakvo je bilo u trenutku isteka roka utvrđenog u obrazloženom mišljenju, u ovom slučaju, 15. kolovoza 2017. Međutim, nesporno je da Slovačka Republika na taj datum još uvijek nije bila izradila akcijske planove za 445 glavnih cesta i 16 glavnih željezničkih pruga.

21

Slovačka Republika odbacuje tu Komisijinu argumentaciju, koju smatra nelogičnom i nejasnom. Iz Direktive 2002/49 proizlazi da su se akcijski planovi koje je ta država članica bila dužna izraditi za 16 glavnih željezničkih pruga i za 445 glavnih cesta prije 18. srpnja 2013. trebali temeljiti na podacima iz 2011. godine i sadržavati mjere za godine od 2013. do 2018. Slovačka Republika je tu obvezu ispunila a posteriori. Zahtjevi koje je u stadiju replike postavila Komisija bi u praksi značili da se Slovačka Republika mora odreći nastojanja, makar i a posteriori, da ispuni obvezu koja je predviđena u članku 8. stavku 2. Direktive 2002/49 i na koju se odnosi ova tužba, pri čemu joj se istodobno nalaže da pokuša ispuniti drugu obvezu, odnosno onu koja je predviđena u članku 8. stavku 5. Direktive 2002/49, a u vezi s čijim neispunjenjem protiv nje nije podnesena nikakva tužba. Drugim riječima, Komisijini bi argumenti značili da ako ta država nije ispunila svoje obveze u roku koji je određen tom direktivom, onda to ne može nikada učiniti.

22

Pod pretpostavkom da Komisija Slovačkoj Republici u replici predbacuje povredu obveze da pravodobno provede savjetovanje s javnošću o akcijskim planovima, koja je predviđena u članku 8. stavku 7. Direktive 2002/49, i obveze preispitivanja i revidiranja akcijskih planova najmanje svakih pet godina nakon datuma njihova odobrenja, predviđene u članku 8. stavku 5. Direktive 2002/49, Slovačka Republika smatra da su ti prigovori nedopušteni.

23

Osim toga, Slovačka Republika najprije ističe da čak i ako su akcijski planovi na koje se odnosi ova tužba dovršeni tek u 2020., to ne znači da od 2013. nisu donesene nikakve mjere za smanjenje buke iz okoliša u pogledu dotičnih glavnih cesta i željezničkih pruga. U tom pogledu navodi niz mjera modernizacije željezničkih pruga ili mjera kojima se izravno nastoji smanjiti izvore buke.

24

Nadalje, Slovačka Republika u potpunosti je upoznata s obvezama koje za nju proizlaze iz članka 8. stavka 5. Direktive 2002/49. U skladu s tom odredbom, tvrdi da je izradila i Komisiji dostavila nekoliko sažetaka akcijskih planova u kojima se u obzir uzima situacija za 2016. godinu.

25

Naposljetku, Slovačka Republika naglašava da ona sasvim sigurno nije jedina država članica koja je kasnila u izvršavanju obveza na temelju članka 8. stavka 2. i članka 10. stavka 2. Direktive 2002/49.

26

U skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, postojanje povrede obveze treba ocjenjivati s obzirom na stanje u državi članici kakvo je bilo u trenutku isteka roka određenog u obrazloženom mišljenju, pri čemu Sud ne može uzeti u obzir naknadno nastale promjene (vidjeti presudu od 27. siječnja 2021., Komisija/Austrija (PDV – Putničke agencije), C‑787/19, neobjavljenu, EU:C:2021:72, t. 34. i navedenu sudsku praksu).

27

U ovom slučaju Slovačka Republika ne osporava da na datum isteka roka utvrđenog u obrazloženom mišljenju, odnosno 15. kolovoza 2017., nije izradila akcijske planove za glavne ceste i glavne željezničke pruge iz priloga ovoj presudi, niti je Komisiji dostavila sažetke tih akcijskih planova.

28

Kad je riječ o dokumentima naslovljenima „Akcijski plan u pogledu zaštite od buke koja potječe od određenih glavnih željezničkih pruga kojima upravlja slovačko nacionalno željezničko poduzeće (ŽSR) i kojima se prometovalo 2011. godine – Sažetak” i „Akcijski plan u pogledu zaštite od buke koja potječe od određenih glavnih cesta kojima upravlja slovačka uprava za ceste (SSC) na temelju situacije 2011. godine – Sažetak”, Slovačka Republika ne osporava da ih je Komisiji dostavila 10. rujna odnosno 31. prosinca 2020., dakle nakon datuma isteka roka utvrđenog u obrazloženom mišljenju. Kad je riječ o prvom od tih dvaju dokumenata, pojašnjava, osim toga, da je naznaka godine 2013. (vidjeti točku 18. ove presude) sačuvana na tom dokumentu jer je on prvotno trebao biti izrađen 2013. Međutim, potvrđuje da je taj dokument bio dovršen tek 2020. godine, nakon savjetovanja s javnošću.

29

Iz toga slijedi da su, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 26. ove presude, ti dokumenti irelevantni za ocjenu postojanja navedenih povreda obveze na taj datum.

30

Osim toga, valja utvrditi da se navod Slovačke Republike, koji se odnosi na nedopuštenost određenih Komisijinih argumenata, temelji na pogrešnom tumačenju podnesaka te institucije.

31

Naime, kao što to ističe sama Slovačka Republika, Komisija od Suda zahtijeva da utvrdi povredu samo onih obveza predviđenih u članku 8. stavku 2. i u članku 10. stavku 2. Direktive 2002/49.

32

Zapravo, Komisija je uputila na obveze revidiranja akcijskih planova i savjetovanja s javnošću o prijedlozima akcijskih planova, predviđene u članku 8. stavcima 5. i 7. te direktive, samo u kontekstu dokumenata spomenutih u točki 28. ove presude, i to osobito da bi dokazala da su ti dokumenti doneseni nedavno i, u svakom slučaju, nakon isteka roka utvrđenog u obrazloženom mišljenju, a što je činjenica koju Slovačka Republika u predmetnom postupku nije osporavala.

33

Budući da Slovačka Republika ističe da ona sasvim sigurno nije jedina država članica koja je kasnila u izvršavanju obveza na temelju članka 8. stavka 2. i članka 10. stavka 2. Direktive 2002/49, dovoljno je podsjetiti na to da je Sud više puta presudio da država članica ne može opravdati neizvršavanje svojih obveza koje ima prema UFEU‑u okolnošću da su druge države članice također povrijedile i da povređuju svoje obveze (presuda od 18. studenoga 2010., Komisija/Španjolska, C‑48/10, neobjavljena, EU:C:2010:704, t. 33. i navedena sudska praksa).

34

U tim okolnostima tužbu valja prihvatiti.

35

S obzirom na sva prethodna razmatranja, valja utvrditi da je time što, s jedne strane, nije izradila akcijske planove za glavne ceste i glavne željezničke pruge iz priloga ovoj presudi i što, s druge strane, Komisiji nije dostavila sažetke navedenih akcijskih planova Slovačka Republika povrijedila obveze koje ima na temelju članka 8. stavka 2., odnosno članka 10. stavka 2. Direktive 2002/49, u vezi s Prilogom VI. toj direktivi.

36

U skladu s člankom 138. stavkom 1. Poslovnika Suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je na zahtjev protivne stranke snositi troškove. Budući da je Komisija postavila zahtjev da se Slovačkoj Republici naloži snošenje troškova i da potonja nije uspjela u postupku, valja joj naložiti snošenje troškova.

Slijedom navedenog, Sud (osmo vijeće) proglašava i presuđuje: