–

za osobu IR, M. Poduschka, Rechtsanwalt,

–

za Volkswagen AG, H. Gärtner, F. Gebert, F. Gonsior, C. Harms, N. Hellermann, F. Kroll, M. Lerbinger, S. Lutz‑Bachmann, L.‑K. Mannefeld, K.‑U. Opper, H. Posser, J. Quecke, K. Schramm, W. F. Spieth, J. von Nordheim, K. Vorbeck, B. Wolfers i B. Wollenschläger, Rechtsanwälte,

–

za njemačku vladu, J. Möller i D. Klebs, u svojstvu agenata,

–

za Europsku komisiju, M. Huttunen i M. Noll‑Ehlers, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 3. točke 10. i članka 5. stavaka 1. i 2. Uredbe (EZ) br. 715/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2007. o homologaciji tipa motornih vozila u odnosu na emisije iz lakih osobnih i gospodarskih vozila (Euro 5 i Euro 6) i pristupu podacima za popravke i održavanje vozila (SL 2007., L 171, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 30., str. 284.) te članka 3. stavka 2. Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. svibnja 1999. o određenim aspektima prodaje robe široke potrošnje i o jamstvima za takvu robu (SL 1999., L 171, str. 12.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 22., str. 17.).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između osobe IR i društva Volkswagen AG u vezi sa zahtjevom za poništenje kupoprodajnog ugovora koji se odnosi na motorno vozilo opremljeno programskom podrškom kojom se smanjuje povrat onečišćujućih plinova tog vozila ovisno o utvrđenoj temperaturi i nadmorskoj visini.

3

Direktiva 1999/44 stavljena je izvan snage Direktivom (EU) 2019/771 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o određenim aspektima ugovora o kupoprodaji robe, izmjeni Uredbe (EU) 2017/2394 i Direktive 2009/22/EZ te stavljanju izvan snage Direktive 1999/44/EZ (SL 2019., L 136, str. 28.) s učinkom od 1. siječnja 2022. Međutim, imajući u vidu vrijeme kad su se dogodile činjenice iz glavnog postupka, Direktiva 1999/44 primjenjiva je ratione temporis.

4

Članak 1. stavak 2. točka (f) Direktive 1999/44 glasio je:

„Za potrebe ove Direktive:

[…]

5

Člankom 3. iste direktive, naslovljenim „Prava potrošača”, određivalo se:

„1.   Trgovac je odgovoran potrošaču za bilo kakvo odstupanje koje postoji u trenutku isporuke.

2.   U slučaju neusklađenosti, potrošač ima pravo da mu se roba besplatno dovede u sklad s ugovorom putem popravka ili zamjene, u skladu sa stavkom 3., ili da mu se odobri odgovarajuće umanjenje cijene ili raskid ugovora u odnosu na tu robu, u skladu sa stavcima 5. i 6.

[…]”

6

U skladu s uvodnim izjavama 1. i 6. Uredbe br. 715/2007:

[…]

7

U skladu s člankom 1. stavkom 1. te uredbe:

„Ova Uredba utvrđuje zajedničke tehničke zahtjeve za homologaciju tipa motornih vozila (dalje u tekstu: vozila) i zamjenskih dijelova, poput zamjenskih uređaja za kontrolu emisija, s obzirom na njihove emisije.”

8

Člankom 3. točkom 10. navedene uredbe predviđeno je:

„U ovoj Uredbi i njezinim provedbenim mjerama primjenjuju se sljedeće definicije:

[…]

9

Članak 4. stavci 1. i 2. te uredbe glasi kako slijedi:

„1.   Proizvođači moraju dokazati da su sva nova vozila koja su prodana, registrirana ili stavljena u uporabu u Zajednici homologirana u skladu s ovom Uredbom i njezinim provedbenim mjerama. Proizvođači moraju također dokazati da su svi novi zamjenski uređaji za kontrolu onečišćenja za koje se zahtijeva homologacija tipa i koji se prodaju ili stavljaju u uporabu u Zajednici homologirani u skladu s ovom Uredbom i njezinim provedbenim mjerama.

Te obveze uključuju zadovoljavanje graničnih vrijednosti za emisije utvrđenih u Prilogu I. i provedbenih mjera iz članka 5.

2.   Proizvođači su odgovorni da su postupci homologacije tipa ispunjeni prilikom provjeravanja sukladnosti proizvodnje, trajnosti uređaja za kontrolu onečišćenja i sukladnosti u uporabi.

Osim toga, tehničke mjere koje poduzme proizvođač moraju biti takve da osiguravaju učinkovito ograničenje emisija iz ispušne cijevi i emisija ishlapljivanjem, u skladu s ovom Uredbom, tijekom uobičajenog životnog vijeka vozila u uobičajenim uvjetima uporabe. […]

[…]”

10

Člankom 5. stavcima 1. i 2. Uredbe br. 715/2007 propisano je:

„1.   Proizvođač oprema vozila tako da su sastavni dijelovi koji bi mogli utjecati na emisije konstruirani, proizvedeni i sastavljeni tako da u uobičajenoj uporabi omogućuju vozilu da je sukladno s ovom Uredbom i njezinim provedbenim mjerama.

2.   Uporaba poremećajnih uređaja koji smanjuju učinkovitost sustava za kontrolu emisija zabranjena je. Zabrana se ne primjenjuje kad:

11

U Prilogu I. toj uredbi, naslovljenom „Granične vrijednosti emisija”, predviđaju se, među ostalim, granične vrijednosti emisija dušikova oksida (NOx).

12

Uredba Komisije (EZ) br. 692/2008 od 18. srpnja 2008. o provedbi i izmjeni Uredbe br. 715/2007 (SL 2008., L 199, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 24., str. 133.) izmijenjena je Uredbom Komisije (EU) br. 566/2011 od 8. lipnja 2011. (SL 2011., L 158, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 32., str. 234.; u daljnjem tekstu: Uredba br. 692/2008). Od 1. siječnja 2022. Uredba br. 692/2008 stavljena je izvan snage Uredbom Komisije (EU) 2017/1151 оd 1. lipnja 2017. o dopuni Uredbe br. 715/2007, o izmjeni Direktive 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, Uredbe br. 692/2008 i Uredbe Komisije (EU) br. 1230/2012 te stavljanju izvan snage Uredbe br. 692/2008 (SL 2017., L 175, str. 1. i ispravak SL 2018., L 56, str. 66.). Međutim, s obzirom na vrijeme nastanka činjenica u glavnom postupku, Uredba br. 692/2008 i dalje se primjenjuje na njega.

13

Članak 1. Uredbe br. 692/2008 predviđao je:

„Ova Uredba utvrđuje mjere za provedbu članaka 4., 5. i 8. Uredbe (EZ) br. 715/2007.”

14

Članak 2. točka 18. Uredbe br. 692/2008 glasio je:

„U svrhe ove Uredbe:

[…]

15

U članku 3. stavku 9. bilo je predviđeno:

„Ispitivanje tipa 6. kojim se mjere emisije pri niskim temperaturama, koje je utvrđeno u Prilogu VIII, ne primjenjuje se za dizelska vozila.

Međutim, kod podnošenja zahtjeva za homologaciju proizvođači dostavljaju tijelu za homologaciju podatke koji pokazuju da uređaj za naknadnu obradu [dušikova oksida (NOx)] doseže dovoljno visoku temperaturu za učinkovit [rad] unutar 400 sekundi nakon pokretanja hladnog motora pri –7 [Celzijevih stupnjeva], kako je opisano u ispitivanju tipa 6.

Osim toga, proizvođač dostavlja tijelu za homologaciju tipa podatke o strategiji [rada] sustava za povrat ispušnih plinova u cilindar (EGR – Exhaust Gas Recirculation System), kao i o njegovom [radu] pri niskim temperaturama.

Te informacije također trebaju uključivati opis svih učinaka na emisije.

Tijelo za homologaciju ne smije dodijeliti homologaciju tipa ako su dostavljeni podaci nedostatni da bi pokazali da uređaj za naknadnu obradu stvarno doseže dovoljno visoku temperaturu za učinkovit [rad] tijekom određenog vremenskog razdoblja.

[…]”

16

U članku 10. navedene uredbe, naslovljenom „Uređaji za kontrolu onečišćenja”, stavak 1. glasio je kako slijedi:

„Proizvođač osigurava da zamjenski uređaji za kontrolu onečišćenja namijenjeni ugradbi na vozila s EZ homologacijom tipa i koji su obuhvaćeni Uredbom (EZ) br. 715/2007 dobiju EZ homologaciju tipa, kao zasebna tehnička jedinica u smislu članka 10. stavka 2. Direktive 2007/46/EZ [Europskog parlamenta i Vijeća od 5. rujna 2007. o uspostavi okvira za homologaciju motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (Okvirna direktiva) (SL 2007., L 263, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 35., str. 103)], u skladu s člankom 12., člankom 13. i Prilogom XIII. ovoj Uredbi.

[…]”

17

U Prilogu I. Uredbi br. 692/2008, naslovljenom „Opće odredbe za EZ homologaciju tipa”, u točki 3.3., naslovljenoj „Proširenja za trajnosti uređaja za kontrolu onečišćenja (ispitivanje tipa 5)”, bilo je navedeno:

[…]”

18

Člankom 871. Allgemeines bürgerliches Gesetzbucha (Opći građanski zakonik), u verziji primjenjivoj na glavni postupak (u daljnjem tekstu: ABGB), određuje se:

„Ako je jedna strana sadržajem izjave koju je ta strana dala ili ju je druga strana primila stavljena u zabludu koja se odnosi na objekt ugovora ili bitnu značajku tog objekta na koju je očitovana namjera bila posebno usmjerena, time za tu stranu ne nastaje obveza ako je zabludu uzrokovala druga strana ili ako je druga strana očigledno morala, na temelju okolnosti, primijetiti zabludu ili ako je ta druga strana bila pravodobno obaviještena o toj zabludi”.

19

Tijekom 2013. potrošač IR sklopio je kupoprodajni ugovor za automobil marke Volkswagen, model Touran Comfortline BMT TDI, opremljen dizelskim motorom tipa EA 189 generacije Euro 5 te radnim obujmom motora od 1,6 litara i snage 77 kW.

20

Osoba IR podnijela je tužbu Landesgerichtu Eisenstadt (Zemaljski sud u Eisenstadtu, Austrija), odnosno sudu koji je uputio zahtjev, kako bi poništila taj kupoprodajni ugovor na temelju članka 871. ABGB‑a.

21

Iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje proizlazi da je predmetno vozilo opremljeno unutarnjim uređajem za smanjivanje emisija, to jest ventilom za povrat ispušnih plinova (u daljnjem tekstu: ventil EGR) i sustavom za naknadnu obradu ispušnih plinova putem filtra čestica, ali ne sadržava nikakav sustav za obradu dušikova oksida (NOx).

22

Prema informacijama koje je dostavio sud koji je uputio zahtjev, predmetno vozilo izvorno je sadržavalo programsku podršku ugrađenu u upravljačko računalo motora koja je upravljala sustavom povrata ispušnih plinova na dva načina (u daljnjem tekstu: logika prekidača), odnosno način 0, koji se aktivira prilikom kretanja tog vozila na cesti, i način 1, koji se upotrebljava prilikom homologacijskog ispitivanja u vezi s emisijama onečišćujućih tvari, nazvanog „New European Driving Cycle” (NEDC) koje se provodi u laboratoriju. Prilikom primjene načina 0 stopa povrata ispušnih plinova bila je smanjena. U uobičajenim uvjetima upotrebe navedeno vozilo bilo je gotovo isključivo u načinu 0 i nije poštovalo granične vrijednosti emisija dušikova oksida (NOx) predviđene Uredbom br. 715/2007.

23

Dopisom od 8. listopada 2015. uvoznik vozila VW u Austriji obavijestio je osobu IR da se moraju izvršiti popravci njezina vozila i da proizvođač snosi sve troškove koji se odnose na popravak koji se u tom pogledu zahtijeva. Nakon toga osoba IR pozvana je da ažurira navedenu programsku podršku, čime se deaktivira logika prekidača, što je ona i prihvatila.

24

Osim toga, to ažuriranje imalo je učinak prilagodbe ventila EGR kako bi se regulirala stopa povrata ispušnih plinova tako da se tim ventilom jamči način rada s niskom razinom onečišćujućih tvari samo između 15 i 33 Celzijeva stupnja te samo ispod 1000 metara nadmorske visine prometovanja (u daljnjem tekstu: temperaturni okvir) te da se, izvan tog temperaturnog okvira, ta stopa linearno smanjuje na 0, što dovodi do povećanja emisija dušikova oksida (NOx) iznad graničnih vrijednosti utvrđenih Uredbom br. 715/2007.

25

Kraftfahrt‑Bundesamt (Savezni ured za motorna vozila, Njemačka), tijelo nadležno za homologaciju tipa u Njemačkoj, dodijelilo je dozvolu za tehničku izmjenu, odnosno ažuriranje predmetne programske podrške i stoga nije povuklo EZ homologaciju tipa. To je tijelo među ostalim zaključilo da ne postoji zabranjeni poremećajni uređaj u smislu Uredbe br. 715/2007. Međutim, prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, navedeno tijelo nije raspolagalo nikakvom informacijom o programskoj podršci koja se koristi za ažuriranje jer nije zatražilo njezino priopćavanje.

26

Sud koji je uputio zahtjev smatra da logika prekidača, kojim je predmetno vozilo izvorno bilo opremljeno, nije bila u skladu sa zahtjevima Uredbe br. 715/2007, osobito onima predviđenima njezinim člankom 5. U tom pogledu ističe, s jedne strane, da iz te logike prekidača proizlazi da je ventil EGR bio uređen na način da kad se to vozilo upotrebljavalo u normalnim uvjetima, ta upotreba nije bila u skladu sa zahtjevima te uredbe kao ni njezinim provedbenim mjerama i, s druge strane, nije se radilo o zakonitom poremećajnom uređaju u smislu članka 5. stavka 2. navedene uredbe.

27

Taj sud također ističe da iz činjenica spora koji se pred njim vodi proizlazi da je osoba IR željela kupiti vozilo u skladu s tim zahtjevima i da ga ne bi kupila da je znala za činjenicu da to nije slučaj.

28

Međutim, navedeni sud navodi da, u skladu s austrijskim pravom, suugovaratelj osobe čiji je pristanak zahvaćen bitnom pogreškom može izbjeći pravne posljedice te pogreške stavljajući tu osobu u položaj istovjetan onomu u kojem bi se ona nalazila da te pogreške nije bilo. Dotična osoba tada više ne bi imala interes za pokretanje postupka.

29

Volkswagen tvrdi da je ažuriranje predmetne programske podrške obeštetilo osobu IR te ju je stoga lišilo interesa za pokretanje postupka, što ona osporava.

30

Tako sud koji je uputio zahtjev smatra da za potrebe odlučivanja mora utvrditi čini li temperaturni okvir tehničko rješenje koje je u skladu sa zahtjevima prava Unije, osobito onima predviđenima uredbama br. 715/2007 i br. 692/2008. U slučaju potvrdnog odgovora, kupoprodajni ugovor koji je sklopila osoba IR ne bi trebalo poništiti pa bi njezinu tužbu stoga trebalo odbiti.

31

Taj sud navodi da su u Austriji veći dio godine temperature niže od 15 Celzijevih stupnjeva. Navodi da se ne može utvrditi je li temperaturni okvir nužan kako bi se motor zaštitio od oštećenja. Također nije moguće utvrditi bi li se, u slučaju da je ažuriranje provedeno a da taj okvir nije bio predviđen, poštovali zahtjevi u pogledu trajnosti uređaja za kontrolu onečišćenja iz članka 4. stavka 2. Uredbe br. 715/2007.

32

U tim je okolnostima Landesgericht Eisenstadt (Zemaljski sud u Eisenstadtu, Austrija) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

33

Najprije valja podsjetiti na to da je, prema ustaljenoj sudskoj praksi, u okviru postupka suradnje između nacionalnih sudova i Suda uspostavljene člankom 267. UFEU‑a na Sudu da nacionalnom sudu pruži koristan odgovor koji će mu omogućiti da riješi spor koji se pred njim vodi. Slijedom toga, čak i ako je sud koji je uputio zahtjev formalno ograničio svoje pitanje na tumačenje određene odredbe prava Unije, ta okolnost ne sprečava Sud da mu pruži sve elemente tumačenja prava Unije koji mogu biti korisni za rješavanje predmeta koji se pred njim vodi, bez obzira na to je li se taj sud u tekstu svojeg pitanja na njih pozvao. U tom pogledu na Sudu je da iz svih podataka koje je dostavio sud koji je uputio zahtjev, a osobito iz obrazloženja odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku, utvrdi one elemente prava Unije koje je, s obzirom na predmet glavnog postupka, potrebno protumačiti (presuda od 15. srpnja 2021., DocMorris, C‑190/20, EU:C:2021:609, t. 23. i navedena sudska praksa).

34

U ovom slučaju prvo pitanje odnosi se na članak 5. stavak 1. Uredbe br. 715/2007. Međutim, iz zahtjeva za prethodnu odluku proizlazi da sud koji je uputio zahtjev želi utvrditi čini li temperaturni okvir „poremećajni uređaj” u smislu članka 3. točke 10. te uredbe, čija je upotreba u načelu zabranjena u skladu s njezinim člankom 5. stavkom 2.

35

Valja istaknuti da Volkswagen u svojim pisanim očitovanjima tvrdi da je sud koji je uputio zahtjev pogrešno prikazao funkcioniranje predmetne programske podrške. Naime, ta programska podrška dovodi do smanjenja stope povrata ispušnih plinova kad je temperatura usisnog zraka u motoru, a ne ona okolna, niža od 15 Celzijevih stupnjeva. U tehničkom je smislu nesporno da je temperatura usisnog zraka u motoru u prosjeku 5 Celzijevih stupnjeva viša od okolne temperature. Stoga se svi ispušni plinovi vraćaju dok je okolna temperatura viša ili jednaka ne 15, već 10 Celzijevih stupnjeva, odnosno unutar raspona prosječne godišnje temperature u Njemačkoj, tj. 10,4 Celzijevih stupnjeva. Osim toga, taj sud propušta navesti da se, kad je okolna temperatura manja od 10 Celzijevih stupnjeva, stopa povrata ispušnih plinova stoga postupno linearno smanjuje na 0, i to do okolne temperature od –5 Celzijevih stupnjeva.

36

U tom pogledu valja podsjetiti na to da je u postupku iz članka 267. UFEU‑a, koji se zasniva na jasnom razgraničenju funkcija nacionalnih sudova i Suda, nacionalni sud jedini ovlašten utvrditi i ocijeniti činjenice iz glavnog postupka te tumačiti i primijeniti nacionalno pravo (presuda od 9. srpnja 2020., Raiffeisen Bank i BRD Groupe Société Générale, C‑698/18 i C‑699/18, EU:C:2020:537, t. 46.).

37

U tim okolnostima, kako bi se sudu koji je uputio zahtjev dao koristan odgovor, valja smatrati da svojim prvim pitanjem taj sud u biti pita treba li članak 3. točku 10. Uredbe br. 715/2007, u vezi s njezinim člankom 5. stavkom 1., tumačiti na način da uređaj kojim se jamči poštovanje graničnih vrijednosti emisija predviđenih navedenom uredbom samo unutar temperaturnog okvira čini „poremećajni uređaj” u smislu članka 3. točke 10.

38

Člankom 3. točkom 10. Uredbe br. 715/2007 određuje se da „‚poremećajni uređaj’ […] znači svaki dio koji je konstruiran da ustanovljava temperaturu, brzinu vozila, brzinu vrtnje motora (RPM), stupanj prijenosa u mjenjaču, podtlak u cjevovodu, ili bilo koji drugi parametar za potrebe aktiviranja, modulacije, usporavanja ili prekidanja funkcije nekog dijela u sustavu za kontrolu emisija, pri čemu se smanjuje učinkovitost sustava za kontrolu emisija, u uvjetima koje je razumno očekivati da mogu nastupiti pri uobičajenom radu i upotrebi vozila”.

39

Sud je presudio da takva definicija poremećajnog uređaja daje širok doseg pojmu „dio koji je konstruiran”, koji obuhvaća mehaničke dijelove i elektroničke elemente koji kontroliraju aktivaciju takvih dijelova jer utječu na funkcioniranje sustava za kontrolu emisija i smanjuju njegovu učinkovitost (presuda od 17. prosinca 2020., CLCV i dr. (Poremećajni uređaji u dizelskom motoru), C‑693/18, EU:C:2020:1040, t. 64.).

40

Sud je također presudio da su pojmom „sustav kontrole emisija” u smislu članka 3. točke 10. Uredbe br. 715/2007 obuhvaćene i tehnologije i strategija „naknadne obrade ispušnih plinova”, kojima se emisije smanjuju naknadno, odnosno nakon njihova nastanka, kao i one koje, poput sustava EGR, omogućavaju ograničavanje njihove proizvodnje odnosno njihova nastanka (presuda od 17. prosinca 2020., CLCV i dr., (Poremećajni uređaji u dizelskom motoru), C‑693/18, EU:C:2020:1040, t. 90.).

41

U ovom slučaju iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku proizlazi da je predmetno vozilo opremljeno ventilom EGR i da je programska podrška ugrađena u upravljačko računalo motora. Taj je ventil jedna od tehnologija kojom se proizvođači automobila koriste kako bi kontrolirali i smanjili emisije dušikova oksida (NOx) koje nastaju zbog nepotpunog izgaranja goriva. Učinkovitost sprečavanja onečišćenja povezana je s otvaranjem ventila EGR koje se kontrolira preko navedenog programa. Osim temperaturnog okvira utvrđenog ažuriranjem navedene programske podrške iz točke 24. ove presude, stopa povrata ispušnih plinova linearno se smanjuje na 0, što dovodi do prekoračenja graničnih vrijednosti emisija utvrđenih za dušikov oksid (NOx) Uredbom br. 715/2007.

42

Tako programska podrška o kojoj je riječ u glavnom postupku, koja je programirana prema temperaturnom okviru, ustanovljuje temperaturu zraka i nadmorsku visinu prometovanja „za potrebe aktiviranja, modulacije, usporavanja ili prekidanja funkcije nekog dijela u sustavu za kontrolu emisija” u smislu članka 3. točke 10. Uredbe br. 715/2007.

43

Posljedično, s obzirom na to da djeluje na funkcioniranje sustava za kontrolu emisija i smanjuje njegovu učinkovitost, takva programska podrška čini „dio koji je konstruiran” u smislu te odredbe (vidjeti u tom smislu presudu od 17. prosinca 2020., CLCV i dr. (Poremećajni uređaj u dizelskom motoru), C‑693/18, EU:C:2020:1040, t. 66.).

44

Kako bi se utvrdilo je li programska podrška o kojoj je riječ u glavnom postupku poremećajni uređaj u smislu članka 3. točke 10. Uredbe br. 715/2007, valja još ispitati smanjuje li ta programska podrška učinkovitost sustava za kontrolu emisija „u uvjetima koje je razumno očekivati da mogu nastupiti pri uobičajenom radu i upotrebi vozila”.

45

Uredbom br. 715/2007 ne definira se pojam „uobičajeni rad […] i upotreba vozila” i ne upućuje se na pravo država članica radi utvrđivanja njegova smisla i dosega.

46

Stoga, taj pojam jest pojam prava Unije koji treba autonomno i ujednačeno tumačiti u cijeloj Europskoj uniji, uzimajući u obzir ne samo tekst odredaba u kojima se nalazi nego i njihov kontekst te cilj koji se njima želi postići (vidjeti po analogiji presudu od 26. siječnja 2021., Hessischer Rundfunk, C‑422/19 i C‑423/19, EU:C:2021:63, t. 45.).

47

Kao što to proizlazi iz samog teksta članka 3. točke 10. Uredbe br. 715/2007, pojam „uobičajeni rad […] i upotreba” vozila odnosi se na njegovu upotrebu u uobičajenim uvjetima vožnje, odnosno ne samo, kao što to u biti tvrdi Volkswagen u svojim pisanim očitovanjima, na njegovu upotrebu u uvjetima predviđenima za homologacijsko ispitivanje iz točke 22. ove presude, koje se primjenjuje u vrijeme nastanka činjenica u glavnom postupku, koje se obavlja u laboratoriju i sastoji se od ponavljanja četiriju ciklusa gradske vožnje, nakon kojih slijedi ciklus izvangradske vožnje. Taj pojam stoga se odnosi na upotrebu tog vozila u stvarnim uvjetima vožnje kakvi su obično prisutni na području Unije (vidjeti u tom smislu presudu od 17. prosinca 2020., CLCV i dr. (Poremećajni uređaj u dizelskom motoru), C‑693/18, EU:C:2020:1040, t. 96. i 101.). Naime, ciklusi ispitivanja za emisije iz vozila tijekom postupka homologacije ne temelje se na stvarnim uvjetima vožnje (vidjeti u tom smislu presudu od 17. prosinca 2020., CLCV i dr. (Poremećajni uređaj u dizelskom motoru), C‑693/18, EU:C:2020:1040, t. 92.).

48

To tumačenje potvrđuje kontekst članka 3. točke 10. Uredbe br. 715/2007. Naime, na temelju njezina članka 4. stavka 2. tehničke mjere koje poduzme proizvođač moraju biti takve da osiguravaju učinkovito ograničenje emisija iz ispušne cijevi tijekom uobičajenog životnog vijeka vozila u uobičajenim uvjetima upotrebe. Osim toga, u članku 5. stavku 1. navedene uredbe predviđa se da proizvođač oprema vozila tako da se sastavnim dijelovima koji bi mogli utjecati na emisije, poput programske podrške o kojoj je riječ u glavnom postupku, u uobičajenoj upotrebi omogućuje da su vozila u skladu s ograničenjima emisija predviđenima tom uredbom i njezinim provedbenim mjerama (presuda od 17. prosinca 2020., CLCV i dr. (Poremećajni uređaj u dizelskom motoru), C‑693/18, EU:C:2020:1040, t. 97.).

49

Iz tih odredaba ne proizlazi nijedan element na temelju kojeg bi se mogao razlikovati rad uređaja poput programske podrške o kojoj je riječ u glavnom postupku tijekom faze homologacijskog ispitivanja i tijekom vožnje u uobičajenim uvjetima upotrebe vozilâ. Naprotiv, uspostava uređaja koji omogućuje osiguranje poštovanja graničnih vrijednosti emisija predviđenih Uredbom br. 715/2007 samo tijekom faze homologacijskog ispitivanja, iako ta faza ispitivanja ne omogućava reproduciranje uobičajenih uvjeta upotrebe vozila, bila bi protivna obvezi osiguranja učinkovitog ograničenja emisija u takvim uvjetima upotrebe (vidjeti u tom smislu presudu od 17. prosinca 2020., CLCV i dr. (Poremećajni uređaj u dizelskom motoru), C‑693/18, EU:C:2020:1040, t. 97. i 98.). Isto vrijedi i što se tiče uspostave uređaja kojim se to poštovanje omogućava samo unutar temperaturnog okvira koji, iako pokriva uvjete u kojima se odvija faza homologacijskog ispitivanja, ne odgovara uobičajenim uvjetima vožnje, kako su oni definirani u točki 47. ove presude.

50

Tumačenje iz točke 47. ove presude, prema kojem se pojam „uobičajeni rad i […] upotreba” vozila odnosi na njegovu upotrebu u stvarnim uvjetima vožnje, kakvi su obično prisutni na području Unije, također je potkrijepljeno ciljem koji se želi postići Uredbom br. 715/2007, a to je, kao što to proizlazi iz njezinih uvodnih izjava 1. i 6., zajamčiti visoku razinu zaštite okoliša i, konkretnije, znatno smanjiti emisije dušikova oksida (NOx) dizelskih motornih vozila kako bi se poboljšala kvaliteta zraka i poštivale granične vrijednosti u pogledu onečišćenja (vidjeti u tom smislu presudu od 17. prosinca 2020., CLCV i dr. (Poremećajni uređaj u dizelskom motoru), C‑693/18, EU:C:2020:1040, t. 67., 86. i 87.).

51

Što se tiče pitanja smanjuje li programska podrška poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku učinkovitost sustava kontrole emisija u uobičajenim uvjetima vožnje, nesporno je da su okolne temperature ispod 15 Celzijevih stupnjeva kao i vožnja cestama koje se nalaze na nadmorskoj visini većoj od 1000 metara uobičajene na području Unije.

52

Osim toga, valja istaknuti da se Uredbom br. 692/2008, koja se primjenjuje na činjenice u glavnom postupku, kojom se, na temelju njezina članka 1., utvrđuju provedbene odredbe za članke 4., 5. i 8. Uredbe br. 715/2007, u njezinu članku 3. stavku 9. drugom podstavku predviđa da proizvođači nadležnom tijelu za homologaciju dostavljaju podatke kojima dokazuju da uređaj za naknadnu obradu dušikova oksida (NOx) njihovih vozila doseže dovoljno visoku temperaturu za učinkovit rad vozila unutar 400 sekundi nakon pokretanja hladnog motora pri –7 Celzijevih stupnjeva. U skladu s člankom 3. stavkom 9. petim podstavkom nadležno tijelo ne smije dodijeliti homologaciju tipa ako su dostavljeni podaci nedostatni da bi pokazali da uređaj za naknadnu obradu stvarno doseže dovoljno visoku temperaturu za učinkovit rad tijekom određenog razdoblja. Potonjom odredbom potvrđuje se tumačenje prema kojem se granične vrijednosti emisija predviđene Uredbom br. 715/2007 moraju poštovati ako su temperature znatno niže od 15 Celzijevih stupnjeva.

53

Stoga valja smatrati da programska podrška poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku smanjuje učinkovitost sustava kontrole emisija „u uvjetima koje je razumno očekivati da mogu nastupiti pri uobičajenom radu i upotrebi vozila” u smislu članka 3. točke 10. Uredbe br. 715/2007 i da stoga čini poremećajni uređaj u smislu te odredbe.

54

Slijedom toga, na prvo pitanje valja odgovoriti tako da članak 3. točku 10. Uredbe br. 715/2007, u vezi s člankom 5. stavkom 1. te uredbe, treba tumačiti na način da uređaj koji jamči poštovanje graničnih vrijednosti emisija predviđenih navedenom uredbom samo unutar temperaturnog okvira čini „poremećajni uređaj” u smislu tog članka 3. točke 10.

55

Osoba IR tvrdi da je drugo pitanje, kojim sud koji je uputio zahtjev pita utječe li okolnost da je uređaj poput temperaturnog okvira nužan za zaštitu motora od oštećenja na zakonitost takvog uređaja, hipotetsko jer je taj sud naveo da nije mogao utvrditi je li temperaturni okvir bio nužan za zaštitu motora dotičnog vozila od oštećenja.

56

Valja podsjetiti na to da je, prema ustaljenoj sudskoj praksi, u okviru suradnje Suda i nacionalnih sudova koja je uspostavljena člankom 267. UFEU‑a, isključivo na nacionalnom sudu pred kojim se vodi postupak i koji mora preuzeti odgovornost za sudsku odluku koja će biti donesena da uvažavajući posebnosti predmeta ocijeni nužnost prethodne odluke za donošenje svoje presude i relevantnost pitanja koja postavlja Sudu. Posljedično, kad se postavljena pitanja odnose na tumačenje prava Unije, Sud je u načelu dužan donijeti odluku (presuda od 24. studenoga 2020., Openbaar Ministerie (Krivotvorenje isprava), C‑510/19, EU:C:2020:953, t. 25. i navedena sudska praksa).

57

Iz navedenog proizlazi da pitanja koja se odnose na pravo Unije uživaju pretpostavku relevantnosti. Sud može odbiti odgovoriti na prethodno pitanje nacionalnog suda samo ako je očito da zatraženo tumačenje prava Unije nema nikakve veze s činjeničnim stanjem ili predmetom glavnog postupka, ako je problem hipotetski ili ako Sud ne raspolaže činjeničnim i pravnim elementima potrebnima da bi mogao dati koristan odgovor na postavljena pitanja (presuda od 24. studenoga 2020., Openbaar Ministerie (Krivotvorenje isprava), C‑510/19, EU:C:2020:953, t. 26. i navedena sudska praksa).

58

U ovom slučaju točno je da sud koji je uputio zahtjev u zahtjevu za prethodnu odluku navodi da nije moguće utvrditi je li temperaturni okvir nužan za zaštitu motora predmetnog vozila od oštećenja.

59

Međutim, iz tog zahtjeva također proizlazi da taj sud svojim drugim i trećim pitanjem, koja valja ispitati zajedno, izražava sumnje u pogledu tumačenja članka 5. stavka 2. točke (a) Uredbe br. 715/2007, kojim se predviđa da se zabrana upotrebe poremećajnih uređaja koji smanjuju učinkovitost sustava kontrole emisija ne primjenjuje ako je „potreba za uređajem opravdana radi zaštite motora od oštećenja ili od prometne nezgode i radi sigurnog [rada] vozila”.

60

U tim okolnostima nije očito da tumačenje članka 5. stavka 2. točke (a) Uredbe br. 715/2007 koje je zatražio navedeni sud nema nikakve veze s činjeničnim stanjem ili predmetom glavnog postupka ili da se odnosi na hipotetski problem.

61

Drugo i treće pitanje stoga su dopušteni.

62

Svojim drugim i trećim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 5. stavak 2. točku (a) Uredbe br. 715/2007 tumačiti na način da poremećajni uređaj koji jamči poštovanje graničnih vrijednosti emisija predviđenih tom uredbom samo unutar temperaturnog okvira može biti obuhvaćen iznimkom od zabrane upotrebe takvih uređaja koja je predviđena tom odredbom, ako je taj uređaj namijenjen zaštiti ventila EGR.

63

Budući da se u njoj navodi iznimka od zabrane upotrebe poremećajnih uređaja koji smanjuju učinkovitost sustava za kontrolu emisija, tu odredbu treba usko tumačiti (vidjeti u tom smislu presudu od 17. prosinca 2020., CLCV i dr. (Poremećajni uređaj u dizelskom motoru), C‑693/18, EU:C:2020:1040, t. 111. i 112.).

64

Najprije, što se tiče pojma „motor” iz članka 5. stavka 2. točke (a) Uredbe br. 715/2007, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točkama 118. i 119. svojeg mišljenja, u Prilogu I. Uredbi br. 692/2008 pravi se izričita razlika između motora i sustava za kontrolu onečišćenja. Naime, zahtjevi u pogledu „motora” navedeni su u točki 3.3.1.2. tog priloga, dok su oni koji se odnose na „parametre sustava za kontrolu onečišćenja” navedeni u točki 3.3.1.3. tog priloga. Potonjom točkom, pod (c), izričito se uključuje povrat ispušnih plinova. Stoga je ventil EGR, koji svojim otvaranjem omogućuje prolaz ispušnih plinova u usisni razvodnik kako bi se postiglo ponovno sagorijevanje tih plinova, sastavni dio koji se razlikuje od motora. Naime, on se nalazi na ispustu motora nakon ispušnog kolektora.

65

Nadalje, što se tiče pojmova „prometna nezgoda” i „oštećenje” iz članka 5. stavka 2. točke (a) Uredbe br. 715/2007, Sud je presudio da, kako bi se mogao opravdati u skladu s tom odredbom, poremećajni uređaj kojim se smanjuje učinkovitost sustava za kontrolu emisija mora omogućiti zaštitu motora od iznenadne i izvanredne štete (presuda od 17. prosinca 2020., CLCV i dr. (Poremećajni uređaj u dizelskom motoru), C‑693/18, EU:C:2020:1040, t. 109.).

66

Stoga se onečišćenje i starenje motora ni u kojem slučaju ne mogu smatrati „prometnom nezgodom” ili „oštećenjem” u smislu navedene odredbe s obzirom na to da su ti događaji načelno predvidljivi i svojstveni uobičajenom funkcioniranju vozila (presuda od 17. prosinca 2020., CLCV i dr. (Poremećajni uređaj u dizelskom motoru), C‑693/18, EU:C:2020:1040, t. 110.).

67

To tumačenje potkrijepljeno je ciljem Uredbe br. 715/2007, koji se sastoji, kao što je to istaknuto u točki 50. ove presude, od osiguravanja visoke razine zaštite okoliša i poboljšanja kvalitete zraka u Uniji, što podrazumijeva učinkovito smanjenje emisija dušikova oksida (NOx) tijekom uobičajenog životnog vijeka vozila. Naime, zabrana iz članka 5. stavka 2. te uredbe bila bi lišena svoje biti i svakog korisnog učinka ako bi proizvođači bili ovlašteni opremiti motorna vozila takvim poremećajnim uređajima isključivo s ciljem zaštite motora od onečišćenja i starenja (presuda od 17. prosinca 2020., CLCV i dr. (Poremećajni uređaj u dizelskom motoru), C‑693/18, EU:C:2020:1040, t. 113.).

68

Stoga se samo neposrednim rizicima za motor od oštećenja ili prometne nezgode koji stvaraju konkretnu opasnost prilikom vožnje vozilom može opravdati upotreba poremećajnog uređaja na temelju članka 5. stavka 2. točke (a) Uredbe br. 715/2007.

69

Tumačenje pojma „oštećenje” koje je Sud dao u presudi od 17. prosinca 2020., CLCV i dr. (Poremećajni uređaj u dizelskom motoru) (C‑693/18, EU:C:2020:1040) nije dovedeno u pitanje argumentom njemačke vlade i Volkswagena prema kojem iz verzija tog izraza na engleskom jeziku („damage”) i njemačkom jeziku („Beschädigung”) proizlazi da navedeni izraz ne obuhvaća samo iznenadne i nepredvidive događaje.

70

Naime, s jedne strane, kao što je to u biti istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 115. svojeg mišljenja, iako za razliku od definicije tog pojma na francuskom jeziku njegove definicije na engleskom i njemačkom jeziku ne podrazumijevaju nužno da je oštećenje uzrokovano „iznenadnim” događajem, njima se ne pobija tumačenje pojma „oštećenje” koje je dao Sud. S druge strane, valja podsjetiti na to da se usko tumačenje Suda temelji na razlozima navedenima u točkama 63. i 67. ove presude.

71

Međutim, njemačka vlada i Volkswagen ističu da je predmetni poremećajni uređaj opravdan s obzirom na to da se, u slučaju preniskih ili previsokih temperatura, taloženja mogu javiti prilikom povrata ispušnih plinova i tako dovesti do neispravnog položaja ventila EGR, odnosno, primjerice, ventila koji se više ne otvara ili koji se više pravilno ne zatvara, pa čak i do njegova potpunog blokiranja. Oštećeni ili neispravno položen ventil EGR može prouzročiti oštećenja samog motora i dovesti do, među ostalim, gubitaka snage vozila. Osim toga, nemoguće je predvidjeti i izračunati kad bi moglo doći do neispravnog rada ventila EGR s obzirom na to da bi se to moglo dogoditi na iznenadan i nepredvidiv način, čak i ako je obavljeno njegovo redovito održavanje. Nagli i nepredvidivi gubici snage vozila utjecali bi na siguran rad vozila, primjerice značajno povećavajući rizik od ozbiljne prometne nezgode prilikom pretjecanja.

72

Osim toga, Volkswagen tvrdi da oštećenje sastavnih dijelova sustava povrata ispušnih plinova, uzrokujući poremećaj ventila EGR, može dovesti do njegove blokade te može dovesti do izgaranja filtra čestica i zapaljenja motora odnosno, slijedom toga, zapaljenja cijelog vozila, što bi ugrozilo siguran rad vozila.

73

U tom pogledu valja istaknuti da iz samog teksta članka 5. stavka 2. točke (a) Uredbe br. 715/2007 proizlazi da se potreba za poremećajnim uređajem, kako bi bila obuhvaćena iznimkom koja je predviđena tom odredbom, mora opravdati ne samo u smislu zaštite motora od oštećenja ili prometne nezgode nego i sigurnim radom vozila. Naime, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 106. svojeg mišljenja, uzimajući u obzir korištenje veznika „i” u navedenoj odredbi, treba je tumačiti na način da su uvjeti koji su njome predviđeni kumulativni.

74

Prema tome, kako je istaknuto u točki 63. ove presude, uzimajući u obzir usko tumačenje te iznimke, poremećajni uređaj poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku može se opravdati na temelju navedene iznimke samo ako se utvrdi da on odgovara isključivo potrebi izbjegavanja neposrednih rizika za motor od oštećenja ili prometne nezgode uzrokovanih neispravnim radom sastavnog dijela sustava za povrat ispušnih plinova, i to takve ozbiljnosti da stvaraju stvarnu opasnost prilikom vožnje vozila opremljenog navedenim uređajem. Međutim, kao što to ističe nezavisni odvjetnik u točki 126. mišljenja, takva provjera u glavnom postupku dio je ocjene činjenica koju provodi isključivo sud koji je uputio zahtjev.

75

Osim toga, iako je točno da se člankom 5. stavkom 2. točkom (a) Uredbe br. 715/2007 formalno ne propisuju drugi uvjeti za primjenu iznimke predviđene tom odredbom, ipak ostaje činjenica da bi poremećajni uređaj koji bi u uobičajenim uvjetima prometovanja trebao funkcionirati tijekom većeg dijela godine kako bi se osigurala zaštita motora od oštećenja ili nezgode te kako bi se osigurao siguran rad vozila, očito bio protivan cilju navedene odredbe kojom se dopušta odstupanje u vrlo specifičnim okolnostima te bi se na kraju nerazmjerno narušilo samo načelo ograničavanja emisija dušikova oksida (NOx) iz vozila.

76

Uzimajući u obzir usko tumačenje koje treba dati tom članku 5. stavku 2. točki (a), takav poremećajni uređaj stoga se ne može opravdati na temelju te odredbe.

77

Priznati da poremećajni uređaj poput onog opisanog u točki 75. ove presude može biti obuhvaćen iznimkom predviđenom u članku 5. stavku 2. točki (a) Uredbe br. 715/2007 dovelo bi do primjenjivosti te iznimke tijekom većeg dijela godine u stvarnim uvjetima vožnje koji prevladavaju na području Unije, tako da bi se načelo zabrane takvih poremećajnih uređaja, utvrđeno u članku 5. stavku 2., u praksi moglo rjeđe primjenjivati nego navedena iznimka.

78

Osim toga, Volkswagen i njemačka vlada ističu da pojam „potrebe” za poremećajnim uređajem ne zahtijeva najbolju raspoloživu tehniku i da valja uzeti u obzir stanje tehnike na datum EZ homologacije kako bi se ocijenilo je li ta potreba opravdana u smislu zaštite motora i sigurnog rada vozila u smislu članka 5. stavka 2. točke (a) Uredbe br. 715/2007. U tom pogledu nije sporno da upotreba sustava EGR koji radi u skladu s temperaturnim okvirom, ali u različitom rasponu ovisno o datumu homologacije, odgovara razvoju tehnologije. Navode da, osim toga, prilikom tumačenja izraza „potreba” iz te odredbe treba uzeti u obzir potrebu odvagivanja interesa u području okoliša s gospodarskim interesima proizvođača.

79

U tom pogledu valja istaknuti, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 129. svojeg mišljenja, s jedne strane, da iz uvodne izjave 7. Uredbe br. 715/2007 proizlazi da je zakonodavac Unije, kad je utvrdio granične vrijednosti emisija onečišćujućih tvari, uzeo u obzir gospodarske interese proizvođača i, osobito, troškove nametnute poduzetnicima potrebom poštovanja tih vrijednosti. Stoga je na proizvođačima da se prilagode i primjenjuju tehničke uređaje prikladne za poštovanje navedenih vrijednosti s obzirom na to da se tom uredbom ni na koji način ne nalaže korištenje određene tehnologije.

80

S druge strane, kao što je to navedeno u točki 67. ove presude, cilj Uredbe br. 715/2007, koji se sastoji od osiguravanja visoke razine zaštite okoliša i poboljšanja kvalitete zraka u Uniji, podrazumijeva učinkovito smanjenje emisija dušikova oksida (NOx) tijekom uobičajenog životnog vijeka vozila (presuda od 17. prosinca 2020., CLCV i dr. (Poremećajni uređaj u dizelskom motoru), C‑693/18, EU:C:2020:1040, t. 113.). Kad bi se poremećajni uređaj na temelju članka 5. stavka 2. točke (a) te uredbe odobrio samo zato što su primjerice troškovi istraživanja visoki, zato što je tehnički uređaj skup ili zato što je održavanje vozila češće i skuplje za korisnika, time bi se doveo u pitanje taj cilj.

81

U tim okolnostima i uzimajući u obzir činjenicu da tu odredbu treba, kao što je to navedeno u točkama 63. i 74. ove presude, usko tumačiti, valja smatrati da „potreba” za poremećajnim uređajem u smislu navedene odredbe postoji samo kad u trenutku EZ homologacije vozila za taj uređaj ili vozilo koje je njime opremljeno nikakvo drugo tehničko rješenje ne omogućuje izbjegavanje neposrednih opasnosti za motor od oštećenja ili prometne nezgode koji stvaraju konkretnu opasnost pri vožnji vozila.

82

Slijedom toga, na drugo i treće pitanje valja odgovoriti tako da članak 5. stavak 2. točku (a) Uredbe br. 715/2007 treba tumačiti na način da poremećajni uređaj koji jamči poštovanje graničnih vrijednosti emisija predviđenih tom uredbom samo unutar temperaturnog okvira nije obuhvaćen iznimkom od zabrane upotrebe takvih uređaja predviđenom u toj odredbi samo zato što se tim uređajem nastoji zaštititi ventil EGR, osim ako se utvrdi da se navedenim uređajem zadovoljava isključivo potreba izbjegavanja neposrednih rizika za motor od oštećenja ili prometnih nezgoda uzrokovanih neispravnim radom tog dijela, i to takve ozbiljnosti da stvaraju stvarnu opasnost prilikom vožnje vozila opremljenog tim uređajem. U svakom slučaju, iznimkom predviđenom člankom 5. stavkom 2. točkom (a) Uredbe br. 715/2007 ne može biti obuhvaćen poremećajni uređaj koji bi u uobičajenim uvjetima prometovanja morao funkcionirati tijekom većeg dijela godine kako bi motor bio zaštićen od oštećenja ili prometne nezgode i kako bi se osigurao siguran rad vozila.

83

U skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 33. ove presude i s obzirom na navode iz zahtjeva za prethodnu odluku, valja, kako bi se dao koristan odgovor sudu koji je uputio zahtjev, smatrati da svojim četvrtim pitanjem taj sud u biti pita treba li članak 5. stavke 1. i 2. Uredbe br. 715/2007, u vezi s člankom 3. točkom 10. te uredbe, tumačiti na način da je okolnost da je poremećajni uređaj u smislu te odredbe ugrađen prilikom popravka nakon stavljanja vozila u upotrebu u smislu članka 3. stavka 2. Direktive 1999/44 relevantna u svrhu ocjene je li upotreba tog uređaja zabranjena na temelju tog članka 5. stavka 2.

84

Njemačka vlada smatra da je ovo pitanje nedopušteno jer se u odluci kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku ne navode razlozi zbog kojih bi odgovor na to pitanje bio potreban za rješavanje spora u glavnom postupku.

85

U ovom slučaju nije očito da četvrto pitanje potpada pod jedan od slučajeva navedenih u točki 57. ove presude, u kojima Sud može odbiti odlučiti o prethodnom pitanju.

86

Naprotiv, iz zahtjeva za prethodnu odluku proizlazi, s jedne strane, da je cilj postavljanja predmetnog poremećajnog uređaja bio ukloniti nezakonitost logike prekidača kao i popravkom udovoljiti zahtjevima Uredbe br. 715/2007 te, s druge strane, da sud koji je uputio zahtjev smatra da valja utvrditi utječe li okolnost da vozilo nije bilo opremljeno predmetnim poremećajnim uređajem u trenutku njegova stavljanja u upotrebu na ocjenu usklađenosti tog uređaja s tom uredbom.

87

Četvrto pitanje stoga je dopušteno.

88

Iz teksta članka 5. stavka 2. Uredbe br. 715/2007, kojim se predviđa da je upotreba poremećajnih uređaja koji smanjuju učinkovitost sustava za kontrolu emisije zabranjena, uz određene iznimke, ni iz članka 3. točke 10. te uredbe, kojim se definira pojam „poremećajni uređaj”, ne proizlazi da je potrebno napraviti razliku ovisno o tome je li takav uređaj ugrađen u fazi proizvodnje vozila ili tek nakon što je ono stavljeno u upotrebu, među ostalim, nakon popravka, u smislu članka 3. stavka 2. Direktive 1999/44, kako bi se ocijenilo je li upotreba tog uređaja zabranjena.

89

To je tumačenje potvrđeno, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točkama 137. i 138. svojeg mišljenja, kontekstom u kojem se nalaze te odredbe Uredbe br. 715/2007 i ciljem koji se njome nastoji postići.

90

Naime, s jedne strane, što se tiče konteksta navedenih odredbi, valja istaknuti da, u skladu s člankom 4. stavkom 1. prvim podstavkom drugom rečenicom Uredbe br. 715/2007, proizvođači moraju dokazati da su svi novi zamjenski uređaji za kontrolu onečišćenja za koje se zahtijeva homologacija tipa i koji se prodaju ili stavljaju u upotrebu u Uniji homologirani u skladu s tom uredbom i njezinim provedbenim mjerama. U tom članku 4. stavku 1. drugom podstavku pojašnjava se da ta obveza podrazumijeva zadovoljavanje graničnih vrijednosti emisija iz Priloga I. navedenoj uredbi i provedbenih mjera iz članka 5. te uredbe.

91

Usto, u skladu s člankom 10. stavkom 1. Uredbe br. 692/2008, „[p]roizvođač osigurava da zamjenski uređaji za kontrolu onečišćenja namijenjeni ugradbi na vozila s EZ homologacijom tipa i koji su obuhvaćeni Uredbom [br. 715/2007] dobiju EZ homologaciju tipa, kao zasebna tehnička jedinica u smislu članka 10. stavka 2. Direktive [2007/46], u skladu s člankom 12., člankom 13. i Prilogom XIII. ovoj Uredbi”.

92

Iz tih odredbi uredbi br. 715/2007 i br. 692/2008 proizlazi da se uređajima za kontrolu onečišćenja moraju poštovati obveze predviđene Uredbom br. 715/2007, neovisno o tome jesu li oni postavljeni prilikom ili nakon stavljanja vozila u upotrebu.

93

S druge strane, dopustiti proizvođačima vozila da nakon stavljanja u upotrebu vozila instaliraju poremećajni uređaj kojim se ne poštuju te obveze bilo bi protivno cilju Uredbe br. 715/2007 navedenom u točki 50. ove presude koji se sastoji u jamčenju visoke razine zaštite okoliša i, konkretnije, znatnom smanjenju emisija dušikova oksida (NOx) dizelskih motornih vozila radi poboljšanja kvalitete zraka i poštovanja graničnih vrijednosti za onečišćujuće tvari.

94

Slijedom toga, na četvrto pitanje valja odgovoriti tako da članak 5. stavke 1. i 2. Uredbe br. 715/2007, u vezi s njezinim člankom 3. točkom 10., treba tumačiti na način da okolnost da je poremećajni uređaj u smislu potonje odredbe ugrađen nakon stavljanja vozila u upotrebu, prilikom popravka u smislu članka 3. stavka 2. Direktive 1999/44, nije relevantna za ocjenu je li upotreba tog uređaja zabranjena na temelju tog članka 5. stavka 2.

95

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (veliko vijeće) odlučuje: