1

Tužitelj, JMS Sports sp. z o.o., nositelj je dizajna Zajednice za koji je 24. lipnja 2010. podnesena prijava Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) i koji je registriran pod brojem 1723677‑0001, na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002 od 12. prosinca 2001. o dizajnu Zajednice (SL 2002., L 3, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 24., str. 45.) za proizvode definirane kao „ukosnice” iz razreda 28.03 u smislu Lokarnskog sporazuma od 8. listopada 1968. o uspostavi međunarodne klasifikacije za industrijski dizajn.

2

Osporavani dizajn prikazan je na sljedeći način:

3

Intervenijent Inter‑Vion S. A. podnio je 3. siječnja 2017. zahtjev za proglašenje osporavanog dizajna ništavim na temelju članka 25. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 6/2002, u vezi s njezinim člancima 5. i 6. Intervenijent je tvrdio da osporavani dizajn nije nov i da nema individualni karakter, osobito u odnosu na sljedeća dva dizajna:

–	dizajn Fancy Fane, učinjen dostupnim 29. studenoga 2009. na internetskoj stranici „http://faneaccessories.blogspot.fr/2009/11” (u daljnjem tekstu internetska stranica ili blog „faneaccessories.blogspot”), prikazan na sljedeći način:

–

dizajn SwirliDo, učinjen dostupnim 1. studenoga 2009. na internetskoj stranici „http://nouveaucheap.blogspot.com/2009/11” (u daljnjem tekstu internetska stranica ili blog „nouveaucheap.blogspot”), a koji se također navodi na snimci zaslona internetske stranice „facialwork.com” od 10. srpnja 2009., dobivenoj putem usluge arhiviranja internetskih stranica „https://archive.org”, također poznatoj pod nazivom Wayback Machine. Dizajn SwirliDo prikazan je na sljedeći način:

4

Odlukom od 26. lipnja 2018. Odjel za poništaje proglasio je osporavani dizajn ništavim s obrazloženjem da nije nov u smislu članka 5. Uredbe br. 6/2002 u odnosu na dizajn SwirliDo.

5

Tužitelj je 13. kolovoza 2018. podnio žalbu na temelju članaka 55. do 60. Uredbe br. 6/2002 kojom traži poništenje odluke Odjela za poništaje.

6

Odlukom od 13. rujna 2019. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) treće žalbeno vijeće odbilo je žalbu iz točke 5. ove presude. Smatralo je da je otkrivanje ranijih dizajna propisno dokazano i da se na temelju tih dizajna nije moglo smatrati da je osporavani dizajn nov. U tom pogledu žalbeno je vijeće, među ostalim, zaključilo, s jedne strane, da tužitelj nije uspio dovesti u pitanje vjerodostojnost dokaza o otkrivanju ranijih dizajna Fancy Fane i SwirliDo barem na dvjema internetskim stranicama navedenima u točki 3. ove presude i, s druge strane, da je osporavani dizajn istovjetan dvama ranijim dizajnima navedenima u ovoj presudi i da stoga nije nov u smislu članka 5. Uredbe br. 6/2002. U tom kontekstu, žalbeno je vijeće istaknulo da tužitelj ni u jednom trenutku tijekom upravnog postupka nije iznio argumente kojima bi dokazao razlike između osporavanog dizajna i dvaju prethodno navedenih ranijih dizajna.

7

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

8

EUIPO i intervenijent od Općeg suda zahtijevaju da:

9

EUIPO, koji podupire intervenijent, tvrdi da su prilozi tužbi A.5 do A.16 dokazi koji nisu bili podneseni tijekom upravnog postupka i koji su stoga prvi put podneseni pred Općim sudom. EUIPO pojašnjava da je tužitelj imao mogućnost podnošenja tih dokaza tijekom upravnog postupka, ali da to nije učinio. Iz toga zaključuje da navedene priloge treba odbiti kao nedopuštene.

10

Tužitelj odgovara da prilozi tužbi A.5 do A.16 nisu nedopušteni dokazi i ne mijenjaju predmet spora. Prema tužiteljevu mišljenju, ti prilozi nisu dokazi, nego služe samo tomu da olakšaju razumijevanje njegove argumentacije koja se, među ostalim, odnosi na mogućnosti manipuliranja informacijama koje proizlaze s internetskih stranica, poput blogova. Tužitelj pojašnjava da se dokumenti sadržani u navedenim prilozima mogu u svakom trenutku izraditi uporabom opće dostupnih informatičkih alata.

11

Valja podsjetiti na to da je cilj tužbe podnesene Općem sudu nadzor zakonitosti odluka žalbenih vijeća EUIPO‑a u smislu članka 61. Uredbe br. 6/2002, a da se ta zakonitost mora ocjenjivati s obzirom na informacije kojima su ona mogla raspolagati u trenutku donošenja tih odluka (vidjeti u tom smislu rješenje od 13. rujna 2011., Wilfer/OHIM, C‑546/10 P, neobjavljeno, EU:C:2011:574, t. 41. i navedenu sudsku praksu.). Slijedi da uloga Općeg suda nije ponovno ispitivanje činjeničnih okolnosti s obzirom na dokumente koji su prvi put podneseni u postupku pred njim (vidjeti presudu od 27. veljače 2018., Gramberg/EUIPO – Mahdavi Sabet (Navlaka za mobilni telefon), T‑166/15, EU:T:2018:100, t. 17. i navedenu sudsku praksu).

12

Iz spisa proizlazi da dokumenti priloženi navedenim prilozima A.5 do A.16 nisu bili podneseni žalbenom vijeću, neovisno o okolnosti da je tužitelj to mogao učiniti, nego su prvi put podneseni u postupku pred Općim sudom. Iz toga slijedi da se, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 11. ove presude, ti dokumenti moraju odbaciti kao nedopušteni jer ne spadaju u činjenični okvir spora kakav je postojao pred žalbenim vijećem i stoga ih se ne može uzeti u obzir u svrhu nadzora zakonitosti pobijane odluke.

13

Taj se zaključak ne može dovesti u pitanje tužiteljevom tvrdnjom prema kojoj su navedeni dokumenti dobiveni uporabom alata poput Googlea i Wayback Machinea, kojima se slobodno pristupa i koji se u svakom trenutku mogu reproducirati. Naime, ta okolnost, na koju se tužitelj poziva, ne utječe na utvrđenje da će Opći sud, ako u okviru svoje ocjene uzme u obzir prethodno navedene dokaze, provesti preispitivanje činjeničnih okolnosti s obzirom na dokumente koji nisu bili podneseni žalbenom vijeću, čime bi prekoračio granice nadzora zakonitosti pobijane odluke koji treba provesti na temelju članka 61. Uredbe br. 6/2002.

14

Na temelju prethodnih razmatranja, priloge tužbi A.5 do A.16 treba odbaciti kao nedopuštene.

15

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga, koji se temelje na povredi članka 5. stavka 1. i članka 7. stavka 1. Uredbe br. 6/2002 uzetih zajedno, pravila o podjeli tereta dokazivanja i načela jednakosti oružja.

16

U okviru ovog tužbenog razloga tužitelj osporava da je dizajn koji je istovjetan osporavanom dizajnu ranije učinjen dostupnim javnosti, u smislu članka 7. stavka 1. Uredbe br. 6/2002. Konkretnije, osporava dokaznu snagu dokaza koje je podnio intervenijent kako bi dokazao da je to otkrivanje bilo ranije. Nasuprot tomu, tužitelj ne osporava istovjetnost, u smislu članka 5. Uredbe br. 6/2002, predmetnih dizajna koji se sastoje od gumice za kosu u obliku spirale.

17

EUIPO i intervenijent osporavaju tužiteljeve argumente.

18

U članku 25. stavku 1. točki (b) Uredbe br. 6/2002 predviđa se, među ostalim, da se dizajn Zajednice proglašava ništavim ako ne ispunjava uvjet novosti iz članka 5. navedene uredbe.

19

Prema članku 5. stavku 1. točki (b) Uredbe br. 6/2002, registrirani dizajn Zajednice smatra se novim ako nijedan istovjetni dizajn nije bio učinjen dostupnim javnosti prije datuma podnošenja prijave za registraciju dizajna za koji se traži zaštita, ili, ako je zatraženo pravo prvenstva, prije datuma priznatog prvenstva.

20

U članku 5. stavku 2. Uredbe br. 6/2002 navodi se, među ostalim, da se dizajni smatraju istovjetnima ako se njihova obilježja razlikuju samo u beznačajnim pojedinostima.

21

U skladu s člankom 7. stavkom 1. prvom rečenicom Uredbe br. 6/2002, u svrhu primjene članka 5. stavka 1. točke (b) te uredbe, dizajn se smatra učinjenim dostupnim javnosti ako je objavljen slijedom registracije ili na drugi način, ili izložen, upotrijebljen u trgovini ili drukčije otkriven prije datuma podnošenja prijave za registraciju dizajna za koji se traži zaštita, osim ako ti događaji poslovnim krugovima specijaliziranim u dotičnom sektoru, a koji posluju unutar Europske unije, iz opravdanih razloga nisu mogli biti poznati u redovitom poslovanju. Međutim, dizajn se ne smatra učinjenim dostupnim javnosti samo zbog toga što je otkriven trećoj osobi pod izričitim ili prešutnim uvjetima tajnosti.

22

Prema ustaljenoj sudskoj praksi, smatra se da je dizajn učinjen dostupnim kad stranka koja tvrdi da je otkriven dokaže postojanje događaja kojima se čini to otkrivanje (vidjeti presudu od 27. veljače 2018., Navlaka za mobilni telefon, T‑166/15, EU:T:2018:100, t. 22. i navedenu sudsku praksu).

23

Prethodno otkrivanje dizajna ne može se dokazati vjerojatnostima ili predmnjevama, već se mora temeljiti na konkretnim i objektivnim elementima koji dokazuju stvarno prethodno otkrivanje dizajna na tržištu (vidjeti presudu od 27. veljače 2018., Navlaka za mobilni telefon, T‑166/15, EU:T:2018:100, t. 23. i navedenu sudsku praksu).

24

Također, iz sudske prakse proizlazi da se dokazi koje dostavlja podnositelj zahtjeva za proglašenje ništavosti moraju ocijeniti jedni u odnosu na druge. Naime, iako neki od tih dokaza sami za sebe mogu biti nedostatni za dokazivanje otkrivanja ranijeg dizajna, oni, kada su povezani ili uzeti zajedno s drugim dokumentima ili podacima, ipak mogu doprinijeti formiranju dokaza otkrivanja (vidjeti presudu od 27. veljače 2018., Navlaka za mobilni telefon, T‑166/15, EU:T:2018:100, t. 24. i navedenu sudsku praksu).

25

Osim toga, u skladu sa sudskom praksom, kako bi se ocijenila dokazna vrijednost nekog dokumenta, prvo valja provjeriti vjerodostojnost i istinitost podataka koje on sadržava. U obzir se osobito mora uzeti tko je izdao dokument, okolnosti njegova nastanka i tko je njegov adresat te razmotriti doima li se on u pogledu svojeg sadržaja smislenim i pouzdanim (vidjeti presudu od 27. veljače 2018., Navlaka za mobilni telefon, T‑166/15, EU:T:2018:100, t. 25. i navedenu sudsku praksu).

26

Ni Uredba br. 6/2002 ni Uredba Komisije (EZ) br. 2245/2002 od 21. listopada 2002. o provedbi Uredbe br. 6/2002 (SL 2002., L 341, str. 28.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 42., str. 70.) ne navode obvezni oblik dokaza koje podnositelj zahtjeva za proglašenje ništavosti treba podnijeti kako bi dokazao otkrivanje ranijeg dizajna prije datuma podnošenja prijave za registraciju osporavanog dizajna. Iz toga slijedi, s jedne strane, da podnositelj zahtjeva za proglašenje ništavosti slobodno bira dokaze za koje smatra da ih je korisno podnijeti EUIPO‑u kako bi potkrijepio svoj zahtjev za proglašenje ništavosti i, s druge strane, da je EUIPO dužan analizirati sve podnesene elemente kako bi zaključio jesu li oni doista dokaz o otkrivanju ranijeg dizajna (vidjeti presudu od 13. lipnja 2019., Visi/one/EUIPO – EasyFix (Informativna ploča za vozila), T‑74/18, EU:T:2019:417, t. 21. i navedenu sudsku praksu).

27

U ovom slučaju iz točaka 4. i 24. pobijane odluke proizlazi da se žalbeno vijeće najprije oslonilo na sljedeće dokaze koje je podnio intervenijent kako bi zaključilo da su raniji dizajni otkriveni:

28

Osim toga, kao što to proizlazi iz točke 33. pobijane odluke, žalbeno vijeće također je uzelo u obzir dodatne dokaze koje je podnio intervenijent s ciljem dokazivanja autentičnosti snimki zaslona internetske stranice „nouveaucheap.blogspot” u vezi s dizajnom SwirliDo. Ti su dodatni dokazi bili:

29

Žalbeno vijeće u točki 25. pobijane odluke smatralo je da pojava slike dizajna na internetu jest događaj koji se može kvalificirati kao „objavljivanje” u smislu članka 7. Uredbe br. 6/2002 i stoga dokazuje otkrivanje, osim ako taj događaj ne može objektivno biti poznat poslovnim krugovima specijaliziranima u dotičnom sektoru. U točki 26. pobijane odluke istaknulo je da tužitelj nije osporavao činjenicu da objavljivanje na internetu može predstavljati otkrivanje, nego da je osporavao „vjerodostojnost” odnosno „pouzdanost” snimki zaslona internetskih stranica „faneaccessories.blogspot” i „nouveaucheap.blogspot”.

30

Žalbeno je vijeće u točki 39. pobijane odluke zaključilo da tužitelj nije uspio dovesti u pitanje vjerodostojnost dokaza otkrivanja ranijeg dizajna barem na internetskim stranicama „faneaccessories.blogs” i „nouveaucheap.blogspot”.

31

Taj zaključak žalbenog vijeća nije zahvaćen pogreškom.

32

U tom pogledu, kao prvo, valja istaknuti da članak 7. stavak 1. Uredbe br. 6/2002 pruža samo primjere mogućih slučajeva otkrivanja (korištenjem izraza „objavljen slijedom registracije ili na drugi način”, „izložen”, „upotrijebljen u trgovini”), a ne sadržava taksativan popis („drukčije otkriven”). Osim toga, već je pojašnjeno da nisu postojala nikakva ograničenja u pogledu mjesta u kojem se mora dogoditi slučaj otkrivanja kako bi se smatralo da je dizajn bio učinjen dostupnim javnosti (vidjeti u tom smislu presudu od 13. veljače 2014., H. Gautzsch Großhandel, C‑479/12, EU:C:2014:75, t. 33.). Na temelju tih elemenata valja potvrditi razmatranje žalbenog vijeća iz točke 25. pobijane odluke prema kojem pojava slike dizajna na internetu jest događaj koji se može kvalificirati kao „objavljivanje” i oblik „[činjenja] dostupnim javnosti” u smislu članka 7. stavka 1. Uredbe br. 6/2002.

33

Kao drugo, valja istaknuti da su snimke zaslona internetskih stranica „faneaccessories.blogspot” i „nouveaucheap.blogspot” jasno prikazivale dizajne Fancy Fane i SwirliDo koji su bili istovjetni osporavanom dizajnu. Osim toga, navedene snimke zaslona jasno su prikazivale cijele URL adrese (Uniform Resource Locator) dviju internetskih stranica kao i datume kad je dizajn učinjen dostupnim javnosti – 29. studenoga i 1. studenoga 2009. Međutim, ti su datumi prethodili datumu podnošenja prijave za registraciju osporavanog dizajna – 24. lipnja 2010.

34

Kao treće, valja utvrditi da je snimka zaslona internetske stranice „nouveaucheap.blogspot” prikazivala druge vremenski označene informacije kojima se dokazuje da je dizajn SwirliDo bio učinjen dostupnim javnosti 1. studenoga 2009. Te druge vremenski označene informacije sadržavale su komentare internetskih korisnika, s datumima 1. i 2. studenoga 2009., te su precizirale vrijeme kad su objavljeni u članku naslovljenom „SWIRLIDO OR SWIRLIDON’T?”, koji se sastojao od pregleda gumica za kosu s trgovačkim imenom SwirliDo.

35

Kao četvrto, nije osporeno razmatranje iz točke 22. pobijane odluke prema kojem su internetske stranice „faneaccessories.blogspot” i „nouveaucheap.blogspot” bile blogovi specijalizirani za dodatke za uljepšavanje koji nude prezentacije i kritike proizvoda kako bi zainteresirana javnost mogla vidjeti te proizvode i o njima razmjenjivati mišljenja. Nije osporeno ni utvrđenje u točki 31. pobijane odluke prema kojem su dva navedena bloga bila različita jedan od drugoga. Činjenica da su dva navedena bloga, različita jedan od drugoga, specijalizirana u području dodataka za uljepšavanje, s obzirom na prirodu predmetnih proizvoda, jača dokaznu vrijednost snimki njihovih zaslona koje je intervenijent podnio kao dokaze.

36

Kao peto, valja utvrditi da je otkrivanje dizajna SwirliDo 2009. potkrijepljeno sljedećim trima elementima podnesenima žalbenom vijeću. Kao prvo, ono je potkrijepljeno snimkom zaslona internetske stranice „www.facialwork.com” od 10. srpnja 2009., koja je pribavljena putem Wayback Machinea, pri čemu se ta snimka zaslona odnosi na proizvod gumicu za kosu SwirliDo. Kao drugo, ono je potkrijepljeno rezultatom pretrage na pretraživaču Google koji dizajn SwirliDo povezuje s 2009. godinom. Kao treće, potkrijepljeno je rezultatom pretrage provedene putem Wayback Machinea kojim se dokazuje da je internetska stranica „nouveaucheap.blogspot” 2009. bila aktivna.

37

Dokazi izneseni u točkama 33. do 36. ove presude, ocijenjeni zajedno, u dovoljnoj mjeri dokazuju da su dizajni Fancy Fane i SwirliDo, istovjetni osporavanom dizajnu, učinjeni dostupnima javnosti najkasnije u studenome 2009. dijeljenjem na dvjema internetskim stranicama specijaliziranima u području dodataka za uljepšavanje.

38

Taj zaključak nije doveden u pitanje tužiteljevim argumentima.

39

Kao prvo, tužitelj tvrdi da snimke zaslona internetskih stranica imaju ograničenu dokaznu snagu u svrhu dokazivanja da je dizajn učinjen dostupnim javnosti i da ih treba potkrijepiti vjerodostojnijim dokazima u svrhu tog dokazivanja. U prilog toj tezi tužitelj se poziva na točku 5.5.1.5 EUIPO‑ova dokumenta naslovljenog „Smjernice za ispitivanje registriranih dizajna Zajednice” (u daljnjem tekstu: EUIPO‑ove smjernice o dizajnima) od 1. listopada 2017.

40

Taj se tužiteljev argument ne može prihvatiti.

41

Naime, valja podsjetiti na to da podnositelj zahtjeva za proglašenje dizajna ništavim slobodno bira dokaze za koje smatra da ih je korisno podnijeti EUIPO‑u kako bi potkrijepio svoj zahtjev za proglašenje ništavosti i da je EUIPO dužan analizirati sve podnesene elemente kako bi zaključio predstavljaju li oni doista dokaz otkrivanja ranijeg dizajna (vidjeti točku 26. ove presude). Stoga valja utvrditi da ni primjenjivi propis ni sudska praksa ne potvrđuju tužiteljevu tezu o ograničenoj dokaznoj snazi snimki zaslona.

42

Osim toga, suprotno tužiteljevim tvrdnjama, EUIPO‑ove smjernice o dizajnima, u verziji od 1. listopada 2018., koja je bila na snazi na dan donošenja pobijane odluke, također nisu potkrepljivale njegovu tezu o ograničenoj dokaznoj snazi snimki zaslona. U točki 5.5.1.5 tih smjernica pojašnjeno je da se informacije otkrivene na internetu ili u internetskim bazama podataka smatraju javno dostupnima na dan kada su objavljene. Međutim, u njima je navedeno da se datum objave na internetu smatra pouzdanim kada je riječ o jednoj od sljedećih četiriju situacija:

43

Dakle, slijedi da se EUIPO‑ovim smjernicama o dizajnima, u verziji od 1. listopada 2018., ni na koji način nije dovodila u pitanje dokazna vrijednost snimki zaslona predmetnih internetskih stranica, već su se dala određena pojašnjenja u vezi s utvrđivanjem relevantnog datuma otkrivanja na internetu. Pobijana odluka u skladu je s navedenim smjernicama jer se temelji, među ostalim, na snimkama zaslona stranica „faneaccessories.blogspot” i „nouveaucheap.blogspot”, koje su se, kao što je to istaknuto u točki 33. ove presude, odnosile na specifične datume, odnosno 29. studenoga 2009. i 1. studenoga 2009., kojima se stoga, u skladu s navedenim smjernicama (vidjeti točku 42. treću alineju ove presude), utvrđuje datum kada su raniji dizajni Fancy Fane i SwirliDo učinjeni dostupnima javnosti.

44

Iz razmatranja sadržanih u točkama 41. do 43. ove presude proizlazi da tužiteljevu tezu o ograničenoj dokaznoj snazi snimki zaslona internetskih stranica treba odbiti.

45

Kao drugo, tužitelj ističe da postoje velike mogućnosti izmjene sadržaja blogova objavljenih na platformi „Blogger.com”, u poddomeni „blogspot.com”, poput blogova „faneaccessories.blogspot” i „nouveaucheap.blogspot” u ovom slučaju. Prema tužiteljevu mišljenju, platforma „Blogger.com” omogućuje izradu članaka bloga ex nihilo na način da im se dodijeli raniji datum, ali i izmjene datuma objave već postojećeg članka tako da ga se zamijeni ranijim datumom. Nadalje, prema tužiteljevu mišljenju, pretraživač Google taj datum može indeksirati i on se može pojaviti među rezultatima pretrage, što stvara dojam da je članak objavljen prije stvarnog datuma svoje objave. Tužitelj pojašnjava da se mogućnost antedatiranja sadržaja primjenjuje i na komentare članka objavljene na platformi „Blogger.com”. Tužitelj zaključuje da puku snimku zaslona internetske stranice na kojoj se prikazuje članak s platforme „Blogger.com”, bez potvrde koja, primjerice, potječe od Wayback Machinea, treba smatrati manje vjerodostojnim dokazom od jednake snimke zaslona druge internetske stranice koja ne nudi tako široke mogućnosti izmjene svojih bitnih elemenata.

46

Tužitelj također ističe da okolnost prema kojoj se, prema sudskoj praksi suda Unije, internetska stranica Wikipedija ne može smatrati potpuno vjerodostojnim izvorom zbog velikih mogućnosti izmjene koda potkrepljuje njegovu tezu prema kojoj se s pukim snimkama zaslona članaka objavljenih na platformi „Blogspot.com” mora postupati s mnogo opreza u pogledu njihove dokazne snage.

47

Osim toga, tužitelj tvrdi da u ovom slučaju postoje ozbiljni i konkretni elementi koji izazivaju sumnju u vjerodostojnost snimki zaslona internetskih stranica „faneaccessories.blogspot” i „nouveaucheap.blogspot”.

48

U tom pogledu tužitelj u biti objašnjava da pretraga putem pretraživača Google članka „TC0100201– Thick telephone coil rubber band”, koji se pojavljuje na snimci zaslona internetske stranice „faneaccessories.blogspot”, i članka „SWIRLIDO OR SWIRLIDON’T?, koji se pojavljuje na snimci zaslona internetske stranice „nouveaucheap.blogspot”, ne daje nikakav rezultat ako se ta pretraga ograniči na datume blizu navodnih datuma objave tih dvaju članaka. Prema tužiteljevu mišljenju, taj izostanak rezultata prilikom pretrage putem pretraživača Google pobuđuje sumnje u pogledu stvarnog datuma objave navedenih članaka i stoga otkrivanja javnosti dizajna Fancy Fane i SwirliDo jer bi ih pretraživač Google, ako su ta dva članka doista objavljena 29. studenoga 2009. odnosno 1. studenoga 2009., vjerojatno indeksirao datumima koji su blizu navodnih datuma njihove objave i oni bi se stoga pojavili u rezultatima pretrage provedene putem Googlea. U prilog toj argumentaciji tužitelj je podnio priloge tužbi A.9 do A.13.

49

Što se tiče tužiteljeve argumentacije iznesene u točki 45. ove presude, valja utvrditi da se njome nastoje apstraktno i teoretski dokazati mogućnosti manipuliranja sadržajem blogova. Kao što to pravilno ističe žalbeno vijeće u točki 29. pobijane odluke, puka apstraktna mogućnost da se sadržajem ili datumom internetske stranice manipulira nije dostatan razlog da se dovede u pitanje vjerodostojnost dokaza koji se sastoji od snimke zaslona navedene internetske stranice. Ta vjerodostojnost može se dovesti u pitanje samo pozivanjem na činjenice koje konkretno upućuju na manipuliranje (vidjeti u tom smislu presude od 27. veljače 2018., Navlaka za mobilni telefon, T‑166/15, EU:T:2018:100, t. 90. i od 27. veljače 2020., Bog‑Fran/EUIPO – Fabryki Mebli Forte (Namještaj), T‑159/19, neobjavljenu, EU:T:2020:77, t. 28. i 29.). U skladu s utvrđenjima žalbenog vijeća u točki 29. pobijane odluke, takve činjenice mogu uključivati očite znakove krivotvorenja, nepobitne proturječnosti u dostavljenim informacijama ili očite nedosljednosti koje mogu razumno opravdati postojanje sumnji u autentičnost snimki zaslona predmetnih internetskih stranica.

50

Međutim, valja utvrditi da se tužitelj ne poziva na takve konkretne činjenice koje bi u pitanje dovele vjerodostojnost snimki zaslona blogova „faneaccessories.blogspot” i „nouveaucheap.blogspot” te on samo iznosi mogućnosti, koje u teoriji postoje, izmjene sadržaja i datuma članaka i komentara koji se na njih odnose na blogovima objavljenima na platformi „Blogger.com”. Stoga tu argumentaciju nije moguće prihvatiti.

51

U tom kontekstu također valja pojasniti da tužiteljevu argumentaciju iznesenu u točkama 47. i 48. ove presude, koja se odnosi na navodno postojanje „ozbiljnih i konkretnih” elemenata koji izazivaju dvojbe u pogledu vjerodostojnosti snimki zaslona blogova „faneaccessories.blogspot” i „nouveaucheap.blogspot”, treba odbiti a da pritom nije potrebno odlučiti o njezinoj dopuštenosti koju je EUIPO doveo u pitanje. Naime, nije sporno da se ta argumentacija temelji na prilozima koji se smatraju nedopuštenima (vidjeti točke 9. do 14. ove presude) i da se stoga njezina osnovanost ne može ni u kojem slučaju smatrati utvrđenom. Konkretno, navedena argumentacija temelji se na pretpostavci prema kojoj pretraživač Google provodi indeksiranje internetskih stranica (u ovom slučaju blogova „faneaccessories.blogspot” i „nouveaucheap.blogspot”) na datum koji je blizu datuma njihova navodnog pojavljivanja na internetu. Te elemente tužitelj nije osporio.

52

Što se tiče tužiteljeva argumenta koji se temelji na sudskoj praksi suda Unije koja se odnosi na internetsku stranicu Wikipediju (vidjeti točku 46. ove presude), valja navesti da iz te sudske prakse proizlazi da je izvadak sa stranice Wikipedije nesigurna informacija jer proizlazi iz kolektivne enciklopedije koja je osnovana na internetu i čiji je sadržaj u svakom trenutku moguće mijenjati, a u određenim slučajevima to može činiti svaki posjetitelj, čak i anoniman (presuda od 16. lipnja 2016., Fútbol Club Barcelona/EUIPO – Kule (KULE), T‑614/14, neobjavljena, EU:T:2016:357, t. 47.). EUIPO i intervenijent tvrdili su, a da to tužitelj nije osporio, da, suprotno sadržaju internetske stranice Wikipedije, koju njezini korisnici mogu u svakom trenutku uređivati, sadržaj blogova mogu uređivati samo njihovi autori, a ne treće osobe. S obzirom na znatno ograničenije mogućnosti izmjene sadržaja blogova u odnosu na one koje se odnose na sadržaj internetske stranice Wikipedije, tužiteljev argument koji se temelji na sudskoj praksi koja se odnosi na tu internetsku stranicu ne potkrepljuje njegovu tezu koja se odnosi na ograničenu dokaznu snagu snimki zaslona bloga. U svakom slučaju, ostaje činjenica da se tužitelj nije pozvao ni na jedan ozbiljan i konkretan element koji bi mogao izazvati sumnje u vjerodostojnost snimki zaslona blogova „faneaccessories.blogspot” i „nouveaucheap.blogspot”.

53

Kao treće, tužitelj osporava pouzdanost rezultata dobivenih preko Wayback Machinea. U tom pogledu on se osobito poziva na prezentaciju iz 2017. u kojoj je član žalbenog vijeća EUIPO‑a naveo da je uporaba Wayback Machinea kao alata dokazivanja ranijeg otkrivanja dizajna dovela do određenih nesigurnosti, osobito u pogledu slika objavljenih na internetskim stranicama koje su arhivirane u Wayback Machineu. Te se nesigurnosti mogu povezati s činjenicom da se navedeni datum verzija internetskih stranica arhiviranih u Wayback Machineu odnosi samo na sadržaj datoteke HTML navedenih stranica, a ne na slike koje su povezane s tim stranicama kao vanjski sadržaj. Stoga je moguće da slike koje se pojavljuju na snimkama zaslona internetske stranice nisu bile arhivirane na isti datum kao datoteka HTML. Iz toga slijedi da je, kako bi se saznalo kada je slika bila arhivirana, potrebno provjeriti njezinu adresu URL. Osim toga, također je utvrđeno da se datum slike ne pojavljuje, primjerice, kada ona nije arhivirana.

54

U tom kontekstu tužitelj osporava dokaznu vrijednost snimke zaslona internetske stranice „www.facialwork.com” od 10. srpnja 2009., dobivenu putem Wayback Machinea, u kojoj se navodi dizajn SwirliDo (vidjeti točku 3. drugu alineju i točku 27. treću alineju ove presude). Tužitelj ističe da ta snimka zaslona ne sadržava nikakvu fotografiju ni sliku koja bi omogućila utvrđivanje na koji se dizajn odnosi, tako da ne omogućuje dokazivanje otkrivanja ranijeg dizajna koji je istovjetan osporavanom dizajnu.

55

Tužiteljeva argumentacija iznesena u točkama 53. i 54. ove presude ne može se prihvatiti.

56

U tom pogledu dovoljno je istaknuti, i to neovisno o dokaznoj vrijednosti rezultata pribavljenih putem Wayback Machinea, da se žalbeno vijeće nije oslonilo isključivo na taj dokaz, nego je uzelo u obzir snimke zaslona dobivene putem Wayback Machinea (vidjeti točku 4. drugu alineju pobijane odluke) kao element kojim se potkrepljuje informacija dobivena iz snimke zaslona internetske stranice „nouveaucheap.blogspot” prema kojoj je dizajn SwirliDo bio učinjen dostupnim na toj stranici u studenome 2009. Žalbeno vijeće stoga nije ocijenilo snimku zaslona dobivenu putem Waybacka Machinea zasebno, nego zajedno s drugim dokazima.

57

U tom kontekstu valja odbiti tužiteljev argument iznesen u točki 54. ove presude. Naime, snimka zaslona dobivena putem Waybacka Machinea na koju se odnosi taj argument izričito upućuje na proizvod SwirliDo, naveden na snimci zaslona internetske stranice „nouveaucheap.blogspot”, i opisuje ga kao gumicu za kosu. Cijene navedene na dvjema snimkama zaslona također su jednake. Osim toga, snimka zaslona dobivena putem Waybacka Machinea sadržava izraze poput „neutral colors”, „jelly colorsa” i „no pony lines”, koji se također mogu iščitati sa snimke zaslona internetske stranice „nouveaucheap.blogspot”.

58

Stoga, iako snimka zaslona dobivena putem Wayback Machinea ne sadržava sliku proizvoda SwirliDo, iz elemenata iznesenih u točki 57. ove presude, promatranih zajedno, moguće je zaključiti da se ta snimka zaslona odnosi na isti proizvod SwirliDo kao i onaj prikazan na snimci zaslona internetske stranice „nouveaucheap.blogspot”. Iz toga slijedi da je snimka zaslona dobivena putem Wayback Machinea relevantan izvor informacija koji potkrepljuje pouzdanost snimke zaslona internetske stranice „nouveaucheap.blogspot” te ju je žalbeno vijeće pravilno uzelo u obzir u svrhu ocjene otkrivanja ranijeg dizajna koji je istovjetan osporavanom dizajnu.

59

Kao četvrto, tužitelj osporava dokaznu snagu snimke zaslona koja prikazuje rezultate pretrage na pretraživaču Google koja je dizajn SwirliDo povezivala s 2009. godinom (vidjeti točku 28. drugu rečenicu ove presude). U prilog svojoj tvrdnji tužitelj općenito dovodi u pitanje vjerodostojnost dokaza u obliku rezultata pretrage na pretraživaču Google. Tužitelj u biti objašnjava da ti rezultati pretrage pokazuju datum objave internetske stranice u trenutku u kojem je pretraživač Google indeksirao tu stranicu, a ne stvarni datum objave. Prema tužiteljevu mišljenju, rezultati pretrage na pretraživaču Google ne omogućuju provjeru je li se stvarnim datumom objave internetske stranice manipuliralo i, slijedom toga, isticanje datuma u rezultatima pretrage na pretraživaču Google ne predstavlja vjerodostojan dokaz da je internetska stranica stvorena na taj datum.

60

Ni ta se argumentacija ne može prihvatiti. Naime, valja primijetiti da se tužitelj u okviru svoje argumentacije poziva na apstraktnu i teoretsku mogućnost da rezultat pretrage na pretraživaču Google iz točke 28. druge alineje ove presude ne pokazuje stvarni datum objave članka „SWIRLIDO OR SWIRLIDON’T?” a da pritom ne podnosi konkretne dokaze koji bi doveli u pitanje vjerodostojnost i dokaznu snagu rezultata navedene pretrage. Osim toga, valja utvrditi da je navedeni rezultat pretrage potvrđen drugim dokazima kojima se dokazuje otkrivanje dizajna SwirliDo na blogu „nouveaucheap.blogspot”1. studenoga 2009. i, osobito, snimkom zaslona tog bloga (vidjeti točku 27. drugu alineju ove presude).

61

Kao peto, tužitelj, kako bi doveo u pitanje vjerodostojnost snimke zaslona bloga „faneaccessories.blogspot” (vidjeti točku 3. prvu rečenicu i točku 27. prvu rečenicu ove presude), tvrdi da je taj blog sam po sebi nevjerodostojan. U prilog toj tezi tužitelj se, kao prvo, poziva na činjenicu da sve objave tog bloga potječu iz studenoga ili prosinca 2009. i da on nije djelovao ni prije ni poslije tih datuma. Dakle, radilo se o blogu kratkog vijeka. Kao drugo, tužitelj ističe da pretraga ključne riječi „www.faneaccessories.blogspot.com” na pretraživaču Google, ograničena na razdoblje između 1. studenoga 2009. i 27. lipnja 2010., ne daje nikakav rezultat, kao što to potvrđuje prilog tužbi A.16. Kao treće, tužitelj tvrdi da su članci sadržani na tom blogu sažeti te se svode samo na jednu odnosno više fotografija proizvoda i na nekoliko opisnih riječi. Blog ne sadržava ni komentare. Kao četvrto, tužitelj tvrdi da blog i članak naslovljen „TC0100201 – Thick telephone coil rubber band” Wayback Machine nije indeksirao prije 2013., kad je riječ o blogu, i prije 2017., kad je riječ o članku. U prilog potonjem argumentu tužitelj je podnio priloge tužbi A.14 i A.15.

62

Tužiteljeva argumentacija iznesena u točki 61. ove presude ne može se prihvatiti a da pritom nije potrebno odlučiti o njezinoj dopuštenosti, koju je EUIPO doveo u pitanje. Naime, ta se argumentacija u biti temelji na pretpostavkama koje nisu potkrijepljene dokazima, dok se prilozi A.14, A.15 i A.16, štoviše, smatraju nedopuštenima (vidjeti točke 9. do 14. ove presude). Konkretnije, argument prema kojem blog „faneaccessories.blogspot” nije vjerodostojan zbog svoje kratkotrajnosti, sažetosti članaka objavljenih na njemu i nepostojanja komentara internetskih korisnika jest pretpostavka. Argumenti koji se temelje na pretrazi putem pretraživača Google i Wayback Machinea također se temelje na pretpostavci prema kojoj pretraživač Google i Wayback Machine indeksiraju internetske stranice i njihov sadržaj na datum koji je blizu datumu njihove navodne pojave na internetu. Međutim, ta pretpostavka o načinu funkcioniranja pretraživača Google i Wayback Machinea nije potkrijepljena nikakvim dokazom (vidjeti također točku 51. ove presude). Stoga valja zaključiti da tužiteljevi argumenti ne mogu dovesti u pitanje dokaznu snagu snimke zaslona bloga „faneaccessories.blogs”, koja, kao što je to već istaknuto (vidjeti točku 33. ove presude), jasno prikazuje adresu URL bloga i dizajn Fancy Fane te, važno, navodi datum objave članka „TC0100201 – Thick telephone coil rubber band” i stoga datum kada je navedeni dizajn učinjen dostupnim javnosti.

63

Kao šesto, valja istaknuti da tužitelj ne tvrdi da činjenice otkrivanja dizajna Fancy Fane i SwirliDo, na koje se intervenijent poziva, nisu mogle u redovitom poslovanju objektivno biti poznate poslovnim krugovima specijaliziranima u odnosnom sektoru, a koji posluju unutar Unije u smislu članka 7. stavka 1. Uredbe br. 6/2002.

64

S obzirom na prethodna razmatranja, zaključak žalbenog vijeća prema kojem je intervenijent dokazao činjenice otkrivanja ranijih dizajna Fancy Fane i SwirliDo nije zahvaćen pogreškom. Stoga prvi tužbeni razlog valja odbiti.

65

Tužitelj, polazeći od pretpostavke da je na podnositelju zahtjeva za proglašenje predmetnog dizajna ništavim da dokaže da je dizajn istovjetan tom dizajnu ranije učinjen dostupnim javnosti, tvrdi da je žalbeno vijeće u ovom slučaju povrijedilo to pravilo o podjeli tereta dokazivanja jer je priznalo dokaznu snagu običnih snimki zaslona internetskih stranica te je od tužitelja zahtijevalo da dovede u pitanje tu dokaznu snagu. Takvim postupanjem EUIPO je na njega nezakonito prenio teret dokazivanja koji je bio na intervenijentu.

66

U tom pogledu tužitelj tvrdi da je žalbeno vijeće povrijedilo članak 63. stavak 1. Uredbe br. 6/2002, u vezi s člankom 28. stavkom 1. točkom (b) podtočkama v. i vi. Uredbe br. 2245/2002, odredbe iz kojih proizlazi da je na osobi koja zahtijeva poništenje predmetnog dizajna Zajednice da podnese dokaze o okolnostima koje opravdavaju poništenje.

67

U okviru ovog tužbenog razloga tužitelj također osporava razmatranje žalbenog vijeća sadržano u točki 29. pobijane odluke, na temelju kojeg se dovođenje u pitanje dokazne snage ispisa s internetske stranice ne može temeljiti samo na apstraktnoj mogućnosti manipuliranja njezinim datumom ili sadržajem. Prema tužiteljevu mišljenju, stajalište žalbenog vijeća utječe na pravnu sigurnost i prava nositelja predmetnog dizajna jer mu je vrlo teško dokazati dobro prikriveno manipuliranje internetskom stranicom. Tužitelj objašnjava da nositelj predmetnog dizajna ne može imati prava na pristup internetskoj stranici u svojstvu, primjerice, administratora ili vlasnika bloga. Naime, potrebno je pribaviti korisničko ime i lozinku, poznate samo osobama odgovornima za sadržaj određene internetske stranice, odnosno informacije kojima nositelj praktički nikada nema pristup ili im ne može pristupiti.

68

Tužitelj zaključuje da mu je žalbeno vijeće, oslanjajući se na neuvjerljive dokaze koje je podnio intervenijent i nametnuvši mu zahtjeve koje je bilo nemoguće ispuniti da bi doveo u pitanje te dokaze, na teret stavilo teret dokazivanja teži od onoga koji je imao intervenijent. Ta okolnost sama po sebi opravdava poništenje pobijane odluke.

69

EUIPO i intervenijent osporavaju tužiteljevu argumentaciju.

70

Valja podsjetiti na to da je na podnositelju zahtjeva za proglašenje dizajna ništavim – u ovom slučaju intervenijentu – da dokaže ranije otkrivanje i da se to otkrivanje ne može dokazati na temelju vjerojatnosti ili pretpostavki, nego se mora temeljiti na konkretnim i objektivnim elementima (vidjeti točke 22. i 23. ove presude). Također valja podsjetiti na to da podnositelj zahtjeva za proglašenje ništavosti slobodno može izabrati dokaz za koji smatra da ga je korisno podnijeti EUIPO‑u (vidjeti točku 26. ove presude).

71

Što se tiče dokazne snage snimki zaslona internetskih stranica (i, općenito, dokaza dobivenih s interneta), valja podsjetiti na to da se ta dokazna snaga može dovesti u pitanje pozivanjem na činjenice koje na konkretan način upućuju na manipuliranje (vidjeti točku 49. ove presude).

72

U ovom slučaju, kao što je to utvrđeno u okviru prvog tužbenog razloga, intervenijent je podnio pouzdane dokaze u prilog svojoj tvrdnji o otkrivanju ranijih dizajna Fancy Fane i SwirliDo. Ti dokazi, čiji su sadržaj i datum bili potkrijepljeni s više izvora, nisu izazivali ozbiljne sumnje u pogledu svoje pouzdanosti i vjerodostojnosti te, štoviše, tužitelj nije iznio nijedan konkretan element kojim bi se dokazalo postojanje takvih sumnji. Tužitelj se tijekom upravnog postupka pred EUIPO‑om ograničio na apstraktno navođenje mogućnosti manipuliranja internetskim stranicama i osobito blogovima.

73

U tim okolnostima valja zaključiti da pravilo o podjeli tereta dokazivanja u ovom slučaju nije bilo povrijeđeno. Naime, budući da je intervenijent podnio dokaze dobivene s interneta kojima se dokazuje otkrivanje ranijih dizajna Fancy Fane i SwirliDo koji ne izazivaju ozbiljne sumnje u pogledu svoje pouzdanosti i vjerodostojnosti, na tužitelju (koji se pozivao na nevjerodostojnost tih dokaza) bilo je da konkretno dokaže taj nedostatak vjerodostojnosti, što on nije učinio.

74

Osim toga, tužiteljeva argumentacija ne dokazuje nikakvu povredu odredaba navedenih u točki 66. ove presude. Naime, u članku 63. stavku 1. Uredbe br. 6/2002 određuje se, među ostalim, da je u postupku za proglašenje ništavosti EUIPO‑ovo ispitivanje ograničeno na iznesene tužbene razloge te zahtjeve što su ih podnijele stranke. Članak 28. stavak 1. točka (b) Uredbe br. 2245/2002 postupovna je odredba kojom se uređuju formalni zahtjevi zahtjeva za proglašenje dizajna ništavim. Tom se odredbom predviđa, u podtočki v., da taj zahtjev mora sadržavati naznaku i reprodukciju ranijih dizajna na kojima se temelji zahtjev i dokumente kojima se dokazuje postojanje tih ranijih dizajna. Tom se odredbom predviđa, u podtočki vi., da taj zahtjev mora sadržavati naznaku činjenica, dokaza i argumenata dostavljenih kako bi potkrijepili taj zahtjev.

75

Osim toga, što se tiče tužiteljeve argumentacije iznesene u točki 67. ove presude, valja istaknuti, kao što to čini EUIPO, da se od njega nije zahtijevalo da dokaže manipuliranje predmetnim internetskim stranicama, nego da navede konkretne okolnosti koje bi bile vjerodostojan pokazatelj manipuliranja. Žalbeno vijeće u točki 29. pobijane odluke pozvalo se na „očite znakove krivotvorenja”, na „nepobitne proturječnosti u podnesenim informacijama” i na „očite nedosljednosti” kojima bi se razumno moglo opravdati postojanje sumnji u autentičnost ispisâ. Dakle, ispostavilo se da žalbeno vijeće nije od tužitelja zahtijevalo da dokaže manipuliranje internetskom stranicom i, osobito, blogom. Iz toga slijedi da tužiteljevu argumentaciju navedenu u točki 67. ove presude treba odbiti jer se temelji na pogrešnom shvaćanju pobijane odluke.

76

Štoviše, ako bi se tužiteljeva argumentacija morala prihvatiti, nositelju dizajna bilo bi dopušteno nijekanje svakog otkrivanja koje je valjano dokumentirano na internetu samo na temelju općenitih i apstraktnih tvrdnji da se internetskim stranicama teoretski može manipulirati.

77

S obzirom na prethodna razmatranja, drugi tužbeni razlog valja odbiti.

78

Tužitelj tvrdi da je žalbeno vijeće, smatrajući da su dokazi koje je podnio intervenijent vjerodostojni i nametnuvši mu obvezu koju je u praksi nemoguće ispuniti, odnosno obvezu da na konkretan način dokaže manipuliranje sadržajem snimki zaslona blogova, povrijedilo načelo jednakosti oružja. Tužitelj pojašnjava da je žalbeno vijeće prouzročilo neravnotežu između stranaka jer mu je nametnulo teži teret dokazivanja od onoga koji je nametnut intervenijentu.

79

EUIPO i intervenijent osporavaju tužiteljevu argumentaciju.

80

Valja podsjetiti na to da, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, načelo jednakosti oružja, koje proizlazi iz samog pojma pravičnog suđenja i ima za cilj zajamčiti ravnotežu između stranaka u postupku, uključuje obvezu da se svakoj stranci pruži razumna mogućnost da iznese svoje stajalište, uključujući dokaze, u uvjetima koji je u odnosu na protivnu stranu ne stavljaju u znatno slabiji položaj (vidjeti presudu od 28. srpnja 2016., Ordre des barreaux francophones et germanophones i dr., C‑543/14, EU:C:2016:605, t. 40. i navedenu sudsku praksu).

81

Cilj je tog načela osigurati procesnu ravnotežu između stranaka u sudskom postupku jamčenjem jednakih prava i obveza tih stranaka u pogledu, među ostalim, pravila koja uređuju izvođenje dokaza i kontradiktornu raspravu pred sudom (vidjeti presudu od 28. srpnja 2016., Ordre des barreaux francophones et germanophones i dr., C‑543/14, EU:C:2016:605, t. 41. i navedenu sudsku praksu).

82

Načelo jednakosti oružja također se po analogiji primjenjuje na postupak inter partes pred EUIPO‑ovim tijelima, kao što je onaj u ovom predmetu (vidjeti u tom smislu presude od 10. svibnja 2012., Rubinstein i L’Oréal/OHIM, C‑100/11 P, EU:C:2012:285, t. 102., od 8. svibnja 2017., Les Éclaires/EUIPO – L’éclaireur International (L’ECLAIREUR), T‑680/15, neobjavljenu, EU:T:2017:320, t. 23. i od 10. lipnja 2020., Louis Vuitton Malletier/EUIPO – Wisniewski (Prikaz uzorka šahovnice), T‑105/19, neobjavljenu, EU:T:2020:258, t. 50.).

83

U ovom slučaju valja utvrditi da tužiteljevi prigovori, izneseni u točki 78. ove presude, u biti predstavljaju ponavljanje prigovora istaknutih u okviru drugog tužbenog razloga, koji je odbijen. Naime, utvrđeno je da je žalbeno vijeće pravilno smatralo da su dokazi na koje se intervenijent pozvao kako bi dokazao otkrivanje dizajna koji su bili raniji od osporavanog bili vjerodostojni, da je žalbeno vijeće poštovalo pravilo o podjeli tereta dokazivanja i da tužitelju nije bila nametnuta nikakva obveza u pogledu dokazivanja koju nije bilo moguće ispuniti.

84

Budući da tužitelj nije istaknuo nijedan drugi argument u prilog trećem tužbenom razlogu i zbog nepostojanja okolnosti koja bi upućivala na povredu načela jednakosti oružja tijekom upravnog postupka pred EUIPO‑om, ovaj tužbeni razlog treba odbiti i stoga tužbu u cijelosti.

85

U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika Suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da tužitelj nije uspio u postupku, valja mu naložiti snošenje vlastitih troškova, kao i EUIPO‑ovih i intervenijentovih, u skladu s njihovim zahtjevima.

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (deseto vijeće)

proglašava i presuđuje: