1.

Europska komisija u svojoj tužbi zahtijeva od Suda da utvrdi da je Republika Austrija, time što je uspostavila:

2.

Komisija u biti smatra da se u vladavini prava Unije njome državama članicama ne priznaje margina prosudbe za prilagodbu iznosa obiteljskih davanja koja one isplaćuju u skladu s razinom cijena u državi boravišta dotičnog djeteta i da ta prilagodba kao i određene porezne povlastice koje se dodjeljuju obiteljima jesu diskriminirajuće te se ne mogu smatrati nužnom i proporcionalnom mjerom.

3.

U ovom mišljenju objasnit ću razloge iz kojih smatram da su prigovori koje je istaknula Komisija osnovani.

4.

Uvodne izjave 8., 12. i 16. Uredbe br. 883/2004 glase:

[…]

[…]

5.

Člankom 1. točkom (z) te uredbe određuje se:

„U smislu ove Uredbe:

[…]

6.

U članku 3. stavku 1. točki (j) Uredbe br. 883/2004 predviđa se:

„Ova se Uredba primjenjuje na sve zakonodavstvo s obzirom na sljedeće grane socijalne sigurnosti:

[…]

7.

Člankom 4. Uredbe br. 883/2004, naslovljenom „Jednakost postupanja”, određuje se:

„Ako ovom Uredbom nije drugačije predviđeno, osobe na koje se ona primjenjuje uživaju ista prava na davanja i podliježu istim obvezama, u skladu sa zakonodavstvom svake države članice kao i njezini državljani.”

8.

Članak 5. Uredbe br. 883/2004, naslovljen „Jednako postupanje s davanjima, dohotkom, činjenicama ili događajima”, glasi kako slijedi:

„Ako ovom Uredbom nije drukčije predviđeno, a u smislu posebno utvrđenih provedbenih propisa, primjenjuje se sljedeće:

9.

Člankom 7. Uredbe br. 883/2004, naslovljenim „Odstupanje od pravila o boravištu”, predviđa se:

„Ako ovom Uredbom nije drugačije predviđeno, novčana davanja koja se isplaćuju na temelju zakonodavstva jedne ili više država članica ili na temelju ove Uredbe ne podliježu nikakvom smanjenju, izmjeni, obustavi, ukidanju ili pljenidbi po računu zbog činjenice da korisnik ili članovi njegove obitelji koji borave u državi članici različitoj od one u kojoj se nalazi ustanova nadležna za pružanje davanja.”

10.

Člankom 67. Uredbe br. 883/2004, naslovljenim „Članovi obitelji koji borave u drugoj državi članici”, određuje se:

„Osoba ima pravo na obiteljska davanja u skladu sa zakonodavstvom nadležne države članice, uključujući i davanja za članove svoje obitelji koji borave u drugoj državi članici, kao da borave u prvoj državi članici. Međutim, umirovljenik ima pravo na obiteljska davanja u skladu sa zakonodavstvom države članice koja je nadležna za njegovu mirovinu.”

11.

U poglavlju I. Uredbe br. 492/2011, člankom 7. stavcima 1. i 2. koji se nalaze u odjeljku 2. naslovljenom „Zapošljavanje i jednako postupanje”, određuje se:

„1.   Prema radniku koji je državljanin države članice ne smije se, zbog njegovog državljanstva, u drugoj državi članici postupati drukčije nego što se postupa prema domaćim radnicima kad je riječ o uvjetima zapošljavanja i rada, a posebno primicima od rada i otpuštanju te, ako postane nezaposlen, vraćanju na posao ili ponovnom zapošljavanju.

2.   Takav radnik uživa jednake socijalne i porezne povlastice kao domaći radnici.”

12.

U skladu s člankom 1. Bundesgesetza betreffend den Familienlastenausgleich durch Beihilfen (Savezni zakon o naknadi obiteljskih troškova kroz doplatke) ( 4 ) od 24. listopada 1967., predviđena davanja „dodjeljuju se radi naknade troškova u interesu obitelji”.

13.

Člankom 2. stavcima 1. i 8. FLAG‑a određuje se:

„1.   Osobe koje imaju prebivalište ili uobičajeno boravište na saveznom području imaju pravo na obiteljske doplatke

[…]

8.   Osobe imaju pravo na obiteljske doplatke samo ako se njihovo središte interesa nalazi na saveznom području. Središte interesa osobe nalazi se u državi s kojom ta osoba ima najuže osobne i ekonomske odnose.”

14.

U skladu s člankom 4. FLAG‑a:

„1.   Osobe koje imaju pravo na istovrsno davanje koje dodjeljuje druga država nemaju pravo na obiteljske doplatke.

2.   Austrijski državljani koji su isključeni iz prava na obiteljske doplatke na temelju stavka 1. ili članka 5. stavka [4.] imaju pravo na isplatu naknade razlike ako je iznos istovrsnog davanja koji dodjeljuje druga država i na koje navedeni austrijski državljani ili neka druga osoba imaju pravo (članak 5. stavak [4.]) manji od obiteljskih doplataka koji bi im se, da ne postoji prethodno navedeno istovrsno davanje, trebali dodijeliti na temelju ovog saveznog zakona.

3.   Isplata naknade razlike odgovara razlici između istovrsnog davanja koji dodjeljuje druga država i obiteljskih doplataka koje treba dodijeliti na temelju ovog saveznog zakona.

[…]

6.   Isplate naknada razlike smatraju se obiteljskim doplacima u smislu ovog saveznog zakona, ali odredbe koje se odnose na iznos obiteljskih doplataka ne primjenjuju se na isplate naknada razlike.

[…]”

15.

Članak 5. stavci 3. i 4. FLAG‑a glasi kako slijedi:

„3.   Ne postoji pravo na obiteljske doplatke za djecu koja imaju stalno boravište u inozemstvu.

4.   Ne postoji pravo na obiteljske doplatke za djecu koja imaju pravo na isplatu istovrsnog davanja koje dodjeljuje druga država. Time se ne isključuje dodjela isplate naknade razlike (članak 4. stavak 2.).”

16.

Člankom 8. FLAG‑a određuje se:

„1.   Iznos obiteljskih doplataka na koji osoba ima pravo određuje se ovisno o broju i dobi djece za koju se dodjeljuju obiteljski doplaci.

2.   Obiteljski doplaci mjesečno iznose

[…]

3.   Obiteljski doplaci mjesečno se uvećavaju za svako dijete,

[…]

4.   Obiteljski doplaci mjesečno se uvećavaju za svako dijete s teškim invaliditetom,

[…]

8.   Za svako dijete koje je tijekom kalendarske godine navršilo ili će navršiti šest godina i koje još nije navršilo šesnaest godina, obiteljski doplaci uvećavaju se za 100 eura od [mjeseca] rujna tekuće kalendarske godine.”

17.

Člankom 8.a FLAG‑a predviđa se:

„1.   Iznosi obiteljskih doplataka (članak 8.) za djecu koja imaju stalno boravište na državnom području druge države članice Unije […], druge stranke Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru [od 2. svibnja 1992. ( 5 )] ili Švicarske određuju se na temelju odnosa između usporedne razine cijena koju je objavio Statistički ured Europske unije [Eurostat] za svaku državu članicu [U]nije […], za svaku stranku Sporazuma [o EGP‑u], te za Švicarsku i usporedne razine cijena u Austriji.

2.   Iznosi obiteljskih doplataka iz stavka 1. primjenjuju se od 1. siječnja 2019. na temelju vrijednosti u smislu članka 1., objavljenih 1. lipnja 2018. Nadalje, ti se iznosi prilagođavaju svake dvije godine na temelju vrijednosti objavljenih 1. lipnja prethodne godine.

3.   Bundesminister für Frauen, Familien und Jugend [Savezni ministar za žene, obitelj i mlade, Austrija] u uredbi koju donosi zajedno s Bundesministerom für Finanzen [Savezni ministar financija, Austrija] objavljuje obračunske osnovice i iznose iz stavaka 1. i 2., kao i iznose iz članka 33. stavka 3. točke 2. [Bundesgesetza über die Besteuerung des Einkommens natürlicher Personen (Savezni zakon o oporezivanju dohodaka fizičkih osoba) ( 6 ) od 7. srpnja 1988. ( 7 )].”

18.

Člankom 53. FLAG‑a određuje se:

„1.   U okviru ovog saveznog zakona, prema državljanima država stranaka Sporazuma [o EGP‑u] postupa se kao prema austrijskim državljanima, kad to proizlazi iz prethodno navedenog sporazuma. U tom kontekstu, stalno boravište djeteta u državi Europskog gospodarskog prostora [EGP‑a] treba, u skladu s odredbama Zajednice, izjednačiti sa stalnim boravištem djeteta u Austriji.

[…]

4.   Stavak 1. druga rečenica ne primjenjuje se u pogledu članka 8.a stavaka 1. do 3.

5.   Članak 26. stavak 3. Bundesabgabenordnunga [Savezni porezni zakonik] […] primjenjuje se na davanja iz ovog saveznog zakona do 31. prosinca 2018. Od 1. siječnja 2019. članak 26. stavak 3. Saveznog poreznog zakonika primjenjuje se na davanja predviđena ovim saveznim zakonom samo za osobe koje rade u inozemstvu i za račun teritorijalne jedinice te njihove bračne drugove i njihovu djecu.”

19.

Člankom 33. EStG‑a predviđa se:

„[…]

(2)   Odbitke treba odbiti od [iznosa poreza] koji proizlazi iz primjene stavka 1. sljedećim redoslijedom:

(3)   Porezni obveznici koji imaju pravo na obiteljske doplatke na temelju [FLAG‑a] istodobno s isplatom obiteljskih doplataka imaju pravo na odbitak od 58,40 eura mjesečno za svako dijete. U sljedećim slučajevima vrijedi drukčije:

[…]

(3.a)   Dijete koje ima pravo na obiteljski doplatak na temelju [FLAG‑a] i stalno boravi u državi članici [U]nije ili na državnom području druge stranke Sporazuma [o EGP‑u] ili u Švicarskoj ima pravo, na zahtjev, na ‚Familienbonus plus’ u skladu sa sljedećim odredbama:

[…]

[…]

(4)   Usto, ako dijete stalno boravi u državi članici [U]nije ili na državnom području druge stranke Sporazuma [o EGP‑u] ili u Švicarskoj, primjenjivi su sljedeći odbici:

[…]

(7)   Ako je porez na dohodak koji se duguje na temelju stavka 1. niži od 250 eura i ako se primjenjuje odbitak za jedinog hranitelja ili odbitak za samohrane roditelje, primjenjuju se sljedeće odredbe, kada je riječ o jednom djetetu (članak 106. stavak 1.):

[…]

Taj se iznos za svako sljedeće dijete (članak 106. stavak 1.) uvećava iznosom od 250 eura ili iznosom koji ga zamjenjuje.

(8)   

[…]”

20.

Člankom 26. Saveznog poreznog zakonika određuje se:

„1.   Osoba ima domicil u smislu poreznih odredbi ondje gdje stanuje u uvjetima koji omogućuju da se zaključi da će zadržati i upotrebljavati taj smještaj.

2.   Osoba ima uobičajeno boravište u smislu poreznih odredbi ondje gdje boravi u uvjetima koji upućuju na to da u tom mjestu ili u toj zemlji ne boravi samo privremeno. […]

3.   S austrijskim državljanima koji imaju ugovor o radu s javnim tijelom i čije se mjesto zaposlenja nalazi u inozemstvu (službenici u inozemstvu) postupa se kao s osobama koje svoje uobičajeno boravište imaju u mjestu u kojem se obavlja služba na temelju koje im se isplaćuje plaća. Isto vrijedi za njihove bračne drugove, ako bračni drugovi stvore stalni dom, i za njihovu maloljetnu djecu koja su dio tog kućanstva.”

21.

Pismom opomene od 25. siječnja 2019. Komisija je skrenula pozornost Republike Austrije na zabrinutosti izazvane uspostavom, od 1. siječnja 2019., mehanizma prilagodbe iznosa obiteljskih davanja kao i socijalnih i poreznih povlastica koje Republika Austrija dodjeljuje radnicima koji imaju djecu, ovisno o općoj razini cijena u državi članici u kojoj ona stalno borave.

22.

Komisija je smatrala da se prilagodba iznosa obiteljskih davanja ovisno o mjestu boravišta djeteta protivi člancima 7. i 67. Uredbe br. 883/2004, u skladu s kojima se novčana davanja ne mogu uopće smanjiti zbog činjenice da član obitelji, kao što je dijete, boravi u drugoj državi članici. Usto, prilagodba davanja i povlastica koje Republika Austrija dodjeljuje u korist djece uglavnom se odnosi na radnike drugih država članica, a ne na austrijske radnike. Prema Komisijinu mišljenju, takva neizravna diskriminacija protivi se načelu jednakog postupanja iz članka 4. Uredbe br. 883/2004 i članka 7. Uredbe br. 492/2011.

23.

U svojem odgovoru na pismo opomene od 25. ožujka 2019. Republika Austrija tvrdila je da:

24.

Budući da nije bila zadovoljna tim odgovorom, Komisija je 26. srpnja 2019. izdala obrazloženo mišljenje u kojem je u biti ostala pri svojem stajalištu. Pojasnila je da u pravu Unije ne postoji relevantna referenca te je istaknula činjenicu da su odobreni iznosi paušalni i da se ne prilagođuju ovisno o razini cijena u različitim regijama Austrije, ovisno o stalnom boravištu djeteta. Prema tome, razlika između razine davanja i povlastica koji se dodjeljuju u korist djeteta primijenjena na one koji borave u drugoj državi članici predstavlja neizravnu diskriminaciju jer ona teže pogađa radnike migrante nego austrijske radnike. Paušalna priroda iznosa tih davanja i povlastica dokazuje da oni ne ovise o stvarnim troškovima povezanim s uzdržavanjem djeteta i da stoga ne jamče pošteniju raspodjelu troškova koje obitelji snose kako bi zadovoljile potrebe djece.

25.

Dopisom od 24. listopada 2019. Republika Austrija odgovorila je na to obrazloženo mišljenje pri čemu je navela da iznosi predmetnih obiteljskih davanja kao i socijalnih i poreznih povlastica nisu samo paušalni, nego da odgovaraju stvarnim potrebama. Usto, činjenica da se predmetna davanja i povlastice dodjeljuju u obliku paušalnih iznosa ne protivi se njihovoj prilagodbi ovisno o razini cijena u mjestu boravišta djece. Takva prilagodba ne predstavlja nejednako postupanje, nego se njome jamči da radnik koji prima davanja i povlastice u svakom slučaju ima pravo na istovjetno smanjenje troškova, neovisno o mjestu stvarnog boravišta djeteta. Pod pretpostavkom da postoji neizravna diskriminacija, ona se opravdava, među ostalim, ciljem ravnomjerne raspodjele izdataka sustava socijalne sigurnosti kao i ciljem uzimanja u obzir platne sposobnosti korisnikâ.

26.

Budući da joj taj odgovor nije bio uvjerljiv, Komisija je podnijela ovu tužbu u skladu s člankom 258. UFEU‑a.

27.

Svojom tužbom Komisija traži od Suda da:

28.

Republika Austrija zahtijeva od Suda da:

29.

Odlukama predsjednika Suda, Češkoj Republici (6. studenoga 2020.), Republici Hrvatskoj (20. studenoga 2020.), Republici Poljskoj (19. studenoga 2020.), Rumunjskoj (12. studenoga 2020.), Republici Sloveniji (22. listopada 2020.) i Slovačkoj Republici (22. listopada 2020.) dopušta se intervencija u potporu zahtjevima Komisije.

30.

Odlukom predsjednika Suda Kraljevini Danskoj (20. studenoga 2020.) odobrena je intervencija u potporu zahtjevima Republike Austrije.

31.

Rješenjem predsjednika Suda od 18. prosinca 2020. Nadzornom tijelu EFTA‑e i Kraljevini Norveškoj odobrena je intervencija u potporu zahtjevima Komisije odnosno Republike Austrije.

32.

Komisija svoja očitovanja na intervencijske podneske zaključuje na način da podnesci Češke Republike, Republike Hrvatske, Republike Poljske, Rumunjske, Republike Slovenije, Slovačke Republike i Nadzornog tijela EFTA‑e u potpunosti potkrepljuju njezine argumente, dok se argumentacijom koju su u intervencijskim podnescima iznijele Kraljevina Danska i Kraljevina Norveška oni ne mogu dovesti u pitanje.

33.

U svojim očitovanjima koja se odnose na intervencijske podneske, Republika Austrija pojašnjava da se u potpunosti slaže s očitovanjima Kraljevine Danske kao i Kraljevine Norveške te ističe da intervenijenti u potporu Komisiji ne ističu nikakav novi argument. U cijelosti ustraje u svojem zahtjevu, kako je iznesen u njezinu odgovoru na tužbu i ponovljen u njezinu odgovoru na repliku.

34.

Komisija iznosi dva prigovora u potporu svojoj tužbi koji se temelji na utvrđenju da je time što je odstupila od paušalnog iznosa utvrđenog zakonom Republika Austrija predvidjela prilagodbu iznosa obiteljskog doplatka i odbitka za uzdržavano dijete kao i druge različite porezne povlastice, odnosno „Familienbonus plus”, odbitak za jedinog hranitelja, odbitak za samohrane roditelje i odbitak za uzdržavanje, ovisno o razini cijena u državi članici ( 9 ) u kojoj stalno boravi dijete za koje se ostvaruje pravo na ta davanja.

35.

Prvi prigovor temelji se na povredi članaka 7. i 67. Uredbe br. 883/2004. Drugi prigovor temelji se na povredi načela jednakog postupanja predviđenog u članku 4. Uredbe br. 883/2004 i članku 7. stavku 2. Uredbe br. 492/2011.

36.

Svojim prvim prigovorom Komisija zaključuje da je Republika Austrija povrijedila obveze koje ima na temelju članaka 7. i 67. Uredbe br. 883/2004 jer se propisom te države članice predviđa prilagodba obiteljskog doplatka i odbitka za uzdržavano dijete za radnike koji su osigurani austrijskim sustavom socijalne sigurnosti, ali čija djeca borave u drugoj državi članici.

37.

Komisija navodi da:

38.

Komisija tvrdi da:

39.

U tom pogledu Komisija u odgovoru na argument Kraljevine Danske, prema kojem članak 5. točka (b) Uredbe br. 883/2004 također ide u prilog zakonitosti prilagodbe obiteljskih davanja mjestu boravišta djeteta, tvrdi da se, naprotiv, fikcija boravišta u nadležnoj državi članici u smislu te odredbe u njoj nalazi jer ta država treba uzeti u obzir činjenice ili događaje koji su nastali u drugoj državi članici, čime se potvrđuje njezino tumačenje članaka 7. i 67. te uredbe.

40.

Usto, što se tiče odluke šefova država ili vlada okupljenih u Europskom vijeću u pogledu novog rješenja za Ujedinjenu Kraljevinu Velike Britanije i Sjeverne Irske unutar Europske unije ( 16 ) na koju se poziva Republika Austrija jer se tom odlukom predviđa da Komisija podnese prijedlog za izmjenu Uredbe br. 883/2004 kako bi se državama članicama dopustila indeksacija socijalnih davanja za djecu koja borave u državi članici različitoj od one u kojoj boravi radnik, Komisija naglašava, s jedne strane, da zbog povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Unije ta uredba nije bila izmijenjena. S druge strane, smatra da iz procjene učinka izmjene te uredbe, koju navodi Republika Austrija, jer je jedna od predloženih mogućnosti uključivala prilagodbu obiteljskih davanja koja se izvoze ovisno o životnom standardu u državi članici u kojoj djeca borave ( 17 ), ne proizlazi da je takva indeksacija u skladu s pravom Unije koje je na snazi jer ono u tom pogledu sadržava pridržaje ( 18 ) te da ona nije usvojila tu mogućnost.

41.

Kao prvo, što se tiče obiteljskih doplataka, Republika Austrija iznosi da se, u skladu s člankom 1. FLAG‑a, dodjelom obiteljskih doplataka nastoji uspostaviti naknada troškova u interesu obitelji i da povećanje njihova iznosa, predviđeno člankom 8. stavkom 2. FLAG‑a, ovisno o dobi djeteta o kojoj ovisi razina izdataka odgovara tom cilju. Podsjeća na to da se u FLAG‑u kao jedinstvena pomoć utvrđuju različite pomoći obiteljima koje su se dodjeljivale u prvim godinama nakon Drugog svjetskog rata, prvotno u obliku davanja u naravi kako bi se ciljano poduprle obitelji.

42.

Republika Austrija naglašava, pri čemu se oslanja na odredbe članka 8. FLAG‑a, da:

43.

Republika Austrija pojašnjava da je iznos obiteljskih doplataka, koji odgovaraju prosječnim troškovima uzdržavanja ili osnovnih potreba, bio uvećan ovisno o razini plaća i cijena kao i inflaciji. Suprotno tomu, mogao je biti umanjen zbog razloga povezanih s državnim proračunom.

44.

Što se tiče financiranja i uvjeta dodjele obiteljskih doplataka, Republika Austrija objašnjava da:

45.

Kao drugo, što se tiče odbitka za uzdržavano dijete, Republika Austrija iznosi da, u skladu s člankom 33. stavkom 3. EStG‑a, porezni obveznik koji ima pravo na obiteljske doplatke na temelju FLAG‑a ima za svako dijete pravo na odbitak za uzdržavano dijete od 58,40 eura mjesečno, koji se isplaćuje istodobno s obiteljskim doplacima. S ekonomskog stajališta, odbitkom za uzdržavano dijete stoga se uvećavaju obiteljski doplaci. Za razliku od obiteljskih doplataka, odbitak za uzdržavano dijete ipak se ne financira sredstvima iz Fonda za obiteljske naknade, nego iz općih poreznih prihoda.

46.

Suprotno tomu, „Familienbonus plus” i druge predmetne porezne pogodnosti ( 26 ) nisu doprinos za uzdržavanje djece, nego naknada s pomoću porezne olakšice zato što porezni obveznici koji obavljaju profesionalnu djelatnost i imaju djecu imaju manju platnu sposobnost od poreznih obveznika s jednakim dohotkom koji obavljaju profesionalnu djelatnost i koji nemaju djecu. Ta se sposobnost procjenjuje s obzirom na osnovne materijalne potrebe (ili prosječne potrebe) za uzdržavanje djeteta, koje uključuju aktivnosti koje su nužne za njegov život.

47.

Republika Austrija objašnjava svoj odabir da ovisno o državi boravišta djeteta prilagodi predmetne iznose obiteljskih davanja i poreznih pogodnosti ( 27 ) na temelju usporednih razina cijena koje je objavio Eurostat, osobito zbog svrhe obiteljskih doplataka i odbitka za uzdržavano dijete, koja se odnosi na to da se roditeljima nadoknadi dio troškova koje obično moraju snositi za uzdržavanje svojeg djeteta, kao i zbog činjenice da ti troškovi po svojoj prirodi ovise o razini cijena u mjestu stalnog boravišta.

48.

Međutim, veća sloboda kretanja radnika unutar Unije i neselektivan izvoz obiteljskih doplataka i odbitka za uzdržavano dijete koji iz toga proizlazi, neovisno o državi u kojoj djeca za koju se davanja dodjeljuju imaju stalno boravište, doveli su do sve većeg narušavanja sustava tih davanja. Ako dijete živi u državi članici u kojoj je kupovna moć slaba, učinak potpore prekoračuje predviđenu olakšicu ( 28 ). Suprotno tomu, ako dijete živi u državi članici u kojoj je kupovna moć veća, olakšica ostaje manja od predviđene mjere.

49.

Kao treće, u odgovoru na Komisijin prvi prigovor Republika Austrija smatra da se mehanizam prilagodbe iznosa obiteljskog doplatka i odbitka za uzdržavano dijete, za sve radnike neovisno o tome jesu li Austrijanci, ne zabranjuje člancima 7. i 67. Uredbe br. 883/2004.

50.

Republika Austrija tvrdi da:

51.

U tom pogledu, Republika Austrija također upućuje na:

52.

Stoga, Republika Austrija smatra, kao prvo, da Komisija ne može tvrditi, pri čemu upućuje na presude Lenoir i Moser, da se davanja dodijeljena u obliku paušalnog iznosa, za razliku od onih koja se dodjeljuju izravno s obzirom na stvarnu situaciju korisnika, ni u kojem slučaju ne mogu prilagođavati. U tom pogledu, Republika Austrija smatra da se predmetna davanja mogu usporediti s onima na koja se odnosi presuda Lenoir. Tvrdi da se troškovi kupnje proizvodâ svakodnevne uporabe koji su, ne isključivo, ali ipak povezani s početkom školske godine, također nadoknađuju paušalno u okviru obiteljskih doplataka koje isplaćuje. Usto, ta država naglašava da se uzimanje u obzir cilja davanja o kojem je riječ u presudi Moser može prenijeti na ovaj slučaj.

53.

Konkretno, Republika Austrija tvrdi da su obiteljski doplatci prilagođeni kupovnoj moći u državi članici boravišta djece na temelju mehanizma prilagodbe u određenom broju država članica koje imaju koeficijent niži od 100 % i dalje‐ djelomično ili čak znatno‐ veći od davanja predviđenog u mjestu boravišta djece. Navodi dva sljedeća primjera koji se odnose na iznos isplaćen obitelji s jednim djetetom, novorođenčetom: iako je iznos obiteljskih doplataka u Mađarskoj 2020. bio 12200 mađarskih forinti (HUF) mjesečno, odnosno oko 34 eura, prilagođeni obiteljski doplaci i odbitak za uzdržavano dijete koje je isplatila Republika Austrija iznosili su 99,13 eura, odnosno gotovo trostruko. Isto tako, iako su obiteljski doplaci u Slovačkoj 2020. iznosili oko 24,95 eura mjesečno, prilagođeni obiteljski doplaci i odbitak za uzdržavano dijete iznosili su 122,57 eura, odnosno gotovo pet puta više od slovačkog doplatka ( 33 ).

54.

Kao drugo, Republika Austrija smatra da Komisija ne može uputiti na presudu Pinna jer se ona odnosi na nacionalni propis kojim se isključuje dodjela obiteljskih davanja, što ga razlikuje od mehanizma prilagodbe iznosa davanja koji je ona uvela.

55.

Dodaje da, uzimajući u obzir cilj predmetnih francuskih propisa o kojima je riječ u predmetu u kojem je donesena ta presuda, Sud nije pravilno uzeo u obzir razmatranja nezavisnog odvjetnika G. F. Mancinija ( 34 ) u pogledu propisa kojima se predviđa prilagodba izvoznih davanja. Usto, to se mišljenje ne može primijeniti na austrijska obiteljska davanja zato što se u njemu uzima u obzir trošak života i zato što ni obiteljski doplaci odbitak za uzdržavano dijete nisu „dodatak na osnovnu plaću” ( 35 ) jer se dodjeljuju neovisno o eventualnom dohotku od profesionalne djelatnosti.

56.

Kao treće, što se tiče Komisijina argumenta koji se temelji na tome da novo rješenje za Ujedinjenu Kraljevinu nikad nije stupilo na snagu ( 36 ), Republika Austrija ističe da su se ciljem obveze prema Ujedinjenoj Kraljevini ipak nastojale uzeti u obzir različite razine cijena u Uniji kao i štoviše, suprotno propisima koje treba ocijeniti u okviru tužbe zbog povrede obveze, visina davanja dodijeljenih za djecu u državi boravišta. Tvrdi i da je u svojim zaključcima u točki 2. Europsko vijeće utvrdilo da su odredbe koje je donijelo „u potpunosti u skladu s Ugovorima” ( 37 ) i da je Komisija smatrala da se donesenim rješenjem ne povređuje članak 48. UFEU‑a ( 38 ).

57.

U tom pogledu, Republika Austrija naglašava da, iako je točno da je prilagodba iz Uredbe br. 883/2004 bila predviđena, to nije slučaj s Uredbom br. 492/2011. Ona iz tog zaključuje da članak 7. te uredbe, baš kao ni članak 4. Uredbe br. 883/2004, ne sadržava načelo nediskriminacije kojim se prekoračuje ono koje se propisuje primarnim pravom.

58.

Zaključno, Republika Austrija naglašava da izmjena Uredbe br. 883/2004 nije bila potrebna za slučajeve u kojima država članica u slučaju izvoza u skladu s objektivnim pravilima prilagođava „naviše” ili „naniže” obiteljsko davanje povezano s ekonomskom i društvenom okolinom i da je to slučaj s njezinim propisima, koje stoga valja razlikovati od mjera koje su 2016. predviđene za Ujedinjenu Kraljevinu.

59.

Predmet tužbe zbog povrede obveze koju je podnijela Komisija jest austrijski propis kojim se od 1. siječnja 2019. predviđa prilagodba iznosa određenih obiteljskih davanja, kao i socijalnih i poreznih povlastica naviše ili naniže, ovisno o općoj razini cijena u državi članici u kojoj stalno borave djeca za koju se ostvaruje pravo na ta davanja na temelju odnosa između usporednih razina cijena koje je Eurostat objavio za svaku državu članicu Unije i usporedne razine cijena u Austriji ( 39 ).

60.

Prvi prigovor iz te tužbe, koji se temelji na povredi članaka 7. i 67. Uredbe br. 883/2004, odnosi se na obiteljske doplatke i odbitak za uzdržavano dijete.

61.

U skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom (j) Uredbe br. 883/2004, ta se uredba primjenjuje na sve zakonodavstvo s obzirom na grane socijalne sigurnosti koje se odnose na obiteljska davanja.

62.

U ovom slučaju nije sporno da predmetna austrijska davanja jesu „obiteljska davanja” u smislu članka 1. točke (z) navedene uredbe jer se tim izrazom označavaju sva davanja u naravi ili novčana davanja namijenjena podmirivanju obiteljskih troškova, isključujući predujmove davanja za uzdržavanje i posebne doplatke za rođenje i usvajanje djeteta spomenute u Prilogu I. istoj uredbi ( 40 ).

63.

Prema tome, kao što to pravilno tvrdi Komisija, ta davanja podliježu općem pravilu navedenom u članku 7. Uredbe br. 883/2004, naslovljenom „Odstupanje od pravila o boravištu”, koji se osobito odnosi na iznos novčanih davanja jer se tim člankom predviđa da ta davanja ne podliježu smanjenju ili izmjeni zbog činjenice da korisnik ili članovi njegove obitelji koji borave u državi članici različitoj od one u kojoj se nalazi ustanova nadležna za pružanje davanja.

64.

Tim se pravilom ponavlja načelo mogućnosti izvoza davanjâ iz sustava socijalne sigurnosti uspostavljenog u članku 48. prvom stavku točki (b) UFEU‑a. Utvrđivanje iznosa tih davanja ovisno o boravištu članova obitelji stoga predstavlja povredu prava na slobodno kretanje dodijeljenog građanima Unije ( 41 ).

65.

Točno je da se člankom 7. Uredbe br. 883/2004 predviđaju odstupanja koja se izričito dopuštaju tim člankom ( 42 ). Međutim, članak 67. te uredbe ne navodi se među njima. Suprotno tomu, kao što to tvrde Komisija i većina država članica koje su intervenirale u potporu toj državi, tom se odredbom u poglavlju 8. navedene uredbe, posvećenom obiteljskim davanjima, utvrđuje načelo nepostojanja utjecaja boravišta članova obitelji u državi članici koja nije ona koja dodjeljuje ta davanja.

66.

U tom pogledu, Sud je nedavno podsjetio i na to da je cilj članka 67. Uredbe br. 883/2004 spriječiti da država članica dodjelu ili iznos obiteljskih davanja učini ovisnima o boravku članova obitelji radnika u državi članici koja isplaćuje davanja ( 43 ).

67.

Prema tome, smatram da, s obzirom na pravilo fikcije boravišta radnika u državi članici u kojoj je ostvario svoje pravo na slobodno kretanje kao i boravišta cijele njegove obitelji ( 44 ), navedeno u članku 67. Uredbe br. 883/2004, kojim se osigurava jednako postupanje prema radnicima migrantima, nije dopušteno, osim ako se ne izmijeni ta odredba ( 45 ), da država članica u svoje propise uvede iznimku od načela stroge istovjetnosti iznosa obiteljskih davanja, pri čemu smatra da se taj zahtjev može ispuniti samo u smislu vrijednosti, u skladu s ciljem koji nacionalni zakonodavac nastoji postići, odnosno ciljem naknade obiteljskih troškova.

68.

Ta se analiza potkrepljuje, s jedne strane, općom strukturom Uredbe br. 883/2004 čijim se člankom 68. predviđaju pravila prednosti koja su namijenjena izbjegavanju nepravednih preklapanja davanja ako su tijekom istog razdoblja i za iste članove obitelji predviđena davanja na temelju zakonodavstva više od jedne države članice ( 46 ) kao i, s druge strane, člankom 60. Uredbe (EZ) br. 987/2009 ( 47 ) koji navode Nadzorno tijelo EFTA‑e i Češka Republika i kojim se definira postupak za primjenu članaka 67. i 68. Uredbe br. 883/2004. U tom pogledu, Sud je podsjetio na to da je cilj korisniku davanja koje isplaćuje više država članica zajamčiti ukupan iznos davanja koji je istovjetan najpovoljnijem iznosu davanja koji mu se mora isplatiti na temelju zakonodavstva jedne od tih država ( 48 ). Taj se sustav temelji na općoj ideji prema kojoj, ako radnik migrant plaća socijalne doprinose i poreze u državi članici, on mora moći imati pravo na iste doplatke kao domaći državljani ( 49 ). Navedeni sustav bio bi lišen učinka kad bi jedna od država članica imala pravo prilagoditi iznos davanja ovisno o mjestu boravišta korisnika.

69.

Argumente koji ne idu u prilog tom tumačenju Republika Austrija, koju podupiru Kraljevina Danska i Kraljevina Norveška, temelji na presudama Pinna ( 50 ), Lenoir ( 51 ) i Moser ( 52 ). Čini mi se da ih treba odbiti zbog razvoja sadržaja uredbi primjenjivih u području socijalne sigurnosti i opsega tih presuda.

70.

Kao prvo, valja naglasiti to da je načelo mogućnosti izvoza obiteljskih davanja Sud utvrdio u presudi Pinna, zatim u presudi Lenoir na koju se u njoj upućuje ( 53 ). Čak se prilikom tumačenja argumenata stranaka na koje je Sud podsjetio u presudi Pinna ( 54 ) može istaknuti da je predmet spora u kojem je donesena ta presuda bila razlika u pogledu iznosa ili stopa davanja ovisno o državi u kojoj su boravili dotični članovi obitelji, što je za učinak imalo da se dovedu u pitanje prava koja je radnik stekao u skladu sa zakonom koji se na njega primjenjivao i stoga ciljem osiguravanja slobodnog kretanja radnika.

71.

Kao drugo, prema mojem mišljenju, iznimka koja se dopušta u presudi Lenoir u slučaju dodjele davanja usko povezanih s društvenom okolinom ( 55 ) ima ograničen doseg.

72.

Naime, tu odluku valja zamijeniti u pravnom okviru na temelju kojeg je donesena, odnosno članka 1. točke (u) Uredbe br. 1408/71 u kojem se razlikuju obiteljski doplatci, koji podrazumijevaju periodična novčana davanja koja se dodjeljuju isključivo ovisno o broju i po potrebi dobi članova obitelji, od obiteljskih davanja, koja podrazumijevaju sva davanja u naravi ili novčana davanja namijenjena podmirivanju obiteljskih troškova, isključujući predujmove davanja za uzdržavanje i posebne doplatke za rođenje navedene u Prilogu I. ( 56 ).

73.

Usto, kao što je to naglasila Republika Poljska, odstupanje od načela mogućnosti izvoza davanja iz sustava socijalne sigurnosti koje je Sud utvrdio u presudi Lenoir prošireno je na druga posebna nedoprinosna davanja ( 57 ).

74.

Međutim, s jedne strane, u članku 1. točki (z) Uredbe br. 883/2004 zakonodavac Unije nije preuzeo takvo razlikovanje različitih davanja namijenjenih obiteljima. S druge strane, kao iznimka od općeg načela navedenog u članku 7. te uredbe koje se odnosi na pravila o boravištu, kriterij ekonomske i društvene okoline dopušta se samo za davanja koja su obuhvaćena materijalnim područjem primjene članka 70. navedene uredbe ( 58 ).

75.

Kao treće, što se tiče presude Moser, kojom se prema mišljenju Republike Austrije i Kraljevine Norveške opravdava utvrđenje da je odlučujući cilj predmetnog davanja, smatram da se tumačenje Suda ne može prenijeti. Naime, predmet u kojem je donesena ta presuda odnosio se na doplatak za skrb o djeci koji je u svojoj varijanti povezanoj s dohotkom predstavljao zamjenu za dohodak od profesionalne djelatnosti. Njegov je iznos izričito ovisio o iznosu prethodnog dohotka, čime se opravdava da je Sud utvrdio tumačenje u skladu s ciljem naknade gubitka plaće, pri čemu je utvrdio da iznos doplatka treba izračunati ovisno o stvarnoj plaći. Stoga, rješenje koje je Sud utvrdio u navedenoj presudi ne temelji se na mogućnosti prilagodbe obiteljskog davanja ekonomskoj i društvenoj okolini ovisno o mjestu boravišta njegova korisnika.

76.

U ovom slučaju, upućivanje na presudu Moser a fortiori nije relevantno kako bi se opravdala prilagodba iznosa obiteljskih davanja kad taj iznos ne ovisi o stvarnim troškovima te se utvrđuje na temelju zakonom definirane situacije, a ne na temelju pojedinačne i diskrecijske ocjene osobnih potreba korisnika ( 59 ).

77.

Naime, kao Komisija i države članice koje su intervenirale u njezinu potporu, napominjem da iz elemenata spisa koji je podnesen Sudu proizlazi da obiteljski doplatci koje dodjeljuje Republika Austrija odgovaraju definiciji koja se za njih navodi u Uredbi br. 1408/71, odnosno da je riječ o periodičnim novčanim davanjima koja se obitelji korisnika dodjeljuju isključivo ovisno o broju i po potrebi dobi članova obitelji.

78.

U tom pogledu ističem, kao prvo, da se u skladu s tekstom članka 8. FLAG‑a iznos obiteljskog doplatka na koji osoba ima pravo utvrđuje ovisno o broju i dobi djece za koju se dodjeljuju ti obiteljski doplaci. Kao drugo, ne pruža se nikakvo pojašnjenje o vezi između iznosa tog davanja i stvarne razine cijena na temelju kojih se on izračunava ( 60 ). Republika Austrija stoga ne može samo tvrditi da činjenica da se iznos tog davanja povećava s dobi dokazuje da je ono „u pravilu” povezano s troškovima uzdržavanja djeteta.

79.

Općenito, iz predmetnih nacionalnih propisa ne proizlazi koji točno svakodnevni troškovi služe kao osnova za utvrđivanje paušalnog iznosa obiteljskih davanja ( 61 ) ni kojim se drugim elementima osim dobi ili broja djece može opravdati njihovo povećanje, ni u kojim omjerima. U tim okolnostima, Komisija osnovano tvrdi da se nisu uzeli u obzir stvarni troškovi ( 62 ) povezani s konkretnim potrebama, što se potkrepljuje ujednačenošću iznosa na cijelom austrijskom državnom području a da se pritom ne uzimaju u obzir razlike povezane s razinom cijena u Austriji.

80.

Stoga, zbog svih prethodno iznesenih razloga, predlažem Sudu da odluči da je prvi prigovor koji je istaknula Komisija osnovan.

81.

Svojim drugim prigovorom Komisija zaključuje da je Republika Austrija povrijedila načelo jednakog postupanja predviđeno, s jedne strane, člankom 4. Uredbe br. 883/2004 i člankom 7. stavkom 2. Uredbe br. 492/2011 jer se propisima te države članice provodi prilagodba obiteljskog doplatka i odbitka za uzdržavano dijete te, s druge strane, člankom 7. stavkom 2. potonje uredbe jer se propisima navedene države članice predviđa prilagodba „Familienbonusa Plus”, odbitka za jedinog hranitelja, odbitka za samohrane roditelje i odbitka za uzdržavanje ovisno o mjestu boravišta djeteta.

82.

Komisija navodi da:

83.

Komisija tvrdi da:

84.

U tom pogledu Komisija ističe da:

85.

Komisija dodaje da se austrijskim propisima ipak isključuju slučajevi u kojima su djeca obitelji austrijskog službenika njega slijedila kad je bio upućen u drugu državu članicu u okviru službene misije, pri čemu se s davanjima postupa kao da ta djeca borave u Austriji.

86.

Međutim, prema mišljenju te institucije, s obzirom na kriterije ocjene usporedivosti situacija koje je utvrdio Sud ( 66 ), situacija pograničnih radnika koji žive sa svojom djecom nije različita od one upućenih austrijskih službenika. Iako se nalaze u nepovoljnom položaju s obzirom na to da su zaposleni u državama članicama u kojima je trošak života veći od onog u Republici Austriji, njihov je broj znatno manji od broja radnika migranata. Komisija također smatra da su međunarodne, europske i nacionalne pravne razlike na koje se ta država članica poziva bespredmetne.

87.

Komisija iz toga zaključuje da je Republika Austrija prouzročila neizravnu diskriminaciju na štetu radnika migranata, za koju se čini da se ne može opravdati nijednim legitimnim ciljem.

88.

U odgovoru na argumente Republike Austrije, prema čijem mišljenju, kao prvo, diskriminacija nije utvrđena jer se načelom jednakog postupanja zahtijeva da iznos financijskih povlastica za uzdržavanje djece koje radniku treba isplatiti odgovara iznosu njegovih izdataka u mjestu boravišta tog djeteta ( 67 ), Komisija napominje da se predmetna obiteljska davanja kao i socijalne i porezne povlastice općenito ne izračunavaju s obzirom na stvarnu razinu cijena u tom mjestu i da je njihov paušalni iznos ujednačen na cijelom državnom području, unatoč razlikama u kupovnoj moći u različitim regionalnim jedinicama. U tom pogledu ističe da se objašnjenje Kraljevine Danske u potporu objašnjenju Republike Austrije, prema kojem ta ujednačenost proizlazi iz izračuna iznosa obiteljskih doplataka i odbitka za uzdržavano dijete s obzirom na kategoriju osoba koje imaju najmanji dohodak, ne temelji ni na jednom elementu koji je podnijela Republika Austrija.

89.

Komisija pojašnjava i da je teško shvatiti kako ta država članica može tvrditi da su obiteljska davanja kao i socijalne i porezne povlastice koje dodjeljuje stvarno povezane s izdacima koji nastaju za djecu pri čemu smatra da primjerice u pogledu Njemačke i Italije treba provesti prilagodbu tih davanja i povlastica za razliku u kupovnoj moći koja je samo 2,6 % i 5,2 %, što je dosta manje od one koja postoji unutar Republike Austrije od 8 % između Savezne države Beča i Savezne države Donje Austrije, što nje uzela u obzir ( 68 ).

90.

Komisija dodaje da se mehanizam prilagodbe predviđenim u Austriji koji je proveden ovisno o mjestu boravišta djeteta ne može usporediti s koeficijentima ispravka koji se primjenjuju na plaće i financijske potpore predviđene u aktima Unije zato što ovise o mjestu rada dužnosnika Unije ili mjestu u kojem te potpore treba isplatiti i zato što se austrijski obiteljski doplaci isplaćuju radniku migrantu za njegovu djecu, a ne za njega samog.

91.

Komisija usto ističe da Kraljevina Danska ne može istodobno tvrditi da s različitim situacijama treba različito postupati i da države članice nisu dužne prilagoditi iznos doplataka kada je kupovna moć veća u državi članici boravišta djece.

92.

Kao drugo, što se tiče opravdanja Republike Austrije za postojanje eventualne diskriminacije koja se temelji na cilju koji se nastoji postići, a koji uključuje zaštitu od opasnosti od narušavanja financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti ( 69 ), Komisija podsjeća na to da je ta opasnost ozbiljna ( 70 ). Međutim, ona ističe da iz izvješća Rechnungshofa (Revizorski sud, Austrija), na koje se pozvala sama Republika Austrija tijekom predsudskog postupka kako bi potkrijepila to navodno opravdanje, proizlazi da je, kao prvo, potpora iz državnog proračuna u financiranju obiteljskih davanja postala potrebna uslijed povećanja paušalnih iznosa i istodobnog smanjenja izvora financiranja obiteljskih davanja ( 71 ).

93.

Kao drugo, dio obiteljskih davanja namijenjenih djeci koja borave u državi članici različitoj od Republike Austrije odgovara oko 6 % ukupnih isplata.

94.

Kao treće, ako dodjela tih davanja ima posljedice na financiranje obiteljskih davanja, to je uglavnom zato što austrijska tijela ne provode odgovarajuće nadzore uvjeta dodjele tih davanja ( 72 ).

95.

Kao četvrto, prilagodba obiteljskih davanja ovisno o razini cijena predmetne države članice u odnosu na razinu Republike Austrije otežava upravljanje tim davanjima, s tehničkog i ekonomskog stajališta, zbog sustava plaćanja dodatka u visini razlike u odnosu na obiteljska davanja koja se pružaju u državi članici boravišta djeteta. Taj sustav, uspostavljen člankom 68. stavkom 2. Uredbe br. 883/2004, primjenjuje se na tri četvrtine slučajeva plaćanja obiteljskih davanja za djecu koja borave u drugim državama članicama.

96.

Kao treće, što se tiče opravdanja za postojanje diskriminacije na koje se podredno poziva Republika Austrija i koje se temelji na cilju da se zajamči istovjetnost vrijednosti financijske potpore i olakšice u Austriji i drugim državama članicama ovisno o boravištu djeteta, Komisija tvrdi da to opravdanje nije priznat važan razlog u općem interesu i da se temelji na argumentima koji se odnose na nepostojanje nejednakog postupanja i dosljednost mehanizma prilagodbe koji su usto proturječni iznimci od tog mehanizma u korist upućenih austrijskih službenika.

97.

Osim toga, Komisija, koju podupire Slovačka Republika, smatra da se čini da Republika Austrija, time što smatra da je trebala reagirati zbog narušavanja sustava koje proizlazi iz toga što financijska potpora radnicima migrantima prekoračuje razinu olakšica za njihove izdatke, ne uzima u obzir činjenicu da radnici koji su državljani drugih država članica pridonose financiranju austrijskog socijalnog sustava i sustava oporezivanja na isti način kao i austrijski radnici, neovisno o mjestu boravišta njihove djece. Komisija naglašava da se dohodak koji ti radnici primaju u Austriji u zamjenu za njihova ekonomska davanja uzima u obzir u istoj visini, istodobno za izračun doprinosa koji plaćaju poslodavci za financiranje obiteljskih doplataka i za izračun poreza.

98.

Prema mišljenju Republike Austrije, mehanizam prilagodbe ne dovodi do nejednakog postupanja u jednakim situacijama, nego se njime jamči da se u različitim situacijama također postupa na različit način. Republika Austrija podsjeća na to da cilj koji austrijski zakonodavac nastoji postići dodjelom socijalnih i poreznih povlastica roditeljima koji uzdržavaju djecu jest omogućiti im da snose dio njihovih izdataka nastalih za uzdržavanje njihove djece. To dovodi do potrebe da se razlikuje situacija radnikâ s djecom koja borave u inozemstvu od situacije radnikâ s djecom koja borave u Austriji, koje se ne mogu materijalno usporediti zbog razlika u troškovima života u državama članicama i, slijedom toga, razine izdataka za jednake kupnje.

99.

Napominje, poput Kraljevine Danske, i da prema stajalištu Europskog odbora za socijalna prava, koji je zadužen za provedbu Europske socijalne povelje ( 73 ) i te povelje izmijenjene 3. svibnja 1996., zahtjevu nediskriminacije u pogledu davanja iz sustava socijalne sigurnosti na temelju članka 12. stavka 4. navedene povelje ne protivi se njihova prilagodba ako dijete boravi u državi u kojoj su troškovi života znatno manji ( 74 ).

100.

Republika Austrija tvrdi da se jamstvo iste kupovne moći ovisno o troškovima života u različitim državama također provodi ne samo koeficijentom ispravka za plaće dužnosnika Unije, uključujući obiteljske doplatke, kad se isplaćuju za osobe koje nisu ti dužnosnici ( 75 ), što dovodi do uzimanja u obzir mjesta boravišta djece, nego i klasifikacijom zemalja koje sudjeluju u programu Erasmus+ u tri kategorije radi prilagodbe iznosa subvencije studenata za njihove troškove boravka i putne troškove ( 76 ).

101.

Republika Austrija usto upućuje na zaključke Vijeća od 9. listopada 2020. o jačanju zaštite minimalnog dohotka radi suzbijanja siromaštva i socijalne isključenosti uslijed pandemije bolesti COVID-19 i nakon nje ( 77 ). Upućuje na Preporuku Vijeća 92/441/EEZ od 24. lipnja 1992. o zajedničkim kriterijima za dostatna sredstva i davanja u sustavima socijalne zaštite ( 78 ) te pritom ističe da je Vijeće među tri ključna načela utvrdilo načelo „dostatnosti”, na temelju kojeg smatra da „osnovne potrebe na odgovarajući način treba pokriti minimalnim dohotkom kojim se uzima u obzir nacionalni životni standard i razine cijena […] u dotičnim državama članicama”.

102.

Što se tiče Komisijinih argumenata koji se temelje na nepostojanju ujednačenosti kupovne moći na austrijskom državnom području, Republika Austrija najprije tvrdi da su razlike u kupovnoj moći vrlo male u usporedbi s onima koje postoje u državama članicama ( 79 ) i da bi prilagodbu prema regijama trebalo predvidjeti i u tim državama. Poteškoćama koje bi nastale zbog takvog sustava opravdava se Eurostatov izračun prosječne vrijednosti po državi, čija je prednost to što je objektivan kriterij koji se ne preispituje u slučajevima u kojima postoje male razlike u kupovnoj moći, primjerice u Njemačkoj ili u Italiji.

103.

Republika Austrija nadalje smatra da je, prema sudskoj praksi Suda, zakonito takvo upućivanje na ujednačene i približne iznose ( 80 ), kao što je odabir kriterija razlike u troškovima života ( 81 ). U tom pogledu upućuje i na mišljenje nezavisne odvjetnice J. Kokott u predmetu Hosse ( 82 ) u skladu s kojim se „državi članici koja isplaćuje davanja može eventualno priznati pravo da prilagodi davanje u slučaju očitog odstupanja od razine cijena u državi boravišta korisnika ako se to ne protivi Uredbi br. 1408/71. Međutim, taj argument ni u kojem slučaju ne može dovesti do toga da se dotičnoj osobi potpuno oduzme pravo na davanje”.

104.

Naposljetku, Republika Austrija napominje da Unija upućuje na regije koje ni u kojem slučaju nisu dio više od jedne države članice i to osobito u okviru ocjene prihvatljivosti za regionalnu potporu, čiji je cilj upravo promicanje kohezije i stoga usklađivanje uvjeta života unutar Unije ( 83 ). Smatra da se, ako je argumentacija koju je Komisija iznijela u ovom predmetu točna, teško može kvalificirati prikladnom činjenica da regije Gradišće (Austrija), Bratislava (Slovačka) i Zapadno Podunavlje (Mađarska), s općinama koje su izravno povezane s Deutsch Jahrndorfom (Austrija), Rosvarom (Slovačka) i Rakindorfom (Mađarska), imaju znatno drukčija prava na sredstva regionalne potpore Unije iako su međusobno izravno granično povezane.

105.

Kao prvo, Republika Austrija tvrdi da je Komisija navela dokumente kojima se ne opravdava to da je nastojala postići poseban cilj ostvarenja ušteda i da je njezina analiza pobijena pripremnim aktima nacionalnih propisa ( 84 ) te, među ostalim, procjenom njihovih posljedica u smislu učinkovitosti ( 85 ).

106.

Kao drugo, što se tiče obiteljskih doplataka i odbitka za uzdržavano dijete, Republika Austrija podsjeća, s jedne strane, na to da je prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda ( 86 ) na državama članicama da organiziraju svoje sustave socijalne sigurnosti i da je, u tom okviru, izmijenila način izračuna davanja ovisno o stvarnim troškovima života, naviše ili naniže, kako bi odgovorila na ciljeve preuzimanja dijela troškova koji su obično povezani s uzdržavanjem djece i pravičnosti socijalnog sustava koji je na snazi. S druge strane, Republika Austrija upućuje na sudsku praksu austrijskih građanskih sudova koja se odnosi na naknade za uzdržavanje za djecu koja žive u inozemstvu. Ta se naknada za uzdržavanje izračunava ovisno o prosječnim uvjetima života dužnika uzdržavanja i kupovnoj moći u zemlji u kojoj živi dijete. Na temelju toga, potrebe korisnika uzdržavanja konkretno su i pojedinačno povezane s uvjetima života roditelja. Tvrdi i da utvrđenje da ti obiteljski doplatci pokrivaju tek osnovne potrebe ni u čemu ne mijenja njihovu funkciju potpore ( 87 ) jer se tim davanjima u načelu nastoji postići isti cilj kao i naknadama za uzdržavanje, odnosno pokriti troškove koje obično snose roditelji za uzdržavanje svojeg djeteta te da nema utjecaja to da je razina apstrakcije po prirodi neznatno veća u slučaju državnog davanja na koje imaju pravo sva djeca od pojedinačne procjene naknade za uzdržavanje roditelju za određeno dijete.

107.

Kao treće, što se tiče „Familienbonusa Plus” i drugih odbitaka, Republika Austrija tvrdi da se mehanizmom prilagodbe jamči da se stvarni troškovi pravedno uzmu u obzir i da se prema svim poreznim obveznicima koji obavljaju profesionalnu djelatnost i koji imaju djecu, postupa jednako u pogledu njihove platne sposobnosti.

108.

U tom pogledu, ponovno upućuje na načelo platne sposobnosti ( 88 ) na temelju kojeg troškove koji nastaju zbog djece treba u odgovarajućoj mjeri uzeti u obzir u svrhu oporezivanja. To načelo ima temelj u pravu Unije u području izravnog oporezivanja i čini opće načelo poreznog prava u Uniji. Prema tome, u presudi od 15. rujna 2011., Schulz‑Delzers i Schulz ( 89 ), Sud je odlučio da usporedivost dviju činjeničnih situacija koje se odnose na naknade dodijeljene za život u inozemstvu „ne postoji s obzirom na cilj koji se nastoji postići primjenom progresivne porezne stope koja se nužno temelji […] na ocjeni platne sposobnosti poreznog obveznika provedenoj na temelju uvjeta života na državnom području dotične države članice”.

109.

Kao četvrto, tvrdi da, s obzirom na to da se predmetnim mehanizmom prilagodbe obiteljskih davanja i poreznih povlastica jamči dodjela potpore ili olakšice jednake vrijednosti, njime se ne prekoračuje ono što je potrebno za ostvarivanje cilja koji se nastoji postići.

110.

Što se tiče Komisijinih argumenata koji se temelje na izvješću Revizorskog suda, Republika Austrija napominje da:

111.

Što se tiče Komisijina argumenta prema kojem za otprilike tri četvrtine djece koja borave u drugim državama članicama Republika Austrija isplaćuje samo razliku ( 90 ), ta država napominje da su čak i ta plaćanja, uključujući odbitak za uzdržavano dijete, u brojnim slučajevima i dalje veći od prvotnih davanja u državi boravišta djeteta.

112.

Što se tiče Komisijina općeg argumenta, koji podupiru i Republika Hrvatska, Republika Poljska i Republika Slovenija i koji se temelji na tome da nije pravedno da radnici plaćaju poreze u Austriji kao i doprinose iz svojih plaća te tako pridonose financiranju spornih davanja kako bi ih naposljetku primali tek u obliku davanja čija je vrijednost prilagođena za njihovu djecu koja borave u drugoj državi članici, Republika Austrija smatra da je osnovica za izračun doprinosa poslodavaca ista i da ne postoji nikakva veza između eventualne porezne obveze i prava na davanja koja isplaćuje država. Suprotno tomu, kad bi porezna obveza radnika imala utjecaj na izvoz davanja iz sustava socijalne sigurnosti, tada bi se pravilo navedeno u članku 70. Uredbe br. 883/2004 protivilo pravu Unije.

113.

Republika Austrija tvrdi da se Komisijin argument u potporu postojanja neizravne diskriminacije može odnositi samo na situaciju austrijskih službenika u inozemstvu čija su se djeca također preselila i da se ta situacija iz pravnih i materijalnih razloga ne može usporediti sa situacijom radnika migranata. S jedne strane, službenici u inozemstvu obuhvaćeni su posebnim sustavom izuzeća iz sustava socijalne sigurnosti i sustava oporezivanja države primateljice na temelju članaka 33., 34. i 37. Bečke konvencije o diplomatskim odnosima ( 91 ) kao i članaka 48. i 49. Bečke konvencije o konzularnim odnosima ( 92 ).

114.

Štoviše, posebnost situacije službenika u inozemstvu također postoji u pravu Unije, u članku 45. stavku 4. UFEU‑a te članku 11. stavku 3. točki (b) i članku 13. stavku 4. Uredbe br. 883/2004 ( 93 ), iz kojih proizlazi da službenici u inozemstvu u državi primateljici nemaju pravo na obiteljske doplatke ni, slijedom toga, na plaćanje razlika ili dodatna davanja povezana s njihovom obiteljskom situacijom.

115.

Naposljetku, na temelju austrijskog prava, smatra se da službenici u inozemstvu obavljaju svoju djelatnost na državnom području u pogledu sustava socijalnog osiguranja i postupanja u njihovoj situaciji s poreznog stajališta. Usto, u građanskim stvarima i dalje su u općoj nadležnosti austrijskog suda.

116.

S druge strane, što se tiče materijalnih razlika, službenici u inozemstvu na koje se primjenjuje sustav redovitih premještaja u pravilu zadržavaju svoj domicil i središte svojih interesa u Austriji.

117.

Nadalje, prema mišljenju Republike Austrije, ako treba smatrati da se situacija službenikâ u inozemstvu može usporediti sa situacijom u kojoj se nalaze radnici migranti, iz toga proizlazi da prvonavedene osobe, s obzirom na to da su isključene iz primjene mehanizma prilagodbe, ako ih se razmatra u cjelini, nisu u prednosti nego u nepovoljnijem položaju. Treba uzeti u obzir činjenicu da se veći dio službenika Republike Austrije u inozemstvu koji su upućeni u druge države članice kao i dijelove EGP‑a i u Švicarsku nalazi u državama u kojima je trošak života veći od onog u Austriji.

118.

U tom pogledu, Komisija se ne može pozvati na veći broj radnika migranata na koje utječe mehanizam prilagodbe u odnosu na upućene austrijske službenike a da pritom ne dokaže, u skladu sa sudskom praksom Suda ( 94 ), da je udio dotičnih radnika migranata veći od onog službenika koji su stavljeni u istu nepovoljnu situaciju.

119.

Ako Sud treba smatrati da propisi primjenjivi na službenike u inozemstvu predstavljaju neizravnu diskriminaciju, Republika Austrija tvrdi da je opravdanje za to, kao važan razlog u općem interesu, dužnost brižnog postupanja države prema tim službenicima, koja je povezana s njihovom obvezom lojalnosti prema državi. Nakon što je istaknula da Komisija ne dovodi u pitanje temelj tog opravdanja u okviru tužbe zbog povrede obveze, Republika Austrija u tom pogledu upućuje na određene odluke Suda koje se odnose na načelo brižnog postupanja u odnosu na djelatnosti koje obavljaju službenici u institucijama Unije i u javnoj upravi država članica ( 95 ).

120.

Prema mišljenju Republike Austrije, ona u svojstvu poslodavca pokazuje povećano brižno postupanje u pogledu svojih službenika koji obavljaju svoje djelatnosti na državnom području i u inozemstvu time što na potonje osobe primjenjuje sustav koji je dosljedan, upravljiv s praktičnog stajališta, temelji se na međunarodnom pravu, u okviru kojeg se na njih primjenjuje nacionalno pravo države podrijetla polazeći od načela da su sve pravne posljedice povezane s njihovim boravištem u toj državi. Napominje i da se primjena mehanizma prilagodbe unutar Unije, ali ne i izvan nje, protivi dužnosti brižnog postupanja Republike Austrije prema njezinim službenicima kojima treba zajamčiti jednako postupanje.

121.

Uvodno, Republika Austrija ističe da je u okviru obrazloženog mišljenja Komisija osporavala propise koji su primjenjivi na službenike u inozemstvu samo s aspekta neizravne diskriminacije. Tvrdi da, ako joj u okviru argumentacije koju je iznijela u potporu svojoj tužbi Komisija treba prigovoriti i zbog nedosljednosti propisa na koje se odnosi tužba i kojima se uspostavlja mehanizam prilagodbe, taj argument valja odbaciti kao nedopušten, u skladu sa sudskom praksom Suda ( 96 ).

122.

Ako taj argument ipak treba ispitati, Republika Austrija ponavlja elemente svojeg odgovora koji se odnosi na činjenicu da su propisi koji su primjenjivi na službenike u inozemstvu dio sveobuhvatnog sustava koji je sam po sebi dosljedan. Dodaje da je Sud odlučio da ne dovodi svaka iznimka od nacionalnog propisa do toga da taj propis učini nedosljednim osobito ako je njegovo područje primjene posebno ograničeno kao što je to ovdje slučaj ( 97 ).

123.

Što se tiče temelja drugog prigovora koji ističe Komisija, koji se ne osporavaju, može se podsjetiti na to da je Sud odlučio da:

124.

U ovom slučaju, obiteljski doplatak i odbitak za uzdržavano dijete istodobno predstavlja obiteljska davanja na koja se primjenjuje načelo jednakog postupanja predviđeno člankom 4. Uredbe br. 883/2004 i socijalne povlastice koje su obuhvaćene područjem primjene članka 7. stavka 2. Uredbe br. 492/2011, dok „Familienbonus Plus”, odbitak za jedinog hranitelja, odbitak za samohrane roditelje i odbitak za uzdržavanje podliježu načelu jednakog postupanja navedenom u članku 7. stavku 2. Uredbe br. 492/2011.

125.

U tom pogledu, iz sudske prakse Suda proizlazi da:

126.

Prema tome, članak 4. Uredbe br. 883/2004 i članak 7. Uredbe br. 492/2011 u dijelu u kojem se njima nastoji osigurati slobodno kretanje radnika treba tumačiti ujednačeno.

127.

Što se tiče odnosa tih dviju direktiva čija se područja primjene preklapaju ( 105 ), Sud je istaknuo opći opseg Uredbe br. 492/2011 u pogledu slobode kretanja radnika ( 106 ). Tako je ponovio rješenje doneseno prilikom ispitivanja tužbe zbog povrede obveze koju je Komisija temeljila istodobno na povredi Uredbe br. 1408/71 zbog utvrđivanja kriterija boravišta za mogućnost izvoza davanja za slučaj bolesti i na mogućnosti opravdanja odabira tog kriterija, s obzirom na članak 7. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1612/68 od 15. listopada 1968. o slobodnom kretanju radnika unutar Zajednice ( 107 ). Stoga se članak 4. Uredbe br. 883/2004 može primjenjivati samo na situacije koje nisu obuhvaćene Uredbom br. 492/2011, čak i ako Uredba br. 883/2004 sadržava posebne odredbe kojima se zabranjuju odredbe o boravištu, posebno u članku 7. ( 108 ).

128.

Republika Austrija najprije tvrdi da mehanizam prilagodbe za obiteljska davanja kao i za socijalne i porezne povlastice ne dovodi do nejednakog postupanja. U biti tvrdi, s jedne strane, da s obzirom na to da je cilj davanja i povlastica nadoknaditi dio troškova koje snose roditelji za uzdržavanje djece ili olakšati njihovo porezno opterećenje, situacija radnika s djecom koja ne borave u Austriji i situacija radnika s djecom koja u njoj borave ne mogu se usporediti zbog razlika u razinama života među državama članicama. S druge strane, primjenom mehanizma prilagodbe radnici migranti dobivaju potporu koja im je potrebna ovisno o trošku života u državi boravišta djeteta.

129.

Međutim, kao što je to Sud odlučio, pretpostavke koje se nalažu nacionalnim pravom valja smatrati neizravno diskriminatornima kada, iako se primjenjuju neovisno o nacionalnosti, u bitnome pogađaju radnike migrante ili su pogođene osobe u velikoj većini radnici migranti, kada se primjenjuju bez razlike, a mogu ih lakše ispuniti nacionalni radnici nego radnici migranti ili i one koje mogu osobito naštetiti potonjim radnicima ( 109 ).

130.

U ovom slučaju, iz kriterija povezanog s boravištem djece utvrđenog austrijskim propisom proizlazi da smanjenje iznosa obiteljskih davanja kao i socijalnih i poreznih povlastica uglavnom pogađa radnike migrante zato što konkretno postoji veća mogućnost da njihova djeca borave u drugoj državi članici ( 110 ). Usto, iz tablica kojima se utvrđuju koeficijenti prilagodbe iznosa ( 111 ) davanja u pogledu susjednih država Republike Austrije jasno proizlazi da zbog razlika u razini života koje postoje u većini tih država u odnosu na Republiku Austriju radnici koji su ostvarili svoju slobodu kretanja iz tih država u velikoj su većini oni koji primaju davanja kao i socijalne i porezne povlastice manjeg iznosa od onih koji se dodjeljuju u Austriji. Međutim, prema podacima iz izvješća Revizorskog suda koje je podnijela Komisija ( 112 ) i na koje se pozvala Republika Austrija, otprilike 50 % plaćanja u 2016. odnosilo se na djecu koja borave u Mađarskoj kao i Slovačkoj te se 40 % tih plaćanja odnosilo na djecu koja borave u Češkoj Republici, Poljskoj, Rumunjskoj i Sloveniji.

131.

Ta je analiza potkrijepljena objašnjenjima austrijske vlade o procjeni učinaka prilagodbe u pogledu ,,Familienbonusa plus” ( 113 ). Te elemente treba uskladiti s utvrđenjem Revizorskog suda prema kojem se broj djece korisnika od 2004. do 2016. povećao šest puta, usporedno s otvaranjem austrijskog tržišta rada ( 114 ).

132.

Prema mojem mišljenju, samo su ti elementi dostatni kako bi se utvrdilo, a da pritom nije potrebno ispitati sporedne argumente o kojima su raspravljale stranke, da razlika koja je provedena u austrijskim propisima u pogledu iznosa davanja koja se mogu izvesti ovisno o boravištu djece u državama članicama uglavnom pogađa radnike migrante te predstavlja neizravnu diskriminaciju na temelju državljanstva koja se može prihvatiti samo ako je objektivno opravdana ( 115 ).

133.

Prema mojim saznanjima, Sud nije izričito uputio na taj uvjet prilikom primjene članka 4. Uredbe br. 883/2004. Međutim, jedina odluka Suda koja se odnosi na članak 3. stavak 1. Uredbe br. 1408/71 u kojem se sličnim riječima navodi načelo jednakog postupanja, prema mojem mišljenju, može se primijeniti ( 116 ). Usto, ističem da je Sud tumačio članak 67. Uredbe br. 883/2004, kojim se nastoji postići da se radnika ne odvrati od ostvarivanja njegova prava na slobodno kretanje ( 117 ), u vezi s člankom 7. stavkom 2. Uredbe br. 492/2011 te je samo na toj osnovi provjerio opravdanja na koje se pozvao sud koji je uputio zahtjev. Iz toga zaključujem da se odabir države članice kriterija boravišta primjenjivog na obiteljska davanja također može opravdati na temelju pravila o ujednačenom tumačenju članka 4. Uredbe br. 883/2004 i članka 7. stavka 2. Uredbe br. 492/2011, koje proizlazi iz njihove zajedničke osnove, odnosno članka 45. UFEU‑a kojim se utvrđuje cilj jamčenja slobodnog kretanja radnika ( 118 ).

134.

U skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda o primjeni članka 7. stavka 2. Uredbe br. 492/2011, kako bi bila opravdana, neizravna diskriminacija mora biti prikladna za ispunjenje postavljenog cilja i ne smije prekoračiti ono što je nužno za njegovo ostvarenje ( 119 ).

135.

Komisija pravilno tvrdi da Republika Austrija nije iznijela nijedan razlog kojim se može opravdati neizravna diskriminacija koja nastaje zbog mehanizma prilagodbe iznosa davanja kao i socijalnih i fiskalnih povlastica koje se njime uspostavljaju.

136.

Naime, u okviru ove tužbe, Republika Austrija tvrdi, s jedne strane, a u biti je podupiru Kraljevina Danska i Kraljevina Norveška, da se prilagodbom iznosa davanja nastoji osigurati da potpora i uzastopno olakšavanje obiteljskih troškova odgovaraju vrijednosti onih koji se dodjeljuju u Austriji ( 120 ).

137.

Međutim, kao prvo, prema mojem mišljenju treba ponovno istaknuti da su dodijeljena davanja paušalna ( 121 ) te da se njima ne uzimaju u obzir stvarne potrebe djeteta. U tom pogledu, također se slažem sa stajalištem Rumunjske prema kojem se Republika Austrija ne može koristiti istim argumentima kako bi osporavala postojanje diskriminacije i kako bi ga opravdala.

138.

Kao drugo, iz Komisijina brojčanog prikaza ( 122 ), koji Republika Austrija ne dovodi u pitanje, jasno proizlazi da ta podudarnost u vrijednosti nije osigurana na austrijskom državnom području ( 123 ) i da ne postoji nikakva proporcionalna ujednačenost među razlikama u troškovima života utvrđenima u Austriji i koeficijentima koji se primjenjuju u određenim državama članicama ( 124 ). Usto, kao što to naglašava Slovačka Republika, mogu postojati razlike unutar tih država članica ( 125 ), što dokazuje važnost mjesta u kojem se obavljaju kupnje ako treba dopustiti sustav usklađenosti s razinom cijena.

139.

Argumentom Republike Austrije prema kojem su odstupanja u kupovnoj moći znatno veća, posebno u slučaju Bugarske ( 126 ), čime se također nadoknađuju učinci mehanizma prilagodbe, ne mogu se dovesti u pitanje sva ta utvrđenja.

140.

Prema tome, ciljem kojim se nastoji osigurati da potpora i uzastopno olakšavanje obiteljskih troškova odgovaraju vrijednosti onih koji se dodjeljuju u Austriji ne može se, prema mojem mišljenju, opravdati predmetna neizravna diskriminacija.

141.

S druge strane, Republika Austrija tvrdi da prevladavajući cilj mehanizma prilagodbe iznosa socijalnih i poreznih olakšica jest utvrđivanje ili ponovno utvrđivanje funkcije potpore kao i pravednosti socijalnog sustava.

142.

Kao i Komisija, ističem, kao prvo, da iz izvješća Revizorskog suda ( 127 ) proizlazi da prilagodba obiteljskih davanja ovisno o razini cijena dotične države članice u odnosu na Republiku Austriju može stvoriti dodatne troškove, čak i ako je taj utjecaj Republika Austrija svela na minimum. Međutim, te troškove nužno trebaju snositi svi oni koju uplaćuju doprinose u državni proračun. U tom kontekstu, čini mi se primjerenim pojasniti da se u tom izvješću ( 128 ) također navodi, kao što to naglašavaju Komisija i Republika Poljska, da razlog koji može dovesti u opasnost financijsku ravnotežu sustava socijalne sigurnosti nije isplata davanja radnicima čija djeca borave izvan Republike Austrije, koja predstavlja oko 6 % ( 129 ) izdataka na ime obiteljskih davanja, nego nepostojanje prikladnog nadzora u pogledu dodjele tih davanja.

143.

Kao drugo, slažem se s mišljenjima koja su iznijeli Komisija ( 130 ), Nadzorno tijelo EFTA‑e i Republika Slovenija, prema kojima je od ključne važnosti podsjetiti na to da se pravila za zaštitu slobode kretanja radnika unutar Unije i EGP‑a ( 131 ), uključujući jednako postupanje, oslanjaju na sveobuhvatni sustav u kojem je, s jedne strane, zakonodavstvo primjenjivo u području socijalne sigurnosti općenito zakonodavstvo države članice u kojoj zainteresirana osoba obavlja svoju djelatnost kao zaposlena ili samozaposlena osoba ( 132 ) i, s druge strane, radnici migranti pridonose financiranju socijalnih politika države članice primateljice socijalnim i poreznim doprinosima koji se plaćaju na temelju djelatnosti koju ondje obavljaju ( 133 ), čime se opravdava jednakost dodijeljenih davanja ili odobrenih povlastica ( 134 ).

144.

U ovom slučaju utvrđujem, poput Češke Republike, Republike Hrvatske i Republike Poljske, da s isključivo ekonomskog stajališta, s obzirom na to da se austrijski obiteljski doplatci financiraju doprinosima poslodavaca izračunanima na temelju ukupnog iznosa plaća radnika, radnik migrant tako na isti način kao domaći radnik sudjeluje u određivanju iznosa koje uplaćuje njegov poslodavac.

145.

Usto, što se tiče ,,Familienbonusa plus” i drugih predmetnih odbitaka, Republika Austrija iznijela je da se te povlastice financiraju iz poreza na dohodak radnika, zbog čega je svaki pokušaj austrijskog zakonodavca da svoj odabir da ne postoji uzajamnost opravda ciljem socijalne pravednosti također nevaljan.

146.

Stoga smatram da različito postupanje ovisno o mjestu boravišta djeteta dotičnog radnika nije prikladno ni potrebno kako bi se utvrdila ili ponovno utvrdila funkcija potpore kao i pravednost socijalnog sustava.

147.

Iz svih prethodno navedenih razloga, smatram da se austrijski propis o prilagodbi iznosa obiteljskih davanja kao i socijalnih i poreznih olakšica za osobe koje rade u Austriji, a čija djeca borave u drugoj državi članici protivi načelu jednakog postupanja navedenog u članku 4. Uredbe br. 883/2004, kao i u članku 7. stavku 2. Uredbe br. 492/2011.

148.

Stoga predlažem Sudu da odluči da je drugi prigovor koji je istaknula Komisija osnovan.

149.

U skladu s člankom 138. stavkom 1. Poslovnika Suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da smatram da Sud treba prihvatiti tužbeni zahtjev Komisije, Republici Austriji valja naložiti snošenje troškova.

150.

U skladu s člankom 140. stavcima 1. i 2. Poslovnika, prema kojem države stranke Sporazuma o EGP‑u, koje nisu države članice, kao i Nadzorno tijelo EFTA‑e snose vlastite troškove ako su intervenirali u postupak, Češka Republika, Kraljevina Danska, Republika Hrvatska, Republika Poljska, Rumunjska, Republika Slovenija, Slovačka Republika, Kraljevina Norveška i Nadzorno tijelo EFTA‑e snosit će vlastite troškove.

151.

S obzirom na prethodna razmatranja, predlažem Sudu da odluči na sljedeći način: